Pučko otvoreno učilište Ivanić-Grad organiziralo je u svojem galerijskom prostoru u ponedjeljak, 20. svibnja 2024., svečano otvorenje sedme samostalne izložbe Marije Glavičić-Počuć, koja će trajati do 4. lipnja
Poslušaj ovaj članak
Kontaktirali smo i Mariju Glavičić-Počuć, koja je ovih dana izlagala svoje radove i u Zagrebu, na Trgu bana Josipa Jelačića, u sklopu Urbane skupne izložbe likovnih radova na 22. Festivalu jednakih mogućnosti.
– Samostalna izložba u Ivanić-Gradu mi je sedma po redu. Prva je bila još 2013. godine, i to u Zagrebu. Uglavnom, radi se o 14 slika s različitim pejzažnim i sakralnim motivima, koje su nastajale unazad jedanaest godina. Izložbu su došli prvi dan popratiti i dati mi podršku brojni prijatelji iz Letovanića, Svetog Ivana Zeline, Zaprešića, Kloštar-Ivanića te moji mještani iz mog rodnog grada Ivanić-Grada, na čemu sam im od srca zahvalna. Sve one koji nisu stigli doći, pozivam da je dođu pogledati – rekla je Glavičić-Počuć.
– Marija Glavičić-Počuć, nama najpoznatija kao umjetnica koja slika nogama, za sobom ima već godine staža u umjetničkom stvaranju. Svoju prvu samostalnu izložbu održala je prije više od jednog desetljeća, točnije 2013. godine u prostorijama Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara. Izložbu je organizirala Izdavačka kuća umjetnika koji slikaju ustima i nogama, čija je stipendistica od 2009. godine. Umjetnički izričaj iskovala je pod vodstvom predanih mentorica – Lidije Lovreković i Vide Pust Škrgulja. Umjetnica je posebna po tome što slika nogama, a izuzetno je spretna i u izvršavanju svih drugih svakodnevnih sitnica i poslova koje također vrlo spretno radi nogama, što me svaki put iznova fascinira. Marija je posebna i po svojoj vedroj naravi, skromnosti, jednostavnosti, ljubavi prema slikanju i druženju. Iz nje izvire velika snaga duha i prijateljstvo.
Na ovoj, već sedmoj samostalnoj izložbi predstavljenoj u njenom rodnom Ivanić-Gradu u galerijskom prostoru Pučkog otvorenog učilišta, autorica je predstavila dvije teme koje su u centru njenog istraživanja i stvaranja. Najviše se posvetila prikazima pejzaža te prizorima sakralne tematike. Priroda i vjera, obje teme diraju čovjekovu nutrinu i duhovnost. U vjeri i prirodi jednako možemo potražiti utjehu i snagu i napuniti naše rezerve ljubavi, radosti, sreće, zadovoljstva, snage i nade. Obnoviti naše izvore svih pozitivnih emocija koje nam olakšavaju život.
Iako podjednako zastupljene, pristup umjetnice svakoj temi je drugačiji i način slikanja se razlikuje. Tako su joj pejzaži opušteniji, puno je više motiva i boja isprepleteno. Naizgled vlada metež različitih boja, ali sve one zajedno čine harmoničnu cjelinu. Bilo da je riječ o idiličnom ljetnom danu, prirodnom fenomenu poput zanimljivih formacija stijena, cvjetnoj livadi ili sunčanom nebu, dobivamo dojam kao da smo u šetnji i razgledavamo prirodne ljepote oko sebe. Čini nam se kao da smo usred livade pune mirisna cvijeća, sunce nas grije. Okoliš nas poziva da prilegnemo u travu i odmorimo, ostavimo sve brige za sobom.
Pri slikanju vjerskih prikaza umjetnica ipak više teži čistoći i točnosti, zadržava ozbiljnost i svečanost koju naglašava točno omeđenim velikim plohama boja i većim likovima koji zauzimaju gotovo cijelo platno. Odnos među likovima u prvom je planu, kao i pokreti i radnje koje figure komuniciraju prema drugim osobama. Naglašena je temeljna vrijednost svake slike na dostojanstven način – primjerice, blagoslov Krista, ljubav obitelji, pomoć u nevolji. Sve ono što je u životu doista važno.
Tehnika u kojoj nastaju Marijini radovi su akrilne boje. Bez obzira na tematiku, sve su slike vesele, ugodne i pozivajuće. Kolorit je topao i vedar, a prijelazi meki i lepršavi. Ono što se može uočiti je prisutnost žute boje u svakoj slici, bez obzira na njenu temu. Ako uzmemo u obzir simboliku žute boje, možda je to način na koji umjetnica podsvjesno projicira sebe u djela. Žuta je najtoplija i najsjajnija boja koju je teško ugasiti, isto kao i Marijinu snagu i pozitivnu energiju. Žuta je boja svjetlosti i života, simbol je mladosti, snage i božanske vječnosti. Žuta ili zlatna svjetlost ponekad je posrednik između božanskog i ljudskog te se vjerski motivi lakše približavaju čovjeku upotrebom upravo te boje. U prirodi, žuta je boja životne sunčeve energije kojom započinje svaki novi dan.
Nadahnuti idejama ove izložbe, svi bismo se trebali potruditi u sebi pronaći snagu, ljubav i prijateljstvo prema drugima. Jer ono što dajemo, uvijek je i ono što nam se vraća – kaže o izložbi kustosica Petra Korbus.
U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda
Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.
U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?
– Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.
– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.
Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.
Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju
Grad Poreč već godinama glasi za jedan od najinkluzivnijih gradova u Hrvatskoj. To je zato jer dugi niz godina radi na inkluzivnim projektima koji osobama s invaliditetom podižu kvalitetu života na razinu više. Jedan od takvih projekata je i projekt ‘Ja mogu trenirati’.
Ovaj projekt počeo je davne 2019. godine, kad je otvorena prva teretana prilagođena osobama s invaliditetom u Poreču, a sada se održava osmu godinu za redim pod nazivom ‘I ja mogu trenirati 6’.
Inkluzivno-sportski projekt ‘I ja mogu trenirati’ provodi Body building klub Veli Jože, u partnerstvu s Društvom invalida Poreč.
U ovom projektu naglasak je stavljen na poticanje zdravih životnih navika kroz sportske aktivnosti i aktivan način života. Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te na taj način podići kvalitetu njihova života.
Projekt je financiran iz proračuna Grada Poreča, a za ovogodišnje aktivnosti izdvojeno je 10,650 eura. Potpisnici ugovora za financiranje aktivnosti projekta bili su predsjednik Body building kluba Veli Jože, Dalibor Jakovčić i gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić.
Projekt ‘I ja mogu trenirati 6’ provodit će se kroz cijelu ovu godinu. Treninzi će se odvijati u teretani u potpunosti prilagođenoj osobama s invaliditetom, dva puta na tjedan od po dva sata.
Kroz trening se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pokušava razviti zdrava navika vježbanja i brige za svoje tijelo. Kako bi se sve vježbe pravilno odradile, te kako ne bi došlo do ozljeda, treninzi će se odvijati u prisustvu stručnog fitness trenera i fizioterapeuta.
Osim na sa mom vježbanju, fokus je također usmjeren na povezivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama s drugim članovima kluba ‘Body building kluba Veli Jože’, ali i sa drugim sportskim dionicima na području Grada Poreča.
Na taj način osobe s invaliditetom jačaju svoje socijalne vještine, smanjuje se rizik od njihove socijalne isključenost, te im se otvaraju vrata infiltraciju u druge sportske aktivnosti u Poreču, ali i veću integraciju u životnu zajednicu Grada Poreča u svim društvenim sferama.
‘Body building kluba Veli Jože’ poziva sve zainteresirane osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju da se priključe besplatnim treninzima u prostorima kluba (Vukovarska 4) i tako poboljšaju svoje zdravlje, razviju samopouzdanje i steknu neka nova iskustva.
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest
Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.
Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.
Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.
Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.
Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.
Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.
S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom, u vremenu od 9 do 15 sati. Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).
Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).
Nakon predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 2 dana
VijestiPrije 6 dana
Košarka u kolicimaPrije 2 dana
in MREŽAPrije 3 dana
KulturaPrije 3 dana
VijestiPrije 2 dana