in MREŽA
IZ PROIZVODNIH POGONA Predstavljamo atelier tiskaru Macan
Misija ove tvrtke je stvaranje novih radnih mjesta za osobe s invaliditetom pod motom ‘Mi možemo’, jer su ovdje osobe s invaliditetom educirane za rad s tiskarskim strojevima koji nisu jednostavni
‘Naša misija je voditi transformaciju tiskarske industrije prema većoj društvenoj odgovornosti’, stoji na web stranici zagrebačke atelier tiskare Macan. Osim vrhunskoj kvaliteti usluga i proizvoda predani su ‘inkluzivnosti i postavljanju temelja za svijet tiskanja otvoren za sve’, kažu.
Zbog toga ova tiskara od 2021. ima status integrativne radionice i zapošljava sedam osoba s invaliditetom od ukupno 12 radnika.
Anja Macan, voditeljica Odjela marketinga, govori nam o njihovoj politici zapošljavanja.
– U tiskari zapošljavamo osobe s različitim tipovima invaliditeta i kod zapošljavanja ne gledamo o kojem se invaliditetu radi, jedino pazimo na neke logične situacije, na primjer, ne možemo zaposliti slijepu osobu na tiskarskom stroju na kojemu se mora raditi vizualna kontrola kvalitete, ali slijepa osoba može raditi na uredskom poslu.
Ističe da u tiskari preko 60 posto žena radi na rukovoditeljskim pozicijama.
– Ponosni smo na to, pogotovo jer je tiskarska industrija generalno promovirana kao muška industrija. Osim zapošljavanjem osoba s invaliditetom, i na taj način nastojimo provoditi društvenu odgovornost. Također, direktor i osnivač Božidar Macan je osoba s invaliditetom, no moram istaknuti da ni u Hrvatskoj, a ni u Europi ne postoji push za osobe s invaliditetom kao poduzetnike. Vlada percepcija da mogu biti samo zaposlenici, a ne i poslodavci.
Misija ove tvrtke je stvaranje novih radnih mjesta za osobe s invaliditetom pod motom ‘Mi možemo’, jer su ovdje osobe s invaliditetom educirane za rad s tiskarskim strojevima koji nisu jednostavni.
– Mi se bavimo kompleksnim tiskom i luksuznim tehnologijama tiska, uvijek ima dosta parametara i faktora koji se mijenjaju od naloga do naloga, ali to nam nije prepreka, nego smo izrazito ponosni što naši zaposlenici gaje želju za napretkom, za učenjem i što uvijek dižemo kvalitetu na novi nivo. Bitno nam je pokazati da osobe s invaliditetom mogu raditi i na složenim radnim mjestima. Često nailazimo na percepciju da to mogu biti samo jednostavni radni zadaci i da je bitno da rade, nije bitno na kakvom radnom mjestu. Treba se maknuti od takve percepcije. Mi želimo pokazati da osobe s invaliditetom mogu raditi na poslovima za visoko educirane ljude, na složenim radnim mjestima – rekla nam je.
Tiskara Macan primarno se bavi luksuznim tiskom za što koristi tehnologije poput foliotiska, slijepog tiska, UV tiska, laserskog rezanja i drugih, a jedina je tiskara u regiji koja koristi tzv. edge printing, odnosno tisak u bojama na rubovima knjiga ili planera. Drugo područje njihova bavljenja je razvoj promotivnih materijala izvan već viđenog, npr. kalendari s umjetničkom interpretacijom ili magnetni bookmarkeri (za koje su 2019. dobili nagradu njemačkog časopisa za industriju promoproizvoda Eppi). Treće područje je ponuda usluga klijentima – od usluga savjetovanja oko marketinga i brendinga, do razvoja grafičkog dizajna.
– Sve navedeno rade osobe s invaliditetom – korištenje digitalnih aplikacija i priprema dokumenata za tisak, rad na strojevima, razvoj novih proizvoda, savjetovanja… Nema toliko ponavljajućih radnji jer svaki dan dolazi novi upit klijenta i treba se prilagođavati – kaže naša sugovornica.
Posao je podijeljen na pet odjela, a najviše nas je zanimala organizacija u proizvodnom odjelu.
– Jutarnja smjena počinje u 7 sati, a prvi korak je podjela zadataka članovima tima. Nekad se radi zajedno, a nekad svatko na svom stroju, ovisno o nalozima. U proizvodnji je jako bitna spona između radnika i voditeljice proizvodnje, a stručni radnik je taj koji se brine da se upute jasno iskomuniciraju. On provjerava jesu li zadaci jasni, brine o sigurnosti na radu, npr. podsjeća kako dizati teret, daje savjete i slično. Bitan je između ostalog i zato što se većina osoba s invaliditetom zaposli prvi put nakon par godina na zavodu za zapošljavanje, pa moraju proći kroz period prilagodbe i potrebna im je stručna podrška u tom periodu asimilacije i sticanja radnih navika – objašnjava nam Anja Macan.
Što se prilagodbi tiče, naša sugovornica smatra da je prva i najbitnija prilagodba opisa radnih zadataka – oni moraju biti takvi da osobi daju priliku da nauči što je potrebno, ponajviše zato što sustav obrazovanja ne pruža iste mogućnosti osobama s invaliditetom kao osobama bez invaliditeta. Zbog toga u tiskari Macan i katalog radnih mjesta prilagođavaju prema napredovanju, a osobe, ovisno o ambicijama, šalju na dodatno obrazovanje.
– Mi kao poslodavac moramo vidjeti potencijal osobe i moramo uložiti u ostvarivanje tog potencijala – rekla je Macan.
Drugi tip prilagodbi radi se na samom radnom mjestu, npr. na stroju.
– Tiskarski strojevi dolaze s nekim zaštitnim zvučnim signalizacijama, ali oni neće biti user friendly za osobu koja, na primjer, ne čuje. Osoba koja je gluha nema toliko podražaja, neće osjetiti grešku isto kao osoba koja čuje. Zbog toga smo napravili jednostavnu svjetlosnu signalizaciju – semafor – koji javlja grešku. Crveno na semaforu znači da je stroj stao, žuto da postoji nekakva greška, a zeleno da je sve u redu. To su prilagodbe koje poslodavac mora imati volju riješiti, nisu neka komercijalna rješenja – kaže Macan.
Kao treću razinu prilagodbi naša sugovornica navodi rad na inkluzivnoj kulturi u tvrtci.
– Mi smo poduzeće koje zapošljava i osobe s invaliditetom i bez invaliditeta, stoga nam je jako bitno da je komunikacija zdrava i da se kolege vide kao ravnopravni. Provodimo edukacije za zaposlenike bez invaliditeta, jer moraju znati komunicirati s osobama s invaliditetom. Na primjer, gluhu osobu treba gledati u oči. Možda netko nesvjesno izbjegava kontakt očima, a ne zna da je to za osobu koja ne čuje znak nepoštivanja. Poslodavac treba svakodnevno educirati, podsjećati i poticati na adekvatan način komunikacije – govori Macan, potom ističe da je za njih od tehnologije bitnije osobu s invaliditetom uključiti u kolektiv kroz stručnu podršku koju treba prenijeti na cijeli tim i biti dosljedan u tom pristupu. Da bi to bilo moguće, ponekad je potrebna i podrška institucija koje se bave tom problematikom i drugih povezanih aktera.
Iako neki oblici podrške razvoju integrativnih radionica i zapošljavanju osoba s invaliditetom postoje, naša sugovornica smatra da se uvijek može bolje. Na primjer, na nacionalnoj razini postoji podrška za organiziranje konferencija o dizanju svijesti, važnosti integrativnih radionica i zapošljavanju te postoje financijske potpore za zaštitne i integrativne radionice, ali postoji i manjak kohezije između potreba tržišta i znanja koje trenutno nude obrazovne institucije, pa je potrebno i pojačati dijalog o tome i uložiti u razvoj obrazovnog sustava. Također, ona smatra da tema zapošljavanja osoba s invaliditetom nije u fokusu istraživanja u visokom obrazovanju, nego je više naglasak na radu s djecom s invaliditetom, no postavlja pitanje što će biti kad ta djeca odrastu.
Uz više razgovora o svim navedenim temama, naša sugovornica smatra da je ključno dijeliti uspješne prakse i dizati svijest o tome što zapravo znači zaposliti osobu s invaliditetom.
– Postoji veliki niz nekakvih krivih predodžbi i doza sažaljenja, a ponekad poslodavci pričaju o osobama s invaliditetom s notom poniženja i stavljaju ih u infantilni položaj. Mislim da je prvi korak da se napravi osvješćivanje poslodavaca o tome što znači zaposliti osobe s invaliditetom i onda pojačati dijeljenje iskustva o zapošljavanju i prilagodbama. To je još uvijek u nekakvim povojima. ZOSI, kao zavod koji nas okuplja, trebao bi pojačati komunikaciju o tome, osigurati možda neki forum za podjelu iskustava, kao izvor inspiracije, a onda možda i objaviti neke smjernice da ne moraju svi istraživati od početka.
U skladu s takvom politikom poslovanja, tiskara Macan krenula je u izgradnju novog pogona koji će omogućiti i nova radna mjesta, a naglasak će biti, naravno, na zapošljavanju osoba s invaliditetom.
– Kod nas je zapošljavanje osoba s invaliditetom jednostavno način poslovanja. Već godinama nastojimo pomicati predrasude i, po nama, to je jedini način na koji poduzeće može dugoročno biti uspješno. Različitost samo osnažuje tvrtku, donosi nove perspektive i nove senzibilitete – zaključila je naša sugovornica.
Ana Vragolović
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
Tko su Purger i Purgerica?
Predstavljen projekt SPONA koji povezuje Split i Zagreb
HSUCDP je odigrao važnu ulogu u zagovaranju prava OSI
‘Vremeplov za sve’ i inkluzija u Muzeju krapinskih neandertalaca
-
in MREŽAPrije 5 danaJEDNI ZA DRUGE Udruga koja drugačije brine o djeci s teškoćama
-
in MREŽAPrije 7 danaU Osijeku obilježen Svjetski dan multiple skleroze
-
Vaše pričePrije 6 danaVALENTINA BANIĆ Obitelj mi je najveća podrška
-
in MREŽAPrije 4 danaProjekt ‘Snaga različitosti’ predstavljen u Karlovcu
-
Moderna vremenaPrije 7 danaOdržana peta konferencija ‘Pristupačna budućnost’
-
Civilno društvoPrije 5 danaKonferencija o podršci osobama s invaliditetom u Vodicama
-
RibolovPrije 6 danaHrvatska viceprvak svijeta u ribolovu za osobe s invaliditetom
-
Osobe s invaliditetomPrije 7 danaTajni Agenti 010 razmijenili dres s Modrićem i Kovačićem