Ovo je priča o zlouporabi ovlasti, neprovjerenim navodima, diskriminaciji osobe s invaliditetom, povredi prava na obrazovanje, ignoriranju sudskih odluka i dugotrajnom institucionalnom pritisku. Sve je počelo jednim neformalnim e-mailom – i šalicom kave
U Hrvatskoj se godinama govori o preopterećenosti institucija, manjku stručnjaka i kroničnim sustavnim propustima. Ipak, malo koja priča toliko jasno otkriva dubinu tih problema kao slučaj djevojke s invaliditetom i njezine obitelji – slučaj koji je započeo jednim neformalnim e-mailom upućenim iz jedne srednje škole, a prerastao u godinu i pol institucionalnog pritiska koji se i danas nastavlja.
Početkom 2024. godine pomoćnica u nastavi poslala je školskoj psihologinji neformalan e-mail u kojem je učenicu opisala vlastitim, neprofesionalnim dojmom. Ti opisi nisu bili stručni, nisu bili provjereni, nisu bili potkrijepljeni dokumentacijom niti su bili dio ikakvog službenog pedagoškog postupka.
Unatoč tome, psihologinja i ravnateljica proslijedile su takvu neprovjerenu komunikaciju nadležnim institucijama, bez razgovora s djevojkom ili roditeljima, bez ikakve provjere, analize ili omogućavanja obitelji da se očituje. Tako je jedan neformalni e-mail postao temelj niza mjera koje su se, od 20. svibnja 2024. nadalje, razvile u dugotrajan institucionalni pritisak.
Djevojka je kasnije ispričala da su je takve tvrdnje duboko pogodile. Opisala ih je kao veliko poniženje, posebno zato što su dolazile od ljudi od kojih je očekivala podršku. Godinama je uspješno predstavljala svoju školu i grad na natjecanjima, bila u medijima kao natjecateljica, a tijekom školovanja uvijek je imala snažnu podršku obitelji. Nikada nije bila zapuštena, no nitko joj to nije ni dao priliku reći – jer nitko iz institucija nije razgovarao s njom prije pokretanja mjera.
Paralelno s neprovjerenim prijavama, djevojka je tijekom tri školske godine bila izložena neprilagođenoj i zdravstveno neodrživoj organizaciji nastave. Iako je zbog zdravstvenih teškoća imala pravo na odgovarajuće prilagodbe, uključujući nastavu u kući, bila je prisiljena pratiti prezahtjevnu i neprilagođenu nastavu koja joj je dodatno narušavala zdravlje.
Kao posljedica toga, uskraćena joj je mogućnost nastavka redovnog školovanja, uključujući četverogodišnje zanimanje za koje se pripremala. Takvo postupanje predstavlja oblik institucionalne diskriminacije.
Ni centar za socijalnu skrb, nakon što je zaprimio prijavu, nije kontaktirao roditelje ni djevojku. Mjera nadzora pokrenuta je bez razgovora, bez kućnog posjeta, bez stručne procjene rizika i bez medicinskog uvida. Temeljila se isključivo na neprovjerenim dojmovima iz e-maila – ne na činjenicama i ne na profesionalnoj procjeni.
U listopadu 2025. Upravni sud donio je presudu kojom ukida mjeru u cijelosti i potvrđuje da je postupak od početka bio nezakonit. Sud je utvrdio da dijete nije bilo u riziku, da roditeljima dokumentacija nije bila dostupna te da se mjera nezakonito nastavila i nakon djevojčine punoljetnosti. Riječ je o jednoj od najjasnijih potvrda institucionalnih propusta u novijoj sudskoj praksi.
Umjesto da nakon sudske presude postupanje prestane, policija i državno odvjetništvo nastavili su s postupkom. Djevojka je pozivana na ispitivanje, a upućeno joj je i upozorenje da će biti privedena ako se ne odazove. Institucije su ignorirale sudsku odluku i nastavile postupak bez ikakvih objektivnih dokaza.
U razmjeni podataka među institucijama našla se čak i tvrdnja da je učenica ‘držala šalicu kave’. Djevojka je kasnije objasnila da je riječ o kavi koju je nosila majci, da sama ne pije kavu te da se to događalo izvan škole. Nikada nije saslušana niti joj je dano pravo da pojasni te navode.
Unatoč tome što ne postoji nikakav pokazatelj zanemarivanja, djevojka i danas trpi posljedice institucionalnog postupanja. Živi stabilno, odgovorno i uz podršku obitelji koja je kontinuirano brinula o njezinu zdravlju i obrazovanju. Umjesto podrške u ranjivoj situaciji, obitelj je dobila reprizu traume.
Roditelji, koji žele ostati anonimni zbog postupaka koji još traju, poručuju da nikada nisu zanemarivali svoje dijete, da su se borili za njezina prava i zdravlje, a da je sustav, temeljem jednog neformalnog e-maila, pokrenuo mehanizme koji su mjesecima vršili pritisak na njih. Kažu da ih sustav pokušava slomiti – ali da se neće predati.
Ovo nije priča o propustu ni o nesporazumu. Ovo je priča o zlouporabi ovlasti, neprovjerenim navodima, diskriminaciji osobe s invaliditetom, povredi prava na obrazovanje, ignoriranju sudskih odluka i dugotrajnom institucionalnom pritisku. Sve je počelo jednim neformalnim e-mailom – i šalicom kave.
