Početkom godine Sandra Čirkinagić izabrana je za novu pomoćnicu pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom. Doznali smo koji su to izazovi, odnosno planovi za naredno razdolje, te na koji će se način poboljšati položaj osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu
Kako se snalazite s izazovima koje nosi Vaša nova funkcija i na koje prepreke nailazite u svome radu?
– Svaka nova funkcija donosi izazove, a ja ih nastojim rješavati kroz kontinuirano učenje, savjetovanje s kolegama i postavljanje jasnih prioriteta. Svoju karijeru započela sam u jednoj udruzi osoba s invaliditetom, a danas obnašam dužnost pomoćnice za osobe s invaliditetom u Gradu Zagrebu, što mi omogućuje sagledavanje šire slike problema – ne samo iz perspektive javne uprave, već i kroz prizmu stvarnih potreba i izazova s kojima se naši sugrađani suočavaju. Na ovoj poziciji osjećam veliku odgovornost prema osobama s invaliditetom, jer odluke koje donosimo direktno utječu na kvalitetu njihovog života.
Moja struka, socijalni rad, dodatno mi pomaže u razumijevanju društvenih aspekata invaliditeta, kao i u prepoznavanju sustavnih prepreka koje otežavaju ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u zajednici. Upravo taj spoj iskustva u neprofitnom i javnom sektoru i stručnog znanja pomaže mi u kreiranju politika i mjera koje moraju biti ne samo inkluzivne, već i dugoročno održive.
Jedna od ključnih prepreka na koje nailazimo jest složenost administrativnih procedura, ali poseban izazov predstavljaju i zakonska ograničenja. Mnogi problemi koje želimo i nastojimo riješiti često nisu u nadležnosti lokalne razine, već nacionalne, pa čak i međunarodne. To zahtijeva stalnu suradnju i koordinaciju s različitim institucijama kako bismo osigurali sustavna poboljšanja položaja osoba s invaliditetom.
Upravo zato kontinuirano radimo na boljem razumijevanju poslovnih procesa i jačanju suradnje – kako unutar našeg tima, tako i unutar strukture gradske uprave i šire. No ključno je naglasiti da pitanja invaliditeta ne mogu biti ograničena na jedan ured ili sektor. Ona zahtijevaju integrirani pristup koji uključuje sve aspekte života – od obrazovanja, zapošljavanja, slobodnog vremena do pristupa svim javnim uslugama.
Kako ocjenjujete položaj osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu danas i što planirate napraviti kako bi se isti popravio?
– Položaj osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu značajno se poboljšao u posljednjih dvadeset godina, zahvaljujući ne samo naporima Gradske uprave, već i predanom i kontinuiranom radu udruga osoba s invaliditetom. Udruge nisu samo naši partneri u donošenju odluka, već i važan korektiv koji osigurava da politike i mjere koje provodimo uistinu odgovaraju njihovim potrebama.
Unatoč napretku, svjesni smo izazova s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno suočavaju. Iako Grad Zagreb osigurava brojne programe i usluge i djeluje na mnogim područjima koja nerijetko nisu dovoljna vidljiva široj javnosti, nužno ih je dodatno razvijati i činiti pristupačnijima. Pristupačnost nije samo pitanje fizičkog prostora, već i digitalnih usluga, informacija, obrazovanja, zapošljavanja, slobodnog vremena, odnosno pitanje je svakog aspekta života.
Smatram da jednakost za osobe s invaliditetom ne smije biti samo formalno načelo, već temeljna vrijednost pri kreiranju svih politika i inicijativa. Bez sustavnog promišljanja o jednakosti ne možemo govoriti o kvalitetnom pristupu objektima, korištenju javnog prijevoza, uslugama, obrazovanju, zapošljavanju, odnosno bilo kojem aspektu života, bez prepreka koje su za mnoge nevidljive, ali su njima svakodnevna realnost. Zato ću se zalagati za stvarne, dugoročne promjene koje će osigurati jednakost i punu uključenost svih građana u društveni život.
Važno je naglasiti da se svake godine prava povećavaju, a nikako ne smanjuju ili ukidaju, unatoč sve težoj gospodarskoj situaciji u našoj zemlji na koju naravno ni Zagreb nije imun. Tako smo povećali novčane naknade korisnicima inkluzivnog dodatka i korisnicima doplatka za pomoć i njegu i korisnicima osobne invalidnine, uveli naknadu povodom Božica i Uskrsa, otvorili smo podružnicu Zapad Centra ZAC u lipnju na dvije lokacije u Španskom i podružnicu Centra Malog doma Zagreb, čime smo povećali broj korisnika za 240%, a uskoro otvaramo i drugu na Velesajmu, a planiramo i značaje investicije u Centar za rehabilitaciju Silver. Naše ustanove predstavljaju izvrsnost u svom području rada, usudila bih se reći da su i jedinstvene u ovom dijelu Europe pa i šire, a to nekada, neopravdano, zaboravljamo.
Nabavljamo i nova vozila za specijalizirani prijevoz – 14 ih očekujemo ove godine, a još 10 naredne, proširili smo pravo na besplatni godišnji pokaz ZET-a, povećali smo materijalna prava zaposlenika URIHO-a, a sve se to vidi i iz našeg proračuna gdje smo ukupna izdvajanja za osobe s invaliditetom povećali za čak 80%.
Na čemu ćete inzistirati za vrijeme svog mandata? Koji je to cilj koji biste voljeli ostvariti za vrijeme obnašanja svoje funkcije?
– Inzistirat ću na ključnim vrijednostima koje smatram temeljem svakog grada koji potiče različitost i jednakost: transparentnost, učinkovitost i inkluzivnost. Ove vrijednosti nisu samo apstraktni principi, već konkretni okviri kroz koje želimo oblikovati naše politike u suradnji s udrugama osoba s invaliditetom i Povjerenstvom Grada Zagreba za osobe s invaliditetom.
Transparentnost omogućava građanima uvid i sudjelovanje u donošenju odluka, učinkovitost garantira da naši programi i usluge budu ciljani i korišteni, odnosno da zaista učine razliku u životima naših korisnika, a inkluzija je ključna za osiguranje ravnopravnosti svih građana. Često se inkluzija tumači samo u kontekstu uključivanja osoba s invaliditetom u društvo, ali ona je dvosmjerna ulica, jer s druge strane, tu su i osobe bez invaliditeta, tako da pričamo o obostranoj inkluziji, odnosno obogaćivanju zajednice. Cilj je stvaranje takvih uvjeta u kojima nijedna osoba ne osjeća da je na marginama, već da je ravnopravno uključena u zajednicu jer socijalna isključenost i dalje ostaje ozbiljan problem.
Često spominjemo kako osobe s invaliditetom nisu dovoljno informirane o svojim pravima, no šira istina je da ni većina građana nije dovoljno educirana o njihovim pravima. Ove nejednakosti dodatno se kompliciraju fizičkim i socijalnim barijerama, poput otežanog kretanja javnim površinama ili ograničenog pristupa institucijama, čime se umanjuje njihova ravnopravna uključenost u zajednicu.
Moram spomenuti i da se svakodnevno susrećem s, kako predstavnicima udruga, tako i osobama s invaliditetom ponaosob, slušam njihove potrebe te, zajedno sa svojim suradnicima, nastojimo naći rješenja za njihove probleme. Isto tako, važna je suradnja s državnom razinom, nadležnim ministarstvima i drugim ustanovama, kako bismo u zajedničkoj suradnji konkretizirali provođenje naših zacrtanih ciljeva.
Zato će moj pristup biti usmjeren na sustavno uklanjanje tih prepreka uz podršku mog tima. Zalagat ću se da glas i položaj osoba s invaliditetom budu uključeni u sve faze donošenja odluka, jer jedino tako možemo osigurati pravedan i ravnopravan grad.
Što očekujete od nove Strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom? Kako bi ona konkretno trebala pomoći OSI populaciji u Gradu Zagrebu?
– Od nove strategije očekujem da postavi jasne, provedive ciljeve i konkretne mjere koje neće samo površinski odgovoriti na izazove, već će duboko i sustavno unaprijediti položaj osoba s invaliditetom u svim aspektima života. Ključno je da donese stvarne promjene te da bude usklađena s vremenom u kojem se donosi, odnosno da odražava suvremene izazove, tehnološke napretke i društvene promjene. Zato nam je izuzetno važan angažman osoba s invaliditetom, njihovih obitelji i svih onih koji s njima svakodnevno rade, formalno ili neformalno, da čujemo njihova mišljenja i stavove.
Kao prvi korak u tom smjeru, proveli smo konzultacije, savjetovanje s javnošću putem ankete i iznimno nam je drago vidjeti velik odaziv i angažman zajednice – što nam daje dobar temelj za daljnji rad. No moramo biti svjesni da ovo ne smije biti jedini način uključivanja građana. Da bi strategija bila održiva i stvarno efikasna, potrebno je uspostaviti mehanizme za stalno praćenje njezine implementacije, izvještavanje o napretku i, naravno, odgovornost za provedbu svih gradskih ureda i ustanova.
Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su dali svoj doprinos, jer upravo iskustva i prijedlozi građana čine strategiju relevantnom i učinkovitim alatom za stvarne promjene. Svakako ćemo građane uključivati i dalje u procesu razvoja strategije, jer strategija zapravo nastaje na terenu, a ne uredu.
Mogu li zamjenske kvote osigurati posao ljudima u zaštitnim radionicama?
– Pitanje zamjenskih kvota je u samome startu bilo izvrsno zamišljeno, no tijekom godina uvidjele su se mnoge nedosljednosti i nejasnoće u samom tumačenju propisa. Novim Pravilnikom predviđene su brojne izmjene za koje će trebati proći određeno vrijeme kako bi se vidjeli pravi učinci. U ovom se trenutku čini, upravo zbog tih izmjena, da će doći do smanjenja korištenja zamjenskih kvota, kao i do manjih vrijednosti ugovora koje će zaštitne i integrativne radionice sklapati s obveznicima kvotnog zapošljavanja. Samim tim doći će do smanjenja poslovnih aktivnosti pružatelja zamjenskih kvota, a što, naravno, može utjecati i na održivost trenutačne zaposlenosti u zaštitnim i integrativnim radionicama.
Ideja je bila da se obveznicima kvotnog zapošljavanja (a to su oni poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika) omogući da, umjesto uplate naknade u državni proračun ako ne zapošljavaju potreban broj osoba s invaliditetom, sklope ugovor o poslovnoj suradnji sa zaštitnim i integrativnim radionicama i kupe nešto od njihovog proizvodnog asortimana kako bi regulirali svoju zakonsku obvezu. Činjenica je da se upravo zaštitne i integrativne radionice bave onim djelatnostima koje su slabo profitabilne i teže konkurentne (npr. tekstilna industrija) te će biti potrebno pozorno promatrati što će se dalje događati te, u skladu s tim, pokušati olakšati održivost zaštitnih radionica koje zapošljavaju osobe s invaliditetom koje se zbog težeg invaliditeta ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada. To je jako važno ako želimo i dalje raditi na njihovoj uključenosti u zajednicu.
Što smatrate krucijalnim kako bi se položaj osoba s invaliditetom poboljšao na tržištu rada u Gradu Zagrebu?
– Za stvaranje uključivog i pravednog tržišta rada, ključno je osigurati sustavne mjere koje potiču zapošljivost osoba s invaliditetom i uklanjaju prepreke s kojima se suočavaju.
Prvi korak je pristup kvalitetnom obrazovanju i osposobljavanju. Osobe s invaliditetom trebaju imati jednake mogućnosti za stjecanje znanja i vještina koje su tražene na tržištu rada. Grad Zagreb prepoznaje važnost toga te kontinuirano povećava broj i iznos stipendija za učenike i studente s invaliditetom – u prošloj akademskoj godini dodijeljeno ih je 120, dok je za 2024./2025. planirano 135 stipendija. Također, povećani su i mjesečni iznosi, koji sada iznose 380 € za učenike i 520 € za studente.
Međutim, uz obrazovanje, jednako je važno stvoriti poticajno okruženje za zapošljavanje. Jedan od ključnih aspekata je osigurati podršku u vidu radnih asistenata, te osigurati pristupačna radna mjesta što je preduvjet za ravnopravno sudjelovanje na tržištu rada.
Financijski i drugi poticaji poslodavcima igraju važnu ulogu, no ključna je i promjena percepcije – osobe s invaliditetom ne smiju se promatrati isključivo kroz njihov invaliditet, već kroz znanje, vještine i motivaciju i doprinos u radnom okruženju.
Osobe s invaliditetom su, od svih ranjivih skupina, možda i najteže zapošljive upravo zbog funkcionalnih ograničenja, no činjenica je da se posljednjih godina najviše ulagalo u njihovu integraciju na tržište rada.
Iako je krajnji cilj povećati broj zaposlenih osoba s invaliditetom u redovnim radnim uvjetima, još uvijek značajan dio njih – zbog vrste i stupnja invaliditeta, neadekvatnog obrazovanja ili dugotrajne nezaposlenosti – ostaje isključivo unutar zaštitnih radionica. Grad Zagreb zato daje posebnu podršku URIHO-u, najvećoj i najstarijoj zaštitnoj radionici koja zapošljava oko 300 osoba s invaliditetom.
No upravo ovdje dolazimo do ključnog izazova – zapošljavanje osoba s invaliditetom još uvijek u velikoj mjeri ovisi o subvencijama države i/ili lokalne razine. To je nužno kao prijelazno rješenje, ali dugoročno postavlja pitanje održivosti: kako potaknuti tržište rada da zapošljavanje osoba s invaliditetom ne bude samo rezultat financijskih poticaja, već prepoznata poslovna prilika? Tržište rada postaje sve dinamičnije i zahtjevnije, što znači da će biti potrebni inovativni pristupi kako bi zaposlenost osoba s invaliditetom postala održiva, a ne samo poticana vanjskim mjerama.
Također, smatram da tržište rada gubi značajan potencijal jer ne prepoznaje i ne koristi dovoljno stručnost i sposobnosti osoba s invaliditetom. To je vrijedna, ali često zanemarena radna snaga, unatoč tome što suvremene tehnologije i fleksibilni oblici rada omogućuju prilagodbu i inkluzivnost u većoj mjeri nego ikada prije. Iskorištavanjem tih mogućnosti ne bismo samo povećali zaposlenost osoba s invaliditetom, već bismo tržištu rada donijeli raznolike perspektive i dodatnu vrijednost.
