Najveći broj prijava građana ticao se socijalne skrbi, diskriminacije, pristupačnosti i mobilnosti, zapošljavanja i rada, zdravstva, odgoja i obrazovanja te višestrukih pritužbi
Poslušaj članak
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom, Darijo Jurišić, 19. ožujka 2025. godine predstavio je u Saboru Izvješće o radu Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2023. godinu.
Tijekom 2023. godine Ured je zaprimio 2998 obraćanja građana, na temelju kojih je provedeno 4495 postupanja. U istom razdoblju zaključeno je 1789 predmeta koji su se odnosili na pritužbe fizičkih i pravnih osoba. Najveći broj prijava građana ticao se socijalne skrbi, diskriminacije, pristupačnosti i mobilnosti, zapošljavanja i rada, zdravstva, odgoja i obrazovanja te višestrukih pritužbi.
Kao i prethodnih godina, najviše obraćanja stiglo je iz Grada Zagreba, Osječko-baranjske i Splitsko-dalmatinske županije, dok je najmanje prijava evidentirano u Ličko-senjskoj županiji.
– Naglasili smo potrebu za značajnim ulaganjima u sustav rane razvojne podrške djeci s teškoćama u razvoju. Također, nužno je osigurati adekvatne mehanizme podrške djeci i mladima s teškoćama mentalnog zdravlja i poremećajima u ponašanju, koji zahtijevaju intenzivnu i multidisciplinarnu stručnu pomoć. Posebno smo istaknuli nedostatak cjelovitog nacionalnog okvira za zaštitu djece i osoba s autizmom. Ključni problem je nepovezanost sustava i manjak koordiniranih rješenja neovisno o nadležnim institucijama. Pritužbe građana ukazuju i na nedostatak sustavne skrbi za odrasle osobe s autizmom, što predstavlja izazov u osiguravanju njihovih prava i kvalitete života – istaknuo je pravobranitelj Jurišić.
Upozorio je da se, unatoč poboljšanjima pravnog okvira, i dalje najčešće pribjegava institucionalizaciji kao rješenju za pružanje podrške osobama s invaliditetom. Više od polovice smještenih u institucije su osobe s teškoćama mentalnog zdravlja.
Također, Hrvatska značajno zaostaje za razvijenim zemljama u razvoju usluga u zajednici te alternativnih metoda rehabilitacije temeljenih na oporavku, što dovodi do socijalne isključenosti osoba s invaliditetom.
Korakom unatrag smatra i odluku Ustavnog suda od 18. travnja 2023., kojom je ukinuta odredba Obiteljskog zakona prema kojoj se osoba nije mogla potpuno lišiti poslovne sposobnosti. Ta odredba prestala je važiti 31. prosinca 2023. godine.
– Smatramo da je ta odluka nazadovanje u unapređenju prava osoba s invaliditetom te usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom – rekao je Jurišić.
Govoreći o ženama s invaliditetom, istaknuo je da se one suočavaju s brojnim preprekama, uključujući otežan pristup zaštiti reproduktivnog zdravlja, osobito u ruralnim područjima, te s predrasudama o njihovoj sposobnosti odgoja djeteta.
Osvrnuo se i na problem ortopedskih pomagala, koja često ne prate suvremene inovacije. Pristup protetičkim pomagalima ograničen je kriterijima, a mnoga nužna pomagala, poput elektromotornih kreveta ili transfer dizalica, nisu uopće na popisu dostupnih pomagala, iako bi značajno olakšala život osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima.
Roditelji djece s teškoćama u razvoju upozoravaju da pojedina pomagala, poput ortoza, postaju beskorisna prije isteka roka uporabe zbog fizičkih promjena djeteta. Također, dugotrajni i složeni administrativni postupci dodatno otežavaju ostvarivanje prava na ortopedska pomagala.
Iako su tijekom 2024. godine učinjeni određeni pomaci, problem visokih nadoplata za individualne prilagodbe pomagala i dalje je prisutan. Pravilnik o ortopedskim pomagalima ne uključuje u dovoljnoj mjeri moderne asistivne tehnologije i inovacije, a pri donošenju odluka o uvrštenju novih pomagala na liste izostaje mišljenje korisnika, koji su često najbolji stručnjaci za procjenu njihove učinkovitosti.
Dodatni izazov predstavlja i dostupnost lijekova za rijetke bolesti. Mnogi esencijalni lijekovi nisu na listi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa su oboljeli i njihovi roditelji često prisiljeni javno istupati kako bi ubrzali proces odobravanja lijekova ili utjecali na promjene u sustavu.
Ana Kanjera, stručna suradnica HSUCDP-a, posebno je istaknula program koji Savez već treći ciklus provodi u suradnji sa svojim udrugama članicama diljem Lijepe naše, a riječ je o projektu Klub aktiv
Poslušaj članak
Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize (HSUCDP) nastavlja djelovati na promicanju uključivog društva, jednakih mogućnosti i aktivnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u svim područjima života.
Poruka je to jučerašnjih Dana otvorenih vrata, događanja koje je Savez upriličio na svojoj zagrebačkoj adresi.
Ana Kanjera, stručna suradnica HSUCDP-a, posebno je istaknula program koji Savez već treći ciklus provodi u suradnji sa svojim udrugama članicama diljem Lijepe Naše, a riječ je o projektu Klub aktiv.
Usto, naglasila je važnost projekta Eduka – edukacijom protiv nasilja, koji je Savez proveo među učenicima osnovnih škola s područja Zagreb. Rečeni je projekt proveden uz financijsku podršku Grada Zagreba, koji je također novčano podržao i projekt ‘4 kampanje za cerebralnu i dječju paralizu’.
Kroz petnaest godina djelovanja, naglasila je Ana Kanjera, Savez je odigrao važnu ulogu u zagovaranju prava osoba s invaliditetom, pružanju podrške članicama te unapređenju kvalitete života osoba s cerebralnom i dječjom paralizom i njihovih obitelji.
Poseban dio programa bio je namijenjen učenicima trećeg razreda Gimnazije Lucijana Vranjanina, koji su sudjelovali u edukativnim aktivnostima o ulozi udruga i saveza u hrvatskom društvu, s naglaskom na organizacije koje djeluju u području zaštite i promicanja prava osoba s invaliditetom.
Na događanju su sudjelovali predstavnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Društva osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Zagreb CeDePe, Saveza društava distrofičara Hrvatske, Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida te Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, čime je dodatno potvrđena važnost međusektorske suradnje u području podrške osobama s invaliditetom.
Imaginacija može biti i puno snažnija kod osoba koje, recimo, ne vide, koje su slabovidne ili imaju oštećenje sluha, ili se možda kreću u invalidskim kolicima, kaže nagrađivani književnik
Poslušaj članak
Hrvatska knjižnica za slijepe ponovno je na svojoj književnoj tribini ugostila plodnog i nagrađivanog autora. Ovog puta riječ je o Ivici Prtenjači, pjesniku, piscu i radijskom uredniku koji iza sebe ima sedam romana i tko zna koliko zbirki poezije i kratkih priča.
Na ovoj tribini bila je i ekipa In Portala koja je kratki razgovor s Prtenjačom – uzgred, dvostrukim laureatom VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman – započela s ovim pitanjem: može li književnost u ovo digitalno doba, kad je čovjek dušu prodao tehnologiji, i dalje biti tumač stvarnosti u kojoj živimo?
– Može i mora! Život bez književnosti, bez umjetnosti, nije ljudski život – kategoričan je Prtenjača.
– Meni je apsolutno nezamisliv svijet bez književnosti i mislim da postoji jako mnogo ljudi koji možda nisu svjesni koliko bi ljudski život bez pisane riječi bio isprazan. Dakle, bez književnog teksta koji mijenja naš odnos spram stvarnosti, naše osjećaje, koji nas nakratko spašava od besmisla života.
No, pitamo Prtenjaču, koliko vrijedi književni tekst ukoliko autor kao alat koristi umjetnu inteligenciju, antitezu kreativnosti i mašte. Tvrdi se naime da je među književnicima sve više onih koji kreativne blokade rješavaju oslanjajući se na Chat GPT ili neke slične oblike digitalnih pomagala.
– Ne poznajem nikoga takoga, ili bari meni nisu ljudi priznali. Ja, recimo, ne znam koristiti umjetnu inteligenciju ni zašto. No svijet se jako brzo mijenja, svakodnevno se događa neka mala apokalipsa, a kako će u svemu tome proći književnost to ne mogu projicirati – kaže Prtenjača.
Može li književnost, umjetnost općenito, odigrati značajnu ulogu u integraciji osoba s invaliditetom u svekolike društvene procese te, možda, biti jedna od grlatijih zagovornica društva jednakih mogućnosti?
– Apsolutno može! Mislim da su u tom smislu ljudi s invaliditetom u istoj pozici kao i oni bez invaliditeta, isto mogu čitati, mogu slušati audio knjige, mogu doći na ovakvu književnu tribinu – veli Prtenjača.
– Ljudska imaginacija nije ograničena na invaliditet bilo koje vrste. Ja kada pišem, recimo, uvijek razmišljam o tom svom čitatelju koji je dobronamjeran, koji je zainteresiran, koji će mi dopustiti da ga začaram svojim tekstom. A tu nema razlike između invalidne osobe ili čitatelja koji nema te tegobe. Dapače, imaginacija može biti i puno snažnija kod osoba koje, recimo, ne vide, koje su slabovidne ili imaju oštećenje sluha, ili se možda kreću u invalidskim kolicima. Jer čovjek je prilagodljiv i čovjek se razvija, a upravo u tom smislu književnost može imati važnu i plemenitu ulogu u životu osoba s invaliditetom – zaključuje Prtenjača.
Studenti su kroz vlastita iskustva govorili o preprekama i podršci tijekom mobilnosti, dok su predstavnici institucija predstavili postojeće modele podrške studentima s invaliditetom
Poslušaj članak
Dvodnevni stručni skup ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’ održan je krajem svibnja na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu, okupivši stručnjake iz sustava visokog obrazovanja i studentske predstavnike koji su raspravljali o inkluziji, različitosti, mentalnom zdravlju te podršci studentima u akademskom okružju.
Skup je otvorio prorektor Sveučilišta u Zagrebu Boris Brkljačić, istaknuvši važnost razvoja dostupnijeg i uključivijeg visokog obrazovanja te naglasivši kako inkluzija podrazumijeva uklanjanje fizičkih, ali i društvenih prepreka poput predrasuda, stereotipa i osjećaja nepripadanja.
Tijekom prvoga dana sudionici su kroz predavanja i radionice raspravljali o intersekcionalnosti u visokom obrazovanju, održivim modelima podrške studentima, ulozi supervizije u radu nastavnika te načinima pružanja podrške studentima s disleksijom. Poseban naglasak stavljen je na potrebu stvaranja sigurnog i podržavajućeg akademskog okruženja u kojem studenti mogu ravnopravno sudjelovati u svim aspektima studiranja.
Drugi dan skupa, održan na Filozofskom fakultetu, bio je posvećen mentalnom zdravlju studenata, ulozi nastavnika u pružanju podrške te izazovima s kojima se suočavaju studenti s invaliditetom i kroničnim bolestima.
Sudionici su istaknuli važnost sustavne edukacije nastavnika, razvoja komunikacijskih kompetencija i stvaranja akademske kulture oslobođene stigme i predrasuda. Studenti su kroz vlastita iskustva govorili o preprekama i podršci tijekom mobilnosti, dok su predstavnici institucija predstavili postojeće modele podrške studentima s invaliditetom.
Na skupu je zaključeno kako su inkluzija i različitost temelj kvalitetnog visokog obrazovanja te da razvoj uključivog akademskog okruženja zahtijeva trajno unapređivanje sustava podrške, međuinstitucionalnu suradnju i aktivno uključivanje studentske perspektive u oblikovanje politika i praksi. Naglašeno je i da podrška studentima treba biti institucionalno utemeljena, dostupna i usmjerena na potrebe svakog pojedinca, uz osiguravanje odgovarajućih resursa i kontinuirane stručne podrške zaposlenicima.
U završnom dijelu skupa dodijeljeno je priznanje za najbolji poster studentima Franu Matiji Krasniću i Leonu Benkoviću s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za rad ‘SIADUS – System of Inclusive Assistance for Disabled University Students’.
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 7 dana
Vaše pričePrije 6 dana
in MREŽAPrije 4 dana
Moderna vremenaPrije 7 dana
Civilno društvoPrije 5 dana
RibolovPrije 6 dana
Osobe s invaliditetomPrije 7 dana