Ovo je priča o zlouporabi ovlasti, neprovjerenim navodima, diskriminaciji osobe s invaliditetom, povredi prava na obrazovanje, ignoriranju sudskih odluka i dugotrajnom institucionalnom pritisku. Sve je počelo jednim neformalnim e-mailom – i šalicom kave
Poslušaj članak
U Hrvatskoj se godinama govori o preopterećenosti institucija, manjku stručnjaka i kroničnim sustavnim propustima. Ipak, malo koja priča toliko jasno otkriva dubinu tih problema kao slučaj djevojke s invaliditetom i njezine obitelji – slučaj koji je započeo jednim neformalnim e-mailom upućenim iz jedne srednje škole, a prerastao u godinu i pol institucionalnog pritiska koji se i danas nastavlja.
Početkom 2024. godine pomoćnica u nastavi poslala je školskoj psihologinji neformalan e-mail u kojem je učenicu opisala vlastitim, neprofesionalnim dojmom. Ti opisi nisu bili stručni, nisu bili provjereni, nisu bili potkrijepljeni dokumentacijom niti su bili dio ikakvog službenog pedagoškog postupka.
Unatoč tome, psihologinja i ravnateljica proslijedile su takvu neprovjerenu komunikaciju nadležnim institucijama, bez razgovora s djevojkom ili roditeljima, bez ikakve provjere, analize ili omogućavanja obitelji da se očituje. Tako je jedan neformalni e-mail postao temelj niza mjera koje su se, od 20. svibnja 2024. nadalje, razvile u dugotrajan institucionalni pritisak.
Djevojka je kasnije ispričala da su je takve tvrdnje duboko pogodile. Opisala ih je kao veliko poniženje, posebno zato što su dolazile od ljudi od kojih je očekivala podršku. Godinama je uspješno predstavljala svoju školu i grad na natjecanjima, bila u medijima kao natjecateljica, a tijekom školovanja uvijek je imala snažnu podršku obitelji. Nikada nije bila zapuštena, no nitko joj to nije ni dao priliku reći – jer nitko iz institucija nije razgovarao s njom prije pokretanja mjera.
Paralelno s neprovjerenim prijavama, djevojka je tijekom tri školske godine bila izložena neprilagođenoj i zdravstveno neodrživoj organizaciji nastave. Iako je zbog zdravstvenih teškoća imala pravo na odgovarajuće prilagodbe, uključujući nastavu u kući, bila je prisiljena pratiti prezahtjevnu i neprilagođenu nastavu koja joj je dodatno narušavala zdravlje.
Kao posljedica toga, uskraćena joj je mogućnost nastavka redovnog školovanja, uključujući četverogodišnje zanimanje za koje se pripremala. Takvo postupanje predstavlja oblik institucionalne diskriminacije.
Ni centar za socijalnu skrb, nakon što je zaprimio prijavu, nije kontaktirao roditelje ni djevojku. Mjera nadzora pokrenuta je bez razgovora, bez kućnog posjeta, bez stručne procjene rizika i bez medicinskog uvida. Temeljila se isključivo na neprovjerenim dojmovima iz e-maila – ne na činjenicama i ne na profesionalnoj procjeni.
U listopadu 2025. Upravni sud donio je presudu kojom ukida mjeru u cijelosti i potvrđuje da je postupak od početka bio nezakonit. Sud je utvrdio da dijete nije bilo u riziku, da roditeljima dokumentacija nije bila dostupna te da se mjera nezakonito nastavila i nakon djevojčine punoljetnosti. Riječ je o jednoj od najjasnijih potvrda institucionalnih propusta u novijoj sudskoj praksi.
Umjesto da nakon sudske presude postupanje prestane, policija i državno odvjetništvo nastavili su s postupkom. Djevojka je pozivana na ispitivanje, a upućeno joj je i upozorenje da će biti privedena ako se ne odazove. Institucije su ignorirale sudsku odluku i nastavile postupak bez ikakvih objektivnih dokaza.
U razmjeni podataka među institucijama našla se čak i tvrdnja da je učenica ‘držala šalicu kave’. Djevojka je kasnije objasnila da je riječ o kavi koju je nosila majci, da sama ne pije kavu te da se to događalo izvan škole. Nikada nije saslušana niti joj je dano pravo da pojasni te navode.
Unatoč tome što ne postoji nikakav pokazatelj zanemarivanja, djevojka i danas trpi posljedice institucionalnog postupanja. Živi stabilno, odgovorno i uz podršku obitelji koja je kontinuirano brinula o njezinu zdravlju i obrazovanju. Umjesto podrške u ranjivoj situaciji, obitelj je dobila reprizu traume.
Roditelji, koji žele ostati anonimni zbog postupaka koji još traju, poručuju da nikada nisu zanemarivali svoje dijete, da su se borili za njezina prava i zdravlje, a da je sustav, temeljem jednog neformalnog e-maila, pokrenuo mehanizme koji su mjesecima vršili pritisak na njih. Kažu da ih sustav pokušava slomiti – ali da se neće predati.
Ovo nije priča o propustu ni o nesporazumu. Ovo je priča o zlouporabi ovlasti, neprovjerenim navodima, diskriminaciji osobe s invaliditetom, povredi prava na obrazovanje, ignoriranju sudskih odluka i dugotrajnom institucionalnom pritisku. Sve je počelo jednim neformalnim e-mailom – i šalicom kave.
Izlet je namijenjen članovima društva, osobama s invaliditetom ili zdravstvenim teškoćama te njihovim pratnjama
Poslušaj članak
Planinarsko društvo Paklenica Zadar organizira inkluzivni izlet u Nacionalni park Sjeverni Velebit i na Zavižan u subotu, 23. svibnja 2026. godine.
Izlet je namijenjen članovima društva, osobama s invaliditetom ili zdravstvenim teškoćama te njihovim pratnjama.
Sudionike očekuje posjet Kući Velebita u Krasnu, obilazak Botaničkog vrta na Zavižanu te mogućnost uspona na Veliki Zavižan (1676 m).
Organizatori ističu kako je riječ o laganom i tehnički nezahtjevnom izletu prilagođenom mogućnostima svih sudionika, uz podršku vodiča i volontera.
Program uključuje autobusni prijevoz iz Zadra, obilazak Kuće Velebita uz stručno vodstvo te dvije opcije obilaska na području Zavižana – laganu šetnju kroz botanički vrt ili uspon na Veliki Zavižan za zainteresirane sudionike. Povratak u Zadar planiran je do 20 sati.
Izlet je dio projekta ‘Pruži mi ruku’, a cijena sudjelovanja iznosi 35 eura i uključuje prijevoz autobusom te ulaznice za Nacionalni park i Kuću Velebita. Ručak je organiziran iz ruksaka, dok će u planinarskom domu biti moguće kupiti piće.
Organizatori ističu da svaki sudionik treba vodičima olakšati odgovornost pažljivim slušanjem uputa i odgovornim ponašanjem tijekom trajanja izleta. Odazivom na izlet svaki sudionik potvrđuje kako izletu pristupa na osobnu odgovornost i prihvaća plan izleta, odluke i upute vodiča. Tempo hoda bit će prilagođen mogućnostima svakog sudionika izleta.
Prijave su otvorene do četvrtka, 21. svibnja 2026., putem obrasca: prijava na izlet.
Dodatne informacije moguće je dobiti putem stranice PD Paklenica ili na broj 095 906 9866 (Sanja Smodlaka Vitas).
Ovogodišnje izdanje utrke održano je na šest kontinenata i u gotovo 200 zemalja svijeta, a sudjelovalo je oko dva milijuna ljudi. Sav prikupljeni novac namijenjen je istraživanju i pronalasku terapija za ozljede leđne moždine
Poslušaj članak
Tisuće ljudi i ove su godine u Zadru postale dio najveće humanitarne utrke na svijetu – Wings for Life World Run. Svi su trčali za isti cilj: pomoći istraživanju ozljeda leđne moždine i pružiti podršku onima zbog kojih se utrka i održava.
Posebnu snagu događaju održanom 10. svibnja 2026. godine dali su sudionici koji se s posljedicama takvih ozljeda svakodnevno suočavaju, ali i brojni rekreativci, sportaši i humanitarci koji su još jednom pokazali zajedništvo i solidarnost.
Zadar je tako ponovno bio dio globalne humanitarne priče koja istovremeno okuplja milijune ljudi diljem svijeta. Među brojnim sudionicima bili su i članovi sportskih klubova koji godinama podržavaju ovu inicijativu.
Posebno emotivno bilo je sudjelovanje osoba koje ne mogu samostalno hodati, a upravo njima ova utrka daje dodatnu važnost i motivaciju.
-Ovo nam je već sedma ili osma godina da sudjelujemo -poručili su članovi jednog od zadarskih klubova, koji je ove godine okupio čak 107 trkača. Mnogi su istaknuli kako rezultat nije bio u prvom planu, nego zajedništvo i podrška humanitarnom cilju.
Na stazi su ipak padali i sportski rekordi. U muškoj konkurenciji slavio je natjecatelj iz Poljske kojeg je presretačko vozilo sustiglo na 55. kilometru. U ženskoj konkurenciji pobjedu su odnijele sestre Šustić koje su kroz cilj odlučile proći zajedno.
-Nema smisla da se razdvajamo na samom kraju. Ispunile smo želju i završile zajedno – poručile su nakon utrke.
Ovogodišnje izdanje utrke održano je na šest kontinenata i u gotovo 200 zemalja svijeta, a sudjelovalo je oko dva milijuna ljudi. Sav prikupljeni novac namijenjen je istraživanju i pronalasku terapija za ozljede leđne moždine.
Čestitke pobjednicima, ali i svim sudionicima koji su još jednom pokazali kako sport može povezivati ljude i mijenjati živote nabolje.
Pristupačnost i inkluzivni dizajn temelj su suvremenog društva i trebaju biti uključeni u sve dijelove planiranja i razvoja. Njihova primjena ne pomaže samo osobama s invaliditetom, nego povećava sigurnost, funkcionalnost i ukupnu kvalitetu prostora za sve
Poslušaj članak
SOIH je zajedno s Accessible EU organizirao okrugli stol pod nazivom ‘Osobe s invaliditetom u prometu – HEKUP ‘26’, koji je održan u srijedu, 29. travnja 2026. godine u hotelu Diplomat. Ovaj cjelodnevni događaj bio je dostupan i online.
U okviru projekta Pristupačna Hrvatska i inicijative Accessible Europe vide se velike razlike među državama Europske unije kada je riječ o pristupačnosti i mobilnosti osoba s invaliditetom. Hrvatska se pritom ističe jer već više od 30 godina kontinuirano organizira stručne skupove i sustavno radi na ovoj temi.
Mobilnost osoba s invaliditetom jako je važna za svakodnevni život jer omogućuje obrazovanje, zapošljavanje i ravnopravno sudjelovanje u društvu. Iako se vidi napredak, i dalje je potrebno više uključivati same korisnike u rane faze planiranja kako bi rješenja bila kvalitetnija, učinkovitija i dugoročno održiva.
Cilj ovog skupa bio je razmijeniti iskustva, ojačati suradnju i razviti konkretna rješenja kako bi pristupačnost postala pravilo, a ne iznimka.
Program HEKUP-a započeo je pozdravnim riječima, nakon čega je uslijedila tema stupova neovisnog življenja o kojoj je govorila Sanja Rimac iz SOIH-a.
Nakon toga govorilo se o izazovima mobilnosti u društvu u kontekstu klimatskih promjena, što je predstavila Mirna Plećaš Ilić iz Saveza društava distofičara Hrvatske. Zatim je predstavljena tema prijevoza u projektu Pristupačna Europa (AccessibleEU), uključujući pristup projektu i online obuku, o čemu je govorio Ljubomir Miščević.
U nastavku je Denis Marijon iz Saveza SUMSI govorio o univerzalnom dizajnu i javnom prijevozu uz poruku ‘Manje prilagodbi, više pristupačnosti’.
U drugom dijelu programa predstavljene su aktivnosti AccessibleEU u 2025. godini, ponovno kroz izlaganje Ljubomira Miščevića. Nakon toga je Marko Periša govorio o asistivnoj tehnologiji i pristupačnosti digitalnih usluga u prometu.
Program je nastavljen studijom (ne)uspjeha na primjeru Zagreb Glavnog kolodvora, koju su predstavili Zvonimir Zelenika i Siniša Kekić.
Na kraju je obrađena primjena PRM TSI regulative i vodič za prikupljanje podataka o pristupačnosti željezničke infrastrukture, o čemu je govorio Zvonimir Zelenika.
Pristupačnost i inkluzivni dizajn temelj su suvremenog društva i trebaju biti uključeni u sve dijelove planiranja i razvoja. Njihova primjena ne pomaže samo osobama s invaliditetom, nego povećava sigurnost, funkcionalnost i ukupnu kvalitetu prostora za sve.
Također je naglašeno da je važno da sustav bude održiv, što znači da svi njegovi dijelovi moraju dobro funkcionirati. Ako jedan dio ne funkcionira, to stvara širi problem u društvu.
Istaknuta je potreba za boljom organizacijom, pravovremenim djelovanjem i učinkovitijom provedbom prava, uz stalnu suradnju i razmjenu znanja među stručnjacima i institucijama.
Video / podcastPrije 4 dana
in MREŽAPrije 7 dana
KulturaPrije 6 dana
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 6 dana
SportPrije 6 dana
SportPrije 4 dana