Pučko otvoreno učilište Ivanić-Grad organiziralo je u svojem galerijskom prostoru u ponedjeljak, 20. svibnja 2024., svečano otvorenje sedme samostalne izložbe Marije Glavičić-Počuć, koja će trajati do 4. lipnja
Kontaktirali smo i Mariju Glavičić-Počuć, koja je ovih dana izlagala svoje radove i u Zagrebu, na Trgu bana Josipa Jelačića, u sklopu Urbane skupne izložbe likovnih radova na 22. Festivalu jednakih mogućnosti.
– Samostalna izložba u Ivanić-Gradu mi je sedma po redu. Prva je bila još 2013. godine, i to u Zagrebu. Uglavnom, radi se o 14 slika s različitim pejzažnim i sakralnim motivima, koje su nastajale unazad jedanaest godina. Izložbu su došli prvi dan popratiti i dati mi podršku brojni prijatelji iz Letovanića, Svetog Ivana Zeline, Zaprešića, Kloštar-Ivanića te moji mještani iz mog rodnog grada Ivanić-Grada, na čemu sam im od srca zahvalna. Sve one koji nisu stigli doći, pozivam da je dođu pogledati – rekla je Glavičić-Počuć.
– Marija Glavičić-Počuć, nama najpoznatija kao umjetnica koja slika nogama, za sobom ima već godine staža u umjetničkom stvaranju. Svoju prvu samostalnu izložbu održala je prije više od jednog desetljeća, točnije 2013. godine u prostorijama Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara. Izložbu je organizirala Izdavačka kuća umjetnika koji slikaju ustima i nogama, čija je stipendistica od 2009. godine. Umjetnički izričaj iskovala je pod vodstvom predanih mentorica – Lidije Lovreković i Vide Pust Škrgulja. Umjetnica je posebna po tome što slika nogama, a izuzetno je spretna i u izvršavanju svih drugih svakodnevnih sitnica i poslova koje također vrlo spretno radi nogama, što me svaki put iznova fascinira. Marija je posebna i po svojoj vedroj naravi, skromnosti, jednostavnosti, ljubavi prema slikanju i druženju. Iz nje izvire velika snaga duha i prijateljstvo.
Na ovoj, već sedmoj samostalnoj izložbi predstavljenoj u njenom rodnom Ivanić-Gradu u galerijskom prostoru Pučkog otvorenog učilišta, autorica je predstavila dvije teme koje su u centru njenog istraživanja i stvaranja. Najviše se posvetila prikazima pejzaža te prizorima sakralne tematike. Priroda i vjera, obje teme diraju čovjekovu nutrinu i duhovnost. U vjeri i prirodi jednako možemo potražiti utjehu i snagu i napuniti naše rezerve ljubavi, radosti, sreće, zadovoljstva, snage i nade. Obnoviti naše izvore svih pozitivnih emocija koje nam olakšavaju život.
Iako podjednako zastupljene, pristup umjetnice svakoj temi je drugačiji i način slikanja se razlikuje. Tako su joj pejzaži opušteniji, puno je više motiva i boja isprepleteno. Naizgled vlada metež različitih boja, ali sve one zajedno čine harmoničnu cjelinu. Bilo da je riječ o idiličnom ljetnom danu, prirodnom fenomenu poput zanimljivih formacija stijena, cvjetnoj livadi ili sunčanom nebu, dobivamo dojam kao da smo u šetnji i razgledavamo prirodne ljepote oko sebe. Čini nam se kao da smo usred livade pune mirisna cvijeća, sunce nas grije. Okoliš nas poziva da prilegnemo u travu i odmorimo, ostavimo sve brige za sobom.
Pri slikanju vjerskih prikaza umjetnica ipak više teži čistoći i točnosti, zadržava ozbiljnost i svečanost koju naglašava točno omeđenim velikim plohama boja i većim likovima koji zauzimaju gotovo cijelo platno. Odnos među likovima u prvom je planu, kao i pokreti i radnje koje figure komuniciraju prema drugim osobama. Naglašena je temeljna vrijednost svake slike na dostojanstven način – primjerice, blagoslov Krista, ljubav obitelji, pomoć u nevolji. Sve ono što je u životu doista važno.
Tehnika u kojoj nastaju Marijini radovi su akrilne boje. Bez obzira na tematiku, sve su slike vesele, ugodne i pozivajuće. Kolorit je topao i vedar, a prijelazi meki i lepršavi. Ono što se može uočiti je prisutnost žute boje u svakoj slici, bez obzira na njenu temu. Ako uzmemo u obzir simboliku žute boje, možda je to način na koji umjetnica podsvjesno projicira sebe u djela. Žuta je najtoplija i najsjajnija boja koju je teško ugasiti, isto kao i Marijinu snagu i pozitivnu energiju. Žuta je boja svjetlosti i života, simbol je mladosti, snage i božanske vječnosti. Žuta ili zlatna svjetlost ponekad je posrednik između božanskog i ljudskog te se vjerski motivi lakše približavaju čovjeku upotrebom upravo te boje. U prirodi, žuta je boja životne sunčeve energije kojom započinje svaki novi dan.
Nadahnuti idejama ove izložbe, svi bismo se trebali potruditi u sebi pronaći snagu, ljubav i prijateljstvo prema drugima. Jer ono što dajemo, uvijek je i ono što nam se vraća – kaže o izložbi kustosica Petra Korbus.
