Intervju
JELENA VUKOVIĆ Morate se probuditi da biste ostvarili snove
Objavljeno
Prije 9 mjeseci/
Napisao/la:
Borna Ferdo Vukojević
Popričali smo s trofejnom hrvatskom paraatletičarkom o njezinoj 30 godina dugoj atletskoj karijeri
Poslušaj članak
Gospođo Vuković, punih 30 godina dio ste hrvatske paraatletske scene, iza sebe imate pregršt velikih natjecanja i odličja – koji biste uspjeh izdvojili kao najdraži?
– Prošlo je punih 30 godina otkad sam se počela baviti atletikom za osobe s invaliditetom. Sve je krenulo davne 1981. godine kada me na liječničkom pregledu u prvom razredu osnovne škole moja školska liječnica Snježana Bilić nije htjela osloboditi tjelesnog odgoja. Da je, sigurno danas ne bih bila sportašica.
U školi sam trenirala košarku, pa tenis, čak i vozila neke utrke u kolicima, a moja priča s atletikom krenula je 1995. godine kada sam po dolasku na stadion upoznala svog tadašnjeg trenera Milana Metikoša koji je odmah u meni prepoznao bacački potencijal – pitao me tada bih li bacala i tako je sve počelo. Najviše volim bacati disk, pa kuglu, a koplje bacam ako baš moram.
Iza sebe imam puno velikih natjecanja, više svjetskih i europskih prvenstva, prvenstava Hrvatske, kao i četiri nastupa na Paraolimpijskim igrama koje bih posebno izdvojila.
Moje prve Paraolimpijske igre bile su 2000. godine u Sydneyu gdje sam oborila svjetski rekord u bacanju diska, međutim, kako su se kategorije zbog malog broja sportaša spajale, tada sam osvojila šesto mjesto.
Uslijedila je Paraolimpijada u Ateni 2004. gdje sam osvojila broncu u bacanju diska, to mi je jedna od najdražih medalja i posebnijih trenutaka u mojoj sportskoj karijeri jer je san svakog sportaša nastup na Olimpijadi i Paraolimpijadi, a kada stojite na jednom od postolja na tako velikom natjecanju, to je nešto posebno. Nastupila sam i na Paraolimpijskim igrama u Pekingu i Londonu gdje sam u bacanju diska i kugle uspjela izboriti finale. Bila sam zadovoljna s tim rezultatima jer su se već onda sportski rezultati u svijetu počeli jako podizati.
Moj najdraži uspjeh svakako je onaj na mom prvom velikom natjecanju u Birminghamu u Engleskoj gdje sam oborila svjetski rekord u bacanju diska star 20 godina. Tada sam osvojila zlato u bacanju diska i broncu u bacanju kugle. Nakon toga sam još pet puta obarala svjetski rekord u bacanju diska te jednom u bacanju kugle. Trenuci kada staneš na postolje i kad zasvira hrvatska himna na velikim natjecanjima su nešto posebno.
Gdje nalazite motiv da i nakon 30 godina osvajate medalje i dalje budete na samom vrhu ovoga sporta, što je to što Vas gura naprijed?
– Motiv za bavljenje sportom nakon 30 godina nalazim u dobrim rezultatima koji su iza mene. Poticaj su mi svakako sportaši koji ostaju iza mene, juniori koje treniram i koji u meni vide uzor, nekoga u koga će se ugledati kako u sportskom tako i u standardnom životu. To me potiče i gura da se trudim, da radim i ostanem u toj atletici koju i danas nakon toliko godina još uvijek volim.
Ono što mi daje snagu da idem naprijed i onda kada mislim da više ne mogu je vjera. Vjera u Boga me uvijek nosi. Jedini uvjet kada sam počela trenirati je bio da ne želim trenirati nedjeljom. Nedjelja je dan za mene i za Boga. Nedjeljom odlazim u crkvu gdje sviram, to me ispunjava i čini sretnom. Bog je svijetla točka u mom životu jer mi je pomogao kada sam bila u velikoj životnoj krizi. Prolazila kroz rastavu svojih roditelja, pohađala sam školu koju nisam htjela i nalazila sam se na jednom velikom životnom raskrižju. Tada je Bog od mene napravio novog čovjeka. Uz pomoć doktorice Snježane Bilić te uz snagu obraćenja i Božje ljubavi uskoro mi se sve okrenulo na dobro. Upisala sam novu školu i maturirala s odličnim uspjehom, a i sport mi je išao od ruke. Ja volim reći da se prvo morate probuditi kako biste ostvarili svoje snove. Ja sve svoje snove još nisam ostvarila, još ih je puno preda mnom.
Postoji li nešto u karijeri za čim žalite, neko natjecanje za koje mislite ‘mogla sam bolje’?
– Nažalost, postoje neka natjecanja koja su što zbog sudačkih grešaka, što zbog naših grešaka, protekla malo manje uspješno. Prije šest godina nastupila sam na Europskom prvenstvu u Berlinu gdje su mi suci nakon šest hitaca na kraju natjecanja poništili sve hice. Bila sam tada treća i trebala sam dobiti medalju, ali suci su odlučili da sam nepravilno sjedila. To nije bila istina jer ja zbog svog invaliditeta ne mogu drugačije sjediti, za to smo imali čak i liječničku potvrdu. Mi smo se žalili na tu odluku, ali nažalost bezuspješno. Taj mi je Berlin ostavio veliku gorčinu.
Dugo mi je nakon toga trebalo da se vratim treninzima, a pogotovo natjecanjima. Tu je veliku ulogu odigrao moj stručni tim koji stoji iza mene – doktorica Smoljanić i trenerica Katja Luketić, one su podnijele tu gorčinu sa mnom i uspjele se skupa sa mnom izboriti da se nastavim dalje baviti sportom.
Je li ostalo još neispunjenih sportskih snova, postoji li još nešto što niste ostvarili, a željeli biste?
– Sljedeće Paraolimpijske igre su u Los Angelesu, voljela bih ispuniti normu za te Paraolimpijske igre. Posjetila sam puno zemalja, bila sam četiri puta u Australiji, na Novom Zelandu, u Indiji, na bezbroj dalekih putovanja, ali još nikada nisam uspjela otići u Ameriku, tako da je izboriti Paraolimpijske igre u Americi sigurno jedan od motiva i želja za budućnost.
Ono što želim u ovoj godini je ostvariti dobar plasman u zadnjem kolu Hrvatske paraatletske lige koje će se 18. i 19. listopada održati u Puli. Organizator je AK Spektar već dugi niz godina. Za sada smo prvi u poretku Hrvatske paraatletske lige, a već smo nekoliko puta osvajali titulu najboljeg paraatletskog kluba u Hrvatskoj. Preda mnom je organizacija samog natjecanja i sudjelovanje na istom, a nadam se što boljem rezultatu.
Isto tako, tu je i utrka Gea. To je humanitarna utrka za žene oboljele od karcinoma dojke kojoj sam ja promotor, a održat će se 5. listopada na Valkama. Nakon toga, u studenom će se održati i utrka za Dinu. Bila je to moja sportska kolegica koja je, nažalost izgubila bitku protiv karcinoma. Ona je ostavila pečat pozitive u mom životu stoga želim promovirati tu utrku. Koristim priliku pozvati ljude na te humanitarne utrke. Nije bitno možete li trčati, hodati ili se kotrljati poput nas osoba u kolicima, ali bitno je da se tamo vidimo i damo podršku te tako pomognemo ljudima kojima je to zaista potrebno.
Dopredsjednica ste i pomoćna trenerica Atletskog kluba Spektar Pula koji već godinama niže fantastične rezultate kako na domaćoj, tako i na međunarodnoj atletskoj sceni. Koja je tajna kontinuiranih uspjeha vašeg kluba?
– U fazi sam pripreme diplomskog rada i završavanja škole za trenera. Jedan smo od najvećih paraatletskih klubova, imamo 36 registriranih paraatletičara, a tajna našeg uspjeha je isključivo rad. Kada me pitaju do kada ćemo ovako trenirati, ja kažem ‘dok ne padnete u nesvijest’. Bez rada nema rezultata.
Stručni kadar je najvažniji. Smatram da svaki vrhunski sportaš iza sebe mora imati vrhunski tim ljudi. Ja iza sebe imam tim – trenericu Katju Luketić, pomoćnu trenericu i asistenticu Katarinu Polić, psihologicu Niku Spasić, doktoricu Paunović i psihoterapeuticu Anku Dušanek. To su ljudi koji konstantno rade sa mnom, koji me guraju naprijed onda kada padnem, postaju moje ruke i noge kada ja više ne mogu. U zadnjih godinu dana dogodile su mi se neke stvari koje su me dosta unazadile, ali svi ti ljudi vjeruju u mene i moj uspjeh. Oni rade i sa ostalim sportašima u našem klubu.
Mislim da sve to skupa daje dobre rezultate. Ima nas puno, a kad se svi naši rezultati skupe to dovodi do toga da smo najbolji paraatletski klub u Hrvatskoj. Svatko od nas je jedna mala puzla koja stvori jednu veliku dobru sliku na kraju godine.
U prošlom kolu imali smo državni rekord, osobne rekorde, ali i jako dobre rezultate svih paraatletičara. To nas je dovelo ponovo u vodstvo te se nadamo kako ćemo nakon zadnjeg kola ostati, točnije ponovo postati najbolji paraatletski klub u Hrvatskoj.
Osim sportskih odličja, dobitnica ste brojnih nagrada i priznanja – koje priznanje Vam je najposebnije i zašto?
– Puno je tih nagrada koje su se nanizale u 30 godina karijere. Nagrada Grada Pule, nagrade županije, a posebno priznanje koje mi je baš ostalo pri srcu je priznanje Hrvatskog olimpijskog odbora za najbolju sportašicu godine koje sam dobila 1999. godine. Do tada ni jedan sportaš s invaliditetom nije proglašen najboljom sportašem. Tu je i nagrada Frane Bućara – najveća nagrada za sportska dostignuća u Republici Hrvatskoj. Tim ordenom me odlikovao tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić. To je ipak jedno veliko priznanje i za mene jako posebno.
Dobivala sam nagrade za najbolju sportašicu županije, najbolju sportašicu Hrvatske. Puno je tih odličja, ali to je bio normalan tijek događanja nakon osvajanja medalja sa svjetskih i europskih prvenstava te Paraolimpijskih igara.
Što biste poručili mladima koji se tek počinju baviti parasportom?
– Mladima s invaliditetom koji se tek počinju baviti sportom poručila bih da se počnu baviti bilo kakvim sportom. Nije bitno što trenirate, bitno je da nešto krenete trenirati. Sport je nešto što nas uči boriti se u životu. Život je borba pogotovo za nas s invaliditetom, uvijek se borimo s nekim preprekama – da upišemo školu, fakultet, nađemo posao, a uz sve to želimo dokazati da zbog svog invaliditeta nismo drukčiji od drugih.
Fraza ‘nije bitno pobijediti, bitno je sudjelovati’ kod nas sportaša baš i ne pali. Svaki sportaš želi pobijediti na natjecanju, a u cijeloj toj priči bitno je pobijediti sebe, pobijediti svoje slabosti, izgraditi samopouzdanje i pokazati sam sebi da možeš. Kroz sport učimo boriti se, rasti i izlaziti pred ljude. Što smo više među ljudima, pokazujemo da život osoba s invaliditetom nije nešto od čega treba bježati.
Sa svojim se invaliditetom moramo uhvatiti u koštac i pokušati živjeti normalno koliko nam god to barijere oko nas dozvoljavaju, ali smatram da su najveće barijere u našim glavama. Ako mi prezentiramo svoj invaliditet kao nešto s čim živimo, radimo i jesmo, tako će nas prihvatiti i drugi.
Normalno je da nekad nešto ne možemo, ali uvijek će se oko nas naći netko da nam pomogne. Zato mladima s invaliditetom poručujem – izađite iz svojih kuća, nađite neki sport i dopustite da vas ljudi vide, da vide da postojite. Jedino tako možemo prilagoditi svijet sebi.
Možda će vam se svidjeti
-
Održana peta konferencija ‘Pristupačna budućnost’
-
Tajni Agenti 010 razmijenili dres s Modrićem i Kovačićem
-
U Osijeku obilježen Svjetski dan multiple skleroze
-
Hrvatski sabor želi veće uključivanje OSI u politički život
-
Animafest 2026 u inkluzivnom formatu dostupan svima
-
GOST AUTOR
GOST AUTOR
Erasmus+ kao alat za jačanje inkluzije i stručnog razvoja
In Metropola
DANIJELA DOLENEC Ustanova URIHO primjer je inkluzije
Objavljeno
Prije 1 mjesec/
04/05/2026Napisao/la:
IN-PORTAL
Cilj URIHO-a je osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom i drugih teže zapošljivih osoba, kaže zamjenica zagrebačkog gradonačelnika
Redakcija In Portala u cijelosti prenosi intervju zamjenice zagrebačkog gradonačelnika Danijele Dolenec, objavljen na portalu tockanai.hr (medij za biznis).
Grad Zagreb posljednjih godina sustavno razvija politike usmjerene na jačanje inkluzivnosti i socijalne kohezije, s naglaskom na dostupnost javnih usluga, smanjenje nejednakosti i uključivanje ranjivih skupina u sve segmente društva, navodi se u uvodu intervjua zamjenice zagrebačkog gradonačelnika.
Inkluzija se pritom ne promatra kao deklarativan cilj, nego kao skup konkretnih mjera – od socijalnih usluga i stanovanja do obrazovanja, zapošljavanja i zdravstva – koje trebaju omogućiti ravnopravno sudjelovanje svih građana u životu grada.
Grad Zagreb ne djeluje sam, već u partnerstvu s poduzetnicima, institucijama i civilnim sektorom, stvarajući sustav u kojem društvena odgovornost postaje i ekonomska prilika.
Posebno se ističe primjer ustanove URIHO, koja danas zapošljava gotovo 500 radnika, od čega većinu čine osobe s invaliditetom. Uz značajno povećanje proračunskih izdvajanja i uvođenje modela usluge od općeg gospodarskog interesa, Grad je osigurao stabilnost zapošljavanja upravo onih skupina koje najteže pronalaze mjesto na otvorenom tržištu rada.
Time inkluzija postaje mjerljiva – kroz radna mjesta, veća prava i dugoročnu održivost sustava.
Kako poduzeća u Zagrebu mogu aktivno sudjelovati ili već sudjeluju u Socijalnom planu – npr. kroz inkluzivno zapošljavanje manjina, invalida ili žena?
– Posebna pozornost posvećena je profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. URIHO, ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje koja ima status zaštitne radionice, prema posljednjim informacijama zapošljava 489 radnika, od kojih je 299 osoba s invaliditetom. Prvi put nakon 20 godina sklopljen je i kolektivni ugovor čime su se značajno povećale plaće i materijalna prava zaposlenika.
Koje poticaje Grad nudi (subvencije, porezne olakšice)?
– U 2024. izdvajanja iz gradskog proračuna za zapošljavanje osoba s invaliditetom povećana su za 60 posto u odnosu na 2023., dok su u 2025. u odnosu na 2024. povećana za 100 posto. Time je osigurano stabilno i održivo financiranje zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije, osobito za osobe s težim oblicima invaliditeta koje teško pronalaze posao na otvorenom tržištu.
Od 2025. financiranje je nastavljeno putem Usluge od općeg gospodarskog interesa, donesene na temelju Odluke o utvrđivanju i povjeravanju obavljanja usluge sveobuhvatnog zapošljavanja osoba s invaliditetom kao usluge od općeg gospodarskog interesa za Grad Zagreb (tzv. UOGI potpora).
Time je za sljedećih pet godina osigurano kvalitetno, učinkovito, ekonomično i svrhovito zapošljavanje osoba s invaliditetom na zagrebačkom području u djelatnostima konfekcije, kože, obuće, tiska, kartonaže, ortopedije, obrade metala i keramike, prodaje, ali i u administrativnim i drugim djelatnostima.
URIHO je osigurao coworking-prostor za osobe koje se samozapošljavaju, a prije svega za poduzetnike i poduzetnice početnike s invaliditetom, za obavljanje uredskih djelatnosti. Takvih prostora ima i na drugim lokacijama u Zagrebu, ali samo URIHO, osim pristupačnosti za osobe s invaliditetom i varijabilnih cijena, nudi i podršku kroz grupne edukacijske radionice i/ili individualne oblike savjetodavne podrške.
Potencijalni korisnici coworking-prostora moći će se prijavljivati putem jednostavnog obrasca koji će biti dostupan na URIHO-voj mrežnoj stranici. Prostor i ostali detalji će uskoro biti dostupni korisnicima.
Žene su ključni fokus vašeg portfelja: koje mjere Socijalnog plana osnažuju žene kroz borbu protiv nasilja, ekonomsku neovisnost i rodnu ravnopravnost u gradskim poslovima?
– Socijalni plan posebno naglašava podršku u području borbe protiv nasilja nad ženama. Uz sustave policije, pravosuđa, socijalne skrbi i obrazovanja, važno nam je da Grad osigurava sve njemu dostupne mehanizme. Stoga Grad razvija i podržava lokalni sustav podrške i zaštite žena žrtava nasilja uz posebnu pozornost na poštivanje ženskih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Socijalnim planom utvrđena je adekvatna pokrivenost uslugama smještaja u tri zagrebačka skloništa te potreba za dugoročnom održivosti rada pet savjetovališta za žene žrtve nasilja na području grada, uključujući i specijalizirano savjetovalište za žrtve seksualnog nasilja.
Od 2025. gradska ustanova Dom Duga – Zagreb provodi novu socijalnu uslugu organiziranog stanovanja za žene koje su bile smještene u skloništima. Ponosni smo što je ta nova usluga bila zadana našim strateškim dokumentom i da zaista radimo na ostvarenju onoga što planiramo. Ta se usluga provodi u tri gradska stana i omogućuje produljeno razdoblje podrške.
Uz to, Plan predviđa aktivnosti jačanja i poticanja zapošljavanja teže zapošljivih skupina građana/ki, uključujući žene žrtve nasilja kroz pripremu i osnaživanje za ulazak ili povratak na tržište rada. Ekonomsko osnaživanje žena dokazano je najznačajnija aktivnost za postizanje samostalnosti žena i dugoročnu prevenciju povratka u zajednicu s počiniteljem nasilja.
Tema kojoj se pridaje sve veća važnost u posljednje vrijeme, ali se o njoj još uvijek premalo priča je mentalno zdravlje. Kakve ste aktivnosti predvidjeli u tom segmentu?
– U području osnaživanja žena, Grad posebnu pažnju posvećuje i temama mentalnog zdravlja i ovisnosti kod žena, a što je u znatnoj mjeri zanemarena tema u našem društvu.
U okviru svog redovnog rada Klinika za psihijatriju Vrapče provodi posebno organiziranu intermitentnu grupu za žene, koja jednom tjedno pruža individualni i grupni terapijski rad prilagođen rodno specifičnim potrebama i obrascima ovisnosti.
Održan je i stručni simpozij Žene i ovisnosti – izazovi i rješenja, s ciljem jačanja stručnih kapaciteta i razvoja rodno osjetljivih pristupa i u pružanju podrške ženama.
Kako plan podržava poduzetnice i žene u STEM profesijama – primjerice kroz inkubatore, financiranje ili programe protiv staklenog stropa u gradskim tvrtkama?
– Što se tiče zastupljenosti žena u STEM zanimanjima i na rukovodećim pozicijama, Zagrebački holding aktivno potiče i podupire napredovanje žena na najviše funkcije. Također, unapređenje rodne ravnopravnosti podupire se i kroz europski projekt CAREvolution (2026.), koji uključuje reviziju postojećih praksi i izradu Plana rodne ravnopravnosti. U ožujku 2026. godine održane su radionice o suzbijanju nesvjesnih pristranosti pri zapošljavanju i napredovanju, s ciljem pravednijeg vrednovanja karijera.
U okviru gradskog programa poticanja poduzetništva i obrta postoji mjera za dodjelu potpora za razvoj poduzetništva žena. Cilj je kroz sveobuhvatnu podršku ženama povećati njihovo uključivanje u poduzetništvo kroz pokretanje vlastitog poslovnog pothvata, ali i potaknuti razvoj i jačanje postojećih poslovnih aktivnosti. Uz financijsku podršku, mjera uključuje i savjetodavne usluge te edukacije. Kroz ovu mjeru, nastojimo dodatno osnažiti žene u poduzetništvu, potaknuti njihov poduzetnički duh te povećati njihov udio u gospodarstvu.
Kakvi su konkretni rezultati programa za podršku poduzetnicama i koliko su one prisutne u inovacijskim i poduzetničkim sektorima?
– Prema podacima Obrtnog registra vidljiv je kontinuirani rast broja obrta u Gradu Zagrebu s istovremenimpovećanjem udjela obrta u vlasništvu žena što jasno ukazuje na njihovu značajnu ulogu u jačanju lokalnog gospodarstva te očuvanju i stvaranju novih radnih mjesta. Stoga i ne čudi da su upravo žene najzastupljenije korisnice potpora za očuvanje i razvoj obrtničkih djelatnosti.
Na temelju Javnog poziva za dodjelu potpore za očuvanje i razvoj obrtničkih djelatnosti za 2025. od ukupnog broja odobrenih potpora čak62 posto odobreno je ženama poduzetnicama. Osim što se kroz ovu mjeru potiče očuvanje i razvoj obrtništva, javnim pozivom omogućuje se dodatno valoriziranje obrta koji zapošljavaju osobe s invaliditetom.
Također, u okviru Zagrebačkog inovacijskog centra d.o.o. (ZICER) provode se programi kojima je glavni cilj pružiti podršku razvojnim timovima i poduzetnicima u realizaciji njihovih poduzetničkih ideja, razvoju i komercijalizaciji proizvoda iz područja visokih tehnologija. Programi obuhvaćaju predinkubaciju (razrada ideje), inkubaciju/akceleraciju (rast i razvoj poslovanja) i postinkubaciju (daljnji rast i suradnja).
Podrška uključuje financijsku potporu kroz subvenciju troška inkubacije. Pri tome osjetljive skupine (žene poduzetnice, osobe s invaliditetom, pripadnici romske nacionalne manjine, žrtve nasilja u obitelji) koje se nalaze u procesu inkubacije/postinkubacije u ZICER-u ostvaruju dodatnih 5 posto potpore. Osim financijske potpore ostvaruju i pravo na mentorstvo, edukaciju, poslovne kontakte i infrastrukturu.
ZICER i Plavi ured imaju značajnu ulogu u razvoju startup tvrtki i poduzetništva
– U 2025. u okviru ZICER-a su djelovale 73 tvrtke u fazi inkubacije ili postinkubacije te 27 tvrtki kao vanjski članovi (virtualna inkubacija/postinkubacija), od kojih je šest bilo u vlasništvu ili suvlasništvu žena.
S ciljem promoviranja poduzetničke kulture i jačanja poduzetničkih vještina ZICER u okviru Poduzetničkog centra – Plavog ureda sudjeluje u gradskim projektima i programima i kroz organizaciju seminara i savjetovanja.
Aktivnosti koje se provode unutar centra (edukacija, savjetodavne konzultantske usluge, pomoć poduzetnicima pri apliciranju na fondove EU i dr.) namijenjene su i socijalno osjetljivim skupinama dok su obrazovni programi prilagođeni potrebama određenih ciljnih skupina kako bi se povećale njihove kompetencije.
Deeptech startup VirusHunter osvojio je treće mjesto na Zagreb Connectu 2025. [Izvor: ZICER]U 2025. održano je 168 edukacijskih seminara i predavanja na temu poduzetništva na kojima je sudjelovalo 3037 polaznika, od kojih je bilo 2.348 žena, 95 osoba s invaliditetom, 52 branitelja i 675 osoba mlađih od 30 godina.
U kontekstu globalnih migracija, kako Zagreb balansira inkluziju stranaca s potrebama lokalnog tržišta rada, posebno u sektorima poput IT-a i usluga koje Grad i njegova poduzeća moraju pružiti?
– Zagrebački holding (ZGH) provodi procese zapošljavanja i profesionalnog napredovanja transparentno i prema visokim etičkim standardima, osiguravajući jednake prilike za sve kandidate. Zapošljavanje i selekcija temelje se isključivo na kompetencijama, znanju, motivaciji i radnim navikama kandidata, a postupci selekcije provode se prema najboljim praksama renomiranih trgovačkih društava, utemeljenima na suvremenim spoznajama iz područja psihologije, ekonomije i prava.
U okviru inkluzije radnika iz trećih zemalja, potrebno je naglasiti da ih, sukladno zakonskim propisima, Društvo Zagrebački holding može zapošljavati samo na onim radnim mjestima na kojima se testom tržišta rada, koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje, utvrdi da postoji potreba za zapošljavanjem te kategorije radnika. Trenutačno je u sklopu ZGH-a zaposleno pet radnika iz trećih zemalja, na operativnim poslovima u podružnici Gradska groblja.
Proces integracije stranih radnika započinje programom Uvođenja u posao radi upoznavanja s organizacijom i pravima radnika, a u planu je i organizacija tečajeva hrvatskog jezika. Cilj ovih mjera je brža prilagodba radnoj okolini, veće zadovoljstvo zaposlenika i njihova dugoročna stabilnost unutar tvrtke.
Možete li navesti primjer/primjere uspješne inkluzije: koji projekt iz plana je već doveo do vidljivih rezultata u poslovnom sektoru, poput smanjenja nezaposlenosti u ranjivim skupinama?
– Kao što sam ranije spomenula, pripadnike teže zapošljivih skupina uključujemo u neformalne programe učenja te ih na taj način pripremamo za tržište rada. Osim vještina potrebnih za pronalazak i zadržavanje zaposlenja, program osnaživanja sastoji se i od informatičkog i financijskog opismenjavanja. Upravo te kompetencije su važan preduvjet za obrazovanje, stanovanje i općenito uključivanje u zajednicu.
Uskoro ćemo omogućiti i pohađanje verificiranih programa obrazovanja koji nisu obuhvaćeni sustavom vaučera. Tu vidimo prostor za usku suradnju s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i CISOK centrima, kao mjestima s kojih treba širiti mogućnosti poticanja zapošljavanja. Time, zajedno s nacionalnom razinom, možemo utjecati na pozitivne rezultate u cilju smanjenja nezaposlenosti kod ranjivih skupina.
Važnu ulogu u tome imaju i udruge te Hrvatski zavod za socijalni rad koji su predviđeni kao partneri u provedbi Socijalnog plana, s ciljem poticanja zapošljavanja teže zapošljivih osoba. No krug možemo uspješno zatvoriti samo uz aktivno uključivanje poslodavaca koji moraju biti senzibiliziraniji i pripremljeniji na specifičnosti rada s teže zapošljivim osobama. I to je ono što nam predstoji u narednom razdoblju provedbe Socijalnog plana.
U svemu ovome otvara se i velika prilika za korištenje sredstava EU fondova, na kojima kontinuirano razvijamo i provodimo soft projekte. Dobar primjer tome je projekt Zaželi za potrebite Zagreba na kojem je samo Grad kao nositelj projekta do sada zaposlio tridesetak osoba.
Zagreb je sve inkluzivniji grad za strance i migrante – koje konkretne usluge se kroz Socijalni plan nude za njihovu integraciju i uključivanje u društvo?
– Grad Zagreb posljednjih godina razvija strukturiran pristup integraciji stranaca putem akcijskih planova za integraciju. Trenutačno to dodatno potvrđujemo kroz petogodišnji strateški dokument – Program Grada Zagreba za provedbu Povelje Integrirajućih gradova za razdoblje 2026. – 2030. Mjere i aktivnosti iz tih dokumenata usmjerene su na tražitelje međunarodne zaštite, osobe kojima je odobrena međunarodna ili privremena zaštita te strane radnike i radnice.
Jedan od važnijih iskoraka na području integracije je otvaranje Centra dobrodošlice, tzv. One Stop Shopa, koji djeluje kao središnja točka za informiranje stranaca o njihovim pravima, obvezama i uslugama koje osigurava Grad. Centar pruža informacije o uslugama u područjima socijalne i zdravstvene zaštite, obrazovanja, stipendiranja, učenja hrvatskog jezika, interkulturalnih programa i drugih aktivnosti, kao i besplatnu pravnu pomoć.
Grad Zagreb ima sklopljen i sporazum o suradnji s Pravnom klinikom Pravnog fakulteta. Riječ je o ustrojstvenoj jedinici Fakulteta u kojoj se studenti osposobljavaju za rad u pravnoj struci te, pod stručnim nadzorom i u skladu s općim aktima Fakulteta, pružaju besplatnu pravnu pomoć. Unutar Klinike djeluje nekoliko specijaliziranih grupa, među kojima je i grupa za pomoć azilantima i strancima.
Na koji način su obuhvaćeni jezični tečajevi, pravna pomoć i mjere zapošljavanja te kako Grad surađuje s poslodavcima i drugim partnerima u procesu integracije?
– Kao dio mjera akcijskih planova za integraciju, od 2022. provode se besplatni tečajevi hrvatskog jezika, uz mogućnost polaganja ispita i stjecanja certifikata o poznavanju hrvatskog jezika potrebnog za reguliranje statusa u Republici Hrvatskoj, nastavak obrazovanja ili zapošljavanje. Tečajevi se organiziraju u odabranim školama stranih jezika putem javne nabave, kao i kroz programe organizacija civilnog društva odabranih putem javnih poziva za iskaz interesa za sudjelovanje u provedbi mjera i aktivnosti.
Osim mjera i aktivnosti koji se odnose na jezične tečajeve, naglasak je i na mjerama koje uključuju pripremu za uključivanje na tržište rada kroz organiziranje informatičkih radionica za izradu životopisa, motivacijskog pisma i sl. te također organiziranje radionica, edukacija, susreta i sličnih aktivnosti s ciljem dodatnog umrežavanja poslodavaca i stranaca.
U području uključivanja stranaca i migrantskih radnika Grad od 2025. financira i program Zagreb – zdravi dom: program javnozdravstvene intervencije s doseljeničkom populacijom, koji provodi Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar. Njime se značajno nadopunjuje integracijska politika Grada jer je usmjeren na razumijevanje stvarnih životnih, radnih i zdravstvenih potreba doseljeničkih radnika.
Upravo kroz taj program provedeno je anketiranje gotovo 500 stranih radnika koji žive i rade u Zagrebu, održana su 24 dubinska kvalitativna intervjua te realizirano pet fokus grupa. Uz to su provedeni i dodatni etnografski intervjui s 12 hrvatskih radnika koji svakodnevno rade u okruženju s 44 strana radnika, čime je dobiven dublji uvid u dinamiku radnih mjesta.
U okviru programa izrađen je priručnik kulturalnih kompetencija za zdravstvene i socijalne radnike, provedene su edukacije timova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, istraživanja o uvjetima života i mentalnom zdravlju migrantskih radnika te materijali za bolju komunikaciju između radnika, sustava i poslodavaca.
Time ne pružamo samo zdravstvenu podršku, već stvaramo i preduvjete za bolju integraciju, od smanjenja stigme do lakšeg snalaženja u sustavu i stvaranja povjerenja. Dom za starije osobe Ksaver prošle je godine tako financirao učenje hrvatskog jezika za 12 svojih radnika.
Koje su još aktivnosti u planu za bolji i inkluzivniji Zagreb?
– Zagreb je jedan od 18 novih gradova koji su se pridružili međunarodnoj inicijativi uspostave inovacijskih timova Bloomberg Philanthropies. Ti timovi sastojat će se od specijaliziranih stručnjaka zaduženih za pružanje podrške gradskim službama u osmišljavanju i provedbi rješenja za ključne lokalne izazove. Jedan od izazova na kojem će inovacijski tim raditi jest stvaranje sigurnog i povjerljivog okruženja za građane i strance, odnosno stvaranje uključivog grada kako bi se svim stanovnicima osigurala bolja kvaliteta života.
Uz to, vjerujemo da će i budući Centar podrške za društveno poduzetništvo u okviru ZICER-a imati značajan utjecaj jer može dodatno potaknuti društveno odgovorno poduzetništvo i time otvoriti više prilika za zapošljavanje ranjivih skupina.
Razgovarala: INES LOJE
Intervju
MARIO BLAHA Manje deklaracija, više stvarnih promjena
Objavljeno
Prije 2 mjeseca/
21/04/2026Napisao/la:
Anita Blažinović
Novi predsjednik Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama preuzeo je dužnost u razdoblju reformi i izazova u sustavu socijalne skrbi. Pitali smo ga o ključnim prioritetima, problemima s kojima se suočavaju osobe s intelektualnim teškoćama i mogućim rješenjima
Poslušaj članak
Koji su vaši prioriteti kao novog predsjednika Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama?
– Na početku bih naglasio da sam izuzetno sretan i ponosan što sam izabran na funkciju predsjednika Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama. Ovaj izbor za mene predstavlja čast i veliko povjerenje, ali prije svega i odgovornost prema vodstvu svih članica Saveza, njihovim članovima i korisnicima usluga.
Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama osnovan je u Zagrebu 1957. godine i od tada aktivno djeluje kao krovna nevladina i neprofitna mreža udruga. Savez okuplja 29 temeljnih i 2 pridružene udruge iz cijele Hrvatske, s više od 5000 članova u čiju korist djeluje.
Na ovu funkciju dolazim u izazovno vrijeme, obilježeno reformama u sustavu socijalne skrbi, ali i promjenama u nadležnom ministarstvu. Jedan od prvih prioriteta bit će uspostavljanje kvalitetne suradnje s novim ministrom, upoznavanje i nastavak partnerskog odnosa kakav je postojao do sada.
Aktivnosti Saveza su brojne i raznovrsne, od zastupanja interesa roditelja, skrbnika i osoba s intelektualnim teškoćama do provođenja edukacija, međunarodne suradnje i savjetovanja. Cilj tih aktivnosti jest poboljšanje kvalitete života osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji te jačanje rada udruga, kao i razvoj svijesti javnosti o prihvaćanju različitosti i važnosti inkluzije.
Kao predsjednik, na temelju višegodišnjeg iskustva u Savezu, postavio sam nekoliko ključnih prioriteta. Prije svega, to je jačanje inkluzije kroz intenzivnije zagovaranje i borbu protiv stigmatizacije i diskriminacije, uz veću vidljivost u medijima i javnom prostoru. Poseban naglasak stavljam na stvarno uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama u obrazovanje, zapošljavanje i svakodnevni život, a ne samo formalno, ‘na papiru’.
Važan prioritet je i unapređenje sustava podrške, osobito kroz razvoj izvaninstitucionalnih usluga poput stanovanja uz podršku i osobne asistencije, uz povećanje dostupnosti stručne pomoći u manjim sredinama te uspostavu mobilnih timova podrške. U području zapošljavanja potrebno je razvijati modele podržanog zapošljavanja, poticati poslodavce i jačati socijalno poduzetništvo.
Suradnja s državnim institucijama ostaje ključna, osobito kroz sudjelovanje u izradi zakona i praćenje provedbe politika. Jednako je važna i snažnija podrška obiteljima kroz psihološku, financijsku i savjetodavnu pomoć, kao i razvoj programa predaha za roditelje i skrbnike.
Posebno želim naglasiti važnost samozastupanja osoba s intelektualnim teškoćama i njihovo aktivno sudjelovanje u donošenju odluka, u skladu s načelom ‘ništa o nama bez nas’. Digitalna uključenost također je područje koje zahtijeva dodatne napore, osobito kroz razvoj pristupačnih digitalnih usluga i edukacija.
Na kraju, nužno je osigurati stabilnije financiranje Saveza i udruga te uskladiti cijene socijalnih usluga s realnim troškovima i inflacijom. Moj cilj je usmjeriti djelovanje Saveza prema konkretnim, mjerljivim promjenama u svakodnevnom životu korisnika.
Koji su najveći problemi osoba s intelektualnim teškoćama danas u Hrvatskoj?
– Najveći problemi proizlaze iz kombinacije sustavnih nedostataka, društvenih stavova i neujednačene provedbe politika. Jedno od najčešćih pitanja koje postavljaju roditelji jest što će biti s njihovom djecom kada njih više ne bude, a ono jasno ukazuje na nedostatak usluga u zajednici, osobito u području stanovanja uz podršku i skrbi za starije osobe.
Sustav često pretpostavlja da će obitelj preuzeti najveći dio skrbi, što dovodi do iscrpljenosti, financijskih problema i psihološkog opterećenja. Nedostatak programa predaha dodatno pogoršava situaciju.
Zapošljavanje je također veliki izazov. Iako postoje zakonske obveze, poslodavci se često odlučuju za plaćanje kazni umjesto zapošljavanja osoba s invaliditetom, čime se smanjuju mogućnosti njihove samostalnosti i uključenosti u društvo.
Velike razlike između urbanih i ruralnih sredina dodatno produbljuju problem, jer u manjim sredinama usluge često nisu dostupne. Iako zakonodavni okvir postoji i usklađen je s međunarodnim standardima, problem je u njegovoj provedbi i neujednačenom tumačenju.
Unatoč određenom napretku, stigmatizacija i socijalna isključenost i dalje su prisutne. Financijska nesigurnost i složeni administrativni postupci dodatno otežavaju položaj korisnika i njihovih obitelji. Sve to ukazuje na duboki jaz između formalnih prava i stvarnog života.
Kako ocjenjujete trenutno stanje inkluzije u Hrvatskoj?
– Hrvatska je posljednjih godina ostvarila određene pomake u području inkluzije, no i dalje postoje vidljivi izazovi. Iako postoji kvalitetan zakonodavni okvir i formalno priznata prava, njihova provedba u praksi često zaostaje.
U obrazovanju su vidljivi pozitivni pomaci, poput uvođenja asistenata u nastavi, no i dalje postoji nedostatak stručnog kadra i neujednačeni uvjeti među različitim sredinama. Proces deinstitucionalizacije također napreduje sporije nego što bi trebalo, često ovisno o projektima i administrativnim procedurama.
S druge strane, udruge članice Saveza značajno su napredovale, ojačale svoje kapacitete i razvile niz izvaninstitucionalnih usluga. Danas su prepoznate kao pouzdani partneri državi i važan dio sustava socijalne skrbi.
Kako planirate surađivati s institucijama i lokalnim zajednicama?
– Savez ima dugogodišnju tradiciju kvalitetne i transparentne suradnje s institucijama i lokalnim zajednicama, a takav pristup planiramo i nastaviti. Aktivno sudjelujemo u radu brojnih povjerenstava koja utječu na oblikovanje javnih politika i nastavit ćemo zastupati interese naših članica.
Suradnja s jedinicama lokalne samouprave iznimno je važna jer upravo ona uvelike određuje kvalitetu rada udruga. U praksi postoje primjeri vrlo dobre suradnje, ali i oni u kojima je ona nedostatna. Spreman sam osobno dolaziti u sredine i raditi na jačanju partnerstva tamo gdje je to potrebno.
Vaša poruka za kraj?
– Preuzimanje ove funkcije dolazi u razdoblju velikih izazova, ali i prilika za pozitivne promjene. Moja uloga neće biti samo administrativna, nego usmjerena na aktivno povezivanje svih dionika i jasno komuniciranje potreba zajednice.
Vjerujem da su upravo suradnja, partnerstvo i zajedničko djelovanje ključ izgradnje društva jednakosti i jednakih mogućnosti za sve.
Intervju
BOJAN HAJDIN Kako prevariti osobe s ozljedom leđne moždine
Objavljeno
Prije 2 mjeseca/
31/03/2026Napisao/la:
Mladen Kristić
‘Revolucionarne’ terapije koje obećavaju brzo ozdravljenje ljudima s ozljedom leđne moždine najčešće su tek ‘čudesna prevara’
Poslušaj članak
Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara (HUPT) ovog su ožujka pokrenule kampanju ‘Čuda nisu terapija’ kojom , uz ostalo, žele upozoriti osobe s ozljedom leđne moždine ne nasjedaju na lažna obećanja o ‘revolucionarnim terapijama’ koje donose ‘čudesna ozdravljenja’, a zapravo je riječ o običnim, ali skupim prevarama. Tim smo povodom razgovarali s Bojanom Hajdinom, predsjednikom HUPT-a.
Gospodine Hajdin, možete li nam navesti konkretne slučajeve ljudi s ozljedama leđne moždine koji su skupo platili tzv. čudesne terapije, a koje nisu dale nikakve rezultate?
– Nažalost, takvih je primjera puno i oni su bili jedan od ključnih motiva za pokretanje kampanje ‘Čuda nisu terapija – kada nada postane proizvod’. Radi se o osobama koje su, suočene s teškom dijagnozom poput ozljede leđne moždine, tražile svaku moguću priliku za oporavak.
Imamo slučajeve gdje su ljudi prikupljali sredstva putem donacija ili ulagali vlastitu životnu ušteđevinu – često i desetke tisuća eura – kako bi otišli na tretmane koji su obećavali značajna poboljšanja. Međutim, nakon terapija nije došlo do nikakvih objektivnih promjena u funkcionalnosti.
U nekim situacijama ljudi su se vraćali i u lošijem stanju jer su prekinuli standardnu rehabilitaciju ili bili izloženi neadekvatnim postupcima.Važno je naglasiti da ne osuđujemo te odluke – one proizlaze iz nade i želje za boljim životom. Problem je u sustavu koji takvu nadu ponekad pretvara u tržišni proizvod.
O kakvim je terapijama zapravo riječ? U koje zemlje u inozemstvu ljudi sa spinalnim ozljedama najčešće odlaze? Navodno je to Tajland…
– Najčešće se radi o terapijama koje nisu potvrđene kroz rigorozna klinička istraživanja. To uključuje razne oblike tretmana matičnim stanicama, eksperimentalne neurološke stimulacije, kao i niz alternativnih pristupa koji se prezentiraju kao ‘revolucionarni’, ali bez jasne znanstvene podloge.
Takve se terapije najčešće nude u inozemstvu – uključujući zemlje Azije poput Tajlanda, ali i druge destinacije gdje je regulacija slabija ili fleksibilnija.
Problem nije nužno geografska lokacija, već činjenica da se te usluge često komercijaliziraju i oglašavaju kao gotova rješenja, bez transparentnih podataka o uspješnosti i rizicima. Upravo zato kroz kampanju naglašavamo razliku između stvarnog medicinskog napretka i komercijalnih ponuda koje koriste jezik nade, ali bez dokaza.
Kako se to odražava na psihičko, pa i na materijalno stanje ljudi koji su uložili silne novce i energiju u te terapije, a kasnije shvatili da su zapravo prevareni?
– Posljedice su duboke i višeslojne. Financijski, obitelji često ulaze u dugove ili iscrpe sve resurse. Psihološki, dolazi do snažnog razočaranja, osjećaja krivnje i gubitka povjerenja – ne samo u sustav, nego i u vlastite odluke.
Dodatni problem je što takva iskustva mogu odgoditi ili otežati proces prihvaćanja realnog zdravstvenog stanja i usmjeravanje na terapije koje zaista imaju dokazanu vrijednost.
Zato je ključna poruka kampanje vrlo jasna: nada nije problem – problem nastaje kada se nada počne prodavati kao gotov proizvod. Upravo tu želimo pomoći ljudima da donose informirane odluke kroz postavljanje pravih pitanja i razumijevanje razlike između znanosti i marketinga
HUPT u travnju kreće s projektom obuke osobnih asistenata. O čemu se radi i jeste li zadovoljni brojem osobnih asistenata koji su na raspolaganju članovima HUPT-a?
– HUPT već više od godinu dana aktivno provodi edukacije za osobne asistente i među prvima smo dobili licencu nadležnog ministarstva za provedbu takvih programa. Cilj edukacije je osigurati kvalitetnu, standardiziranu i stručnu podršku osobama s invaliditetom, posebno onima s ozljedom leđne moždine, gdje su potrebe često kompleksne i specifične.
Edukacije obuhvaćaju praktična znanja o svakodnevnoj skrbi, ali i šire razumijevanje zdravstvenih, socijalnih i psiholoških aspekata života korisnika. Time želimo podići ne samo dostupnost, nego i kvalitetu usluge osobne asistencije.
Što se tiče broja asistenata, situacija se postupno poboljšava, ali i dalje ne odgovara stvarnim potrebama na terenu. Posebno u kontekstu nedavne odluke Ustavnog suda, koja dodatno proširuje krug korisnika prava na osobnu asistenciju, jasno je da će potreba za većim brojem educiranih asistenata značajno rasti.
U tom kontekstu, nadamo se i povećanju satnice koju isplaćuje ministarstvo, jer je to ključan preduvjet za poboljšanje radnih uvjeta i povećanje plaća osobnih asistenata. Bez toga će biti teško dugoročno osigurati stabilan i kvalitetan sustav podrške.
Naš cilj je jasan – razviti sustav u kojem osobna asistencija nije samo formalno pravo, nego stvarno dostupna i kvalitetna usluga koja omogućuje dostojanstven i neovisan život.
Održana peta konferencija ‘Pristupačna budućnost’
Tajni Agenti 010 razmijenili dres s Modrićem i Kovačićem
U Osijeku obilježen Svjetski dan multiple skleroze
U trendu
-
Osobe s invaliditetomPrije 3 danaHrvatski sabor želi veće uključivanje OSI u politički život
-
Osobe s invaliditetomPrije 5 danaPredstavljen novi vodič za studente s invaliditetom
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaInstitucionalizacijom se ograničavaju ljudska prava
-
in MREŽAPrije 5 danaOdržana tribina o (samo)zapošljavanju osoba s invaliditetom
-
Asistivna tehnologijaPrije 6 danaATAAC 2026 ponovno okuplja svjetske stručnjake u Zagrebu
-
in MREŽAPrije 5 danaOtvoren inkluzivni URIHO coworking prostor
-
Kutak za stručnjakePrije 6 danaLjeto, putovanja i život sa stomom ili kateterom
-
Life&StylePrije 5 danaTrend nošenja više prstena kao izraz osobnog stila





