Connect with us

Osobe s invaliditetom

Jedan neformalan e-mail značio je godinu i pol sustavnog pritiska

Objavljeno

/

Na ilustraciji se vidi silueta djevojke koja stoji pognute glave, dok je odrasla osoba — vjerojatno roditelj ili skrbnik — nježno drži za rame u znak podrške. U pozadini se nalazi zgrada s natpisom „ŠKOLA“, što upućuje na školski ili institucionalni kontekst. U prvom planu prikazan je stol na kojem se nalazi šalica te hrpa papira i jedan dokument, simbolizirajući birokratske postupke, prijave ili službenu dokumentaciju. Cijela ilustracija izvedena je u tamnim, jednobojnim tonovima, stvarajući ozbiljan, pomalo težak i emocionalno nabijen ugođaj.
Foto: ilustracija

Ovo je priča o zlouporabi ovlasti, neprovjerenim navodima, diskriminaciji osobe s invaliditetom, povredi prava na obrazovanje, ignoriranju sudskih odluka i dugotrajnom institucionalnom pritisku. Sve je počelo jednim neformalnim e-mailom – i šalicom kave

Poslušaj članak

U Hrvatskoj se godinama govori o preopterećenosti institucija, manjku stručnjaka i kroničnim sustavnim propustima. Ipak, malo koja priča toliko jasno otkriva dubinu tih problema kao slučaj djevojke s invaliditetom i njezine obitelji – slučaj koji je započeo jednim neformalnim e-mailom upućenim iz jedne srednje škole, a prerastao u godinu i pol institucionalnog pritiska koji se i danas nastavlja.

Početkom 2024. godine pomoćnica u nastavi poslala je školskoj psihologinji neformalan e-mail u kojem je učenicu opisala vlastitim, neprofesionalnim dojmom. Ti opisi nisu bili stručni, nisu bili provjereni, nisu bili potkrijepljeni dokumentacijom niti su bili dio ikakvog službenog pedagoškog postupka.

Unatoč tome, psihologinja i ravnateljica proslijedile su takvu neprovjerenu komunikaciju nadležnim institucijama, bez razgovora s djevojkom ili roditeljima, bez ikakve provjere, analize ili omogućavanja obitelji da se očituje. Tako je jedan neformalni e-mail postao temelj niza mjera koje su se, od 20. svibnja 2024. nadalje, razvile u dugotrajan institucionalni pritisak.

Djevojka je kasnije ispričala da su je takve tvrdnje duboko pogodile. Opisala ih je kao veliko poniženje, posebno zato što su dolazile od ljudi od kojih je očekivala podršku. Godinama je uspješno predstavljala svoju školu i grad na natjecanjima, bila u medijima kao natjecateljica, a tijekom školovanja uvijek je imala snažnu podršku obitelji. Nikada nije bila zapuštena, no nitko joj to nije ni dao priliku reći – jer nitko iz institucija nije razgovarao s njom prije pokretanja mjera.

Paralelno s neprovjerenim prijavama, djevojka je tijekom tri školske godine bila izložena neprilagođenoj i zdravstveno neodrživoj organizaciji nastave. Iako je zbog zdravstvenih teškoća imala pravo na odgovarajuće prilagodbe, uključujući nastavu u kući, bila je prisiljena pratiti prezahtjevnu i neprilagođenu nastavu koja joj je dodatno narušavala zdravlje.

Kao posljedica toga, uskraćena joj je mogućnost nastavka redovnog školovanja, uključujući četverogodišnje zanimanje za koje se pripremala. Takvo postupanje predstavlja oblik institucionalne diskriminacije.

Ni centar za socijalnu skrb, nakon što je zaprimio prijavu, nije kontaktirao roditelje ni djevojku. Mjera nadzora pokrenuta je bez razgovora, bez kućnog posjeta, bez stručne procjene rizika i bez medicinskog uvida. Temeljila se isključivo na neprovjerenim dojmovima iz e-maila – ne na činjenicama i ne na profesionalnoj procjeni.

U listopadu 2025. Upravni sud donio je presudu kojom ukida mjeru u cijelosti i potvrđuje da je postupak od početka bio nezakonit. Sud je utvrdio da dijete nije bilo u riziku, da roditeljima dokumentacija nije bila dostupna te da se mjera nezakonito nastavila i nakon djevojčine punoljetnosti. Riječ je o jednoj od najjasnijih potvrda institucionalnih propusta u novijoj sudskoj praksi.

Umjesto da nakon sudske presude postupanje prestane, policija i državno odvjetništvo nastavili su s postupkom. Djevojka je pozivana na ispitivanje, a upućeno joj je i upozorenje da će biti privedena ako se ne odazove. Institucije su ignorirale sudsku odluku i nastavile postupak bez ikakvih objektivnih dokaza.

U razmjeni podataka među institucijama našla se čak i tvrdnja da je učenica ‘držala šalicu kave’. Djevojka je kasnije objasnila da je riječ o kavi koju je nosila majci, da sama ne pije kavu te da se to događalo izvan škole. Nikada nije saslušana niti joj je dano pravo da pojasni te navode.

Unatoč tome što ne postoji nikakav pokazatelj zanemarivanja, djevojka i danas trpi posljedice institucionalnog postupanja. Živi stabilno, odgovorno i uz podršku obitelji koja je kontinuirano brinula o njezinu zdravlju i obrazovanju. Umjesto podrške u ranjivoj situaciji, obitelj je dobila reprizu traume.

Roditelji, koji žele ostati anonimni zbog postupaka koji još traju, poručuju da nikada nisu zanemarivali svoje dijete, da su se borili za njezina prava i zdravlje, a da je sustav, temeljem jednog neformalnog e-maila, pokrenuo mehanizme koji su mjesecima vršili pritisak na njih. Kažu da ih sustav pokušava slomiti – ali da se neće predati.

Ovo nije priča o propustu ni o nesporazumu. Ovo je priča o zlouporabi ovlasti, neprovjerenim navodima, diskriminaciji osobe s invaliditetom, povredi prava na obrazovanje, ignoriranju sudskih odluka i dugotrajnom institucionalnom pritisku. Sve je počelo jednim neformalnim e-mailom – i šalicom kave.

Osobe s invaliditetom

Sporna naknada za osobnu asistenciju ostaje

Objavljeno

/

Napisao/la:

Muškarac u odijelu i naočalama govori pred novinarima, uz više mikrofona i pano Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Foto: Saša Koljan/Hina

Ministar Alen Ružić odbacio je usporedbu naknade za neiskorištene sate osobne asistencije s iznosom koji država plaća pružateljima usluge. Najavio je nova zapošljavanja, poziv za udruge i jesenske konzultacije, ali konkretni rokovi zasad nisu poznati

Poslušaj članak

Naknada od tri eura za svaki sat osobne asistencije koji korisnicima nije bio osiguran u prijelaznom razdoblju ostaje na snazi unatoč kritikama udruge Sjena. Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić poručio je da izravna usporedba te naknade s iznosom od 11 eura, koji država plaća pružateljima usluge, stvara pogrešan dojam.

Vlada je 27. kolovoza odredila da vrijednost jednog neiskorištenog sata osobne asistencije u prijelaznom razdoblju iznosi tri eura. Naknada je uvedena nakon što je Ustavni sud u prosincu 2025. ukinuo pojedine odredbe Zakona o osobnoj asistenciji.

Prijelazno razdoblje računa se od 19. prosinca 2025., kada su ukinute odredbe prestale važiti, do izvršnosti rješenja kojim je korisniku priznato pravo na osobnu asistenciju. Naknada je namijenjena osobama koje zbog dotadašnjih zakonskih ograničenja nisu mogle ostvariti pravo na uslugu, među kojima su djeca, osobe čiji roditelji ili članovi obitelji imaju status njegovatelja te korisnici pomoći u kući.

Pravo se ostvaruje na zahtjev korisnika, odnosno zakonskog zastupnika maloljetne osobe, na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Naknada se ne smatra dohotkom i ne može biti predmetom ovrhe.

Udruga Sjena, koja je bila među pokretačima postupka pred Ustavnim sudom, zatražila je povlačenje Vladine odluke i određivanje primjerenijeg iznosa. Iz udruge su upozorili da država pružateljima za sat usluge osobne asistencije plaća 11 eura, dok korisnicima za sat koji im sustav nije osigurao priznaje tek tri eura.

Ružić je takvu usporedbu odbacio.

– Tri eura predstavljaju materijalno pravo korisnika za neizvršene sate osobne asistencije – rekao je ministar, naglasivši da taj iznos nije cijena rada roditelja ili drugog člana obitelji.

Prema njegovim riječima, ni 11 eura nije plaća osobnog asistenta, nego iznos koji dobiva udruga ili ustanova kao poslodavac. Njime se, osim plaće i doprinosa asistenta, pokrivaju troškovi prostora, režija, prijevoza i osiguranja.

Prema podacima koje je Ministarstvo objavilo krajem kolovoza, prosječan broj priznatih sati za nove korisnike iznosi 211 mjesečno. Budući da su prva nova rješenja donesena tijekom srpnja, procjenjuje se da će prosječna naknada za prijelazno razdoblje biti viša od 4000 eura po korisniku. Za provedbu odluke u državnom proračunu za 2026. osigurano je približno 7,17 milijuna eura.

Na dan 20. kolovoza bilo je podneseno 12.600 zahtjeva za osobnu asistenciju, od kojih je 1921 još bio u obradi. U sustavu su tada bila 254 licencirana pružatelja usluge te dodatnih 45 ustanova kojima je osnivač Republika Hrvatska.

Ministar je istodobno najavio daljnje promjene, ali bez objave konkretnih dokumenata i rokova. Kazao je da su pripremljene izmjene i dopune zakona kojima bi se trebao unaprijediti status roditelja njegovatelja te da se osobni asistenti zapošljavaju u više od 50 ustanova.

Nakon provedenog prvog ciklusa zapošljavanja trebao bi uslijediti drugi, kao i novi poziv udrugama radi povećanja broja zaposlenih asistenata. Ružić je za jesen najavio i konzultacije s udrugama, roditeljima, pružateljima usluga i osobnim asistentima.

Međutim, zasad nisu objavljeni tekst zakonskih izmjena, datum njihova upućivanja u proceduru, rok novog poziva udrugama ni podaci o tome koliko je asistenata stvarno zaposleno u najavljenim ustanovama. Najavljene mjere stoga još ne predstavljaju provedene promjene sustava, dok je naknada od tri eura već određena i ostaje na snazi.

Izvori: Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

Nastavite čitati

Osobe s invaliditetom

Što novi sustav naplate cestarina donosi osobama s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Osoba u invalidskim kolicima koristi podiznu platformu za ulazak u prilagođeno kombi vozilo.
Foto: Pexels

Napominjemo da osoba s invaliditetom i sada, radi ostvarivanja povlastice, za svaku pojedinu vožnju na izlazu s autoceste mora predočiti svoju Nacionalnu iskaznicu, dok će u novom sustavu pravo na povlasticu dokazivati na ulazu na autocestu, poručuju iz HAC-a

Poslušaj članak

Novinari In Portala razgovarali su s nekolicinom naših čitatelja s invaliditetom koji su izrazili zabrinutost zbog novog, beskontaktnog sustava naplate cestarina koji su nedavno najavile Hrvatske autoceste (HAC).

Prema njihovim tvrdnjama, u novom sustavu nazvanom Crolibertas navodno bi bila ukinuta povlastica besplatne cestarine za brojne osobe s invaliditetom. Na sreću, ta se tvrdnja pokazala posve neutemeljenom, što nam je potvrđeno u razgovoru s nadležnim uredom u HAC-u.

– Hrvatske autoceste d.o.o. već su dulje vrijeme u kontaktu s udrugama koje zastupaju osobe s invaliditetom, kako bi se razmijenile informacije, razumjele njihove potrebe i osiguralo da novi sustav naplate bude jednostavan, pristupačan i u potpunosti prilagođen korisnicima koji ostvaruju pravo na povlasticu. Naš je cilj da osobe s invaliditetom jasno razumiju postupak korištenja sustava i da ga mogu koristiti sigurno, pouzdano i bez poteškoća – kažu nam u HAC-u.

Osobe s invaliditetom pravo na neplaćanje cestarine ostvaruju kada se nalaze u osobnom automobilu, neovisno o tome tko je vlasnik vozila. U novom sustavu naplate to će se pravo dokazivati na ulazu na autocestu, na posebno označenoj namjenskoj stazi, a ne kao dosad na izlazu. Prije ulaska na autocestu treba provesti uključenje u sustav naplate na namjenskoj stazi, a postupak izgleda ovako:

Dolaskom vozila u namjensku stazu, sustav najprije automatski prepoznaje registarsku oznaku vozila i utvrđuje skupinu vozila, jer povlastica vrijedi samo za skupinu propisanu Zakonom o povlasticama u unutarnjem putničkom prometu. Nakon toga vozač potvrđuje prikazanu registarsku oznaku i prislanja Nacionalnu iskaznicu na čitač.

– Sustav očitava podatke s iskaznice i provjerava njezinu valjanost u registru Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD). Kada se potvrdi ispravnost iskaznice, sustav povezuje registarsku oznaku vozila s Nacionalnom iskaznicom i odobrava besplatnu vožnju do izlaska s autoceste. Namjenskih staza bit će ukupno 140, na lokacijama postojećih naplatnih postaja – navode iz HAC-a.

Povezanost registarske oznake i Nacionalne iskaznice vrijedi samo za jednu vožnju, odnosno do izlaska s autoceste. Kako osobe s invaliditetom povlasticu ne ostvaruju isključivo u vozilu u svom vlasništvu, već u bilo kojem osobnom automobilu u kojem se prevoze, uključivanje će se provoditi pri svakom ulasku na autocestu, a izlaskom vozila s autoceste u sustavu će prestati povezanost registarske oznake vozila s Nacionalnom iskaznicom osobe s invaliditetom.

Dok je registarska oznaka vozila u sustavu naplate cestarine povezana s Nacionalnom iskaznicom, u vozilu mora biti osoba s invaliditetom kojoj je iskaznica izdana. U situacijama kada se autocesta koristi bez osobe s invaliditetom u vozilu, za predmetno vozilo provodi se redovno uključivanje u sustav naplate cestarine putem ENC uređaja ili registracijom registarske oznake povezane s valjanim sredstvom plaćanja. Na taj način osigurava se pravilna naplata cestarine i sprječava mogućnost zlouporabe Nacionalne iskaznice.

– Napominjemo da osoba s invaliditetom i sada, radi ostvarivanja povlastice, za svaku pojedinu vožnju na izlazu s autoceste mora predočiti svoju Nacionalnu iskaznicu, dok će u novom sustavu pravo na povlasticu dokazivati na ulazu na autocestu.

Crolibertas predstavlja važan iskorak u modernizaciji hrvatske cestovne infrastrukture i donijet će korisnicima brže putovanje, digitalizirane procese i jednostavnije korištenje autocesta bez zaustavljanja. Sustav je u fazi implementacije, a službena web stranica www.crolibertas.hr   postat će nacionalni korisnički portal gdje će biti dostupne informacije o uključivanju svih korisnika u sustav – poručuju iz HAC-a.

Nastavite čitati

Osobe s invaliditetom

Usluga osobne asistencije doprinosi deinstitucionalizaciji

Objavljeno

/

Napisao/la:

Tri žene u prostorijama Društva multiple skleroze Grada Zagreba, među kojima je žena u invalidskim kolicima.
Foto: Društvo multiple skleroze Grada Zagreba

Za inkluzivno društvo važno je osobama s invaliditetom osigurati samostalan i dostojanstven život, a ključnu ulogu u tome imaju osobni asistenti. Odgovoran i zahtjevan posao tri i pol godine radi Snježana Čokljat, koja je osobna asistentica Tatijani Gjureković, članici Društva MS Grada Zagreba

Poslušaj članak

Iako prethodno nije imala iskustva, za taj se posao odlučila iz želje da pomogne osobi s invaliditetom u izvršavanju svakodnevnih životnih potreba i doprinese njezinoj integraciji u društvo. Snježana radi pet dana u tjednu po osam sati, a Tanji pomaže u obavljanju raznih aktivnosti u kući i izvan kuće, kao što su odlazak liječniku ili na kulturne i društvene događaje.

– Volim ovaj posao i ne bih ga mijenjala za neki drugi jer mi je zadovoljstvo pomoći onima kojima je to potrebno. Moja obitelj daje mi podršku i razumijevanje za ono što radim. Žao mi je što je još uvijek posao osobnog asistenta podcijenjen i trebalo bi podizati svijest javnosti o važnosti tog posla – rekla je Snježana.

Naglasila je da je završena edukacija za osobnog asistenta doprinijela njezinom osobnom razvoju i da je spremna dalje se usavršavati.

Za Tatjanu Gjureković usluga osobne asistencije ima neprocjenjivu vrijednost te je pohvalila trud i entuzijazam Snježane u njezinom radu. Naglasila je kako joj je ova usluga omogućila da se ponovno vrati u normalan život.

– Vodila sam aktivan društveni život i sa suprugom sam dosta putovala. Međutim, progresivna bolest to je promijenila, već šesnaest godina sam u invalidskim kolicima, što sam u početku teško prihvaćala – ispričala je Tatijana.

Naglasila je da nema dovoljno asistenata te bi njihov materijalni položaj trebao biti bolji jer zbog malih plaća ljudi nisu motivirani raditi plemenit posao.

Izvršna voditeljica Ureda i razvoja programa Društva MS Grada Zagreba Dijana Kocijan istaknula je da je u Društvu trenutačno zaposleno 45 osobnih asistenata, a usluga osobne asistencije pruža se 41 korisniku. Osim osobama s multiplom sklerozom, usluga osobne asistencije putem Društva pruža se i korisnicima Centra za pružanje usluga u zajednici Mali dom. Iako trenutačno Društvo ima dovoljno osobnih asistenata, planiraju se i nova zapošljavanja.

– Sami korisnici ističu da bez usluge osobne asistencije ne bi mogli funkcionirati i morali bi biti smješteni u ustanove. Cilj je osigurati osobama s invaliditetom jednake mogućnosti te je osobna asistencija dobar način za deinstitucionalizaciju – rekla je Kocijan.

Naglasila je da je posao osobnog asistenta izazovan, ali obogaćuje život osoba koje ga rade te se Društvo zalaže za poboljšanje njihova materijalnog položaja i veću vidljivost.

– Rad osobnog asistenta važan je ne samo za korisnika nego i za zajednicu. Društvo pozdravlja odluku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da se osobni asistenti zaposle u ustanovama socijalne skrbi. Bitno je da osobni asistenti u ovim ustanovama i udrugama rade u istim uvjetima i da za isti rad budu jednako plaćeni – zaključila je Kocijan.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu