U okviru obilježavanja Međunarodnog dana bijelog štapa, Kazalište slijepih i slabovidnih ‘Novi život’ organiziralo je u Scenoteci Zagreb 15. listopada predstavu ‘Ne daj se, Njofra!’ Milana Grgića, u režiji Željka Duvnjaka, a 21. listopada u gradskom kazalištu Požega odigrat će ‘Varijacije’ Anamarije Budimir, u režiji Dražena Krešića
Popratili smo prvu predstavu, a za drugu se spremamo idući tjedan, kada ćemo ‘ući’ u jedan virtualni zagrebački tramvaj pun zanimljivih i apsurdnih, a intrigantnih događaja.
Kao što je bilo i za očekivati od vrhunskih i talentiranih glumaca, uistinu su donijeli osmijeh na lice cijele publike.
Radnja se događa u jednoj prosječnoj, svađama i nesporazumima protkanoj zagrebačkoj obitelji, u čiji stan od oko 60-ak metara kvadratnih dolazi novi član, i to u liku zeta Njofre, kojega je zajedno sa suprugom u zadnjem mjesecu trudnoće izbacio njegov otac od nekih 60-ak godina zajedno s novom ljubavi od 20-ak godina, i to iz kuće od oko 160-ak metara kvadratnih.
Od samog početka scenom dominira nervozni punac, tata i muž Jurica, koji u sve sumnja i svemu prigovara. Svađe su oko ničega, ali pater familias inzistira na ugovoru o stanovanju koji je pun apsurdnih detalja. Da bi apsurd ugovora bio kompletan i prekompliciran, Jurica po stanu razvlači kabel koji bi trebao poslužiti kao koridor za kretanje zeta Njofre. Pred kraj prvog dijela sam Jurica će slomiti nogu zapevši o taj isti kabel, a kćerka uslijed stresa ulazi u stanje poroda.
U drugom dijelu komedije Jurica preko svojih veza uzalud pokušava naći posao Njofri, tvrdeći da se u ovoj zemlji posao može dobiti isključivo preko veza i poznanstava. Međutim, kada je trebalo njemu pomoći, jedan za drugim s druge strane telefona samo su prekidali i ispričavali se, pokušavajući izbjeći pomoći.
Na kraju Njofra dobije posao putem natječaja, a na sceni ostaje Jurica kao ‘poraženi pobjednik’, glumatalo i glava kuće tek po vikanju i tjeranju stvari mak na konac. Glavno da se Njofra nije predao i da je nastavio svoj životni put sa svojom obitelji, mladom ženom i tek rođenim sinčićem, kojem će na miru odrediti ime.
Na samom kraju predstave omogućena je inkluzija, odnosno interaktivnost s publikom. Posebno su pohvaljeni gosti iz Slovenije, koji su ovaj puta došli u velikom broju i koji su glumački sastav pozvali u posjetu.
– Gluma je zajednički posao. Nema najboljih! Imamo nas i sretni smo što nas ima – istaknuo je Vojin Perić koji glumi Juricu.
Potom se u povodu Međunarodnog dana bijelog štapa, kao također slijepa osoba, osvrnuo općenito na slijepu populaciju.
– Slijepi nisu nevidljivi. Oni su vidljivi. Inkluzija dolazi sa svim problemima, sa svim našim jakostima. Slijepe osobe su heroji života, jer imaju svakodnevne bitke koje treba preživjeti. Teško je i skupo biti slijepa osoba.
Za režiju, scenografiju i izbor glazbe zaslužan je bio Željko Duvnjak, za kostimografiju Vesna Kutnjak, svjetlo je dizajnirao Nenad Lalović, a igrali su Vojin Perić, Igor Kučević, Ružica Domić-Lalović i Dorotea Feketić.
