Hrvatsku će na Paraolimpijskim igrama u glavnom gradu Francuske predstavljati 22 sportaša u šest sportova. Jedna od njih biti će i plivačica Paula Novina
Gospođo Novina, nedavno ste osvojili broncu na Europskom prvenstvu u paraplivanju, to Vam je prva medalja s velikih natjecanja. Kakvi su Vaši dojmovi?
– Da, moja prva seniorska velika medalja. Nakon svih juniorskih odličja, napokon je došlo vrijeme i na seniorsku medalju. Iskreno, jako sam ponosna, naravno. I to je ostvarenje jednog cilja, jednog sna, kojeg sam htjela dostići kroz vrijeme, kroz trud, rad, red, disciplinu, i evo to je zapravo jedna velika potvrda svog dosadašnjeg rada mene, mog tima, znači svih ljudi koji su bili tu kroz cijelu tu priču. To je jedna velika zahvala i jedna velika potvrda.
Kakva su vaša očekivanja od Igara u Parizu, mislite iI da možete do medalje?
– Ne volim pričati nešto pretjerano o očekivanjima, jer mi je moje sportsko iskustvo dosta puta pokazalo da sve uvijek može otići na bilo koju stranu.
Ono što znam sigurno je da ćemo se spremiti maksimalno i da ćemo biti u najboljoj mogućoj formi u Parizu. Da ću ostaviti maksimum maksimuma u svakoj utrci koju ću plivati. To je neupitno. A o medalji i plasmanu, o tom je uvijek teško govoriti. To ćemo ostaviti sve u Božje ruke pa vidjet ćemo gdje će nas to sve skupa odvesti.
Koliko vam iskustvo iz Tokija pomaže u pripremama za Pariz?
– S obzirom da su mi u Tokiju bile prve Igre i tamo sam imala 17 godina i još sam bila i zelena i neiskusna i mlada, došla sam tamo samo otplivati tu jednu utrku koju sam imala i skupiti iskustvo, skupiti dojmove.
Tokio je završio stvarno super. Ostao mi je u jako lijepom sjećanju i sigurno da mi to sada tri godine kasnije pruža još jednu dodatnu sigurnost jer sam to već prošla. Iako će biti malo drugačije s obzirom da u Tokiju nije bilo publike, u Parizu znam da će biti pa će to biti još jedna nova dimenzija. Ali svakako da će mi sigurno biti lakše plivati u Parizu jer sam zapravo već na neki način taj led probila prije tri godine u Tokiju.
Opišite nam kako izgleda jedan dan Vaših priprema za igre?
– Moj dan priprema za Igre je zapravo jako pun. Imam ujutro trening od 7 do 10. Od 7 do 9 je bazen, od 9 do 10 je suhi trening ili teretana.
Nakon toga sam obično od 11 do 12 kod fizioterapeuta na nekoj vrsti masaže, rekuperacije. Zatim dođem doma, skuham ručak, jedem, odmorim nekih sat vremena otprilike, ustanem, odem na trening od 16 sati, znači od 16 do 18 plivam. Nakon toga dođem doma, odredim isto neko istezanje ili rekuperaciju. Pojedem večeru i idem spavati.
Eventualno pogledam možda epizodu neke serije, ali više manje to je stvarno sve podređeno treningu, sve je podređeno što boljoj pripremi, što bržem oporavku.
Koji Vam je najdraži uspjeh u dosadašnjoj karijeri?
– Najdraži uspjeh u dosadašnjoj karijeri je uvijek teško izdvojiti, zato što svako postignuće do kojeg sam došla do sada nosi sa sobom jednu priču i nosi određenu težinu.
Ali naravno ova bronca iz Madeire je opet nešto stvarno posebno, nešto za što sam jako, jako, jako dugo radila i što mi je nakon dugo godina napokon došlo, tako da se ovo možda malo izdvaja.
S obzirom da ste studentica, kako usklađujete fakultetske sa sportskim obvezama?
– Imam tu sreću, Bogu hvala, da studiram vanredno na Kineziološkom fakultetu i onda mi zapravo faks ne oduzima previše vremena, s obzirom da imam manji broj predavanja, manji broj sati moram biti fizički na fakultetu, tako da se mogu puno više posvetiti svom sportu. Ali zapravo i za fakultet je kao i za sve što je bilo i kroz osnovnu i kroz srednju školu, uvijek zahtijeva određenu disciplinu i dobru organizaciju. Ali sigurno da je lakše studirati vanredno nego redovno i zahvalna sam jako što imam tu mogućnost.
