Pas joj je, uz sve ostalo, bio i svojevrsno vezivno tkivo sa širom društvenom zajednicom, dakle ono što joj bijeli štap nikako nije mogao osigurati
Poslušaj ovaj članak
Od ovog trenutka u mom životu ništa neće biti isto, pomislila je Kristina Šporčić Radoš kada je prije dvadeset godina dobila svog prvog psa pomagača.
Tada je ova 41-godišnja Zagrepčanka spoznala kako zapravo izgleda prijateljstvo između čovjeka i psa, te drage četveronožne beštije kojoj su ljubav i odanost ugravirani u gene. Kristina je vid u potpunosti izgubila u svojoj 15. godini, uslijed glaukoma, a kada joj je prvi pas pomagač zakoračio u život, posve je jasno vidjela da sljepoća ne znači i gubitak doživljaja svijeta. Pas joj je, uz sve ostalo, bio i svojevrsno vezivno tkivo sa širom društvenom zajednicom, dakle ono što joj bijeli štap nikako nije mogao osigurati.
Još od 2004. godine Kristina je vezana za Hrvatsku udrugu za školovanje pasa vodiča i mobilitet, u početku kao volonterka a kasnije stalno zaposlena kao suradnica za edukativno-promotivne aktivnosti i podršku korisnicima. Njezina funkcija u udruzi podrazumijeva i redovito obilaženje škola i vrtića, gdje klince i klinceze educira o svakodnevici slijepih i slabovidnih ljudi koja bi sigurno bila tegobnija da uz njih nisu njihovi psi. Usto ih poučava i o važnosti socijalizacije budućih pasa pomagača, među kojima su i psi vodiči, kako bi se navikli na suživot s ljudima i naučili se pravilima pristojnog ponašanja u domu, svojoj okolini i svim javnim mjestima.
– Uzajamnost prijateljstva i pažnje ključni je preduvjet za uspješno stvaranje dobrog međusobnog odnosa psa i čovjeka. A to bi, uostalom, trebala biti glavna uloga socijalizacije: stvaranje prijateljstva čovjeka i psa – kaže nam Kristina.
– Nažalost, u posljednje vrijeme bilježimo slabiji interes za socijalizaciju, jer javnost nije dovoljno educirana o važnosti pasa pomagača u svakodnevnom životu osoba s invaliditetom. Usto se i brojne obitelji teško odlučuju na taj korak jer znaju da će se nakon godinu, godinu i pol dana socijalizacije morati odvojiti od svog ljubimca. A u tom se periodu uistinu stvara neraskidivo prijateljstvo, neopisivo ljudima koji ga nisu iskusili.
Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet jedna je od onih organizacija koje za svoje korisnike neprestano osigurava nove programe i projekte, koje uglavnom financira kroz natječaje, lokalne i nacionalne. Tu valja spomenuti i donatore koji su itekako svjesni važnosti pasa pomagača za ljude koji imaju neka tjelesna ili intelektualna ograničenja. Njima Kristina, kao i ostali članovi udruge, upućuje izraze duboke zahvalnosti i prijateljstva.
No njezina udruga već nekoliko godina nema stalne sponzore, dakle velike tvrtke, koji bi sustavno financirali njihove programe koji nekim korisnicima doslovce spašavaju živote. Stoga redakcija In Portala apelira na sve ljude dobra srca i menadžmente velikih kompanija da podrže rad ove društveno korisne udruge, makar i skromnom uplatom na račun: IBAN HR4123600001101351988.
– Psi pomagači nisu nam bitni samo za socijalne aktivnosti, oni su naš prozor u svijet – odgovara Kristina na pitanje kojom bi porukom pozvala sponzore da podrže misiju njezine udruge.
Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge
Poslušaj članak
Regionalni industrijski sindikat (RIS) pozdravio je najavljene promjene u sustavu osobne asistencije koje je predstavilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, no upozorio je da se ključne odluke ponovno donose bez uključivanja predstavnika radnika.
U sindikatu ističu kako mogućnost zapošljavanja osobnih asistenata u ustanovama socijalne skrbi može predstavljati pozitivan iskorak jer donosi veću sigurnost radnog mjesta i stabilnije uvjete rada. Međutim, upozoravaju da je i dalje neizvjesna sudbina oko 3.400 osobnih asistenata zaposlenih u udrugama, koji se suočavaju s niskim plaćama, nesigurnim uvjetima rada i ograničenim mogućnostima poboljšanja materijalnih prava.
RIS podsjeća da još od ožujka traži sastanak s ministrom kako bi se razgovaralo o problemima u sustavu i mogućim rješenjima, ali odgovor još nije stigao. Smatraju da se o budućnosti sustava osobne asistencije ne može odlučivati bez ljudi koji ga svakodnevno održavaju.
Sindikat također upozorava na nejasnoće oko najavljenih plaća osobnih asistenata u javnom sustavu. Navode da su u javnosti izneseni različiti podaci o visini bruto plaće te da Ministarstvo još nije objasnilo kako će izgledati najavljeni ‘amortizacijski okvir’ kojim bi se izjednačili uvjeti rada zaposlenih u ustanovama i udrugama.
Posebno naglašavaju da Hrvatska ne smije stvoriti dva paralelna sustava osobne asistencije s različitim uvjetima rada jer bi to, upozoravaju, imalo negativne posljedice i za radnike i za korisnike usluge.
Iz RIS-a poručuju da podržavaju svaki korak koji vodi poboljšanju položaja osobnih asistenata, ali od Ministarstva očekuju cjelovit plan razvoja sustava koji će obuhvatiti sve osobne asistente, bez obzira na poslodavca, te uključivanje predstavnika radnika u daljnje donošenje odluka.
Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, rekao je ministar Ružić
Posao osobnih asistenata je godinama potplaćen i nedovoljno prepoznat u društvu. Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o zapošljavanju u državnim ustanovama socijalne skrbi osobni asistenti će konačno ostvariti sva prava iz Kolektivnog ugovora
Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić je u srijedu na konferenciji za novinare istaknuo kako je cilj odluke osigurati dovoljan broj osobnih asistenata za pružanje usluge osobama s invaliditetom i teškoćama u razvoju. Ovom odlukom se provodi odluka i rješenje Ustavnog suda te Uredba Vlade o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji iz prosinca 2025. godine.
– Osobni asistenti čine presudnu kariku u ostvarivanju samostalnosti osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Uloga osobnih asistenata je različita jer korisnici usluga imaju različite potrebe. Trenutno je u sustavu oko 3.400 osobnih asistenata, a procijenjujemo da ih je potrebno još oko 2.000. Svijesni smo da osobnih asistenata nedostaje te odlukom Ministarstvo otvara mogućnost njihovog zapošljavanja u više od 50 ustanova socijalne skrbi kojima je osnivač Republika Hrvatska. Novi asistenti će se moći zaposliti u udrugama te u državnim ustanovama socijalne skrbi, a i postojeći asistenti će moći birati poslodavce, odnosno da li žele nastaviti raditi putem udruga ili se prijaviti na natječaje za zapošljavanje u državnim ustanovama socijalne skrbi – pojasnio je ministar Ružić.
Najavio je da će prvi natječaji za zapošljavanje osobnih asistenata biti objavljeni idući tjedan.
– Do stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o osobnoj asistenciji imamo institut osobe od povjerenja. U sredinama u kojima nema dostupnih osobnih asistenata korisnik može nominirati osobu od povjerenja koja ne ispunjava propisane edukacijske uvjete, a prijavljuje se uz rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad te dobiva pravo zapošljavanja na određeno vrijeme i stručnu edukaciju.Tako korisnik u najkraćem roku dobiva potporu osobnog asistenta – pojasnio je ministar Ružić.
Kao privremeno rješenje institut osobe od povjerenja može se koristiti u trajanju od najviše šest mjeseci. Po rješenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad jedna osoba može imati nekoliko osobnih asistenata. Ministar Ružić je kao novinu najavio da odluka o dodjeli osobnog asistenta neće sadržavati njegovo ime.
– Kao što uputnica u sustavu zdravstva vrijedi u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi tako će na temelju rješenja korisnik dobiti uslugu bilo gdje u Hrvatskoj od udruge ili pružatelja usluge čiji je osnivač država – rekao je ministar Ružić.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja
Poslušaj članak
Zračna luka Zadar napravila je još jedan važan iskorak prema stvaranju uključivijeg i pristupačnijeg iskustva putovanja pridruživši se međunarodnom programu Hidden Disabilities Sunflower.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja.
Hidden Disabilities Sunflower međunarodno je prepoznat program namijenjen osobama čije zdravstvene teškoće nisu vidljive na prvi pogled. To uključuje osobe s autizmom, ADHD-om, demencijom, kroničnim bolestima, anksioznim poremećajima te oštećenjima sluha ili vida.
Nošenjem vrpce, bedža ili druge oznake sa simbolom suncokreta putnici zaposlenicima i ostalim korisnicima daju do znanja da im je možda potrebno više vremena, dodatno razumijevanje ili pomoć.
Podrška može uključivati jasnije upute, pomoć pri snalaženju u zračnoj luci, više strpljenja u komunikaciji ili razumijevanje u stresnim situacijama. Na taj se način putovanje osobama s nevidljivim invaliditetom nastoji učiniti sigurnijim, jednostavnijim i ugodnijim.
U sklopu pristupanja programu, Zračna luka Zadar omogućila je putnicima preuzimanje Sunflower oznaka, a organizirana je i edukacija zaposlenika kako bi prepoznali značenje simbola te pružili odgovarajuću podršku osobama kojima je ona potrebna.
Edukacija djelatnika jedan je od ključnih elemenata programa jer doprinosi boljem razumijevanju različitih vrsta nevidljivih invaliditeta i razvoju vještina za primjeren pristup putnicima. Dobro educirani zaposlenici mogu pokazati veću razinu empatije, učinkovitije komunicirati te osigurati pozitivnije korisničko iskustvo.
Program Hidden Disabilities Sunflower ujedno pridonosi podizanju svijesti o nevidljivim invaliditetima, smanjenju predrasuda i poticanju razumijevanja u društvu. Osobama kojima je potrebna dodatna podrška omogućuje lakši pristup uslugama i ravnopravnije sudjelovanje u svakodnevnom životu, čime se gradi pristupačnije i uključivije okruženje za sve.
Primjer Zračne luke Zadar mogao bi potaknuti i druge zračne luke, javne ustanove, prijevoznike, bolnice, škole te trgovačke centre da uvedu ovu inicijativu. Širenjem programa povećala bi se dostupnost usluge, unaprijedila kvaliteta korisničkog iskustva i dodatno podigla svijest o potrebama osoba s nevidljivim invaliditetima.