Connect with us

in MREŽA

IZ PROIZVODNIH POGONA Predstavljamo atelier tiskaru Macan

Objavljeno

/

Skupina sedmero ljudi pozira u plavoj prostoriji s izložbom umjetničkih radova u pozadini. Neki od njih sjede na podu, dok ostali stoje, svi s osmijehom gledaju u kameru.
Foto: Atelier tiskara Macan

Misija ove tvrtke je stvaranje novih radnih mjesta za osobe s invaliditetom pod motom ‘Mi možemo’, jer su ovdje osobe s invaliditetom educirane za rad s tiskarskim strojevima koji nisu jednostavni

‘Naša misija je voditi transformaciju tiskarske industrije prema većoj društvenoj odgovornosti’, stoji na web stranici zagrebačke atelier tiskare Macan. Osim vrhunskoj kvaliteti usluga i proizvoda predani su ‘inkluzivnosti i postavljanju temelja za svijet tiskanja otvoren za sve’, kažu.

Zbog toga ova tiskara od 2021. ima status integrativne radionice i zapošljava sedam osoba s invaliditetom od ukupno 12 radnika.

Anja Macan, voditeljica Odjela marketinga, govori nam o njihovoj politici zapošljavanja.

– U tiskari zapošljavamo osobe s različitim tipovima invaliditeta i kod zapošljavanja ne gledamo o kojem se invaliditetu radi, jedino pazimo na neke logične situacije, na primjer, ne možemo zaposliti slijepu osobu na tiskarskom stroju na kojemu se mora raditi vizualna kontrola kvalitete, ali slijepa osoba može raditi na uredskom poslu.

Ističe da u tiskari preko 60 posto žena radi na rukovoditeljskim pozicijama.

– Ponosni smo na to, pogotovo jer je tiskarska industrija generalno promovirana kao muška industrija. Osim zapošljavanjem osoba s invaliditetom, i na taj način nastojimo provoditi društvenu odgovornost. Također, direktor i osnivač Božidar Macan je osoba s invaliditetom, no moram istaknuti da ni u Hrvatskoj, a ni u Europi ne postoji push za osobe s invaliditetom kao poduzetnike. Vlada percepcija da mogu biti samo zaposlenici, a ne i poslodavci.

Misija ove tvrtke je stvaranje novih radnih mjesta za osobe s invaliditetom pod motom ‘Mi možemo’, jer su ovdje osobe s invaliditetom educirane za rad s tiskarskim strojevima koji nisu jednostavni.

– Mi se bavimo kompleksnim tiskom i luksuznim tehnologijama tiska, uvijek ima dosta parametara i faktora koji se mijenjaju od naloga do naloga, ali to nam nije prepreka, nego smo izrazito ponosni što naši zaposlenici gaje želju za napretkom, za učenjem i što uvijek dižemo kvalitetu na novi nivo. Bitno nam je pokazati da osobe s invaliditetom mogu raditi i na složenim radnim mjestima. Često nailazimo na percepciju da to mogu biti samo jednostavni radni zadaci i da je bitno da rade, nije bitno na kakvom radnom mjestu. Treba se maknuti od takve percepcije. Mi želimo pokazati da osobe s invaliditetom mogu raditi na poslovima za visoko educirane ljude, na složenim radnim mjestima – rekla nam je.

Tiskara Macan primarno se bavi luksuznim tiskom za što koristi tehnologije poput foliotiska, slijepog tiska, UV tiska, laserskog rezanja i drugih, a jedina je tiskara u regiji koja koristi tzv. edge printing, odnosno tisak u bojama na rubovima knjiga ili planera. Drugo područje njihova bavljenja je razvoj promotivnih materijala izvan već viđenog, npr. kalendari s umjetničkom interpretacijom ili magnetni bookmarkeri (za koje su 2019. dobili nagradu njemačkog časopisa za industriju promoproizvoda Eppi). Treće područje je ponuda usluga klijentima – od usluga savjetovanja oko marketinga i brendinga, do razvoja grafičkog dizajna.

– Sve navedeno rade osobe s invaliditetom – korištenje digitalnih aplikacija i priprema dokumenata za tisak, rad na strojevima, razvoj novih proizvoda, savjetovanja… Nema toliko ponavljajućih radnji jer svaki dan dolazi novi upit klijenta i treba se prilagođavati – kaže naša sugovornica.

Posao je podijeljen na pet odjela, a najviše nas je zanimala organizacija u proizvodnom odjelu.

– Jutarnja smjena počinje u 7 sati, a prvi korak je podjela zadataka članovima tima. Nekad se radi zajedno, a nekad svatko na svom stroju, ovisno o nalozima. U proizvodnji je jako bitna spona između radnika i voditeljice proizvodnje, a stručni radnik je taj koji se brine da se upute jasno iskomuniciraju. On provjerava jesu li zadaci jasni, brine o sigurnosti na radu, npr. podsjeća kako dizati teret, daje savjete i slično. Bitan je između ostalog i zato što se većina osoba s invaliditetom zaposli prvi put nakon par godina na zavodu za zapošljavanje, pa moraju proći kroz period prilagodbe i potrebna im je stručna podrška u tom periodu asimilacije i sticanja radnih navika – objašnjava nam Anja Macan.

Umjetnička izložba u prostoru s plavim zavjesama, prikazuje viseće ukrase u obliku ptica i uokvirene radove. Ptice i radovi su osvijetljeni bijelim svjetlom koje naglašava njihove detalje.

Što se prilagodbi tiče, naša sugovornica smatra da je prva i najbitnija prilagodba opisa radnih zadataka – oni moraju biti takvi da osobi daju priliku da nauči što je potrebno, ponajviše zato što sustav obrazovanja ne pruža iste mogućnosti osobama s invaliditetom kao osobama bez invaliditeta. Zbog toga u tiskari Macan i katalog radnih mjesta prilagođavaju prema napredovanju, a osobe, ovisno o ambicijama, šalju na dodatno obrazovanje.

– Mi kao poslodavac moramo vidjeti potencijal osobe i moramo uložiti u ostvarivanje tog potencijala – rekla je Macan.

Drugi tip prilagodbi radi se na samom radnom mjestu, npr. na stroju.

– Tiskarski strojevi dolaze s nekim zaštitnim  zvučnim signalizacijama, ali oni neće biti user friendly za osobu koja, na primjer, ne čuje. Osoba koja je gluha nema toliko podražaja, neće osjetiti grešku isto kao osoba koja čuje. Zbog toga smo napravili jednostavnu svjetlosnu signalizaciju – semafor – koji javlja grešku. Crveno na semaforu znači da je stroj stao, žuto da postoji nekakva greška, a zeleno da je sve u redu. To su prilagodbe koje poslodavac mora imati volju riješiti, nisu neka komercijalna rješenja – kaže Macan. 

Kao treću razinu prilagodbi naša sugovornica navodi rad na inkluzivnoj kulturi u tvrtci.

– Mi smo poduzeće koje zapošljava i osobe s invaliditetom i bez invaliditeta, stoga nam je jako bitno da je komunikacija zdrava i da se kolege vide kao ravnopravni. Provodimo edukacije za zaposlenike bez invaliditeta, jer moraju znati komunicirati s osobama s invaliditetom. Na primjer, gluhu osobu treba gledati u oči. Možda netko nesvjesno izbjegava kontakt očima, a ne zna da je to za osobu koja ne čuje znak nepoštivanja. Poslodavac treba svakodnevno educirati, podsjećati i poticati na adekvatan način komunikacije – govori Macan, potom ističe da je za njih od tehnologije bitnije osobu s invaliditetom uključiti u kolektiv kroz stručnu podršku koju treba prenijeti na cijeli tim i biti dosljedan u tom pristupu. Da bi to bilo moguće, ponekad je potrebna i podrška institucija koje se bave tom problematikom i drugih povezanih aktera.

Iako neki oblici podrške razvoju integrativnih radionica i zapošljavanju osoba s invaliditetom postoje, naša sugovornica smatra da se uvijek može bolje. Na primjer, na nacionalnoj razini postoji podrška za organiziranje konferencija o dizanju svijesti, važnosti integrativnih radionica i zapošljavanju te postoje financijske potpore za zaštitne i integrativne radionice, ali postoji i manjak kohezije između potreba tržišta i znanja koje trenutno nude obrazovne institucije, pa je potrebno i pojačati dijalog o tome i uložiti u razvoj obrazovnog sustava. Također, ona smatra da tema zapošljavanja osoba s invaliditetom nije u fokusu istraživanja u visokom obrazovanju, nego je više naglasak na radu s djecom s invaliditetom, no postavlja pitanje što će biti kad ta djeca odrastu.

Uz više razgovora o svim navedenim temama, naša sugovornica smatra da je ključno dijeliti uspješne prakse i dizati svijest o tome što zapravo znači zaposliti osobu s invaliditetom.

– Postoji veliki niz nekakvih krivih predodžbi i doza sažaljenja, a ponekad poslodavci pričaju o osobama s invaliditetom s notom poniženja i stavljaju ih u infantilni položaj. Mislim da je prvi korak da se napravi osvješćivanje poslodavaca o tome što znači zaposliti osobe s invaliditetom i onda pojačati dijeljenje iskustva o zapošljavanju i prilagodbama. To je još uvijek u nekakvim povojima. ZOSI, kao zavod koji nas okuplja, trebao bi pojačati komunikaciju o tome, osigurati možda neki forum za podjelu iskustava, kao izvor inspiracije, a onda možda i objaviti neke smjernice da ne moraju svi istraživati od početka.

U skladu s takvom politikom poslovanja, tiskara Macan krenula je u izgradnju novog pogona koji će omogućiti i nova radna mjesta, a naglasak će biti, naravno, na zapošljavanju osoba s invaliditetom.

– Kod nas je zapošljavanje osoba s invaliditetom jednostavno način poslovanja. Već godinama nastojimo pomicati predrasude i, po nama, to je jedini način na koji poduzeće može dugoročno biti uspješno. Različitost samo osnažuje tvrtku, donosi nove perspektive i nove senzibilitete – zaključila je naša sugovornica.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vaše priče

BORNA FERDO VUKOJEVIĆ Put ljubavi, vjere i uspjeha

Objavljeno

/

Odgajan u duhu vjere, naučio je odmalena da bol nije kraj, nego početak dubljeg razumijevanja života

U svijetu koji često mjeri uspjeh prema vanjskim kriterijima, rijetki su oni čiji je uspjeh ispisan u borbi, vjeri i predanosti. Jedan od takvih ljudi je Borna Ferdo Vukojević, čovjek čija priča nadahnjuje, ohrabruje i dotiče srca onih koji je čuju ili pročitaju.

Rođen kao drugo dijete u velikoj obitelji, Borna je na samom početku života dobio dvije teške dijagnoze – cerebralnu paralizu i epilepsiju. Već u ranim danima krenuo je put bolnica, operacija i rehabilitacija. Prošao je čak sedam operacija, od kojih su dvije bile izuzetno zahtjevne – produljenje tetiva na nogama, kako bi mogao hodati. No, iako fizički ograničen, njegov duh nikada nije bio slomljen.

Odgajan u duhu vjere, naučio je odmalena da bol nije kraj, nego početak dubljeg razumijevanja života. Umjesto da bude obeshrabren, Borna se okrenuo pisanju i nogometu, nalazeći u tome način izražavanja, bijeg od boli i, što je najvažnije – smisao. Pisao je prve stihove dok su druga djeca igrala bezbrižno po dvorištu, a nogomet je igrao sa srcem većim od svih prepreka koje su ga okruživale.

Unatoč izazovima koje nosi život osobe s invaliditetom, Borna je vjerovao u Božji plan. I upravo je ta vjera bila ono što ga je vodilo i dovelo do životnog preokreta. Na hodočašću u Međugorju, zajedno s molitvenom zajednicom ‘Srce Isusovo’, upoznao je svoju životnu ljubav – ženu koja mu je postala oslonac, prijateljica, supruga i suputnica. Njihova ljubav nije poznavala granice – nadjačala je predrasude i fizička ograničenja te bila okrunjena sakramentom braka.

Danas, Borna živi život koji je ispunjen i smislen. Zaposlen je kao novinar na In Portalu, prvom hrvatskom portalu za osobe s invaliditetom. Njegovi članci nisu samo tekstovi – to su poruke hrabrosti, jednakosti i borbe za ljudsko dostojanstvo. Borna piše za one koji često ostaju nečujni u društvu, dajući im glas i prostor za izražavanje.

Osim novinarstva, njegova velika ljubav je – poezija. U svojoj zbirci pjesama ‘Vrijeme srca’, Borna kroz stihove dijeli emocije, duhovna traženja i ljepotu vjere. Njegove pjesme su iskrene, prožete nadom i ljubavlju prema Isusu Kristu, dirajući čitatelje i pozivajući ih da nikada ne odustanu, ma koliko teško bilo.

Aktivan član katoličke zajednice ‘Srce Isusovo’ pri župi Presvetog Srca Isusova u Zagrebu, Borna ne prestaje služiti drugima. Bilo da se radi o posjetima bolnicama, pomoći siromašnima ili molitvi krunice svakog utorka na Kamenitim vratima – njegovo srce uvijek kuca za druge.

– Zajednica pomaže starijima i nemoćnima, posjećuje dječje bolnice i domove za napuštenu djecu te prikuplja hranu za siromašne obitelji. Organiziramo velike duhovne koncerte, obnove i hodočašća u Hrvatskoj i inozemstvu. Sretan sam što mogu volontiranjem služiti drugima i na taj način ih još više približiti Bogu – kaže Borna.

Njegov život nije samo priča o osobnoj pobjedi – to je priča o vjeri koja pomiče granice, o ljubavi koja ne poznaje prepreke i o pisanju koje liječi dušu.

– Članovi zajednice, zajedno s ostalim vjernicima, okupljaju se svakog utorka u 20 sati na Kamenitim vratima kako bi molili Gospinu krunicu za određene nakane. Isto tako preko tjedna se moli on line krunica i održavaju se susreti zajednice.

Borna Ferdo Vukojević je dokaz da niti jedna životna borba nije izgubljena ako u nju uđeš s vjerom, nadom i ljubavlju. Njegova priča nije kraj – to je tek početak puta kojim mnogi, zahvaljujući njegovom svjedočanstvu, hrabro kreću.

Jer – svaki san je dostižan, ako se u njega vjeruje.

Nastavite čitati

Civilno društvo

Međimurska županija ulaže u budućnost djece kroz Udrugu Ana

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Udruga Ana

Podrška djeci i mladima temelj je svakog uspješnog društva, a Međimurska županija još je jednom pokazala kako zna prepoznati i poduprijeti ono najvažnije – budućnost

U vremenu preplavljenom informacijama, najljepše su one koje donose nadu i konkretne promjene. Jedna takva dolazi iz Međimurja – vijest koja potvrđuje koliko zajedništvo i ulaganje u djecu znače za bolje sutra svih nas.

Međimurska županija prepoznala je važnost rada Udruge za pomoć djeci i obiteljima – te joj pružila financijsku podršku. Župan Međimurske županije Matija Posavec i predsjednica Udruge Ana 16. travnja potpisali su ugovor o dodjeli novčane pomoći u iznosu od tisuću eura. Time je omogućeno dodatno jačanje programa edukativne podrške djeci i mladima do 18 godina, s naglaskom na pomoć u učenju i svladavanju školskog gradiva.

Ovaj program trenutno okuplja 53 djece s područja Međimurja, a s njima rade predani studenti iz cijele Hrvatske, uključujući i lokalne snage. Program je osmišljen kako bi djeci pružio individualnu ili grupnu podršku, posebno onima koji se suočavaju s poteškoćama u učenju ili im je potrebna dodatna pomoć u savladavanju nastavnog sadržaja.

-Ovo ulaganje nije samo u djecu, već u temelje jednog zdravog, obrazovanog i uspješnog društva. Kroz ovakve inicijative želimo smanjiti obrazovne nejednakosti i stvoriti jednake prilike za sve – istaknuo je župan Matija Posavec.

Predsjednica Udruge Ana izrazila je veliko zadovoljstvo potpisanim ugovorom i zahvalila Međimurskoj županiji na prepoznavanju važnosti ulaganja u djecu i mlade. -Najvažnije je da djeca od danas imaju podršku – i to besplatno, zahvaljujući županiji. Ovo je veliki korak ka jednakim obrazovnim šansama’ poručila je Duga.

Roditeljima se također upućuje poziv da uključe svoju djecu u program, jer ulaganje u obrazovanje danas znači sigurniju budućnost sutra. Program ne samo da olakšava školovanje, već i povećava mogućnosti za nastavak obrazovanja i zapošljavanje u struci s boljim primanjima, čime se izravno utječe na smanjenje socijalnih razlika i poboljšanje životnog standarda – posebno mladih osoba i mladih osoba s invaliditetom.

Podrška mladima temelj je svakog uspješnog društva, a Međimurska županija još je jednom pokazala kako zna prepoznati i poduprijeti ono najvažnije – budućnost djece.

Nastavite čitati

in MREŽA

Robert Panijan: U tvrtki  Webilum osobe  s invaliditetom su ravnopravni članovi tima

Objavljeno

/

Napisao/la:

Tim funkcionira kao kompaktna i učinkovita cjelina, a posebno me veseli vidjeti koliko posao pozitivno utječe i na privatni život mojih kolega

Osobe  s invaliditetom kao  vrijedni  zaposlenici doprinose kvaliteti radne sredine. Njihovo  zapošljavanje razbija predrasude i potiče inkluzivnost. Međutim, osobe s invalitetom mogu pokazati i svoje potencijale pokretanjem  vlastitog posla.

Jedan od njih je  mladi poduzetnik Robert Panijan kojeg  zloćudni  tumor  potkoljenice  nije pokolebao u ostvarenju  ciljeva te danas s protezom živi normalnim životom.  U borbi s  opakom  bolešću  i kasnije  poslovnim uspjehom postao je sjajan primjer drugim osobama s invaliditetom.
„Kao šesnaestogodišnjak, suočavao sam se s neugodnostima i nedostatkom samopouzdanja zbog dugotrajnog liječenja i hodanja na štakama. Bio sam odlučan u tome da ih se što prije riješim i svoj invaliditet učinim nevidljivim. Nakon što sam konačno ostavio štake iza sebe i kad mi je kosa ponovno narasla zbog kemoterapija, donio sam ključnu odluku.  Ponašat ću se kao da invaliditet ne postoji. Nikada ga nisam spominjao, čak sam samome sebi “zabranio” da se smatram osobom s invaliditetom.

Taj stav mi je promijenio život, prestao sam se sažalijevati i počeo se ozbiljno suočavati s novim izazovima. Upisao sam fakultet, zaposlio se, a zatim i pokrenuo vlastitu firmu. Umjesto da se definiram kroz ono što sam prošao, odlučio sam se definirati kroz ono što želim postići“, ispričao je  Panijan.

Osim  što je  upornošću  svoj život učinio  boljim i sretnijim to je  učinio i s životima  drugih. Naime,  Robert je  vlasnik tvrtke  Webilum, agencije  za digitalni marketing , web dizajn i programiranje  u kojoj su zaposlene  osobe s  invaliditetom. Stoga  voli  reći da se radi o   digitalnoj agenciji  s velikim srcem i snažnim timom. U njegovoj firmi, je uključujući  Roberta,  zaposleno pet osoba s invaliditetom.

„ Naš tim čine stručnjaci različitih profila – copywriter, grafički dizajner, fotograf i voditelj prodaje, a svatko doprinosi na svoj jedinstven način. Naš  grafički  dizajner  i akademski slikar  Alen Kasumović stvara svoja  djela ustima i njegova je životna priča inspirativna.

Kao poslodavac s osobnim iskustvom invaliditeta, nastojim razumjeti i prilagoditi se potrebama svih zaposlenika. Uredski uvjeti su fleksibilni, omogućavamo rad od kuće te potičemo otvorenu komunikaciju kako bi se svatko osjećao sigurno i podržano, posebno u danima kada im je potrebno više odmora ili mira.Tim funkcionira kao kompaktna i učinkovita cjelina, a posebno me veseli vidjeti koliko posao pozitivno utječe i na privatni život mojih kolega. Primjerice, kolega Alen, koji je cijeli život živio s roditeljima u Zaprešiću, nedavno se preselio u Zagreb i sada živi samostalno, unatoč tome što je u kolicima“, pojasnio je Robert.

Naglasio je  kako vjeruje da zapošljavanje, pogotovo nakon dužeg perioda nezaposlenosti, značajno doprinosi samopouzdanju i kvaliteti života.

„Kada osoba zarađuje za svoju egzistenciju i doprinosi timu, jača se osjećaj vrijednosti i pripadnosti. Kod nas u Webilumu nije tema tko je osoba s invaliditetom, a tko nije, svi radimo rame uz rame, kao ravnopravni članovi tima, fokusirani na zajednički cilj“, poručio je Robert.

Nastavite čitati

U trendu