Papa Franjo je tijekom svog pontifikata pokazao veliku brigu i suosjećanje prema osobama s invaliditetom, posebno djeci. Njegove posjete i susreti s djecom s invaliditetom često su dio njegovih putovanja, pri čemu nastoji naglasiti važnost inkluzije, poštovanja i dostojanstva svakog pojedinca, bez obzira na njihove fizičke ili mentalne sposobnosti

Drugog dana svog apostolskog pohoda Istočnom Timoru, papa Franjo se u utorak ujutro najprije susreo s djecom i redovnicama u školi Irmãs Alma u Diliju i zahvalio im na njihovom svjedočanstvu ljubavi.

Otprilike 50 djece srdačno je dočekalo Svetog Oca i kardinala Virgília do Carmo da Silva, SDB, nadbiskupa Dilija, s tradicionalnom pjesmom i plesom u njihovoj školi, koju vode posvećene sestre Udruge službi laika (ALMA) koje su započele svoje misionarsko djelovanje u Istočnom Timoru 2004. brinući se za siromašne, osobe s invaliditetom i napuštenu djecu.

– Ovdje se nalazi ljubav. Bez ljubavi se to ne može razumjeti. I tako razumijemo ljubav Isusa koji je dao svoj život za nas. Ne možemo razumjeti Isusovu ljubav ako ne počnemo prakticirati ljubav – rekao je Sveti Otac sestrama ALMA-e i djeci okupljenoj u školskoj dvorani St. Vincent de Paul.

Predstojnica zajednice ALMA sestra Getrudis Bidi rekla je da su djeca u školi ‘naše najdragocjenije blago’ i zahvalila papi Franji za njegova učenja i primjer u ljubavi prema siromašnima.

– Djeca kojoj služimo u Istočnom Timoru suočena su s brojnim ograničenjima. Gluha su, imaju intelektualne teškoće, Down sindrom, tjelesna oštećenja, slijepa su, imaju autizam, napuštena su, neuhranjena, bespomoćna  i u nepovoljnom položaju – podijelila je sa Svetim Ocem.

Prema podacima Svjetske banke, Istočni Timor ima nacionalni omjer broja siromašnih od 3,65 dolara dnevno, s približno 40 posto stanovništva koje živi ispod granice siromaštva.

O mnogoj djeci, posebno onoj s invaliditetom, njihove osiromašene obitelji ne mogu brinuti i bivaju napuštena ili predana katoličkim službama, kao što je ALMA, na brigu i obrazovanje.

Prije odlaska papa je školi Irmãs Alma poklonio kip Svete obitelji i ponovio svoju poruku da živimo svjedočanstvo ljubavi koja zna voljeti i biti voljena.

– Ovo je dar koji ostavljam ovoj kući – rekao je papa.

– Gledajte dobro: Sveti Josip brine za Djevicu, Djevica se brine za Isusa. Najvažniji je Onaj koji se najviše prepušta brizi: Isus. Prepušta se Mariji i Josipu da se o njemu brinu – kazao je papa.

Papa Franjo je tijekom svog pontifikata pokazao veliku brigu i suosjećanje prema osobama s invaliditetom, posebno djeci. Njegove posjete i susreti s djecom s invaliditetom često su dio njegovih putovanja, pri čemu nastoji naglasiti važnost inkluzije, poštovanja i dostojanstva svakog pojedinca, bez obzira na njihove fizičke ili mentalne sposobnosti.

Talijanska sprinterica, koja se na promjenu spola odlučila 2019 godine, natječe se u kategoriji T12 – kategoriji za osobe s oštećenjem vida, na utrkama od 200 i 400 metara

Dok s nestrpljenjem isčekujemo početak Paraolimpijskih igara koje će se održati u Parizu od 28. kolovoza do 8. rujna, u medijski prostor došuljala se jedna pomalo senzacionalna vijest. Naime, među 4.400 parasportaša, trebala bi se natjecati i jedna transrodna parasportašica.

Riječ je o paraatletičarki Valentini Petrillo koja će na najvećoj sportskoj pozornici braniti boje Italije, prenosi BBC. Ako do toga dođe, Petrillo bi trebala biti prva transrodna parasportašica u povijesti koja će nastupiti na paraolimpijskim igrama.

Talijanska sprinterica, koja se na promjenu spola odlučila 2019 godine, natječe se u kategoriji T12 – kategoriji za osobe s oštećenjem vida, na utrkama od 200 i 400 metara.

Ona je u razgovoru za BBC izjavila kako bi njezino sudjelovanje na Paraolimpijadi bio važan simbol inkluzije.

Petrillo na Svjetskom paraatletskom prvenstvu održanom u Parizu prošle godine, osvojila dva brončana odličja.

Iako se transrodni sportaši pokušavaju ‘prodati pod normalno’,postoje oni kojima natjecanje transrodnih osoba u sportu jako smeta te nikako ne žele prihvatiti taj novitet.

Odvjetnica sportašica koje se protive natjecanju transrodnih osoba u ženskim utrkama, Mariuccia Quilleri koja je između ostalog i sama sportašica, kaže kako je nažalost uključenost odabrana umjesto pravednosti.

Iako se transrodni sportaši počinju probijati u olimpijski i paraolimpijski sport, čelni ljudi unutar krovnih organizacija nisu uskladili mišljenja o ovoj temi.

Predsjednik Međunarodnog paraolimpijskog odbora Andrew Parsons, u razgovoru za BBC sport kazao je da, iako bi   Petrillo bila dobrodošla u Pariz prema trenutnoj politici Svjetske paraatletike, on želi vidjeti sportski svijet ujedinjen oko transrodnih politika.

Takvo ćemo nešto očito još dugo čekati jer se stavovi oko svjetskog paraatletskog saveza i svjetskog atletskog saveza, oko ove teme u potpunosti razlikuju.

Svjetski atletski savez zabranio je transrodnim sportašicama da se natječu u ženskim kategorijama na međunarodnim natjecanjima, dok su u Svjetskom paraatletskom savezu stava da ako je osoba zakonski priznata kao žena, ona se ima pravo natjecati u kategoriji u kojoj se natječu osobe s istim tjelesnim oštećenjem kojega ima prijavljena sportašica.

Podsjetimo, na ovogodišnjim olimpijskim igrama dio sportske javnosti šokirao je nastup transrodne alžirske boksačice Imane Khelif koja je postala olimpijska pobjednica u kategoriji do 66 kg. Kako će se završiti priča Valentine Petrillo ostaje nam vidjeti.

Uspjesi Ane Victorije zapali su za oko međunarodnim organizacijama iz Španjolske, Perua i Čilea, koje su sve željne surađivati s njom na projektima podrške osobama s invaliditetom. Dobila je i ponudu za posao u inozemstvu

Ana Victoria Espino de Santiago, rođena 30. siječnja 1999., nedavno je ušla u povijest kao prva osoba s Downovim sindromom iz Meksika, ali i globalno, koja je diplomirala pravo na Universidad Autónoma de Zacatecas. Njezino putovanje, obilježeno brojnim preprekama, pokazuje njezinu nepokolebljivu odlučnost i neprocjenjivu podršku njezine obitelji. Unatoč društvenom skepticizmu, Espino de Santiago uspješno je upravljala obrazovnim sustavom koji nije bio prilagođen njezinim potrebama.

Put Ane Viktorije karakterizirali su samopouzdanje i ustrajnost. Završivši srednju školu putem online programa, otisnula se u pravnu sferu, vođena svojom strašću. Unatoč izazovima konvencionalnog obrazovnog sustava, predani profesor vidio je njezin potencijal i bio joj mentor tijekom studija. Nakon pet godina neumornog truda, Ana Victoria ostvarila je svoj san i postala odvjetnica.

Još kao studentica sudjelovala je u zakonodavnim forumima, dijeleći svoja iskustva i obogaćujući svoju pravnu oštroumnost. Ti su angažmani potaknuli njezinu težnju da zagovara one sa sličnim izazovima i potaknu njezinu ambiciju da postane kongresnica usmjerena na iskorjenjivanje diskriminacije. Njezino zagovaranje već je vidljivo kroz njezinu uključenost u zakonodavne napore.

Od 2014. Ana Victoria pokazuje svoje umjetničke talente na cijenjenim mjestima kao što je Kongres Unije u Mexico Cityju. Njezina kolekcija umjetnina, ‘Desde mi cielo’ (‘S mog neba’), bilježi njezino osebujno stajalište i kreativnost.

 Uspjesi Ane Victorije zapali su za oko međunarodnim organizacijama iz Španjolske, Perua i Čilea, koje su sve željne surađivati ​​s njom na projektima podrške osobama s invaliditetom. Dobila je i ponudu za posao u inozemstvu.

Priča Ane Victorije Espino de Santiago svjedočanstvo je rušenja prepreka i redefiniranja mogućnosti, nadahnjujući bezbrojne druge da slijede svoje snove.

Njeno postignuće je izvanredno jer predstavlja veliki iskorak u inkluziji i ravnopravnosti osoba s invaliditetom u društvu, posebno u području prava i pravosuđa.

Anita Blažinović