in MREŽA
MOJA PRIČA Ivona Bugnar, žena za koju nema tabua
Ljudi zaziru postavljati nam pitanja pa makar i banalna, ali ona su ključna da bi ljudi spoznali nas. Želja mi je da budem jednog dana ja ta koja će odgovarati na sva pitanja. Da osvijestim ljudima različitost, ali isto tako jednakost za koju se borimo, kaže Ivona
Ivona Bugnar rođena je u Rijeci 30. siječnja 1996. godine s dijagnozom spinalna mišićna amiotrofija tip 3. Vrtićka, predškolska dob i prihvaćanje okoline, kaže, nije bilo jednostavno jer je bolest već napredovala i sve one dječje stvari poput vožnje biciklom, skakanja, ljuljanja, odlazaka u park tijelo joj nije dopuštalo i trebala je pomoć obitelji.
– Bila sam buntovno dijete, željna anegdota i nisam u potpunosti razumjela što se događa s mojim tijelom pa je znalo biti frustracije i nisam bila ‘lako’ dijete. Bilo je zbunjujuće za mene samu. Nisam tada imala kolica, ni druga pomagala, pa samim tim nisam mogla ići za svojim vršnjacima – kaže Ivona, a unatoč izazovima koji su je tada pratili imala je maksimalnu podršku obitelji i nije bila isključena iz vrtićkog programa.
– Kad sam krenula u četvrti razred Osnovne škole Gornja Vežica počela sam koristiti kolica jer nisam više mogla uz pomoć odraslih obavljati sve što sam željela. Ne sjećam se diskriminacije, ni ružnih riječi iz ranog školskog perioda, ali uvijek sam bila najviše sama i ne bi bila pozvana u neke vršnjačke radnje nakon škole gdje su se oni međusobno zbližavali. Toga sam bila lišena i bilo mi je teško – kaže Ivona i priznaje da je to preraslo u ljutnju pa je odlazila na razgovore sa psihologom jer joj je bila potrebna pomoć.
Slična samoća pratila je Ivonu i u srednjoj školi, ali je ipak imala jednu ključnu osobu, danas cjeloživotnu prijateljicu, a tada susjedu s kojom je prošla sve faze odrastanja. Ta njezina osoba ju je uvijek gurala naprijed i vidjela drugim očima, upoznavala je Ivonu sa svojim prijateljima, vodila je na koncerte i u izlaske.
– Nakon srednje škole sam bila prilično izgubljena, ali sam se ipak odlučila upisati pedagogiju na Filozofskom fakultetu da se maknem od doma jer nisam imala viziju budućnosti. Bio je to više bijeg. Nakon toga prebacila sam se na Kulturološke znanosti i na kraju odustala od fakulteta jer sam opet bila zakinuta za društveni aspekt. Jednostavno izgubiš volju i motivaciju kad te nakon predavanja čeka kombi koji te vozi ravno doma i drugu opciju nemaš, a kolege se druže i zabavljaju – prisjeća se Ivona.
Što se tiče zaposlenja, Ivona je do sad radila na dva radna mjesta, u Udruzi osoba s mišićnom distrofijom Primorsko-goranske županije i još jednoj udruzi u kojoj se, kaže, nije mogla pronaći i ističe kako je veliki problem naći posao i napuniti životopis iskustvom koje svi traže. Kako do iskustva ako ti nitko ne pruži priliku? Vječito je pitanje.
– Osoba sam koja najviše voli biti sama. Najbolje se opuštam uz knjigu, film ili dobru seriju. Uživam u šminkanju, frizurama, parfemima, svemu lijepom što mi žene volimo. Volim isprobavati kozmetičke novitete, proučavati, davati savjete i to me ispunjava. Ali najviše volim sjesti u auto i uživati u vožnji uz more ili u planinama i upiti tu ljepotu u tišini, bez razmišljanja o životu i kao da mi onda vrijeme stane – kaže Ivona koja ne pati od ludih događanja.
Ivona je sada u vezi, ali joj je tema emocionalnih odnosa ranije bila bolna jer je gledala prijateljicu u vezama, a ona ih nije imala. Uvijek je dečkima bila samo prijateljica. A onda je bolje spoznala sebe i naučila kako predstaviti sebe drugoj osobi.
– Mislim da je to ključno i smatram da bi trebalo educirati osobe s invaliditetom kako ući u vezu, komunicirati o sebi, razumjeti najprije sebe, a onda razbijati predrasude o tome da mi nismo poželjni kao partneri. Postoje ljudi koji su voljni učiti od osoba s invaliditetom jer ne vide samo osobu i kolica, nego vide borca. Kad nam takve osobe dođu, to je blagoslov. Samo im treba otvoriti vidike i treba uzajamno učiti o potrebama, kako o potrebama partnera s invaliditetom, tako i o potrebama partnera bez invaliditeta. Svi smo samo ljudi – istaknula je Ivona.
Po pitanju ostvarivanja prava Ivona nije nezadovoljna, ali kaže, ima prostora za poboljšanje.
– Imam i brata s istom dijagnozom, ali mama je roditelj njegovatelj samo bratu. Zbog toga ja imam asistenta na osam sati, a brat samo četiri sata. Roditelj s dvoje djece u kolicima treba više podrške, fizičke i financijske – tvrdi Ivona.
– Ljudi zaziru postavljati nam pitanja pa makar i banalna, ali ona su ključna da bi ljudi spoznali nas. Želja mi je da budem jednog dana ja ta koja će odgovarati na sva pitanja. Da osvijestim ljudima različitost, ali jednako tako jednakost za koju se borimo – zaključila je Ivona za kraj.
Osobe s invaliditetom
Forum „To (ni)je moj problem” otvorio razgovor o inkluziji
Među gostima su bili televizijski voditelj Aleksandar Stanković, pjevačica Gina Damjanović, fitness influencerica Antonela Golobić i model Ana Bulut Križić. Govorili su o svojim iskustvima s depresijom, epilepsijom i cerebralnom paralizom, ali i o izazovima s kojima se susreću osobe s teškoćama u svakodnevnom životu
Poslušaj članak
Na kampusu Sveučilišta u Dubrovniku prošlog ponedjeljka održan je forum „To (ni)je moj problem”, u sklopu studentskog projekta Akademska inkluzija. Okupio je poznate osobe, predstavnike institucija i udruga te studente koji su podijelili svoja iskustva o životu, obrazovanju i karijeri uz različite poteškoće.
Među gostima su bili televizijski voditelj Aleksandar Stanković, pjevačica Gina Damjanović, fitness influencerica Antonela Golobić i model Ana Bulut Križić. Govorili su o svojim iskustvima s depresijom, epilepsijom i cerebralnom paralizom, ali i o izazovima s kojima se susreću osobe s teškoćama u svakodnevnom životu.
Poseban dio foruma bio je posvećen ulozi institucija i udruga u stvaranju inkluzivnijeg društva. O preprekama u studiranju razgovarali su i studenti iz Dubrovnika, Rijeke, Zagreba i Zadra, ističući važnost razumijevanja, podrške i jednakih mogućnosti.
Jelena Bupić, voditeljica Ureda za inkluzivnost i psihološku podršku Sveučilišta u Dubrovniku, naglasila je kako su osobna svjedočanstva važna za podizanje svijesti i pokazivanje da se s poteškoćama moguće nositi na različite načine.
Televizijski voditelj Aleksandar Stanković govorio je o svojoj borbi s depresijom te istaknuo važnost otvorenog razgovora o mentalnom zdravlju. Sudionica Samanta Slana također je naglasila kako osobe s poteškoćama ne traže poseban tretman, već razumijevanje i empatiju.
Forum je središnji dio projekta Akademska inkluzija, koji organiziraju studenti Fakulteta za medije i odnose s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku u suradnji sa studentima Odjela za konzervaciju i restauraciju. Cilj projekta je pružiti podršku studentima s invaliditetom i potaknuti otvoreniji razgovor o inkluziji.
U sklopu projekta održat će se i dvije javne tribine u Caffe Baru Promenada. Prva, 23. studenoga, bavit će se životom s invaliditetom u Dubrovniku, a druga, 7. prosinca, odgojem djece s poteškoćama u razvoju.
Voditelj projekta Bruno Dedo istaknuo je kako je važno otvoreno govoriti o poteškoćama jer se tako lakše razvija međusobno razumijevanje. Upravo je to i glavna poruka projekta – potaknuti empatiju, smanjiti predrasude i pokazati da inkluzija počinje razumijevanjem drugih.
Civilno društvo
U Vodicama održana konferencija o unapređenju podrške OSI
Tijekom tri dana konferencija je okupila stručnjake, predstavnike institucija i organizacija te znanstvene i stručne djelatnike koji se bave pravima i kvalitetom života osoba s invaliditetom
Poslušaj članak
U hotelu Olympia u Vodicama od 10. do 12. studenoga 2026. godine održana je stručno-znanstvena konferencija pod nazivom „Unaprjeđenje sustava usluga i kvalitete podrške u zajednici za osobe s invaliditetom – 2026.“. Organizator konferencije bio je Centar za socijalnu inkluziju Šibenik, pod pokroviteljstvom Grada Vodica i uz podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.
Tijekom tri dana konferencija je okupila stručnjake, predstavnike institucija i organizacija te znanstvene i stručne djelatnike koji se bave pravima i kvalitetom života osoba s invaliditetom. Glavni cilj bio je razmijeniti znanja i iskustva, predstaviti primjere dobre prakse te razgovarati o tome kako unaprijediti podršku osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima.
Prvi dan konferencije bio je posvećen pravu na izbor i važnosti podrške koja se prilagođava svakoj osobi. Posebno se raspravljalo o potrebi donošenja krovnog zakona o pravima osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Takav zakon trebao bi omogućiti jasnije ostvarivanje prava i bolju suradnju različitih sustava. Istaknuto je kako osobe s invaliditetom trebaju aktivno sudjelovati u donošenju odluka o vlastitom životu, umjesto da budu samo korisnici usluga.
Drugoga dana razgovaralo se o neovisnom življenju, mentalnom zdravlju, obiteljskoj podršci i zakonskim pitanjima. Održana su predavanja i radionice o mentalnom zdravlju osoba s intelektualnim teškoćama, podršci usmjerenoj na potrebe pojedinca te važnosti očuvanja mentalnog zdravlja stručnjaka koji svakodnevno pomažu drugima.
Posebno važan dio konferencije bila je rasprava o budućem krovnom zakonu. Sudionici su izdvojili šest područja koja bi takav zakon trebao obuhvatiti: jasnu podjelu odgovornosti između zdravstva, socijalne skrbi, obrazovanja i drugih sustava, bolju međusobnu suradnju, podršku prilagođenu potrebama svake osobe, individualno planiranje i financiranje podrške, imenovanje osobe koja će pratiti provedbu plana te redovitu provjeru kvalitete pruženih usluga.
Naglašeno je i kako sva prava osoba s invaliditetom trebaju biti dostupna u njihovoj lokalnoj zajednici, bez obzira na mjesto stanovanja. Dogovoreno je da će se pripremiti konkretne preporuke koje će biti upućene nadležnom ministarstvu i Pravobranitelju za osobe s invaliditetom.
Završni dan konferencije bio je posvećen ranoj podršci djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Predstavljena su iskustva roditelja i stručnjaka o dostupnosti usluga rane intervencije, a na panel-raspravi sudjelovali su stručnjaci iz različitih hrvatskih županija. Razgovaralo se o problemima u organizaciji i dostupnosti usluga te o potrebi bolje suradnje zdravstvenih, obrazovnih i socijalnih ustanova.
Konferencija je završila zajedničkom raspravom i osvrtom na najvažnije teme. Sudionici su se složili da je za kvalitetniji život osoba s invaliditetom potrebno razvijati dostupne usluge, bolju suradnju institucija i podršku koja polazi od potreba i želja svake osobe.
Jedan od najvažnijih rezultata konferencije pokretanje je konkretnog procesa izrade preporuka za mogući krovni zakon o pravima osoba s invaliditetom. Time je napravljen važan korak prema stvaranju pravednijeg i bolje povezanog sustava u kojem će osobe s invaliditetom imati jednake mogućnosti, veću samostalnost i aktivniju ulogu u društvu.
Civilno društvo
Pokrenut program „Mreža podrške u zajednici”
Udruga „Uz tebe sam” poziva i nove korisnike da se uključe u program. Usluge su namijenjene djeci s teškoćama u razvoju, mladima s invaliditetom i njihovim roditeljima, a prednost će imati oni koji trenutačno nisu uključeni u slične oblike stručne podrške
Poslušaj članak
U prostorima Udruge savjetovališta „Uz tebe sam” u Varaždinu održana je nedavno početna konferencija programa „Mreža podrške u zajednici”, čiji je cilj osigurati dostupniju i kvalitetniju stručnu podršku djeci s teškoćama u razvoju, mladima s invaliditetom i njihovim obiteljima.
Program provodi Udruga savjetovališta „Uz tebe sam” u partnerstvu s Gradom Varaždinom, uz podršku NCLC-a Varaždin Millennium, a financira ga Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Ukupna vrijednost programa iznosi 126.750 eura, a provodit će se od 1. lipnja 2026. do 31. svibnja 2029. godine.
Na konferenciji su predstavljeni ciljevi i aktivnosti programa, očekivani rezultati te stručni tim koji će raditi s korisnicima. Među uzvanicima bile su Danijela Vusić, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Varaždina, Mateja Javor, pomoćnica pročelnice za socijalnu skrb, Mirjana Čusek-Slunjski, guvernerica Lions distrikta 126, Jelena Bukal, viša stručna suradnica, te Valentina Vincek, profesorica Odjela za sestrinstvo Sveučilišta Sjever.
Program je usmjeren na povezivanje stručnjaka, obitelji i lokalne zajednice kako bi potrebna pomoć bila dostupnija svima kojima je potrebna. Djeci s teškoćama u razvoju pružat će se rana razvojna i psihosocijalna podrška, uključujući logopedske i edukacijsko-rehabilitacijske tretmane te sudjelovanje u igraonicama. Mladi s invaliditetom moći će koristiti individualnu psihosocijalnu podršku i sudjelovati u aktivnostima Kluba mladih, dok će roditeljima biti dostupne individualne i grupne podrške, radionice i susreti za razmjenu iskustava.
U provedbi programa sudjeluje multidisciplinarni tim koji čine logopedinja, edukacijska rehabilitatorica, socijalna radnica i magistra primarnog obrazovanja. Njihov zajednički rad omogućit će cjelovit pristup potrebama korisnika, uz poseban naglasak na podršku cijeloj obitelji. Plan je tijekom svake godine u program uključiti najmanje 44 korisnika. Dio aktivnosti već je započeo, a ostale će se postupno uvoditi tijekom provedbe.
Važnost ovakvih programa prepoznaje i Grad Varaždin. Pročelnica Danijela Vusić istaknula je kako Grad podržava projekte koji doprinose kvaliteti života građana, osobito djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Naglasila je i dugogodišnju suradnju s Udrugom „Uz tebe sam”, koja se ostvaruje kroz različite projekte, među kojima je i „Oslonac za uspjeh”, usmjeren na osiguravanje pomoćnika u nastavi.
-Zahvaljujemo udruzi na prijavi ovog programa i čestitamo im što su ga uspjeli dobiti. Grad Varaždin i ubuduće će im pružati podršku jer udruge poput Udruge ‘Uz tebe sam’ znatno doprinose kvaliteti života svih naših građana, a osobito djece s teškoćama u razvoju, mladih osoba s invaliditetom i njihovih roditelja – poručila je Vusić.
Koliko je važna podrška cijeloj obitelji, a ne samo djetetu, pokazuje i iskustvo roditelja dječaka Frana, koji ima poremećaj iz spektra autizma. Njegov otac istaknuo je kako je obitelji, uz stručnu pomoć koju Fran dobiva kroz rad udruge, jednako važno imati mjesto na kojem i roditelji mogu dobiti savjet, razumijevanje i podršku.
-Za nas kao obitelj jako je važno što Fran kroz rad udruge dobiva stručnu podršku, no jednako je važno da i mi kao roditelji imamo mjesto na kojem možemo dobiti savjet, razumijevanje i podršku. Važno je znati da nismo sami i da u svojoj zajednici imamo ljude i stručnjake na koje se možemo osloniti. Volio bih da takva podrška bude dostupna svakoj obitelji kojoj je potrebna – poručio je.
Upravo je to jedna od glavnih ideja programa – omogućiti obiteljima da na jednom mjestu pronađu stručnu pomoć i oslonac te da znaju kako u svojoj zajednici nisu prepuštene same sebi.
Udruga „Uz tebe sam” poziva i nove korisnike da se uključe u program. Usluge su namijenjene djeci s teškoćama u razvoju, mladima s invaliditetom i njihovim roditeljima, a prednost će imati oni koji trenutačno nisu uključeni u slične oblike stručne podrške. Zainteresirani se mogu javiti na e-mail adresu info@uztebesam.hr.
Iz udruge zahvaljuju partnerima, suradnicima i svima koji su podržali pokretanje programa, čiji je cilj graditi zajednicu u kojoj će stručna pomoć, razumijevanje i podrška biti dostupni svakom djetetu, mladoj osobi i obitelji kojima su potrebni.
-
in MREŽAPrije 6 danaStigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
-
Civilno društvoPrije 7 danaPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaPravobranitelj Jurišić traži odgovornost zbog slučaja Jankomir
-
Osobe s invaliditetomPrije 5 danaZapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini
-
Video / podcastPrije 6 danaZašto dug sastanak može biti iscrpljujuć za nagluhe osobe?
-
VijestiPrije 2 danaPotpora za prijevoz studenata s invaliditetom
-
BocciaPrije 2 danaDora Bašić zlatna na Svjetskom kupu u Brazilu
-
Civilno društvoPrije 2 danaPokrenut program „Mreža podrške u zajednici”




