Cilj aktivnosti bio je poticanje osoba s invaliditetom na uključivanje u turizam i ugostiteljstvo kroz pristupačne, inkluzivne i održive prakse

U ponedjeljak, 14. travnja 2025. godine, u Posjetiteljskom centru Krapje unutar Parka prirode Lonjsko polje, održana je terenska praktična nastava u sklopu edukacijskog modula 5 projekta ‘e-Pristupačnost Vol. 2’, kojeg provodi Hrvatski savez udruga osoba s tjelesnim invaliditetom (HSUTI). Projekt je sufinanciran od strane Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske.

Praktičnoj edukaciji prisustvovalo je 19 sudionika iz različitih dijelova Hrvatske, a ista je organizirana kao završna etapa sveobuhvatnog obrazovnog ciklusa, koji je uključivao četiri online modula i jednu terensku nastavnu jedinicu.

Cilj ove nastave bio je primjena stečenog znanja na terenu, upoznavanje s primjerima dobre prakse u pristupačnom turizmu te osnaživanje osoba s invaliditetom za aktivno uključivanje u turistički i ugostiteljski sektor.

Park prirode Lonjsko polje izabran je zbog svoje prepoznate prakse u pristupačnosti i inkluzivnosti te kao primjer održivog i društveno osjetljivog turizma. Program terenske nastave uključivao je stručno vođenje, interaktivno sudjelovanje polaznika, zajednički organizirani ručak te prostor za razmjenu iskustava i umrežavanje.

Predsjednica HSUTI-ja, Jozefina Kranjčec, istaknula je značaj ovakvih aktivnosti:

– Ovakve aktivnosti smatram izuzetno važnima jer konkretno prikazuju kako se stečeno znanje može prenijeti u stvarni svijet. Terenska nastava ne samo da omogućuje osobama s invaliditetom da se povežu s konceptima održivog i pristupačnog turizma, već im i daje samopouzdanje da mogu biti ravnopravni sudionici u turističkom sektoru. Ujedno, ovakva iskustva generiraju pozitivan publicitet koji mijenja percepciju javnosti i stvara prostor za društvene promjene koje vode prema stvarnoj jednakosti. Naš cilj nije samo obrazovanje, nego i inspiracija; pokazati da svaka osoba, bez obzira na svoje sposobnosti, ima vrijedno mjesto u zajednici i tržištu rada – poručila je Kranjčec.

Projekt ‘e-Pristupačnost Vol. 2’ razvijen je s ciljem povećanja zapošljivosti osoba s invaliditetom u turizmu putem suvremenih edukacijskih metoda, digitalnih alata i primjene znanja na terenu.

Više o projektu doznajte ovdje.

Amputacija predstavlja veliku životnu promjenu i izaziva različite emocionalne reakcije. Unatoč psihičkim posljedicama koje su i neminovne, bitno je da osobe s amputacijom shvate kako život ne prestaje. Stoga možemo svjedočiti uspjesima ovih osoba u sportu, umjetnosti i drugim područjima

Poslušaj članak

Predsjednica Nadzornog odbora Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije Anita Lauri Korajlija rekla je da je prihvaćanje amputacije iznimno individualno i ovisi o mnogim čimbenicima – uzroku amputacije, dobi, osobnosti, prethodnim iskustvima i dostupnoj podršci.

– Za mnoge osobe amputacija predstavlja duboki gubitak – ne samo dijela tijela, već i osjećaja cjelovitosti, identiteta, funkcionalnosti i neovisnosti. Neki ljudi brzo razviju prilagodbu i fokusiraju se na oporavak i rehabilitaciju, dok se drugi bore s osjećajima tuge, ljutnje, srama ili čak depresije. Jednom kad do prihvaćanja dođe, a opskrba pomagalima i protezom bude optimalna s obzirom na aktivnost, dob i potrebe korisnika, osoba može voditi život koji se minimalno razlikuje u odnosu na život prije amputacije – pojasnila je Korajlija.

Naglasila je kako je prilagodba proces koji može trajati mjesecima, a ponekad i godinama. U prvim fazama najizraženije su emocionalne reakcije povezane s gubitkom, dok kasnije dolazi do prihvaćanja nove stvarnosti i stvaranja novih načina funkcioniranja.

– Neki se korisnici brzo prilagode uz dobru rehabilitaciju, protezu i podršku, dok drugi prolaze kroz duži proces, osobito ako su prisutne dodatne poteškoće poput fantomskih bolova, slabije mobilnosti ili psihološke traume – objasnila je Korajlija.

Navela je da najčešće emocionalne reakcije osoba s amputacijom uključuju tugu i žalovanje za izgubljenim dijelom tijela, ljutnju i frustraciju (često prema sustavu, okolnostima amputacije ili sebi), strah od budućnosti i nesigurnost oko svakodnevnog funkcioniranja, osjećaj srama zbog izgleda tijela i doživljaja vlastite vrijednosti te povlačenje iz društva, osobito ako izostaje podrška ili osjećaj razumijevanja. S vremenom, osobe često razviju i snagu, otpornost i nove strategije prilagodbe.

– Amputacija značajno mijenja svakodnevicu – fizička ograničenja, izazovi u mobilnosti, ovisnost o pomagalima i pomoći drugih, financijski troškovi i često dugotrajan proces rehabilitacije utječu na kvalitetu života. Uz to, psihološki učinci poput osjećaja gubitka kontrole, promjene slike o sebi, smanjenog samopouzdanja i socijalne izolacije mogu dodatno otežati funkcioniranje. Mnoge osobe izvještavaju o osjećaju da su postale ‘drugorazredni građani’ jer im sustav ne omogućuje ravnopravan pristup potrebnim pomagalima – rekla je Korajlija. Upravo zbog toga je adekvatna protetička opskrba jedan od ključnih elemenata prilagodbe.

Što se tiče utjecaja amputacije na obitelj, činjenica je da amputacija jedne osobe mijenja dinamiku cijele obitelji. Korajlija je istaknula da članovi obitelji često postaju neformalni njegovatelji, što može dovesti do emocionalnog stresa, osjećaja preopterećenosti, promjena u obiteljskim ulogama i financijskog pritiska. Istovremeno, obitelj može biti snažan izvor podrške i motivacije za oporavak. Međutim, bez adekvatne podrške i za članove obitelji, i oni mogu razviti simptome emocionalnog iscrpljenja, anksioznosti ili depresije.

– Nažalost, psihološka podrška osobama s amputacijom još uvijek nije sustavno osigurana. U mnogim slučajevima ona ovisi o inicijativi pojedinaca, udrugama i projektima, a ne o jasnoj institucionalnoj podršci. Psihološka pomoć bi trebala biti sastavni dio rehabilitacije, uključujući i podršku obitelji, što nažalost nije slučaj u Hrvatskoj. Unutar zdravstvenog sustava na psihološku pomoć se dugo čeka, a nekad se osobe s amputacijama za nju prijavljuju tek kada su problemi već izraženi – rekla je Korajlija.

Naglasila je kako sustavno uključivanje psihološke i emocionalne podrške može značajno doprinijeti bržem oporavku, boljoj kvaliteti života i manjoj izolaciji obitelji.

– Nažalost, u Hrvatskoj je situacija još daleko od one koja bi bila u skladu ne samo sa suvremenim standardima, već i s poštivanjem ljudskih prava. Pristup tehnologijama koje omogućuju mobilnost nije luksuz – to je temeljna ljudska potreba. Uskraćivanje prikladnog pomagala ne znači samo manju udobnost, već i smanjenje autonomije, ograničeno sudjelovanje u društvu te manje šanse za zaposlenje i uključenost. U tom kontekstu, mi smo daleko od pravednog sustava koji osigurava temeljnu kvalitetu života za sve građane, uključujući osobe s amputacijom – zaključila je Korajlija.

O psihološkim aspektima prilagodbe na amputaciju može se naći više u publikaciji Udruge osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije, čija je autorica upravo Anita Lauri Korajlija. Publikacija se nalazi na poveznici: https://amputirani.com.hr/uaz-kako-sad-džepno-izdanje/.

Tijekom četiri desetljeća postojanja udruga je realizirala niz projekata usmjerenih na socijalnu integraciju, osnaživanje korisnika, poboljšanje životnih uvjeta i informiranost osoba s invaliditetom o njihovim pravima

Poslušaj članak

Udrugu invalida Koprivničko-križevačke županije prošlog je tjedna posjetila delegacija županijske uprave na čelu sa zamjenikom župana Ratimirom Ljubićem i pročelnicom Upravnog odjela za zdravstveno-socijalne djelatnosti Majom Blažek.

Posjet je organiziran s ciljem iskazivanja podrške dugogodišnjem radu udruge te brojnim projektima i inicijativama koje znatno doprinose poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom.

Tom je prilikom zamjenik Ljubić pohvalio predanost i trud koje udruga kontinuirano ulaže u rad s korisnicima, naglasivši kako županija prepoznaje i aktivno prati programe koji doprinose socijalnoj uključenosti i ravnopravnosti osoba s invaliditetom.

Istaknuo je i spremnost županije da i ubuduće bude partner u provođenju aktivnosti koje stvaraju inkluzivnije društvo. Zahvalio je predsjedniku udruge Miroslavu Mačkoviću i svim članovima na njihovoj nesebičnoj predanosti svakodnevnom radu.

Tijekom sastanka razgovaralo se o aktualnim programima i izazovima s kojima se udruga suočava, kao i o mogućnostima daljnje suradnje i potpore od strane županije.

Udruga invalida Koprivničko-križevačke županije djeluje od 1984. godine, okupljajući trenutno oko 510 članova. Tijekom četiri desetljeća postojanja realizirala je niz projekata usmjerenih na socijalnu integraciju, osnaživanje korisnika, poboljšanje životnih uvjeta i informiranost osoba s invaliditetom o njihovim pravima.

U posljednje vrijeme udruga djeluje u suvremeno opremljenom, multifunkcionalnom prostoru u središtu Koprivnice, čime je dodatno unaprijeđen pristup korisnicima i podignuta kvaliteta pruženih usluga.

Jedna od ključnih aktivnosti udruge je pružanje socijalne usluge osobne asistencije. Kao ugovoreni pružatelj, od siječnja 2024. godine udruga provodi ovaj program koji trenutno obuhvaća tridesetak korisnika s područja cijele županije.

U njihovim svakodnevnim aktivnostima pomaže im 30 osobnih asistenata. Ova usluga od iznimne je važnosti za korisnike kojima je potrebna pomoć unutar i izvan doma, a udruga pruža podršku i pri podnošenju zahtjeva za ostvarivanje ovog prava.

Među brojnim programima koje udruga trenutno provodi ističe se dvogodišnji projekt ‘Stižem po tebe, nisi sam 5’. Program osigurava besplatan prijevoz i dostavu za osobe starije od 65 godina i osobe s invaliditetom na području 11 općina, omogućujući im odlazak liječniku, u ljekarnu, trgovinu ili na terapije, kao i dostavu lijekova i namirnica. Projekt sufinanciraju Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, partnerske općine te Koprivničko-križevačka županija koja redovito pruža financijsku i institucionalnu podršku.

Udruga također provodi i projekte poput ‘Družim se i informiram, kreativu konzumiram 2025’ te ‘Zdraviji u vedrije dane 2025’. Riječ je o programima koji potiču kreativno izražavanje, socijalizaciju, informiranost i psihofizičko zdravlje osoba s invaliditetom kroz niz edukativnih radionica, grupnih susreta i javnih kampanja.

Poseban doprinos zajednici pruža i ‘Malena posudionica ortopedskih pomagala’, u kojoj korisnici mogu besplatno posuditi neophodna medicinska pomagala. Zahvaljujući donaciji Podravke, oprema je nedavno proširena dodatnim bolničkim krevetom i trapezima. Udruga također zapošljava osobe putem javnih radova, osiguravajući svakodnevnu pomoć najpotrebitijima.

Stabilnost i stručnost u radu potvrđuje i činjenica da je udruga korisnica trogodišnje institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, što dodatno potvrđuje njezinu važnu ulogu u razvoju civilnog sektora na regionalnoj razini.