Connect with us

in MREŽA

IZ PROIZVODNIH POGONA Predstavljamo Štrikeraj café

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje skupinu žena koje sjede u prostoriji s velikim prozorima i izrađuju pletene predmete. Soba je ukrašena bijelim visećim čipkastim ukrasima, a stolovi su prekriveni materijalima za pletenje. Žene su koncentrirane na svoj rad, a atmosfera je opuštena i kreativna.
Foto: Ana Vragolović/Štrikeraj café

Istražujući mogućnosti za inkluzivnost i izvan zapošljavanja naišli smo na zanimljivi primjer inkluzivne radionice – Štrikeraj café u organizaciji udruge Ozana

Kroz razgovore s predstavnicima integrativnih i zaštitnih radionica prenesene u prethodnim tekstovima serije ‘Iz proizvodnih pogona – inkluzija osoba s invaliditetom kroz zapošljavanje’ dobili smo neke vrijedne komentare o funkcioniranju tvrtkiu kojima rade, kao i o razlozima zbog kojih njihove tvrtke zapošljavaju osobe s invaliditetom. Stvaranje novog, boljeg kolektiva u kojemu se nitko neće osjećati isključen i organizaciju proizvodnje koja prihvaća različitosti među radnicima, umjesto da ih pretvara u strojeve, istaknuli bismo kao najvažnije.

Intervjuirajući sugovornike dobili smo dojam da najveći problem kod (ne)zapošljavanja leži u načinu razmišljanja. O nužnoj promjeni uvrnute percepcije osoba s invaliditetom kao osoba ograničenih sposobnosti već smo pisali u ranijim tekstovima, a istu potrebu za promjenom istaknula je i jedna od naših sugovornica, te izjavu potkrijepila primjerom rekavši da u tvrtki u kojoj radi osobe s invaliditetom rade na složenim tiskarskim strojevima, a neki su zaposleni u upravljačkim strukturama.

Drugi problem leži u nedostatku volje poslodavaca da se malo pozabave tom tematikom. Tehničke prilagodbe mogu se riješiti relativno jednostavno, rekli su nam sugovornici – prilaz za osobe s invaliditetom se izgradi, prilagođeni stol se naruči, kupi se stroj koji olakšava podizanje težine, pogon se reorganizira. Samo je potrebno uložiti malo volje i vremena u takav pothvat.

Budući da mnogi poslodavci smatraju da je zapošljavanje osoba s invaliditetom ‘neisplativo’, naši sugovornici zaključili su da je potrebno puno raditi na njihovu osvješćivanju, na dijeljenju pozitivnih primjera zapošljavanja, kao i na obrazovanju osoba bez invaliditeta o komunikaciji i ravnopravnoj interakciji s osobama s invaliditetom. Upute i smjernice o zapošljavanju i komunikaciji koje bi trebale izraditi relevantne institucije također su potrebne, uz poticanje edukacija i rasprava o ovoj temi.

Kao što je rekao jedan od naših sugovornika, kratkoročno se zapošljavanje osoba s invaliditetom može činiti kao tlaka, ali benefiti za te osobe, za tvrtkui za društvo su veliki. Osoba ima mogućnost sama zarađivati za vlastiti život i ne mora ovisiti o drugima, vrijednost takvih inicijativa prepoznaju i cijene kupci, a društvo pomalo postaje inkluzivnije i ljepše.

Još jedna pozitivna stavka u cijeloj priči jest to što neke tvrtke rad na inkluziji nastoje proširiti i izvan proizvodnih pogona tako što organiziraju radionice, ili u svoj rad, npr. u dizajniranje proizvoda uključuju škole i fakultete.

Istražujući mogućnosti za inkluzivnost i izvan zapošljavanja naišli smo na zanimljivi primjer inkluzivne radionice – Štrikeraj café u organizaciji udruge Ozana. O njegovom osnivanju i radu razgovarali smo sa Sandrom Kerovec, voditeljicom caféa.

– Štrikeraj café pokrenuli smo 2013. godine. To je program koji okuplja naše korisnike, mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama i sve zaljubljenike u pletenje (štrikanje) i heklanje (kukičanje). To je inkluzivna radionica koja je za naše štićenike vježbalište socijalnih interakcija i vještina, a zajednici omogućava neposredan kontakt s osobama s intelektualnim teškoćama, te ujedno i direktan uvid u njihove mogućnosti i sposobnosti – objašnjava nam Kerovec.

Udruga Ozana inače organizira programe učenja, rada i socijalizacije za mlade i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama. Trenutno ih je u programu 48 u dobi od 23 do 54 godine, a kroz te programe uče brinuti o sebi i zdravlju, pripremati jela, uključuju se u plesne i glazbene sadržaje, obrađuju vrt, odlaze na izlete i slično.

Naša sugovornica ističe da je udruzi posebno važna povezanost sa zajednicom i djelovanje u toj zajednici.

– Najveći dio projekata koje provodimo i suradnji koje ostvarujemo usmjeren je upravo prema tome. Prezentacijom sposobnosti i vještina naših korisnika, kao i njihovog rada i mogućnosti, doprinosimo smanjenju predrasuda koje još uvijek postoje o populaciji osoba s teškoćama, te istovremeno gradimo samopouzdanje i bolju sliku o sebi i kod naših korisnika.

Baš zato u Štrikeraj caféu pokreću inicijative kroz koje sudionici caféa pomažu drugim ranjivim skupinama. Na taj način oni mijenjaju svoju percepciju u društvu iz nemoćnih u osobe koje pridonose društvu i potiču druge na to.

– Pri planiranju tih tzv. knit for cause inicijativa uvijek polazimo od onog što naši korisnici mogu – važno nam je da je priča tako postavljena da se svatko može uključiti neovisno o stupnju usvojenosti vještina, da za svakog bude jednako izazovno i zanimljivo, da svatko može doživjeti uspjeh svojim doprinosom, a da proizvod koji nastane ima neku dobru svrhu, u smislu da njime pomažemo određenoj skupini u potrebi. Uvijek se trudimo da naše inicijative budu atraktivne i za medije, kako bi ih oni popratili i na taj način proširili. Zato nekoliko puta godišnje pripremamo vunene instalacije – govori Kerovec.

Jedna vunena izložba koju smo posjetili otvorena je 20. rujna ove godine u Galeriji ‘Slava Raškaj’ Klinike za psihijatriju Vrapče, povodom Svjetskog dana Alzheimerove bolesti.

Izložba pletenih i kukičanih pomagala za osobe oboljele od demencije, nazvana ‘Rukom rađeno’ obuhvaća radove izrađene od 2021. godine u sklopu inicijative ‘Isprepletimo ruke’. Članovi udruge Ozana i svi zainteresirani, pa i pacijenti i zaposlenici klinike, pleli su senzoričke tapiserije, igračke od vunice, nekoliko panela s puno elemenata za dodirivanje, te rukaviće za oboljele od demencije.

Predmeti poput rukavića bitni su jer na oboljele djeluju utješno i umirujuće, te stimuliraju njihovu motoriku i spoznaju. Senzoričke tapiserije rade se u suradnji s terapeutom i služe kao osnova za razgovor, jer osobe heklaju, pletu ili ušivaju predmete ili likove koji ih podsjećaju na nešto.

– Sudjelovanje u izradi rukavića čini da se osjećam manje izolirano. Lijepo je osjećati se dijelom grupe koja pomaže drugima i pruža utjehu potrebitim članovima našeg društva. Također je zabavno izrađivati rukaviće – jedan je od citata s izložbe koji dobro sažima bit Štrikeraj caféa.

– Ono što u Štrikeraju posebno dolazi do izražaja je kvaliteta socijalnog kontakta koji se ostvaruje zajedničkim sudjelovanjem u ovim aktivnostima. Te su aktivnosti razlog za dolazak, osnova za razgovor, a zajednička svrha olakšava uključivanje svima. Na taj se način širi društvena mreža i grade nova prijateljstva, a lako se mogu integrirati i marginalizirane skupine jer pletenje prelazi sve granice – govori nam naša sugovornica.

Osim izravnom koristi za one za koje su pletivo ili hekleraji namijenjeni, ove aktivnosti pozitivno utječu na zdravlje pletilja i heklačica (i pletača i heklača, naravno).

– Istraživanja potvrđuju da snižavaju krvni tlak, ublažavaju depresiju i anksioznost, odgađaju nastupanje i usporavaju razvoj demencije, djeluju opuštajuće, odvraćaju pažnju od kroničnih bolova – rekla je Kerovec.

Također, repetitivni, ritmički pokreti podižu raspoloženje i djeluju umirujuće.

– Mozak voli ritmičke pokrete zato što su predvidivi i onda se osjeća sigurno. Položaj ruku pri pletenju također je važan faktor – taj položaj omogućava da zaštitimo svoj osobni prostor i time nam pruža osjećaj sigurnosti. To je osobito važno kod pletenja kao aktivnosti u grupi jer nam pomaže da održimo vlastiti integritet – objasnila nam je benefite ručnog rada naša sugovornica.

Još jedna korist od ručnog rada koja bi nam vjerojatno svima u ovo užurbano, stresno doba dobro došla jest poticanje prirodne usredotočenosti.

– Pletenje nam može odvratiti pažnju od problema, posebno ako biramo složenije projekte. Nije to samo jednostavno odvraćanje pažnje u trenucima kada prakticiramo pletenje, nego i dugotrajno preusmjeravanje pažnje – osobe koje pletu razmišljaju o svojim projektima i planiraju buduće i u trenucima kad ne pletu. Osim toga, spoznaja da vladaju vještinom koja im može odvratiti pažnju od problema vraća im osjećaj kontrole. Pletenje nas uči upornosti, ustrajnosti i predanosti cilju, potiče kreativnost i maštu. Kreativnost je važna za postizanje psihološke fleksibilnosti i rješavanje problema – ako razmišljate na kreativan način imate više mogućnosti – govori nam voditeljica Štrikeraja.

Nakon što je navela brojne dobrobiti pletenja, poziva nas i sve zainteresirane u Štrikeraj café, gdje može doći svatko tko je zainteresiran, a ako ne zna plesti ili heklati, dobit će poduku. Dobrodošli su i svi oni koji na bilo koji način žele podržati i širiti inicijative udruge Ozana, sudjelovati u njima od kuće, donirati vunu i pribor ili organizirati povremene ili redovne radionice.

Također, uskoro ćemo moći uživo vidjeti jednu od ovogodišnjih velikih vunenih instalacija. Pleteno božićno drvce bit će otkriveno 6. prosinca u 11 sati u dvorištu Klinike za psihijatriju Vrapče. Naša sugovornica također poziva na božićnu izložbu ‘Radost Božića’ na kojoj će biti prikazani radovi korisnika i svih povezanih od cijele godine, a održat će se 9. prosinca u 18 sati u prostorijama Ozane.

Za kraj, naša sugovornica nam je rekla da postoji već cijeli niz grupa u drugim gradovima u Hrvatskoj koje se okupljaju te pletu i kukičaju kako bi podržali njihove inicijative.

– Te grupe istovremeno razvijaju i svoje inicijative i povezuju se u svojoj lokalnoj zajednici, što nam je posebno drago. Pridružuju nam se škole, vrtići, knjižnice, domovi umirovljenika. Druženja u Štrikeraj caféu su uvijek vesela, razvijaju se prijateljstva, jedni smo drugima podrška – navela je voditeljica Štrikeraja.

U skladu s tim, nadamo se da će se i inicijative za zapošljavanje osoba s invaliditetom početi širiti kao i pletenje i heklanje. Korist za čitavo društvo bit će, kako smo gore objasnili, neprocijenjiva.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

in MREŽA

Nevidljiva borba Diane Dlesk

Objavljeno

/

Napisao/la:

Uz sve aktivnosti, Diana je počela raditi na autobiografiji. Željela bi pokazati koliko je život vrijedan i da se ima smisla boriti

Poslušaj članak

Dianina životna borba počinje u trenutku kada je rođena pomoću vakuuma. Do jedanaeste godine živjela je kao dijete s lakšim teškoćama, nakon čega dolazi do pogoršanja fizičkih simptoma. Napuštaju je prijatelji, a na ulici i u crkvi doživljava diskriminaciju od ljudi kao mlada osoba puna života.

– Odbacili su me i izolirali. Na ulici su mi govorili kako to hodam, kao pijanac ili drogeraš. Gledaju u mene, pokazuju prstom i ismijavaju me. Na misi sam osjećala poglede ljudi, čuđenja i ogovaranja. Došaptavali su, ‘kako je ovakva, zašto se trese, što to radi?’ – govori nam Diana.

Unatoč svemu, roditelji su joj pružali ogromnu podršku. Kada joj se zdravstveno stanje naglo pogoršalo, pomoć su potražili u toplicama susjedne države. Tamo je Diana upoznala mladu djevojku u kolicima koja se trudom i zalaganjem uspjela oporaviti. U tom trenutku, potaknuta njezinim primjerom, donijela je odluku. Samo borbom i upornošću može pomoći sebi i popraviti svoje zdravstveno stanje.

– Roditelji su me vidjeli kao zdravo dijete, odnosno kao zdravu mladu sobu. Tata me uvijek vodio sa sobom da radim na poljoprivredi. Uz njegovu pomoć naučila sam voziti traktor. Bili smo jaka podrška jedno drugomu u svim poslovima – naglašava Diana.

Osim fizičkih poslova, velik dio vremena Diana je posvetila svom obrazovanju. Usprkos svim tekoćama, završila je obrazovni smjer za upravnog administratora. Treći stupanj engleskog jezika je savladala u Škotskoj. Osnove informatike, kao i grafički tečaj te web dizajn, pohađala je u Pučkom učilištu u Zaboku.

– Zbog izoliranja i ogovaranja od strane ljudi u crkvi prelazim na protestansku vjeru. Postajem član njihove zajednice. Omogućili su mi da upišem i završim Teološko-biblijsku akademiju u trajanju od tri godine – dodaje Diana.

Ovdje se počela osjećati prihvaćeno, a i upoznala je nove ljude.

Terapijsko penjanje u Varaždinu pomoglo joj je da ojača samopuzdanje, a uključila se i na vježbe joge.

– Osvijestila sam koliko vrijedim i da sam korisna društvu. Pomaknula sam svoje granice i nemam prepreka u glavi. Vjerujem da stalno mogu napredovati – dodala je.

Pronašla je i novu asistenticu koja joj pomaže u svakodnevnim zadacima, idu u šetnju, smiju se i razgovaraju. Odveze je u posjetu majci koja je nakon smrti oca ostala sama pa si međusobno daju podršku i trude se provoditi više vremena zajedno.

Uz sve aktivnosti, Diana je počela raditi na autobiografiji. Željela bi pokazati koliko je život vrijedan i da se ima smisla boriti.

– Zmajica, kako je znamo zvati, višegodišnja je članica naše Udruge za terapijsko penjanje Grip. Pomažemo osobama s teškoćama kroz razne aktivnosti terapijskog pristupa penjanju i pokretu. Diana je divna osoba ogromne dosljednosti i upornosti. Teškoće s kojima se nosi i živi postale su njezina snaga i gorivo koja je stalno gura naprijed – govori nam predsjednica udruge Vanja Ilisić.

Poznaju se već nekih četiri godine. Javila se kada je vidjela objavljen članak o našoj udruzi na In Portalu prije koju godinu. U motivacijskom pismu sebe je opisala kao osobu koja teško komunicira, a uz cerebralnu paralizu, slabo je pokretna.

– Naša je mislija podržati svakog bez obzira na teškoće pa smo dogovorile termin za sastanak kod nas u Varaždinu. Od tada vlakom putuje svaki tjedan iz Zaboka na terapije penjanja. Ono što je fascinantno je njeno stanje danas koje je odraz, ne samo terapija i aktivnosti kojima se bavi, već i njenog pri stupa prema samoj sebi – naglašava Vanja.

Dianu je upoznala kroz terapijske aktivnosti penjanja, a tada je izrazito teško hodala i pomicala prste. Imala je nisko samopouzdanje i uopće nije podizala glavu.

– Imala sam osjećaj da teško stupa u interakcije s drugima, da ima puno emocionalnih otpora i teškoća. Gradeći međusobno povjerenje, ne odustajući od nje, korak po korak, u različitim stimulacijama, vježbama, penjanjem na umjetnoj stijeni, joga terapijom, Diana je danas potpuno druga osoba, u fizičkom, mentalnom i emocionalnom smislu – govori nam Vanja.

Danas je puno pokretnija, zadovoljnija i puna samopouzdanja. Živi samostalno i vodi društveni život. Popravila je držanje i opustila gornji dio trupa. Opuštenost trupa je veliki pomak koji Diani pomaže da drži glavu visoko i komunicira jasnije. Mentalno je opuštenija, što se odražava i na njezino fizičko stanje, otvorenija je prema ljudima i novim iskustvima.

– Stalno pomičemo granice i isprobavamo nove stvari i vježbe. To je nešto što nismo planirale. Naše terapije dale su Diani temelje za prekrasne rezultate. Odnos se pretvorio u jedno divno prijateljstvo – govori trenerica i dodaje kako Diana dolazi jednom tjedno u Varaždin s velikim osmijehom i još više motivacije.

Obrazovanje, rad i upornost doveli su mladu osobu u situaciju da se osjeća zadovoljno i vrijedno kao član zajednice. Shvatila je da, pored izazova koje joj je život dao, vrijedi se boriti i naći svoj smisao. Svoje granice možemo stalno pomicati, a nagrada za upornost je osjećaj slobode koji dolazi sa svakim novim korakom.

Diana je primjer kako sve prepreke koje prevladamo postaju dokaz naše snage i sposobnosti da oblikujemo svoju stvarnost, bez obzira na izazove koji nas čekaju. Upornost nas ne vodi samo do cilja, već nas mijenja, čineći nas mudrijima, hrabrijima i snažnijima.

Njezina priča sigurno je ogromna inspiracija ostalima, a najveća vrlina jest odluka da bude uporna u radu i da ne odustaje.

Božica Tunjić

Nastavite čitati

in MREŽA

NACIONALNI DAN INVALIDA RADA Podizanje svijesti i borba za bolji položaj

Objavljeno

/

Napisao/la:

Plakat povodom Nacionalnog dana invalida rada Hrvatske, koji se obilježava 21. ožujka. Na desnoj strani plakata prikazana je velika kompozicija sastavljena od mnoštva ljudi, oblikovana tako da podsjeća na međunarodni simbol pristupačnosti – osoba u invalidskim kolicima koju drži za ruku figura koja stoji. U gornjem lijevom kutu nalazi se logo Hrvatskog saveza udruga invalida rada (HSUIR), dok je ispod njega natpis "Nacionalni dan invalida rada Hrvatske" u velikim plavim slovima. U donjem dijelu plakata nalazi se crvena ruža s natpisom "i dalje s ružom", što je simbol ove inicijative. Plakat također sadrži kontakt informacije HSUIR-a i QR kod za dodatne informacije.

Sutra, 21. ožujka, Hrvatska obilježava Nacionalni dan invalida rada, posvećen osobama koje su pretrpjele ozljede na radu ili su oboljele od profesionalnih bolesti

Poslušaj članak

Odluku o njegovom obilježavanju donio je Hrvatski sabor 2009. godine s ciljem ukazivanja na probleme s kojima se invalidi rada suočavaju te kako bi se potaknula društvena svijest o nužnosti njihove veće zaštite i uključivanja u zajednicu.

Povijest Nacionalnog dana invalida rada

Ovaj dan vuče korijene iz događaja iz 1956. godine, kada se u Belgiji dogodila velika rudarska nesreća u kojoj je smrtno stradalo 262 radnika. U znak sjećanja na njih, 21. ožujka prvobitno je proglašen Međunarodnim danom osoba s invaliditetom. Međutim, nakon što je Generalna skupština UN-a 1992. godine usvojila Rezoluciju 47/3, Međunarodni dan osoba s invaliditetom premješten je na 3. prosinca, dok je u Hrvatskoj 21. ožujka ostao kao Nacionalni dan invalida rada.

Hrvatski savez udruga invalida rada bio je inicijator obilježavanja ovog dana u Hrvatskoj, a službeno je proglašen 2007. godine na svečanoj sjednici Skupštine povodom 40. godišnjice rada Saveza, uz podršku tadašnjih vodećih političkih dužnosnika.

Problemi invalida rada u Hrvatskoj

Prema podacima, u Hrvatskoj živi 89.219 invalida rada, čija svakodnevica uključuje brojne izazove.

Nedostatak prilagođenih radnih mjesta – Iako su mnogi invalidi rada sposobni za određene poslove, teško pronalaze zaposlenje zbog neprilagođenih radnih uvjeta i predrasuda poslodavaca.

Nedovoljna financijska podrška – Mirovine i naknade često nisu dovoljne za dostojanstven život, a troškovi liječenja i rehabilitacije dodatno opterećuju njihove financije.

Težak pristup zdravstvenim uslugama – Dugotrajni administrativni postupci i nedostatak specijalizirane medicinske skrbi otežavaju njihov oporavak i reintegraciju u društvo.

Društvena marginalizacija – Invalidi rada često su izloženi socijalnoj izolaciji i nerazumijevanju zajednice.

Kako poboljšati njihov položaj?

Kako navode u priopćenju Hrvatskog saveza udruga invalida rada, rješenje ovih problema zahtijeva suradnju institucija, poslodavaca i društva u cjelini. Predlažu i neke ključne mjere koje bi mogle unaprijediti položaj invalida rada.

Poticanje zapošljavanja kroz financijske olakšice za poslodavce, prilagodbu radnih mjesta i programe prekvalifikacije.

Poboljšanje sustava socijalne i zdravstvene zaštite, uključujući bržu medicinsku skrb i osiguranje adekvatnih naknada.

Unapređenje zakonske zaštite s ciljem boljeg provođenja sigurnosnih mjera na radu i prevencije novih slučajeva invaliditeta.

Podizanje svijesti javnosti putem edukacija, kampanja i medijskih aktivnosti kako bi se invalidima rada omogućila ravnopravna integracija u društvo.

Simbolika i važnost ovog dana

Za zaštitni znak Nacionalnog dana invalida rada odabrana je ruža – simbol koji podsjeća na važnost zaštitnih sredstava na radu. Kao što je za branje ruže potrebno zaštititi ruke, tako i u radnim uvjetima zaštita može spriječiti ozljede i invaliditet.

Udruge invalida rada diljem Hrvatske koriste ovaj dan kako bi ukazale na nužnost provođenja propisanih sigurnosnih mjera i kako bi se spriječilo stvaranje novih invalida rada.

Poziv na akciju

Povodom Nacionalnog dana invalida rada, predsjednik Saveza udruga invalida rada Hrvatske, Ante Štulić, pozvao je nadležne institucije, poslodavce i građane na zajedničko djelovanje u cilju stvaranja inkluzivnijeg i pravednijeg društva za invalide rada.

Njihova prava i dostojanstvo ne smiju biti zanemareni – umjesto toga, potrebne su konkretne mjere koje će omogućiti bolju kvalitetu života i veću socijalnu uključenost za sve invalide rada u Hrvatskoj.

Nastavite čitati

in MREŽA

Sustav podrške učenicima kroz projekt ‘Veliki i mali znalci’

Objavljeno

/

Napisao/la:

Slika prikazuje šareni crtež s natpisom "Veliki i mali Znalci". Crtež je uokviren ružičastim okvirom ukrašenim uzorcima i žutim svjetlucavim detaljima. Unutar okvira nalaze se različiti crteži, uključujući smotuljke papira, zvijezde, olovku, sliku s cvijetom, žarulju i ružičastu rukavicu. Tekst je napisan ružičastim ukrašenim slovima. Vrlo je kreativan i privlačan
Foto: Tamara Korenić

Glavni cilj projekta je stvaranje održivog sustava podrške učenicima koji će im pomoći ne samo u savladavanju gradiva, već i u razvoju radnih navika, organizacijskih vještina i samopouzdanja u učenju

Poslušaj članak

Društvo osoba s invaliditetom Rovinj provodi projekt ‘Veliki i mali znalci’, inicijativu koja povezuje i potiče suradnju između srednjoškolaca i osnovnoškolaca.

Projekt je nastao iz osobnog iskustva roditelja koji su prepoznali izazove s kojima se djeca i roditelji susreću tijekom školovanja. Koordinatorica projekta, Tamara Korenić, uočila je potrebu za sustavnom podrškom u učenju koja može značajno olakšati obrazovni proces i smanjiti stres u obitelji.

Prvi korak bio je istraživanje putem razgovora s roditeljima, učiteljima i stručnjacima kako bi se bolje razumjeli izazovi s kojima se suočavaju učenici. Projektni tim imao je sreću jer je angažirana stručna suradnica, psihologinja s iskustvom rada u školi, koja je razumjela projekt još u njegovoj ranoj fazi.

Nakon toga, osmišljen je koncept koji povezuje osnovnoškolce, srednjoškolce i stručne suradnike kroz sustav mentorstva i podrške. Poseban naglasak stavljen je na volontersku ulogu srednjoškolaca, koji uz stručnu pomoć pomažu mlađim učenicima. Dodatno, učenica šestog razreda Osnovne škole Vladimira Nazora nacrtala je logo projekta, koji će grafičari dalje razvijati i prilagođavati vizualnom identitetu.

Sljedeći korak bila je prijava na natječaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, gdje je osigurano financiranje uz podršku Grada, koji je projektu dao preporuku i logistiku. Unatoč izazovima, projekt uspješno napreduje, a u udruzi se nadaju da će dugoročno koristiti mnogim učenicima.

– Projekt se trenutno nalazi u ključnoj fazi – održavaju se sastanci s roditeljima kako bi ih se upoznalo s projektom i uskladila očekivanja. Ova faza ključna je jer omogućava prilagodbu podrške svakom djetetu. Paralelno se provodi edukacija volontera, kako bi mogli kvalitetno sudjelovati u radu.

Nakon ove faze slijede konkretne aktivnosti – radionice, mentorstvo i učenje uz podršku volontera i stručnjaka. Osim toga, psihologinja u sklopu projekta izrađuje brošuru koja će se temeljiti na stvarnim iskustvima rada s djecom i volonterima. Brošura će sadržavati ključne informacije o planiranju, motivaciji i organizaciji učenja.

Učenici grafičke škole rade na vizualnom identitetu projekta, razvijaju logo i oblikuju slikovni dio brošure temeljem crteža učenice OŠ Vladimira Nazora. Očekuje se da će konačni materijali biti korisni ne samo uključenim učenicima, nego i široj zajednici.

Suradnja sa školama ključni je dio projekta. Osnovna škola Jurja Dobrile pomogla je u odabiru učenika kojima će se pružiti podrška i povezala projekt s njihovim roditeljima. Srednje škole su se također aktivno uključile – Srednja škola Zvane Črnje omogućila je uključivanje gimnazijalaca kao mentora, dok su učenici Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju radili na vizualnom identitetu projekta, uključujući brošuru i promotivne materijale.

Trenutno je u projekt uključeno šest volonterki, uglavnom zainteresiranih za društveno-humanistička zanimanja poput nastavnika, logopeda, psihologa, rehabilitatora i odgajatelja. Ovo iskustvo pruža im priliku za izravan kontakt s djecom s poteškoćama u učenju i razvoj vještina podučavanja.

Prvi susret s volonterima već je održan, a novi edukativni sastanci planirani su u nadolazećem razdoblju. Tijekom provedbe projekta, volonteri će imati kontinuiranu stručnu podršku i mentorstvo, osiguravajući kvalitetu rada i usmjeravanje prema potrebama učenika – pojasnila nam je koordinatorica projekta Tamara Korenić.

– Glavni cilj projekta je stvaranje održivog sustava podrške učenicima koji će im pomoći ne samo u savladavanju gradiva, već i u razvoju radnih navika, organizacijskih vještina i samopouzdanja u učenju. Želja je da učenici steknu alate korisne tijekom cijelog školovanja, ali i kasnije u životu.

Projekt također potiče volonterstvo među srednjoškolcima, pružajući im priliku da steknu iskustvo u radu s mlađima, razviju empatiju i odgovornost te bolje razumiju proces učenja. Očekuje se da će mnogi od njih kasnije nastaviti volontirati ili se profesionalno usmjeriti prema radu s djecom i obrazovanju – kazala je Tamara Korenić za In Portal.

Jedan od ključnih elemenata održivosti projekta je brošura, koja će ostati vrijedan resurs za buduće generacije učenika, roditelja i učitelja. Osim toga, planiraju se nove prijave na natječaje za financiranje, kako bi se osigurao daljnji razvoj i širenje projekta. Dugoročno se računa na podršku lokalne zajednice, škola i drugih organizacija koje prepoznaju važnost ovakvih inicijativa.

Nastavite čitati

U trendu