in MREŽA

INTERVJU, SANDRA ČIRKINAGIĆ Ustanova URIHO ima posebnu podršku

Objavljeno

Prije 3 tjedna

28/02/2025

Napisao/la:

Borna Ferdo Vukojević

Foto: Sandra Čirkinagić

Početkom godine Sandra Čirkinagić izabrana je za novu pomoćnicu pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom. Doznali smo koji su to izazovi, odnosno planovi za naredno razdolje, te na koji će se način poboljšati položaj osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu

Poslušaj članak

Kako se snalazite s izazovima koje nosi Vaša nova funkcija i na koje prepreke nailazite u svome radu?

– Svaka nova funkcija donosi izazove, a ja ih nastojim rješavati kroz kontinuirano učenje, savjetovanje s kolegama i postavljanje jasnih prioriteta. Svoju karijeru započela sam u jednoj udruzi osoba s invaliditetom, a danas obnašam dužnost pomoćnice za osobe s invaliditetom u Gradu Zagrebu, što mi omogućuje sagledavanje šire slike problema – ne samo iz perspektive javne uprave, već i kroz prizmu stvarnih potreba i izazova s kojima se naši sugrađani suočavaju. Na ovoj poziciji osjećam veliku odgovornost prema osobama s invaliditetom, jer odluke koje donosimo direktno utječu na kvalitetu njihovog života.

Moja struka, socijalni rad, dodatno mi pomaže u razumijevanju društvenih aspekata invaliditeta, kao i u prepoznavanju sustavnih prepreka koje otežavaju ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u zajednici. Upravo taj spoj iskustva u neprofitnom i javnom sektoru i stručnog znanja pomaže mi u kreiranju politika i mjera koje moraju biti ne samo inkluzivne, već i dugoročno održive.

Jedna od ključnih prepreka na koje nailazimo jest složenost administrativnih procedura, ali poseban izazov predstavljaju i zakonska ograničenja. Mnogi problemi koje želimo i nastojimo riješiti često nisu u nadležnosti lokalne razine, već nacionalne, pa čak i međunarodne. To zahtijeva stalnu suradnju i koordinaciju s različitim institucijama kako bismo osigurali sustavna poboljšanja položaja osoba s invaliditetom.

Upravo zato kontinuirano radimo na boljem razumijevanju poslovnih procesa i jačanju suradnje – kako unutar našeg tima, tako i unutar strukture gradske uprave i šire. No ključno je naglasiti da pitanja invaliditeta ne mogu biti ograničena na jedan ured ili sektor. Ona zahtijevaju integrirani pristup koji uključuje sve aspekte života – od obrazovanja, zapošljavanja, slobodnog vremena do pristupa svim javnim uslugama.

Kako ocjenjujete položaj osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu danas i što planirate napraviti kako bi se isti popravio?

– Položaj osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu značajno se poboljšao u posljednjih dvadeset godina, zahvaljujući ne samo naporima Gradske uprave, već i predanom i kontinuiranom radu udruga osoba s invaliditetom. Udruge nisu samo naši partneri u donošenju odluka, već i važan korektiv koji osigurava da politike i mjere koje provodimo uistinu odgovaraju njihovim potrebama.

Unatoč napretku, svjesni smo izazova s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno suočavaju. Iako Grad Zagreb osigurava brojne programe i usluge i djeluje na mnogim područjima koja nerijetko nisu dovoljna vidljiva široj javnosti, nužno ih je dodatno razvijati i činiti pristupačnijima. Pristupačnost nije samo pitanje fizičkog prostora, već i digitalnih usluga, informacija, obrazovanja, zapošljavanja, slobodnog vremena, odnosno pitanje je svakog aspekta života.

Smatram da jednakost za osobe s invaliditetom ne smije biti samo formalno načelo, već temeljna vrijednost pri kreiranju svih politika i inicijativa. Bez sustavnog promišljanja o jednakosti ne možemo govoriti o kvalitetnom pristupu objektima, korištenju javnog prijevoza, uslugama, obrazovanju, zapošljavanju, odnosno bilo kojem aspektu života, bez prepreka koje su za mnoge nevidljive, ali su njima svakodnevna realnost. Zato ću se zalagati za stvarne, dugoročne promjene koje će osigurati jednakost i punu uključenost svih građana u društveni život.

Važno je naglasiti da se svake godine prava povećavaju, a nikako ne smanjuju ili ukidaju, unatoč sve težoj gospodarskoj situaciji u našoj zemlji na koju naravno ni Zagreb nije imun. Tako smo povećali novčane naknade korisnicima inkluzivnog dodatka i korisnicima doplatka za pomoć i njegu i korisnicima osobne invalidnine, uveli naknadu povodom Božica i Uskrsa, otvorili smo podružnicu Zapad Centra ZAC u lipnju na dvije lokacije u Španskom i podružnicu Centra Malog doma Zagreb, čime smo povećali broj korisnika za 240%, a uskoro otvaramo i drugu na Velesajmu, a planiramo i značaje investicije u Centar za rehabilitaciju Silver. Naše ustanove predstavljaju izvrsnost u svom području rada, usudila bih se reći da su i jedinstvene u ovom dijelu Europe pa i šire, a to nekada, neopravdano, zaboravljamo.

Nabavljamo i nova vozila za specijalizirani prijevoz – 14 ih očekujemo ove godine, a još 10 naredne, proširili smo pravo na besplatni godišnji pokaz ZET-a, povećali smo materijalna prava zaposlenika URIHO-a, a sve se to vidi i iz našeg proračuna gdje smo ukupna izdvajanja za osobe s invaliditetom povećali za čak 80%.

Na čemu ćete inzistirati za vrijeme svog mandata? Koji je to cilj koji biste voljeli ostvariti za vrijeme obnašanja svoje funkcije?

– Inzistirat ću na ključnim vrijednostima koje smatram temeljem svakog grada koji potiče različitost i jednakost: transparentnost, učinkovitost i inkluzivnost. Ove vrijednosti nisu samo apstraktni principi, već konkretni okviri kroz koje želimo oblikovati naše politike u suradnji s udrugama osoba s invaliditetom i Povjerenstvom Grada Zagreba za osobe s invaliditetom.

Transparentnost omogućava građanima uvid i sudjelovanje u donošenju odluka, učinkovitost garantira da naši programi i usluge budu ciljani i korišteni, odnosno da zaista učine razliku u životima naših korisnika, a inkluzija je ključna za osiguranje ravnopravnosti svih građana. Često se inkluzija tumači samo u kontekstu uključivanja osoba s invaliditetom u društvo, ali ona je dvosmjerna ulica, jer s druge strane, tu su i osobe bez invaliditeta, tako da pričamo o obostranoj inkluziji, odnosno obogaćivanju zajednice. Cilj je stvaranje takvih uvjeta u kojima nijedna osoba ne osjeća da je na marginama, već da je ravnopravno uključena u zajednicu jer socijalna isključenost i dalje ostaje ozbiljan problem.

Često spominjemo kako osobe s invaliditetom nisu dovoljno informirane o svojim pravima, no šira istina je da ni većina građana nije dovoljno educirana o njihovim pravima. Ove nejednakosti dodatno se kompliciraju fizičkim i socijalnim barijerama, poput otežanog kretanja javnim površinama ili ograničenog pristupa institucijama, čime se umanjuje njihova ravnopravna uključenost u zajednicu.

Moram spomenuti i da se svakodnevno susrećem s, kako predstavnicima udruga, tako i osobama s invaliditetom ponaosob, slušam njihove potrebe te, zajedno sa svojim suradnicima, nastojimo naći rješenja za njihove probleme. Isto tako, važna je suradnja s državnom razinom, nadležnim ministarstvima i drugim ustanovama, kako bismo u zajedničkoj suradnji konkretizirali provođenje naših zacrtanih ciljeva.

Zato će moj pristup biti usmjeren na sustavno uklanjanje tih prepreka uz podršku mog tima. Zalagat ću se da glas i položaj osoba s invaliditetom budu uključeni u sve faze donošenja odluka, jer jedino tako možemo osigurati pravedan i ravnopravan grad.

Što očekujete od nove Strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom? Kako bi ona konkretno trebala pomoći OSI populaciji u Gradu Zagrebu?

– Od nove strategije očekujem da postavi jasne, provedive ciljeve i konkretne mjere koje neće samo površinski odgovoriti na izazove, već će duboko i sustavno unaprijediti položaj osoba s invaliditetom u svim aspektima života. Ključno je da donese stvarne promjene te da bude usklađena s vremenom u kojem se donosi, odnosno da odražava suvremene izazove, tehnološke napretke i društvene promjene. Zato nam je izuzetno važan angažman osoba s invaliditetom, njihovih obitelji i svih onih koji s njima svakodnevno rade, formalno ili neformalno, da čujemo njihova mišljenja i stavove.

Kao prvi korak u tom smjeru, proveli smo konzultacije, savjetovanje s javnošću putem ankete i iznimno nam je drago vidjeti velik odaziv i angažman zajednice – što nam daje dobar temelj za daljnji rad. No moramo biti svjesni da ovo ne smije biti jedini način uključivanja građana. Da bi strategija bila održiva i stvarno efikasna, potrebno je uspostaviti mehanizme za stalno praćenje njezine implementacije, izvještavanje o napretku i, naravno, odgovornost za provedbu svih gradskih ureda i ustanova.

Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su dali svoj doprinos, jer upravo iskustva i prijedlozi građana čine strategiju relevantnom i učinkovitim alatom za stvarne promjene. Svakako ćemo građane uključivati i dalje u procesu razvoja strategije, jer strategija zapravo nastaje na terenu, a ne uredu.

Mogu li zamjenske kvote osigurati posao ljudima u zaštitnim radionicama?

– Pitanje zamjenskih kvota je u samome startu bilo izvrsno zamišljeno, no tijekom godina uvidjele su se mnoge nedosljednosti i nejasnoće u samom tumačenju propisa. Novim Pravilnikom predviđene su brojne izmjene za koje će trebati proći određeno vrijeme kako bi se vidjeli pravi učinci. U ovom se trenutku čini, upravo zbog tih izmjena, da će doći do smanjenja korištenja zamjenskih kvota, kao i do manjih vrijednosti ugovora koje će zaštitne i integrativne radionice sklapati s obveznicima kvotnog zapošljavanja. Samim tim doći će do smanjenja poslovnih aktivnosti pružatelja zamjenskih kvota, a što, naravno, može utjecati i na održivost trenutačne zaposlenosti u zaštitnim i integrativnim radionicama.

Ideja je bila da se obveznicima kvotnog zapošljavanja (a to su oni poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika) omogući da, umjesto uplate naknade u državni proračun ako ne zapošljavaju potreban broj osoba s invaliditetom, sklope ugovor o poslovnoj suradnji sa zaštitnim i integrativnim radionicama i kupe nešto od njihovog proizvodnog asortimana kako bi regulirali svoju zakonsku obvezu. Činjenica je da se upravo zaštitne i integrativne radionice bave onim djelatnostima koje su slabo profitabilne i teže konkurentne (npr. tekstilna industrija) te će biti potrebno pozorno promatrati što će se dalje događati te, u skladu s tim, pokušati olakšati održivost zaštitnih radionica koje zapošljavaju osobe s invaliditetom koje se zbog težeg invaliditeta ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada. To je jako važno ako želimo i dalje raditi na njihovoj uključenosti u zajednicu.

Što smatrate krucijalnim kako bi se položaj osoba s invaliditetom poboljšao na tržištu rada u Gradu Zagrebu?

– Za stvaranje uključivog i pravednog tržišta rada, ključno je osigurati sustavne mjere koje potiču zapošljivost osoba s invaliditetom i uklanjaju prepreke s kojima se suočavaju.

Prvi korak je pristup kvalitetnom obrazovanju i osposobljavanju. Osobe s invaliditetom trebaju imati jednake mogućnosti za stjecanje znanja i vještina koje su tražene na tržištu rada. Grad Zagreb prepoznaje važnost toga te kontinuirano povećava broj i iznos stipendija za učenike i studente s invaliditetom – u prošloj akademskoj godini dodijeljeno ih je 120, dok je za 2024./2025. planirano 135 stipendija. Također, povećani su i mjesečni iznosi, koji sada iznose 380 € za učenike i 520 € za studente.

Međutim, uz obrazovanje, jednako je važno stvoriti poticajno okruženje za zapošljavanje. Jedan od ključnih aspekata je osigurati podršku u vidu radnih asistenata, te osigurati pristupačna radna mjesta što je preduvjet za ravnopravno sudjelovanje na tržištu rada.

Financijski i drugi poticaji poslodavcima igraju važnu ulogu, no ključna je i promjena percepcije – osobe s invaliditetom ne smiju se promatrati isključivo kroz njihov invaliditet, već kroz znanje, vještine i motivaciju i doprinos u radnom okruženju.

Osobe s invaliditetom su, od svih ranjivih skupina, možda i najteže zapošljive upravo zbog funkcionalnih ograničenja, no činjenica je da se posljednjih godina najviše ulagalo u njihovu integraciju na tržište rada.

Iako je krajnji cilj povećati broj zaposlenih osoba s invaliditetom u redovnim radnim uvjetima, još uvijek značajan dio njih – zbog vrste i stupnja invaliditeta, neadekvatnog obrazovanja ili dugotrajne nezaposlenosti – ostaje isključivo unutar zaštitnih radionica. Grad Zagreb zato daje posebnu podršku URIHO-u, najvećoj i najstarijoj zaštitnoj radionici koja zapošljava oko 300 osoba s invaliditetom.

No upravo ovdje dolazimo do ključnog izazova – zapošljavanje osoba s invaliditetom još uvijek u velikoj mjeri ovisi o subvencijama države i/ili lokalne razine. To je nužno kao prijelazno rješenje, ali dugoročno postavlja pitanje održivosti: kako potaknuti tržište rada da zapošljavanje osoba s invaliditetom ne bude samo rezultat financijskih poticaja, već prepoznata poslovna prilika? Tržište rada postaje sve dinamičnije i zahtjevnije, što znači da će biti potrebni inovativni pristupi kako bi zaposlenost osoba s invaliditetom postala održiva, a ne samo poticana vanjskim mjerama.

Također, smatram da tržište rada gubi značajan potencijal jer ne prepoznaje i ne koristi dovoljno stručnost i sposobnosti osoba s invaliditetom. To je vrijedna, ali često zanemarena radna snaga, unatoč tome što suvremene tehnologije i fleksibilni oblici rada omogućuju prilagodbu i inkluzivnost u većoj mjeri nego ikada prije. Iskorištavanjem tih mogućnosti ne bismo samo povećali zaposlenost osoba s invaliditetom, već bismo tržištu rada donijeli raznolike perspektive i dodatnu vrijednost.

Borna Ferdo Vukojević

Nastavite čitati

in MREŽA

Nevidljiva borba Diane Dlesk

Objavljeno

Prije 20 sati

20/03/2025

Napisao/la:

IN-PORTAL

Uz sve aktivnosti, Diana je počela raditi na autobiografiji. Željela bi pokazati koliko je život vrijedan i da se ima smisla boriti

Poslušaj članak

Dianina životna borba počinje u trenutku kada je rođena pomoću vakuuma. Do jedanaeste godine živjela je kao dijete s lakšim teškoćama, nakon čega dolazi do pogoršanja fizičkih simptoma. Napuštaju je prijatelji, a na ulici i u crkvi doživljava diskriminaciju od ljudi kao mlada osoba puna života.

– Odbacili su me i izolirali. Na ulici su mi govorili kako to hodam, kao pijanac ili drogeraš. Gledaju u mene, pokazuju prstom i ismijavaju me. Na misi sam osjećala poglede ljudi, čuđenja i ogovaranja. Došaptavali su, ‘kako je ovakva, zašto se trese, što to radi?’ – govori nam Diana.

Unatoč svemu, roditelji su joj pružali ogromnu podršku. Kada joj se zdravstveno stanje naglo pogoršalo, pomoć su potražili u toplicama susjedne države. Tamo je Diana upoznala mladu djevojku u kolicima koja se trudom i zalaganjem uspjela oporaviti. U tom trenutku, potaknuta njezinim primjerom, donijela je odluku. Samo borbom i upornošću može pomoći sebi i popraviti svoje zdravstveno stanje.

– Roditelji su me vidjeli kao zdravo dijete, odnosno kao zdravu mladu sobu. Tata me uvijek vodio sa sobom da radim na poljoprivredi. Uz njegovu pomoć naučila sam voziti traktor. Bili smo jaka podrška jedno drugomu u svim poslovima – naglašava Diana.

Osim fizičkih poslova, velik dio vremena Diana je posvetila svom obrazovanju. Usprkos svim tekoćama, završila je obrazovni smjer za upravnog administratora. Treći stupanj engleskog jezika je savladala u Škotskoj. Osnove informatike, kao i grafički tečaj te web dizajn, pohađala je u Pučkom učilištu u Zaboku.

– Zbog izoliranja i ogovaranja od strane ljudi u crkvi prelazim na protestansku vjeru. Postajem član njihove zajednice. Omogućili su mi da upišem i završim Teološko-biblijsku akademiju u trajanju od tri godine – dodaje Diana.

Ovdje se počela osjećati prihvaćeno, a i upoznala je nove ljude.

Terapijsko penjanje u Varaždinu pomoglo joj je da ojača samopuzdanje, a uključila se i na vježbe joge.

– Osvijestila sam koliko vrijedim i da sam korisna društvu. Pomaknula sam svoje granice i nemam prepreka u glavi. Vjerujem da stalno mogu napredovati – dodala je.

Pronašla je i novu asistenticu koja joj pomaže u svakodnevnim zadacima, idu u šetnju, smiju se i razgovaraju. Odveze je u posjetu majci koja je nakon smrti oca ostala sama pa si međusobno daju podršku i trude se provoditi više vremena zajedno.

Uz sve aktivnosti, Diana je počela raditi na autobiografiji. Željela bi pokazati koliko je život vrijedan i da se ima smisla boriti.

– Zmajica, kako je znamo zvati, višegodišnja je članica naše Udruge za terapijsko penjanje Grip. Pomažemo osobama s teškoćama kroz razne aktivnosti terapijskog pristupa penjanju i pokretu. Diana je divna osoba ogromne dosljednosti i upornosti. Teškoće s kojima se nosi i živi postale su njezina snaga i gorivo koja je stalno gura naprijed – govori nam predsjednica udruge Vanja Ilisić.

Poznaju se već nekih četiri godine. Javila se kada je vidjela objavljen članak o našoj udruzi na In Portalu prije koju godinu. U motivacijskom pismu sebe je opisala kao osobu koja teško komunicira, a uz cerebralnu paralizu, slabo je pokretna.

– Naša je mislija podržati svakog bez obzira na teškoće pa smo dogovorile termin za sastanak kod nas u Varaždinu. Od tada vlakom putuje svaki tjedan iz Zaboka na terapije penjanja. Ono što je fascinantno je njeno stanje danas koje je odraz, ne samo terapija i aktivnosti kojima se bavi, već i njenog pri stupa prema samoj sebi – naglašava Vanja.

Dianu je upoznala kroz terapijske aktivnosti penjanja, a tada je izrazito teško hodala i pomicala prste. Imala je nisko samopouzdanje i uopće nije podizala glavu.

– Imala sam osjećaj da teško stupa u interakcije s drugima, da ima puno emocionalnih otpora i teškoća. Gradeći međusobno povjerenje, ne odustajući od nje, korak po korak, u različitim stimulacijama, vježbama, penjanjem na umjetnoj stijeni, joga terapijom, Diana je danas potpuno druga osoba, u fizičkom, mentalnom i emocionalnom smislu – govori nam Vanja.

Danas je puno pokretnija, zadovoljnija i puna samopouzdanja. Živi samostalno i vodi društveni život. Popravila je držanje i opustila gornji dio trupa. Opuštenost trupa je veliki pomak koji Diani pomaže da drži glavu visoko i komunicira jasnije. Mentalno je opuštenija, što se odražava i na njezino fizičko stanje, otvorenija je prema ljudima i novim iskustvima.

– Stalno pomičemo granice i isprobavamo nove stvari i vježbe. To je nešto što nismo planirale. Naše terapije dale su Diani temelje za prekrasne rezultate. Odnos se pretvorio u jedno divno prijateljstvo – govori trenerica i dodaje kako Diana dolazi jednom tjedno u Varaždin s velikim osmijehom i još više motivacije.

Obrazovanje, rad i upornost doveli su mladu osobu u situaciju da se osjeća zadovoljno i vrijedno kao član zajednice. Shvatila je da, pored izazova koje joj je život dao, vrijedi se boriti i naći svoj smisao. Svoje granice možemo stalno pomicati, a nagrada za upornost je osjećaj slobode koji dolazi sa svakim novim korakom.

Diana je primjer kako sve prepreke koje prevladamo postaju dokaz naše snage i sposobnosti da oblikujemo svoju stvarnost, bez obzira na izazove koji nas čekaju. Upornost nas ne vodi samo do cilja, već nas mijenja, čineći nas mudrijima, hrabrijima i snažnijima.

Njezina priča sigurno je ogromna inspiracija ostalima, a najveća vrlina jest odluka da bude uporna u radu i da ne odustaje.

Božica Tunjić

Nastavite čitati

in MREŽA

NACIONALNI DAN INVALIDA RADA Podizanje svijesti i borba za bolji položaj

Objavljeno

Prije 20 sati

20/03/2025

Napisao/la:

IN-PORTAL

Sutra, 21. ožujka, Hrvatska obilježava Nacionalni dan invalida rada, posvećen osobama koje su pretrpjele ozljede na radu ili su oboljele od profesionalnih bolesti

Poslušaj članak

Odluku o njegovom obilježavanju donio je Hrvatski sabor 2009. godine s ciljem ukazivanja na probleme s kojima se invalidi rada suočavaju te kako bi se potaknula društvena svijest o nužnosti njihove veće zaštite i uključivanja u zajednicu.

Povijest Nacionalnog dana invalida rada

Ovaj dan vuče korijene iz događaja iz 1956. godine, kada se u Belgiji dogodila velika rudarska nesreća u kojoj je smrtno stradalo 262 radnika. U znak sjećanja na njih, 21. ožujka prvobitno je proglašen Međunarodnim danom osoba s invaliditetom. Međutim, nakon što je Generalna skupština UN-a 1992. godine usvojila Rezoluciju 47/3, Međunarodni dan osoba s invaliditetom premješten je na 3. prosinca, dok je u Hrvatskoj 21. ožujka ostao kao Nacionalni dan invalida rada.

Hrvatski savez udruga invalida rada bio je inicijator obilježavanja ovog dana u Hrvatskoj, a službeno je proglašen 2007. godine na svečanoj sjednici Skupštine povodom 40. godišnjice rada Saveza, uz podršku tadašnjih vodećih političkih dužnosnika.

Problemi invalida rada u Hrvatskoj

Prema podacima, u Hrvatskoj živi 89.219 invalida rada, čija svakodnevica uključuje brojne izazove.

Nedostatak prilagođenih radnih mjesta – Iako su mnogi invalidi rada sposobni za određene poslove, teško pronalaze zaposlenje zbog neprilagođenih radnih uvjeta i predrasuda poslodavaca.

Nedovoljna financijska podrška – Mirovine i naknade često nisu dovoljne za dostojanstven život, a troškovi liječenja i rehabilitacije dodatno opterećuju njihove financije.

Težak pristup zdravstvenim uslugama – Dugotrajni administrativni postupci i nedostatak specijalizirane medicinske skrbi otežavaju njihov oporavak i reintegraciju u društvo.

Društvena marginalizacija – Invalidi rada često su izloženi socijalnoj izolaciji i nerazumijevanju zajednice.

Kako poboljšati njihov položaj?

Kako navode u priopćenju Hrvatskog saveza udruga invalida rada, rješenje ovih problema zahtijeva suradnju institucija, poslodavaca i društva u cjelini. Predlažu i neke ključne mjere koje bi mogle unaprijediti položaj invalida rada.

Poticanje zapošljavanja kroz financijske olakšice za poslodavce, prilagodbu radnih mjesta i programe prekvalifikacije.

Poboljšanje sustava socijalne i zdravstvene zaštite, uključujući bržu medicinsku skrb i osiguranje adekvatnih naknada.

Unapređenje zakonske zaštite s ciljem boljeg provođenja sigurnosnih mjera na radu i prevencije novih slučajeva invaliditeta.

Podizanje svijesti javnosti putem edukacija, kampanja i medijskih aktivnosti kako bi se invalidima rada omogućila ravnopravna integracija u društvo.

Simbolika i važnost ovog dana

Za zaštitni znak Nacionalnog dana invalida rada odabrana je ruža – simbol koji podsjeća na važnost zaštitnih sredstava na radu. Kao što je za branje ruže potrebno zaštititi ruke, tako i u radnim uvjetima zaštita može spriječiti ozljede i invaliditet.

Udruge invalida rada diljem Hrvatske koriste ovaj dan kako bi ukazale na nužnost provođenja propisanih sigurnosnih mjera i kako bi se spriječilo stvaranje novih invalida rada.

Poziv na akciju

Povodom Nacionalnog dana invalida rada, predsjednik Saveza udruga invalida rada Hrvatske, Ante Štulić, pozvao je nadležne institucije, poslodavce i građane na zajedničko djelovanje u cilju stvaranja inkluzivnijeg i pravednijeg društva za invalide rada.

Njihova prava i dostojanstvo ne smiju biti zanemareni – umjesto toga, potrebne su konkretne mjere koje će omogućiti bolju kvalitetu života i veću socijalnu uključenost za sve invalide rada u Hrvatskoj.

Nastavite čitati

in MREŽA

Sustav podrške učenicima kroz projekt ‘Veliki i mali znalci’

Objavljeno

Prije 20 sati

20/03/2025

Napisao/la:

Anita Blažinović

Slika prikazuje šareni crtež s natpisom "Veliki i mali Znalci". Crtež je uokviren ružičastim okvirom ukrašenim uzorcima i žutim svjetlucavim detaljima. Unutar okvira nalaze se različiti crteži, uključujući smotuljke papira, zvijezde, olovku, sliku s cvijetom, žarulju i ružičastu rukavicu. Tekst je napisan ružičastim ukrašenim slovima. Vrlo je kreativan i privlačan

Foto: Tamara Korenić

Glavni cilj projekta je stvaranje održivog sustava podrške učenicima koji će im pomoći ne samo u savladavanju gradiva, već i u razvoju radnih navika, organizacijskih vještina i samopouzdanja u učenju

Poslušaj članak

Društvo osoba s invaliditetom Rovinj provodi projekt ‘Veliki i mali znalci’, inicijativu koja povezuje i potiče suradnju između srednjoškolaca i osnovnoškolaca.

Projekt je nastao iz osobnog iskustva roditelja koji su prepoznali izazove s kojima se djeca i roditelji susreću tijekom školovanja. Koordinatorica projekta, Tamara Korenić, uočila je potrebu za sustavnom podrškom u učenju koja može značajno olakšati obrazovni proces i smanjiti stres u obitelji.

Prvi korak bio je istraživanje putem razgovora s roditeljima, učiteljima i stručnjacima kako bi se bolje razumjeli izazovi s kojima se suočavaju učenici. Projektni tim imao je sreću jer je angažirana stručna suradnica, psihologinja s iskustvom rada u školi, koja je razumjela projekt još u njegovoj ranoj fazi.

Nakon toga, osmišljen je koncept koji povezuje osnovnoškolce, srednjoškolce i stručne suradnike kroz sustav mentorstva i podrške. Poseban naglasak stavljen je na volontersku ulogu srednjoškolaca, koji uz stručnu pomoć pomažu mlađim učenicima. Dodatno, učenica šestog razreda Osnovne škole Vladimira Nazora nacrtala je logo projekta, koji će grafičari dalje razvijati i prilagođavati vizualnom identitetu.

Sljedeći korak bila je prijava na natječaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, gdje je osigurano financiranje uz podršku Grada, koji je projektu dao preporuku i logistiku. Unatoč izazovima, projekt uspješno napreduje, a u udruzi se nadaju da će dugoročno koristiti mnogim učenicima.

– Projekt se trenutno nalazi u ključnoj fazi – održavaju se sastanci s roditeljima kako bi ih se upoznalo s projektom i uskladila očekivanja. Ova faza ključna je jer omogućava prilagodbu podrške svakom djetetu. Paralelno se provodi edukacija volontera, kako bi mogli kvalitetno sudjelovati u radu.

Nakon ove faze slijede konkretne aktivnosti – radionice, mentorstvo i učenje uz podršku volontera i stručnjaka. Osim toga, psihologinja u sklopu projekta izrađuje brošuru koja će se temeljiti na stvarnim iskustvima rada s djecom i volonterima. Brošura će sadržavati ključne informacije o planiranju, motivaciji i organizaciji učenja.

Učenici grafičke škole rade na vizualnom identitetu projekta, razvijaju logo i oblikuju slikovni dio brošure temeljem crteža učenice OŠ Vladimira Nazora. Očekuje se da će konačni materijali biti korisni ne samo uključenim učenicima, nego i široj zajednici.

Suradnja sa školama ključni je dio projekta. Osnovna škola Jurja Dobrile pomogla je u odabiru učenika kojima će se pružiti podrška i povezala projekt s njihovim roditeljima. Srednje škole su se također aktivno uključile – Srednja škola Zvane Črnje omogućila je uključivanje gimnazijalaca kao mentora, dok su učenici Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju radili na vizualnom identitetu projekta, uključujući brošuru i promotivne materijale.

Trenutno je u projekt uključeno šest volonterki, uglavnom zainteresiranih za društveno-humanistička zanimanja poput nastavnika, logopeda, psihologa, rehabilitatora i odgajatelja. Ovo iskustvo pruža im priliku za izravan kontakt s djecom s poteškoćama u učenju i razvoj vještina podučavanja.

Prvi susret s volonterima već je održan, a novi edukativni sastanci planirani su u nadolazećem razdoblju. Tijekom provedbe projekta, volonteri će imati kontinuiranu stručnu podršku i mentorstvo, osiguravajući kvalitetu rada i usmjeravanje prema potrebama učenika – pojasnila nam je koordinatorica projekta Tamara Korenić.

– Glavni cilj projekta je stvaranje održivog sustava podrške učenicima koji će im pomoći ne samo u savladavanju gradiva, već i u razvoju radnih navika, organizacijskih vještina i samopouzdanja u učenju. Želja je da učenici steknu alate korisne tijekom cijelog školovanja, ali i kasnije u životu.

Projekt također potiče volonterstvo među srednjoškolcima, pružajući im priliku da steknu iskustvo u radu s mlađima, razviju empatiju i odgovornost te bolje razumiju proces učenja. Očekuje se da će mnogi od njih kasnije nastaviti volontirati ili se profesionalno usmjeriti prema radu s djecom i obrazovanju – kazala je Tamara Korenić za In Portal.

Jedan od ključnih elemenata održivosti projekta je brošura, koja će ostati vrijedan resurs za buduće generacije učenika, roditelja i učitelja. Osim toga, planiraju se nove prijave na natječaje za financiranje, kako bi se osigurao daljnji razvoj i širenje projekta. Dugoročno se računa na podršku lokalne zajednice, škola i drugih organizacija koje prepoznaju važnost ovakvih inicijativa.

Nastavite čitati