Medicina
KAKO ZNATI Bolujemo li od depresije ili smo samo tužni?
Ako niste sigurni, upitajte se – koliko ste često u proteklih nekoliko tjedana izgubili interes i zadovoljstvo za obavljanje nekih stvari? Koliko često ste se osjećali potišteno ili beznadno?
Iako termine tuga i depresija često koristimo kao sinonime, psihijatri upozoravaju da su to dva bitno različita stanja koja je važno na vrijeme prepoznati, kako bismo pravovremeno potražili odgovarajuću pomoć.
Naime, često možemo čuti kako netko za sebe kaže da je ”u depresiji” kada je neraspoložen, tužan ili loše volje. Stručnjaci ističu da to nikako ne treba miješati, jer depresija je ozbiljna bolest, a tuga normalna ljudska emocija.
Kako bi objasnio spomenutu razliku, dr. Richard A. Friedman, profesor kliničke psihijatrije i ravnatelj Klinike za psihofarmakologiju na Medicinskom fakultetu Weill Cornell, ispričao je slučaj svoga pacijenta u srednjim 40-ima, uspješnog poslovnog čovjeka koji je u jednom trenutku počeo gubiti samopouzdanje.
– Imao je problema sa spavanjem, budio se oko 4 sata ujutro s intenzivnom tjeskobom i nije više mogao zaspati. Apetit mu je nestao, kao i libido, i jako je smršavio – ispričao je dr. Friedman za The Washington Post.
Dr. Friedman kaže da njegov pacijent mjesecima nije poduzimao ništa, uvjeren da su navedeni simptomi očekivani odgovor na financijske probleme i da će ubrzo nestati.
No, nakon što je njegova supruga inzistirala da mu treba pomoć, posavjetovao se s psihijatrom. Progonile su ga misli da je postao dosadan i da bi obitelji bilo bolje bez njega.
– Taj je pacijent zapravo patio od kliničke depresije, ali njegovo uvjerenje da je ono što osjeća samo ‘normalna’ anksioznost vrlo je uobičajeno. Malo je reći da živimo u stresnim vremenima. Klimatska kriza, ratovi, političke nesuglasice… Svijet u kojem živimo uzima danak u našem mentalnom zdravlju – upozorava dr. Friedman.
Potražiti liječnika ako simptomi traju dulje od dva tjedna
Govoreći o razlikama između tuge i depresije, psihijatri ističu da je tuga normalna ljudska emocija, što znači da traje relativno kratko i obično je možemo povezati s točno određenim uzrokom.
U redu je, pa čak i neophodno, ponekad biti tužan – zbog gubitka drage osobe, neispunjenih očekivanja, neuspjeha na radnom mjestu, loših odnosa s drugim osobama, financijskih problema… Kako bismo ublažili osjećaj tuge, pomoći će već razgovor s dragim osobama, plač, boravak u prirodi ili druženje s kućnim ljubimcem.
S druge strane, depresija je sindrom koji osim tuge ili ravnodušnosti, obično uzrokuje nesanicu, gubitak libida i apetita, socijalno povlačenje, nisku energiju, osjećaj beznađa te suicidalne misli i postupke. Depresiju je, za razliku od tuge, potrebno liječiti.
Tužni ljudi su nesretni zbog određenog događaja, a oni depresivni osjećaju se loše zbog sebe samih i gube samopouzdanje.
Da bi se postavila dijagnoza depresije, odnosno depresivne epizode, ovi simptomi trebaju trajati najmanje dva tjedna.
Ako niste sigurni, upitajte se – koliko ste često u proteklih nekoliko tjedana izgubili interes i zadovoljstvo za obavljanje nekih stvari? Koliko često ste se osjećali potišteno ili beznadno? Ako vaš rezultat glasi tri puta ili više, postoji velika vjerojatnost da ste depresivni, a ne samo uzrujani.
Postoje brojni znanstveni dokazi za to da je klinička depresija povezana s promjenama u dijelovima mozga koji reguliraju raspoloženje, san, energiju i apetit.
No, znanost još potpuno ne razumije ono što uzrokuje biološke abnormalnosti kod depresivnih osoba. Vjeruje se da je to rezultat složene interakcije između gena i stresa.
Antidepresivi nisu lijek za tugu
Psihoterapija je prva linija liječenja za osobe s blagom do umjerenom depresijom, ali kada je bolest teška, što znači ili prisutnost psihotičnih simptoma ili suicidalnih misli i osjećaja, tada je kombinacija terapije i antidepresiva najsigurniji i najučinkovitiji pristup.
Antidepresivi nisu lijek za svakodnevnu nesreću ili tugu. Osim ako nemate oblik kliničke depresije s pripadajućim biološkim promjenama, oni vas neće učiniti sretnijima. Zlouporaba antidepresiva za liječenje normalnih tegoba bila bi slična korištenju antibiotika za liječenje obične prehlade, a koju uzrokuje virus i nije osjetljiva na antibiotik.
Tjelovježba također ima značajne antidepresivne učinke, jer osim što povećava energiju, čini nas fizički spremnim. Uz dobro poznato oslobađanje endorfina, povećanje volumena srca tjelovježbom potiče oslobađanje BDNF-a, odnosno proteina abrineurina, jednog od faktora rasta neurotrofina, povezanih s faktorom rasta kanonskog živca.
Društvene veze, često poremećene depresijom, ključne su za liječenje. Stoga je važno poticati pacijente da održavaju kontakt s prijateljima i obitelji, jer ljudi su prije svega društvena bića te vole osjetiti utjehu i podršku voljenih osoba.
Uz lijekove, terapije stimulacije mozga, kao što je elektrokonvulzivna terapija (ECT) i, u novije vrijeme, transkranijalna magnetska stimulacija, vrlo su učinkovite u liječenju depresije.
Novi lijekovi za depresiju
Postoje obećavajući novi lijekovi za depresiju, kao što su ketamin, esketamin i psilocibin, koji proizvode brze i dugotrajne antidepresivne učinke nekoliko minuta do sati nakon primjene. Ovi lijekovi također proizvode brze neuroplastične učinke i, na neki način, ”preusmjeravaju” mozak.
– Prethodno spomenuti pacijent, uspješan poslovni čovjek, bio je iznenađen i s olakšanjem je prihvatio dijagnozu da pati od velike depresije, a ne od svakodnevne tuge i tjeskobe. Počeo je piti SSRI antidepresiv i odlazio je na tjednu psihoterapiju. Njegov san i apetit poboljšali su se unutar prvog tjedna, a za tri tjedna osjećaj straha i katastrofično razmišljanje su nestali. Reagira na stres kao i prije. Nema više tuge i propasti – objasnio je dr. Friedman.
Svakodnevna tuga je univerzalna i prolazi sama od sebe, ali depresija je potencijalno ozbiljna, no izlječiva bolest, koju nitko ne bi trebao zamijeniti za tugu.
– Ljudi često za svoje depresivno raspoloženje krive neki uznemirujući aspekt svijeta, poput stanja u gospodarstvu ili politici. Moj drugi pacijent tvrdio je da je tjeskoban i depresivan zbog negativnog utjecaja gospodarstva na njegovo poslovanje. Nakon uspješnog liječenja, svoj je napredak objasnio riječima: ‘Svijet je isti, ali moja reakcija na njega se promijenila. Mislio sam da se nebo ruši, a sada znam da je to bilo pogrešno – ispričao je dr. Friedman.
Piše: Vedrana Larva
U povodu Svjetskog dana spolnog zdravlja Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) organizirao je 4. rujna panel-raspravu pod nazivom ‘Every Body: Nema maženja bez paženja’ na kojoj su stručnjaci ukazali na aktualne izazove i mogućnosti unaprjeđenja spolnog zdravlja
Poslušaj članak
Ovogodišnja tema Svjetskog dana spolnog zdravlja ‘Every Body’ zahtijeva interdisciplinarni pristup koji može unaprijediti zdravstvenu pismenost, osnažiti pojedinca te razvijati sustav koji će odgovoriti na zdravstvene, društvene i demografske izazove današnjeg vremena.
U prigodnom govoru pomoćnik ravnatelja za kvalitetu HZJZ-a Tomislav Benjak podsjetio je kako je istraživanje HZJZ-a pokazalo da je prije deset godina u Hrvatskoj bilo dvjestotinjak prilagođenih ginekoloških stolova na oko 250 tisuća žena s invaliditetom. Naglasio je da se njihov broj povećao te su, prema podacima, klinički bolnički centri danas dobro opskrbljeni. Međutim, zdravstveni djelatnici još uvijek nemaju dovoljno znanja o primjerenoj komunikaciji s osobama s invaliditetom. Stoga HZJZ provodi edukaciju zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika.
Liječnica školske medicine iz Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a Mateja Kopsa Sobota istaknula je važnost zdravstvene pismenosti u području spolnog zdravlja te ulogu zdravstvenih stručnjaka u osnaživanju pojedinca.
– Posebnu pozornost treba usmjeriti prema mladima. Njihovo pravodobno informiranje i osvještavanje o odgovornosti za zdravlje temelj su donošenja odgovornih odluka, prevencije spolno prenosivih infekcija, očuvanja reproduktivnog zdravlja i izgradnje zdravih partnerskih odnosa – rekla je Kopsa Sobota.
Predstavila je rad Savjetovališta za promicanje spolnog i reproduktivnog zdravlja pri HZJZ-u koje je osnovano 2004. godine. Savjetovalište nudi usluge besplatnog, anonimnog i dobrovoljnog informiranja, savjetovanja i edukacije, usluge testiranja na spolno prenosive bolesti, pomoć pri uključivanju na liječenje i psihološku podršku. U Savjetovalište se pripadnici mlađe populacije najčešće javljaju vezano uz pitanja o riziku nakon nezaštićenog spolnog odnosa, informacije o simptomima i testiranju te nedoumice vezane uz prijenos infekcije. Savjetovalište također organizira javnozdravstvene kampanje kao što je ‘Nema maženja bez paženja’.
Voditeljica Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a, epidemiologinja Sanja Musić Milanović, izrazila je zadovoljstvo porastom broja zainteresiranih za dolazak u Savjetovalište.
– Od osnutka pa do prije nekoliko godina u Savjetovalište je dolazilo oko 400 korisnika godišnje. Prošle godine imali smo 1.050 korisnika. Ponosni smo na činjenicu da su ljudi prepoznali mogućnost zdravstvenog opismenjavanja i ulaganja u očuvanje zdravlja – rekla je Musić Milanović.
Epidemiologinja Tatjana Nemeth Blažić smatra da u budućnosti u ovakvim savjetovalištima u nekoliko gradova treba nastaviti s uvođenjem usluga i testiranja na nove spolno prenosive bolesti te je važno korištenje modernih tehnologija kao što je prva hrvatska AI asistentica Gina, koja je uvedena prošle godine povodom Svjetskog dana spolnog zdravlja.
Ivana Vranješ
Gotovo pet puta veći su izgledi da će odrasle osobe s invaliditetom prijaviti mentalne smetnje od ostatka populacije
Poslušaj članak
Epidemija anksioznosti i sličnih poremećaja svijetom se širi brže od šumskog požara, a čini se da su pritom najviše ‘opožarene’ odrasle osobe s invaliditetom.
Tako se da zaključiti iz studije američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) koja navodi da odrasli s invaliditetom prijavljuju znatno više mentalnih teškoća u usporedbi s onima koji invaliditet nemaju.
Preciznije, gotovo pet puta veći su izgledi da će odrasle osobe s invaliditetom prijaviti mentalne smetnje od ostatka populacije.
Česti mentalni stres, navodi se u rečenoj studiji, povezan je s nepovoljnim zdravstvenim ponašanjem, povećanim korištenjem zdravstvenih usluga, mentalnim poremećajima, kroničnim bolestima i funkcionalnim ograničenjima. Odrasli s invaliditetom vrlo će vjerojatno živjeti na egzistencijalnom minimumu i sukladno tome otežan pristup sustavu zdravstvene skrbi.
U višegodišnjem istraživanju, odraslim sudionicima s invaliditetom postavljeno je ovo pitanje: Razmišljanje o vašem mentalnom zdravlju, koje uključuje stres, depresiju i probleme s emocijama, koliko dana tijekom posljednjih 30 dana vaše mentalno zdravlje nije bilo dobro?
Odgovori koje su autori studije dobili na ovo pitanje uistinu je šokantno i zabrinjavajuće i zahtijeva hitnu akciju, ne samo zdravstvenih institucija, nego cijelog sustava.
Autori studije stoga nude i rješenje koje bi (možda) moglo pomoći u smanjenju mentalnih poteškoća među odraslim osobama s invaliditetom: povećanje socijalne kohezije, sudjelovanje zajednice, pristup mogućnostima promicanja zdravlja i pružanje usluga probira, skrbi i podrške za mentalno zdravlje.
Za one neupućene, Nacionalni centar CDC za urođene mane i razvojne teškoće trudi se osigurati da osobe s invaliditetom imaju iste mogućnosti za opću dobrobit kao i osobe bez invaliditeta. Riječ je o organizaciji zavidnog međunarodnog ugleda.
Najnovije metode, uz sve ostalo, omogućuju kirurško zatvaranje rascjepa kralježnice dok je plod još u majčinoj utrobi, čime se značajno smanjuju neurološka oštećenja
Poslušaj članak
Šteta što u našem zdravstvenom sustavu ne postoji registar oboljelih, pa je teško odrediti koliko osoba u Hrvatskoj živi s dijagnozom rascjepa kralježnice, poznate i kao spina bifida.
Za one neupućene, pacijenti s tom dijagnozom često imaju ozbiljne teškoće u pokretljivosti, no osim medicinskih ove se osobe suočavaju i s brojnim izazovima na tržištu rada.
Više je rizičnih faktora koji mogu uzrokovati rascjep kralježnice fetusa, uz ostalo genetska sklonost i manjak folne kiseline u trudnoći, a statistika kaže kako se s ovom dijagnozom rađa jedna beba na tisuću poroda.
No ova, do jučer opaka, dijagnoza za modernu medicinu više nije bauk.
Najveća novost u liječenju spine bifide je fetoskopska operacija – minimalno invazivna prenatalna kirurgija – te razvoj personaliziranih, multidisciplinarnih centara izvrsnosti koji značajno podižu kvalitetu života oboljelih. Tradicionalno liječenje obavljalo se isključivo unutar dva dana nakon rođenja djeteta. Danas najnovije metode omogućuju kirurško zatvaranje rascjepa kralježnice dok je plod još u majčinoj utrobi, čime se bitno smanjuju neurološka oštećenja.
Fetoskopska operacija u maternici izvodi se između 19. i 26. tjedna trudnoće pomoću minimalno invazivnih instrumenata. Ovim postupkom štiti se izložena kralježnična moždina od toksičnog utjecaja plodne vode, smanjuje potreba za kasnijim ugrađivanjem premosnica za hidrocefalus te se drastično povećavaju šanse da dijete prohoda.
Isto tako, inovativna neuro-urologija i gastroenterologija fokusirana je na rano očuvanje funkcije mokraćnog mjehura i crijeva. Korištenjem naprednih metoda urodinamike i personaliziranih terapija sprječavaju se trajna oštećenja bubrega, što je ranije bila jedna od najtežih komplikacija.
Doda li se tome napredna fizikalna terapija i sportska integracija, neovisnost i mentalno zdravlje oboljelih neusporedivo se poboljšava u odnosu na vrijeme kada rečene medicinske metode još nisu bile u primjeni.
Tko su Purger i Purgerica?
Povišen tlak izmjeren kod 45 posto sudionika zagrebačke akcije
Priča o Franji Bučaru dostupnija osobama s invaliditetom
Ajmo u Rodilište! – stižu TBF i KNINci
-
In MetropolaPrije 7 danaDUMOVEC Zagrebački umirovljenici i njihovi novi prijatelji psi
-
VijestiPrije 6 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 5 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 4 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
VijestiPrije 6 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni
-
Civilno društvoPrije 7 danaSOIH predstavio „Inkluzivni forum”
-
in MREŽAPrije 7 danaOdržana radionica projekta „Ostani zdrav“ udruge Don Kihot
-
Video / podcastPrije 1 danSmije li Gluha osoba dobiti informaciju koju svi ostali mogu čuti?