Intervju

INTERVJU Darijo Jurišić – pravobranitelj za osobe s invaliditetom

Objavljeno

Prije 1 godina

23/04/2025

Napisao/la:

Borna Ferdo Vukojević

Foto: POSI

Kako u primjeni izgledaju Zakon o inkluzvnom dodatku i Zakon o osobnoj asistenciji te koje su najčešće pritužbe osoba s invaliditetom, pročitajte u velikom intervjuu s Darijem Jurišićem

Gospodine Jurišić, prošlo je točno godinu dana otkad ste preuzeli funkciju pravobranitelja za osobe s invaliditetom. Koji Vam je kao pravobranitelju najveći izazov, te kako se nosite s pritiskom kojeg ta funkcija nosi?

Ne dobivam često ovako empatično pitanje… Mislim da će pravi odgovor pokazati vrijeme. Ono što u ovom trenutku znam i što mogu sa sigurnošću tvrditi je da moji suradnici i ja svo svoje znanje, stečena iskustva i vrijeme ulažemo u zagovaranje prava i koristi osoba s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji, te da ćemo tim istim smjerom nastaviti i dalje. Nemjerljiv je doprinos koji su, i vidljivosti osoba s invaliditetom u našem društvu i uvođenju društvenog modela odnosa prema invaliditetu, dali prva pravobraniteljica Anka Slonjšak i Mira Pekeč-Knežević, zamjenica pravobranitelja u dva cijela mandata.

Njihova vizija, zalaganje i rad, kao i rad svih koji su bili dio Pravobraniteljstva učinili su da se i osobe s invaliditetom i invaliditet danas uzimaju u obzir prilikom donošenja novih propisa, da se osobe s invaliditetom i njihove predstavnike sve češće konzultira o rješenjima na državnoj, područnoj i lokalnoj razini, te da se naše preporuke, koje nisu pravno obvezujuće, ipak sve više i više uvažavaju. Vjerujem da će budući napori i nadalje doprinositi povećanju kvalitete življenja osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Ali ipak, još puno toga nije dobro, jer iako za brojna pitanja danas imamo dobro uređeni normativni okvir, još uvijek u praksi nismo na razini preuzetih međunarodnopravnih obveza i još uvijek osnovano tvrdimo da ostvarivanja prava osoba s invaliditetom nisu niti u jednom životnom području u potpunosti uređena.

Kako ocjenjujete položaj osoba s invaliditetom na tržištu rada u Hrvatskoj? Koliko je zaposlenih, a koliko nezaposlenih osoba s invaliditetom te što bi se moglo napraviti kako bi se broj zaposlenih osoba s invaliditetom povećao?

Osobe s invaliditetom i dalje nisu ravnopravno zastupljene na tržištu rada. Osim problema neusklađenosti obrazovanja s potrebama tržišta rada, jedan od razloga svakako čine predrasude prema radnom potencijalu osoba s invaliditetom i nažalost još uvijek prevladava mišljenje da invaliditet predstavlja zapreku za rad, što danas već trebamo znati da nije. Pritužbe građana koji se nama obraćaju ukazuju da su osobe s invaliditetom (pre)često diskriminirane u postupcima zapošljavanja, ali i na radnom mjestu. Jedan od osnovnih razloga tome su i prepreke koje postoje u našoj okolini, a s kojima se osobe s invaliditetom moraju svakodnevno suočavati. Na primjer, neprilagođenost javnog prijevoza, fizička i komunikacijska nepristupačnost radnog mjesta, uskraćivanje razumne prilagodbe i slično. Međutim, neučinkovita i manjkava zakonska uređenja također još uvijek otežavaju položaj osoba s invaliditetom u svijetu rada. Zbog netransparentnosti natječajnih postupaka često sumnjaju da im je povrijeđeno pravo na jednako postupanje i teško dokazuju kršenje prava na osnovi invaliditeta u postupcima zapošljavanja. Također, većinom su uvjereni da je zapošljavanje u državnim i javnim službama netransparentno i da se pogoduje unaprijed poznatim kandidatima.

Ne možemo ne istaknuti kako je jaz u zapošljavanju osoba s invaliditetom u Hrvatskoj među najlošijim u Europskoj uniji. Razlika između osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta rezultira kod nas jazom u zapošljavanju osoba s invaliditetom od 39,2% dok je ukupni prosjek države članice Europske unije oko 21,5%. Preveliki broj osoba s invaliditetom ili gotovo njih polovica (oko 53%) nemaju završenu osnovnu školu ili imaju samo osnovnoškolsko obrazovanje, 33% srednju stručnu spremu, a svega 6% visoku ili višu stručnu spremu. Ipak i unatoč i usprkos takvoj obrazovnoj strukturi ima i određenih pozitivnih pomaka. Prema evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tijekom 2024. godine zaposleno je 4.399 osoba s invaliditetom. U odnosu na prošlu godinu, kada je zaposleno 3.645 osoba s invaliditetom, broj zaposlenih je povećan za 20,7%. Općenito gledajući kretanje zaposlenosti osoba s invaliditetom, u posljednje četiri godine imamo mali, ali kontinuirani rast. Najviše zaposlenih je u dobi između 20 i 24 godine, njih 852 (19,4%), slijede osobe u dobi od 25 do 29 godina (687 ili 15,6%) te u dobi od 15 do 19 godina (470 ili 10,7%).

Najveći broj osoba s invaliditetom zaposlenih tijekom 2024. godine prije zaposlenja bili su u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje do godinu dana, ukupno 3.272 osobe s invaliditetom tj. 74,4% od ukupnog broja zaposlenih osoba s invaliditetom.

Zbog svega toga postojeći sustav poticaja pri zapošljavanju osoba s invaliditetom potrebno je nadopunjavati novima za kojima itekako postoji potreba. Veliki dio problema leži i u dugogodišnjim preranim umirovljenjima i u tom kontekstu neprepoznavanja uloge profesionalne rehabilitacije od strane predviđenih naručitelja ovih usluga, a s ciljem očuvanja preostalih radnih sposobnosti i što duljeg ostanka u svijetu rada.

Jedan od najvećih problema osoba s invaliditetom na razini cijele Hrvatske je svakako pristupačnost – kako u prometu, tako i u javnim ustanovama. Imate li neku ideju kako bi se taj problem u budućnosti mogao popraviti?

Od 2017. godine kontinuirano pratimo ispunjavanje obveze osiguravanja pristupačnosti građevina i prostora u kojima djeluju državne ustanove i institucije koje su za osobe s invaliditetom važne zbog ostvarivanja prava i usluga u različitim životnim područjima (socijalna skrb, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, zapošljavanje, vještačenje) i o tome izvještavamo u našim izvješćima o radu koje svake godine podnosimo Hrvatskom saboru. Naime, pristupačnost građevina u kojima djeluju državne ustanove i institucije od iznimne je važnosti za osobe invaliditetom, kako za one koje kao nositelji određenih prava trebaju podnositi zahtjeve, komunicirati s različitim službama, savjetovati se i obavljati druge radnje, tako i za one koji rade ili se žele zaposliti u državnoj i javnoj službi na ravnopravnoj osnovi s ostalima.

Danas možemo zaključiti kako unatoč znatnim i vidljivim pozitivnim pomacima u osiguravanju pristupačnosti poslovnih prostora u kojima se obavljaju poslovi iz djelokruga javnopravnih tijela – još uvijek postoje brojne prepreke zbog kojih osobe s invaliditetom nemaju odgovarajući i potrebni pristup državnim i javnim ustanovama i institucijama na ravnopravnoj razini s ostalim građanima. Uvažavajući i podržavajući svake godine sve dostupnije mogućnosti koje građani imaju u odnosu na pristup javnim tijelima putem mrežnih i elektroničkih servisa, ipak brojne osobe s invaliditetom još uvijek radi ostvarivanja različitih prava i usluga moraju osobno pristupati u prostore različitih javnih i državnih institucija, a još uvijek postoje brojne prepreke zbog kojih osobe s invaliditetom tamo nemaju odgovarajući pristup.

Treba naglasiti da pristupačnost predstavlja osnovni preduvjet za uključivanje osoba s invaliditetom u život zajednice, a osiguranje pristupačnosti obveza je koja proizlazi iz međunarodnih dokumenata koje je Republika Hrvatske potpisala i ratificirala, kao i obveza koju propisuju nacionalni zakoni i propisi. Moram istaknuti kako odgode i dugotrajnost pregovora, planiranja i provedbe projekata kojima se osiguravaju u pojedinim slučajevima i kod pojedinih institucija elementi pristupačnosti i dalje su često obilježje izvješća koja zaprimamo vezano za pristupačnost institucija osobama s invaliditetom.

Odgovor na ove probleme i izazove vidimo u učinkovitijem i efikasnijem korištenjem dostupnih financijskih sredstava iz svih mogućih izvora, sve u svrhu ubrzanja postupaka osiguranja pristupačnosti. Dio rješenja je sigurno i dodatno educiranje svih onih zaduženih za osmišljavanje projekata, provođenje javne nabave i ostale radnje u sklopu aktualnih projekata obnove, izgradnje i uređivanja prostora, sve kako bi se podigla razina svijesti o specifičnim zahtjevima pristupačnosti za osobe s invaliditetom, uključujući razumijevanje zakonskih obveza, standarda pristupačnosti i potreba osoba s invaliditetom i što je posebno važno – sve to u svim fazama projekata. Ideja i preporuka koje bi mogle u budućnosti znatno pomoći rješavanju ove vrste problema vidimo i u uključivanju predstavnika osoba s invaliditetom u procese odabira elemenata pristupačnosti kako bi oni svojim prijedlozima pomogli pri odabiru rješenja koja će u potpunosti zadovoljiti potrebe svih, neovisno o vrsti invaliditeta. Pozitivni primjeri iz prakse, nažalost još uvijek pretežito iz inozemstva, potvrđuju kako argument da je građevina zaštićena kulturno dobro nije i ne smije biti opravdanje za neosiguravanje pristupačnosti.

Parkirališnu kartu za osobe s invaliditetom dobio je velik broj ljudi, a broj parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom nije se povećao u skladu s time. Jesu li nadležni svjesni tog problema i razmišlja li se o mogućim rješenjima?

Čini mi se kako svi moramo biti svjesni da zbog sve većeg broja automobila u našim gradovima i zbog njihovih sve većih gabarita, vjerojatno više nikada neće biti dovoljno parkirališnih mjesta za sve.

S obzirom na to, definitivno parkiranje na mjestima rezerviranim za pakiranje vozila osoba s invaliditetom postaje sve veći problem u brojnim sredinama. Kada govorimo o parkirališnim kartama, i podaci i javljanja građana ukazuju da ima i onih sredina u kojima s obzirom na prijašnji broj korisnika znaka pristupačnosti danas manje osoba s invaliditetom je ostvarilo pravo na Europsku parkirališnu kartu. Svaka sredina na svoj način pokušava riješiti probleme vezane općenito za sav promet u mirovanju na svom području, ali naš prioritet postaje cilj da se njihov broj nikako ne smanjuje. Osiguravanje mogućnosti parkiranja na temelju važeće parkirališne karte morati će se u budućnosti ostvarivati još djelotvornijim kontrolama parkiranja, ali i strožim kažnjavanjima svih vrsta zlouporaba i onih koji uopće nemaju parkirališnu kartu za osobe s invaliditetom, ali i onih osoba s invaliditetom koje svoju parkirališnu kartu daju drugima na korištenje.

Parkirana vozila u kojima nije propisno istaknuta Europska parkirališna karta za osobe s invaliditetom, zlouporaba tuđe parkirališne karte i parkiranje na ovim mjestima iako osoba s invaliditetom nije u vozilu, parkiranje preblizu ili djelomično preko obilježenih parkirališnih mjesta bez ostavljanja dovoljnog razmaka potrebnog da osoba s invaliditetom izađe iz svog vozila, najučestaliji su prekršaji koji ukazuju na još uvijek nedovoljnu razinu svijesti društva o važnosti pristupačnih parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom. Posebno je zabrinjavajuća spoznaja kako osobe s invaliditetom koje zbog izostanka pravovremenog sankcioniranja prekršitelja same pokušaju ukazati na nepropisno parkiranje, često budu verbalno i gotovo fizički napadnute od samih prekršitelja. Tu razinu i prometne i ljudske kulture tek moramo kod nas dosegnuti.

Što mislite o Zakonu o inkluzivnom dodatku te kako ste zadovoljni njegovom primjenom?

Možemo reći da je prošlu 2024. godinu definitivno u vezi svih prava osoba s invaliditetom obilježila primjena Zakona o inkluzivnom dodatku i Zakona o osobnoj asistenciji, kao svojevrsnih novih prava u takvim oblicima u sustavu socijalne zaštite. Zbog toga je kod nas udio pritužbi koje su se odnosile na ova prava prešao dvije trećine od ukupnog broju svih zaprimljenih pritužbi.

Zakon o inkluzivnom dodatku donesen je 2023., s primjenom od 1. siječnja 2024. godine. Danas on obuhvaća dosadašnje četiri naknade – osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, uvećani dječji dodatak i naknadu do zaposlenja, a njime je definirano pet razina potpore s osnovnim kriterijem za određivanje razine po vrsti, težini invaliditeta i dobi. Inkluzivni dodatak je novčana naknada koju ostvaruju osobe s invaliditetom radi prevladavanja prepreka i lakšeg uključivanja u život zajednice. Ta je naknada dugo očekivana od cijele zajednice osoba s invaliditetom, s obzirom na najave da će po svojoj visini biti realnija u odnosu na dodatne potrebe osoba s invaliditetom, a pri tome je uglavnom potpuno neovisna od drugih prihoda ili imovine. Dakle, to nije naknada za život ili za osiguravanje egzistencije, poput plaće ili mirovine, nego se radi o kompenzirajućem dodatku koji bi prije svega trebao pomoći osobi s invaliditetom za snošenje troškova koje osoba bez invaliditeta nema, a kako bi bila ravnopravno uključena u zajednicu.

U postupanjima po pritužbama i uvidima na temelju provedenih ispitnih postupaka kod ostvarivanja prava na inkluzivni dodatak uočavamo često manjkava postupanja stručnih radnika kada se radi o kompleksnijim postupcima zaštite prava, ali i interesa osoba s invaliditetom, zbog čega smo zabrinuti kako u Hrvatskoj imamo nedostatak ključnih resursa za kvalitetniju provedbu ovog Zakona. Pri tome mislim prije svega na dovoljan broj socijalnih radnika i vještaka te manjak logističke podrške sustava.

Projekcija o broju mogućih korisnika inkluzivnog dodatka kod donošenja Zakona o inkluzivnom dodatku bila je oko 150.000 osoba. Od samog početka primjene Zakona, očekivane projekcije daleko su premašene, te je ta brojka danas u 2025. godini blizu 300.000 postupaka. Pri tome se radi o osobama s određenim bolestima ili stanjima, ali naglašavamo ukoliko nije utvrđeno da su zbog tih stanja nastale dugotrajne posljedice u vidu značajnog smanjenja sposobnosti ili nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti u brizi za sebe, u kretanju i u zadovoljavanju svakodnevnih životnih potreba, u tom slučaju govorimo o bolesti, ali ne i o invaliditetu.

Dakle, možemo zaključiti kako je inkluzivni dodatak pristup ostvarivanju prava koji smo dugo i zagovarali i očekivali, da su socijalne naknade značajno povećane za gotovo sve kategorije osoba s invaliditetom, zbog čega i mnogi korisnici ranijih prava izražavaju zadovoljstvo visinom nove naknade. Što se tiče postupaka utvrđivanja prava na inkluzivni dodatak, prema našim saznanjima ti su postupci gotovo u potpunosti dovršeni u okviru zakonskog roka za ranije korisnike prava na osnovi invaliditeta. Sada pak zaprimamo pritužbe onih građana koji se po prvi put obraćaju radi ostvarivanja prava na osnovi invaliditeta, konkretno inkluzivnog dodatka, a koji ranije nisu bili korisnici naknada koje su se mogle ostvariti na temelju invaliditeta.

6. Kako ste zadovoljni provedbom Zakona o osobnoj asistenciji? Manjak asistenata je goruće pitanje za mnoge osobe s invaliditetom.

Osobna asistencija je provedbom Zakona o osobnoj asistenciji napokon postala sustavno osigurana i besplatna za gotovo sve korisnike, a ne više ovisna o projektima organizacija civilnog društva.

Pritužbe koje danas zaprimamo uglavnom se odnose na zakonsko ograničenje satnice koju mogu ostvariti osobe s invaliditetom prema vrsti i težini invaliditeta, pri čemu najveći broj osoba ne može ostvariti uslugu više od četiri, odnosno osam sati dnevno, što smatraju nedovoljnim za svakodnevni život i potrebe osobe. Što se tiče zakonskih odredbi, najviše je pritužbi na ograničenje satnice zbog obiteljskog statusa. Tako će osoba s tjelesnim oštećenjem i Barthelovim indeksom od 0 do 20 ostvariti uslugu u trajanju od 16 sati dnevno samo ukoliko živi sama, a uz Barthelov indeks od 21 do 35 može ostvariti samo četiri sata usluge, osim ako živi sama, kada može ostvariti do osam sati dnevno. Ovo je značajno ograničenje za osobe s invaliditetom koje većinom i žive u obitelji, ali žive s npr. starim roditeljima koji im ne mogu pružiti odgovarajuću pomoć zbog dobi i zdravstvenog stanja ili su u kućanstvu sa supružnikom koji je zaposlen, te nije u mogućnosti pružati pomoć svojem supružniku.

Smatramo da je svakako potrebno kroz očekivanu evaluaciju provedbe ovog Zakona utvrditi na koji način on utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom, kao i efekte ograničavajuće satnice, posebno za one kategorije osoba s invaliditetom koje sada ostvaruju svega četiri sata dnevno osobnog asistenta. Nadamo se da će rezultati evaluacije i prijedlozi biti razmotreni i donijeti daljnje poboljšanje ove izuzetno važne usluge za osobe s invaliditetom.

Koje su najčešće pritužbe koje primate od osoba s invaliditetom? Mijenja li se slika, statistika najčešćih problema kako vrijeme odmiče ili smo još u glibu istih starih prepreka jednakosti?

Osobe s invaliditetom nam se iz godine u godinu pritužuju na različita područja što je i za očekivati budući da su i za osobe s invaliditetom, kao i za sve druge građane, jednako važna sva životna područja, a ne samo područja zdravstvene i socijalne zaštite, što je česta predrasuda šire, ali nažalost i one stručne javnosti. Ipak mogu izdvojiti da se osobe s invaliditetom, članovi njihovih obitelji, predstavnici udruga, ali zanimljivo i sve više građani koji sami nisu osobe s invaliditetom, ali žele reagirati, najčešće pritužuju na područja socijalne zaštite, pristupačnost i mobilnost, zapošljavanja i rada, te potom područja odgoja i obrazovanja, zdravstva, mirovinsko osiguranje, pravosuđe, suzbijanje nasilja, sport i ostalo.

Neka poruka za kraj?

Naša iskustva ukazuju kako, unatoč znatnim pozitivnim promjenama normativnog okvira, ali i brojnim poticajnim mjerama koje su danas na raspolaganju za osiguravanje izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u različitim životnim područjima, još uvijek postoji potreba za podizanjem razine svijesti cijelog društva o tome što svatko od nas, kao pojedinac ili kao dio nekog sustava, u svom području i života i rada može učiniti kako bismo izgradili inkluzivnije okruženje u kojemu će djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom imati zaista jednake mogućnosti kao i ostali građani Republike Hrvatske.

Ipak, zabrinjavajuće je kako je rizik od siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj za osobe s invaliditetom značajno veći kod osoba s invaliditetom nego što je kod osoba bez invaliditeta i nastavit ćemo na to ukazivati u našem radu.

Povezane teme:Darijo Jurišić inkluzivni dodatak Istaknuto Osobe s invaliditetom Osobna asistencija Ured pravobranitelja za OSI

Borna Ferdo Vukojević

Nastavite čitati

In Metropola

DANIJELA DOLENEC Ustanova URIHO primjer je inkluzije

Objavljeno

Prije 1 mjesec

04/05/2026

Napisao/la:

IN-PORTAL

Foto: Zagreb.hr

Cilj URIHO-a je osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom i drugih teže zapošljivih osoba, kaže zamjenica zagrebačkog gradonačelnika

Redakcija In Portala u cijelosti prenosi intervju zamjenice zagrebačkog gradonačelnika Danijele Dolenec, objavljen na portalu tockanai.hr (medij za biznis).

Grad Zagreb posljednjih godina sustavno razvija politike usmjerene na jačanje inkluzivnosti i socijalne kohezije, s naglaskom na dostupnost javnih usluga, smanjenje nejednakosti i uključivanje ranjivih skupina u sve segmente društva, navodi se u uvodu intervjua zamjenice zagrebačkog gradonačelnika.

Inkluzija se pritom ne promatra kao deklarativan cilj, nego kao skup konkretnih mjera – od socijalnih usluga i stanovanja do obrazovanja, zapošljavanja i zdravstva – koje trebaju omogućiti ravnopravno sudjelovanje svih građana u životu grada.

Grad Zagreb ne djeluje sam, već u partnerstvu s poduzetnicima, institucijama i civilnim sektorom, stvarajući sustav u kojem društvena odgovornost postaje i ekonomska prilika.

Posebno se ističe primjer ustanove URIHO, koja danas zapošljava gotovo 500 radnika, od čega većinu čine osobe s invaliditetom. Uz značajno povećanje proračunskih izdvajanja i uvođenje modela usluge od općeg gospodarskog interesa, Grad je osigurao stabilnost zapošljavanja upravo onih skupina koje najteže pronalaze mjesto na otvorenom tržištu rada.

Time inkluzija postaje mjerljiva – kroz radna mjesta, veća prava i dugoročnu održivost sustava.

Kako poduzeća u Zagrebu mogu aktivno sudjelovati ili već sudjeluju u Socijalnom planu – npr. kroz inkluzivno zapošljavanje manjina, invalida ili žena?

– Posebna pozornost posvećena je profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. URIHO, ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje koja ima status zaštitne radionice, prema posljednjim informacijama zapošljava 489 radnika, od kojih je 299 osoba s invaliditetom. Prvi put nakon 20 godina sklopljen je i kolektivni ugovor čime su se značajno povećale plaće i materijalna prava zaposlenika.

Koje poticaje Grad nudi (subvencije, porezne olakšice)?

– U 2024. izdvajanja iz gradskog proračuna za zapošljavanje osoba s invaliditetom povećana su za 60 posto u odnosu na 2023., dok su u 2025. u odnosu na 2024. povećana za 100 posto. Time je osigurano stabilno i održivo financiranje zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije, osobito za osobe s težim oblicima invaliditeta koje teško pronalaze posao na otvorenom tržištu.

Od 2025. financiranje je nastavljeno putem Usluge od općeg gospodarskog interesa, donesene na temelju Odluke o utvrđivanju i povjeravanju obavljanja usluge sveobuhvatnog zapošljavanja osoba s invaliditetom kao usluge od općeg gospodarskog interesa za Grad Zagreb (tzv. UOGI potpora).
Time je za sljedećih pet godina osigurano kvalitetno, učinkovito, ekonomično i svrhovito zapošljavanje osoba s invaliditetom na zagrebačkom području u djelatnostima konfekcije, kože, obuće, tiska, kartonaže, ortopedije, obrade metala i keramike, prodaje, ali i u administrativnim i drugim djelatnostima.

URIHO je osigurao coworking-prostor za osobe koje se samozapošljavaju, a prije svega za poduzetnike i poduzetnice početnike s invaliditetom, za obavljanje uredskih djelatnosti. Takvih prostora ima i na drugim lokacijama u Zagrebu, ali samo URIHO, osim pristupačnosti za osobe s invaliditetom i varijabilnih cijena, nudi i podršku kroz grupne edukacijske radionice i/ili individualne oblike savjetodavne podrške.

Potencijalni korisnici coworking-prostora moći će se prijavljivati putem jednostavnog obrasca koji će biti dostupan na URIHO-voj mrežnoj stranici. Prostor i ostali detalji će uskoro biti dostupni korisnicima.

Žene su ključni fokus vašeg portfelja: koje mjere Socijalnog plana osnažuju žene kroz borbu protiv nasilja, ekonomsku neovisnost i rodnu ravnopravnost u gradskim poslovima?

– Socijalni plan posebno naglašava podršku u području borbe protiv nasilja nad ženama. Uz sustave policije, pravosuđa, socijalne skrbi i obrazovanja, važno nam je da Grad osigurava sve njemu dostupne mehanizme. Stoga Grad razvija i podržava lokalni sustav podrške i zaštite žena žrtava nasilja uz posebnu pozornost na poštivanje ženskih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Socijalnim planom utvrđena je adekvatna pokrivenost uslugama smještaja u tri zagrebačka skloništa te potreba za dugoročnom održivosti rada pet savjetovališta za žene žrtve nasilja na području grada, uključujući i specijalizirano savjetovalište za žrtve seksualnog nasilja.

Od 2025. gradska ustanova Dom Duga – Zagreb provodi novu socijalnu uslugu organiziranog stanovanja za žene koje su bile smještene u skloništima. Ponosni smo što je ta nova usluga bila zadana našim strateškim dokumentom i da zaista radimo na ostvarenju onoga što planiramo. Ta se usluga provodi u tri gradska stana i omogućuje produljeno razdoblje podrške.

Uz to, Plan predviđa aktivnosti jačanja i poticanja zapošljavanja teže zapošljivih skupina građana/ki, uključujući žene žrtve nasilja kroz pripremu i osnaživanje za ulazak ili povratak na tržište rada. Ekonomsko osnaživanje žena dokazano je najznačajnija aktivnost za postizanje samostalnosti žena i dugoročnu prevenciju povratka u zajednicu s počiniteljem nasilja.

Tema kojoj se pridaje sve veća važnost u posljednje vrijeme, ali se o njoj još uvijek premalo priča je mentalno zdravlje. Kakve ste aktivnosti predvidjeli u tom segmentu?

– U području osnaživanja žena, Grad posebnu pažnju posvećuje i temama mentalnog zdravlja i ovisnosti kod žena, a što je u znatnoj mjeri zanemarena tema u našem društvu.

U okviru svog redovnog rada Klinika za psihijatriju Vrapče provodi posebno organiziranu intermitentnu grupu za žene, koja jednom tjedno pruža individualni i grupni terapijski rad prilagođen rodno specifičnim potrebama i obrascima ovisnosti.

Održan je i stručni simpozij Žene i ovisnosti – izazovi i rješenja, s ciljem jačanja stručnih kapaciteta i razvoja rodno osjetljivih pristupa i u pružanju podrške ženama.

Kako plan podržava poduzetnice i žene u STEM profesijama – primjerice kroz inkubatore, financiranje ili programe protiv staklenog stropa u gradskim tvrtkama?

– Što se tiče zastupljenosti žena u STEM zanimanjima i na rukovodećim pozicijama, Zagrebački holding aktivno potiče i podupire napredovanje žena na najviše funkcije. Također, unapređenje rodne ravnopravnosti podupire se i kroz europski projekt CAREvolution (2026.), koji uključuje reviziju postojećih praksi i izradu Plana rodne ravnopravnosti. U ožujku 2026. godine održane su radionice o suzbijanju nesvjesnih pristranosti pri zapošljavanju i napredovanju, s ciljem pravednijeg vrednovanja karijera.

U okviru gradskog programa poticanja poduzetništva i obrta postoji mjera za dodjelu potpora za razvoj poduzetništva žena. Cilj je kroz sveobuhvatnu podršku ženama povećati njihovo uključivanje u poduzetništvo kroz pokretanje vlastitog poslovnog pothvata, ali i potaknuti razvoj i jačanje postojećih poslovnih aktivnosti. Uz financijsku podršku, mjera uključuje i savjetodavne usluge te edukacije. Kroz ovu mjeru, nastojimo dodatno osnažiti žene u poduzetništvu, potaknuti njihov poduzetnički duh te povećati njihov udio u gospodarstvu.

Kakvi su konkretni rezultati programa za podršku poduzetnicama i koliko su one prisutne u inovacijskim i poduzetničkim sektorima?

– Prema podacima Obrtnog registra vidljiv je kontinuirani rast broja obrta u Gradu Zagrebu s istovremenimpovećanjem udjela obrta u vlasništvu žena što jasno ukazuje na njihovu značajnu ulogu u jačanju lokalnog gospodarstva te očuvanju i stvaranju novih radnih mjesta. Stoga i ne čudi da su upravo žene najzastupljenije korisnice potpora za očuvanje i razvoj obrtničkih djelatnosti.

Na temelju Javnog poziva za dodjelu potpore za očuvanje i razvoj obrtničkih djelatnosti za 2025. od ukupnog broja odobrenih potpora čak62 posto odobreno je ženama poduzetnicama. Osim što se kroz ovu mjeru potiče očuvanje i razvoj obrtništva, javnim pozivom omogućuje se dodatno valoriziranje obrta koji zapošljavaju osobe s invaliditetom.

Također, u okviru Zagrebačkog inovacijskog centra d.o.o. (ZICER) provode se programi kojima je glavni cilj pružiti podršku razvojnim timovima i poduzetnicima u realizaciji njihovih poduzetničkih ideja, razvoju i komercijalizaciji proizvoda iz područja visokih tehnologija. Programi obuhvaćaju predinkubaciju (razrada ideje), inkubaciju/akceleraciju (rast i razvoj poslovanja) i postinkubaciju (daljnji rast i suradnja).

Podrška uključuje financijsku potporu kroz subvenciju troška inkubacije. Pri tome osjetljive skupine (žene poduzetnice, osobe s invaliditetom, pripadnici romske nacionalne manjine, žrtve nasilja u obitelji) koje se nalaze u procesu inkubacije/postinkubacije u ZICER-u ostvaruju dodatnih 5 posto potpore. Osim financijske potpore ostvaruju i pravo na mentorstvo, edukaciju, poslovne kontakte i infrastrukturu.

ZICER i Plavi ured imaju značajnu ulogu u razvoju startup tvrtki i poduzetništva

– U 2025. u okviru ZICER-a su djelovale 73 tvrtke u fazi inkubacije ili postinkubacije te 27 tvrtki kao vanjski članovi (virtualna inkubacija/postinkubacija), od kojih je šest bilo u vlasništvu ili suvlasništvu žena.

S ciljem promoviranja poduzetničke kulture i jačanja poduzetničkih vještina ZICER u okviru Poduzetničkog centra – Plavog ureda sudjeluje u gradskim projektima i programima i kroz organizaciju seminara i savjetovanja.

Aktivnosti koje se provode unutar centra (edukacija, savjetodavne konzultantske usluge, pomoć poduzetnicima pri apliciranju na fondove EU i dr.) namijenjene su i socijalno osjetljivim skupinama dok su obrazovni programi prilagođeni potrebama određenih ciljnih skupina kako bi se povećale njihove kompetencije.

Deeptech startup VirusHunter osvojio je treće mjesto na Zagreb Connectu 2025. [Izvor: ZICER]U 2025. održano je 168 edukacijskih seminara i predavanja na temu poduzetništva na kojima je sudjelovalo 3037 polaznika, od kojih je bilo 2.348 žena, 95 osoba s invaliditetom, 52 branitelja i 675 osoba mlađih od 30 godina.

U kontekstu globalnih migracija, kako Zagreb balansira inkluziju stranaca s potrebama lokalnog tržišta rada, posebno u sektorima poput IT-a i usluga koje Grad i njegova poduzeća moraju pružiti?

– Zagrebački holding (ZGH) provodi procese zapošljavanja i profesionalnog napredovanja transparentno i prema visokim etičkim standardima, osiguravajući jednake prilike za sve kandidate. Zapošljavanje i selekcija temelje se isključivo na kompetencijama, znanju, motivaciji i radnim navikama kandidata, a postupci selekcije provode se prema najboljim praksama renomiranih trgovačkih društava, utemeljenima na suvremenim spoznajama iz područja psihologije, ekonomije i prava.

U okviru inkluzije radnika iz trećih zemalja, potrebno je naglasiti da ih, sukladno zakonskim propisima, Društvo Zagrebački holding može zapošljavati samo na onim radnim mjestima na kojima se testom tržišta rada, koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje, utvrdi da postoji potreba za zapošljavanjem te kategorije radnika. Trenutačno je u sklopu ZGH-a zaposleno pet radnika iz trećih zemalja, na operativnim poslovima u podružnici Gradska groblja.

Proces integracije stranih radnika započinje programom Uvođenja u posao radi upoznavanja s organizacijom i pravima radnika, a u planu je i organizacija tečajeva hrvatskog jezika. Cilj ovih mjera je brža prilagodba radnoj okolini, veće zadovoljstvo zaposlenika i njihova dugoročna stabilnost unutar tvrtke.

Možete li navesti primjer/primjere uspješne inkluzije: koji projekt iz plana je već doveo do vidljivih rezultata u poslovnom sektoru, poput smanjenja nezaposlenosti u ranjivim skupinama?

– Kao što sam ranije spomenula, pripadnike teže zapošljivih skupina uključujemo u neformalne programe učenja te ih na taj način pripremamo za tržište rada. Osim vještina potrebnih za pronalazak i zadržavanje zaposlenja, program osnaživanja sastoji se i od informatičkog i financijskog opismenjavanja. Upravo te kompetencije su važan preduvjet za obrazovanje, stanovanje i općenito uključivanje u zajednicu.

Uskoro ćemo omogućiti i pohađanje verificiranih programa obrazovanja koji nisu obuhvaćeni sustavom vaučera. Tu vidimo prostor za usku suradnju s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i CISOK centrima, kao mjestima s kojih treba širiti mogućnosti poticanja zapošljavanja. Time, zajedno s nacionalnom razinom, možemo utjecati na pozitivne rezultate u cilju smanjenja nezaposlenosti kod ranjivih skupina.

Važnu ulogu u tome imaju i udruge te Hrvatski zavod za socijalni rad koji su predviđeni kao partneri u provedbi Socijalnog plana, s ciljem poticanja zapošljavanja teže zapošljivih osoba. No krug možemo uspješno zatvoriti samo uz aktivno uključivanje poslodavaca koji moraju biti senzibiliziraniji i pripremljeniji na specifičnosti rada s teže zapošljivim osobama. I to je ono što nam predstoji u narednom razdoblju provedbe Socijalnog plana.

U svemu ovome otvara se i velika prilika za korištenje sredstava EU fondova, na kojima kontinuirano razvijamo i provodimo soft projekte. Dobar primjer tome je projekt Zaželi za potrebite Zagreba na kojem je samo Grad kao nositelj projekta do sada zaposlio tridesetak osoba.

Zagreb je sve inkluzivniji grad za strance i migrante – koje konkretne usluge se kroz Socijalni plan nude za njihovu integraciju i uključivanje u društvo?

– Grad Zagreb posljednjih godina razvija strukturiran pristup integraciji stranaca putem akcijskih planova za integraciju. Trenutačno to dodatno potvrđujemo kroz petogodišnji strateški dokument – Program Grada Zagreba za provedbu Povelje Integrirajućih gradova za razdoblje 2026. – 2030. Mjere i aktivnosti iz tih dokumenata usmjerene su na tražitelje međunarodne zaštite, osobe kojima je odobrena međunarodna ili privremena zaštita te strane radnike i radnice.

Jedan od važnijih iskoraka na području integracije je otvaranje Centra dobrodošlice, tzv. One Stop Shopa, koji djeluje kao središnja točka za informiranje stranaca o njihovim pravima, obvezama i uslugama koje osigurava Grad. Centar pruža informacije o uslugama u područjima socijalne i zdravstvene zaštite, obrazovanja, stipendiranja, učenja hrvatskog jezika, interkulturalnih programa i drugih aktivnosti, kao i besplatnu pravnu pomoć.

Grad Zagreb ima sklopljen i sporazum o suradnji s Pravnom klinikom Pravnog fakulteta. Riječ je o ustrojstvenoj jedinici Fakulteta u kojoj se studenti osposobljavaju za rad u pravnoj struci te, pod stručnim nadzorom i u skladu s općim aktima Fakulteta, pružaju besplatnu pravnu pomoć. Unutar Klinike djeluje nekoliko specijaliziranih grupa, među kojima je i grupa za pomoć azilantima i strancima.

Na koji način su obuhvaćeni jezični tečajevi, pravna pomoć i mjere zapošljavanja te kako Grad surađuje s poslodavcima i drugim partnerima u procesu integracije?

– Kao dio mjera akcijskih planova za integraciju, od 2022. provode se besplatni tečajevi hrvatskog jezika, uz mogućnost polaganja ispita i stjecanja certifikata o poznavanju hrvatskog jezika potrebnog za reguliranje statusa u Republici Hrvatskoj, nastavak obrazovanja ili zapošljavanje. Tečajevi se organiziraju u odabranim školama stranih jezika putem javne nabave, kao i kroz programe organizacija civilnog društva odabranih putem javnih poziva za iskaz interesa za sudjelovanje u provedbi mjera i aktivnosti.

Osim mjera i aktivnosti koji se odnose na jezične tečajeve, naglasak je i na mjerama koje uključuju pripremu za uključivanje na tržište rada kroz organiziranje informatičkih radionica za izradu životopisa, motivacijskog pisma i sl. te također organiziranje radionica, edukacija, susreta i sličnih aktivnosti s ciljem dodatnog umrežavanja poslodavaca i stranaca.

U području uključivanja stranaca i migrantskih radnika Grad od 2025. financira i program Zagreb – zdravi dom: program javnozdravstvene intervencije s doseljeničkom populacijom, koji provodi Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar. Njime se značajno nadopunjuje integracijska politika Grada jer je usmjeren na razumijevanje stvarnih životnih, radnih i zdravstvenih potreba doseljeničkih radnika.

Upravo kroz taj program provedeno je anketiranje gotovo 500 stranih radnika koji žive i rade u Zagrebu, održana su 24 dubinska kvalitativna intervjua te realizirano pet fokus grupa. Uz to su provedeni i dodatni etnografski intervjui s 12 hrvatskih radnika koji svakodnevno rade u okruženju s 44 strana radnika, čime je dobiven dublji uvid u dinamiku radnih mjesta.

U okviru programa izrađen je priručnik kulturalnih kompetencija za zdravstvene i socijalne radnike, provedene su edukacije timova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, istraživanja o uvjetima života i mentalnom zdravlju migrantskih radnika te materijali za bolju komunikaciju između radnika, sustava i poslodavaca.

Time ne pružamo samo zdravstvenu podršku, već stvaramo i preduvjete za bolju integraciju, od smanjenja stigme do lakšeg snalaženja u sustavu i stvaranja povjerenja. Dom za starije osobe Ksaver prošle je godine tako financirao učenje hrvatskog jezika za 12 svojih radnika.

Koje su još aktivnosti u planu za bolji i inkluzivniji Zagreb?

– Zagreb je jedan od 18 novih gradova koji su se pridružili međunarodnoj inicijativi uspostave inovacijskih timova Bloomberg Philanthropies. Ti timovi sastojat će se od specijaliziranih stručnjaka zaduženih za pružanje podrške gradskim službama u osmišljavanju i provedbi rješenja za ključne lokalne izazove. Jedan od izazova na kojem će inovacijski tim raditi jest stvaranje sigurnog i povjerljivog okruženja za građane i strance, odnosno stvaranje uključivog grada kako bi se svim stanovnicima osigurala bolja kvaliteta života.

Uz to, vjerujemo da će i budući Centar podrške za društveno poduzetništvo u okviru ZICER-a imati značajan utjecaj jer može dodatno potaknuti društveno odgovorno poduzetništvo i time otvoriti više prilika za zapošljavanje ranjivih skupina.

Razgovarala: INES LOJE

Nastavite čitati

Intervju

MARIO BLAHA Manje deklaracija, više stvarnih promjena

Objavljeno

Prije 2 mjeseca

21/04/2026

Napisao/la:

Anita Blažinović

Na fotografiji je skupina od devet osoba okupljenih u zatvorenom prostoru, vjerojatno tijekom sastanka ili radnog susreta. Raspoređeni su u dva reda – pet osoba sjedi u prvom redu na stolicama, dok četiri osobe stoje iza njih. Prostor izgleda moderno i svijetlo, s velikim staklenim stijenkama kroz koje se vidi vanjski prostor, uključujući parkiralište i vozila. Rasvjeta je topla, a prostor djeluje uredno i poslovno. Osobe su odjevene u svakodnevnu, ali urednu odjeću – kombinaciju džempera, košulja i jakni. Većina njih gleda prema kameri s blagim osmijehom ili neutralnim izrazom lica, što odaje dojam formalnog, ali ugodnog okupljanja. U prvom redu, u sredini, nalazi se muškarac u plavoj majici s kapuljačom, dok su ostali oko njega raspoređeni simetrično. Iza njih stoje četiri osobe, također okrenute prema kameri. S lijeve strane uz zid vidi se i vatrogasni aparat. Cjelokupni dojam fotografije je profesionalan i kolegijalan, kao da prikazuje tim ili članove neke organizacije nakon sastanka ili događanja.

Foto: Mario Blaha

Novi predsjednik Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama preuzeo je dužnost u razdoblju reformi i izazova u sustavu socijalne skrbi. Pitali smo ga o ključnim prioritetima, problemima s kojima se suočavaju osobe s intelektualnim teškoćama i mogućim rješenjima

Poslušaj članak

Intervju Mario Blaha

Koji su vaši prioriteti kao novog predsjednika Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama?

– Na početku bih naglasio da sam izuzetno sretan i ponosan što sam izabran na funkciju predsjednika Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama. Ovaj izbor za mene predstavlja čast i veliko povjerenje, ali prije svega i odgovornost prema vodstvu svih članica Saveza, njihovim članovima i korisnicima usluga.

Hrvatski savez udruga osoba s intelektualnim teškoćama osnovan je u Zagrebu 1957. godine i od tada aktivno djeluje kao krovna nevladina i neprofitna mreža udruga. Savez okuplja 29 temeljnih i 2 pridružene udruge iz cijele Hrvatske, s više od 5000 članova u čiju korist djeluje.

Na ovu funkciju dolazim u izazovno vrijeme, obilježeno reformama u sustavu socijalne skrbi, ali i promjenama u nadležnom ministarstvu. Jedan od prvih prioriteta bit će uspostavljanje kvalitetne suradnje s novim ministrom, upoznavanje i nastavak partnerskog odnosa kakav je postojao do sada.

Aktivnosti Saveza su brojne i raznovrsne, od zastupanja interesa roditelja, skrbnika i osoba s intelektualnim teškoćama do provođenja edukacija, međunarodne suradnje i savjetovanja. Cilj tih aktivnosti jest poboljšanje kvalitete života osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji te jačanje rada udruga, kao i razvoj svijesti javnosti o prihvaćanju različitosti i važnosti inkluzije.

Kao predsjednik, na temelju višegodišnjeg iskustva u Savezu, postavio sam nekoliko ključnih prioriteta. Prije svega, to je jačanje inkluzije kroz intenzivnije zagovaranje i borbu protiv stigmatizacije i diskriminacije, uz veću vidljivost u medijima i javnom prostoru. Poseban naglasak stavljam na stvarno uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama u obrazovanje, zapošljavanje i svakodnevni život, a ne samo formalno, ‘na papiru’.

Važan prioritet je i unapređenje sustava podrške, osobito kroz razvoj izvaninstitucionalnih usluga poput stanovanja uz podršku i osobne asistencije, uz povećanje dostupnosti stručne pomoći u manjim sredinama te uspostavu mobilnih timova podrške. U području zapošljavanja potrebno je razvijati modele podržanog zapošljavanja, poticati poslodavce i jačati socijalno poduzetništvo.

Suradnja s državnim institucijama ostaje ključna, osobito kroz sudjelovanje u izradi zakona i praćenje provedbe politika. Jednako je važna i snažnija podrška obiteljima kroz psihološku, financijsku i savjetodavnu pomoć, kao i razvoj programa predaha za roditelje i skrbnike.

Posebno želim naglasiti važnost samozastupanja osoba s intelektualnim teškoćama i njihovo aktivno sudjelovanje u donošenju odluka, u skladu s načelom ‘ništa o nama bez nas’. Digitalna uključenost također je područje koje zahtijeva dodatne napore, osobito kroz razvoj pristupačnih digitalnih usluga i edukacija.

Na kraju, nužno je osigurati stabilnije financiranje Saveza i udruga te uskladiti cijene socijalnih usluga s realnim troškovima i inflacijom. Moj cilj je usmjeriti djelovanje Saveza prema konkretnim, mjerljivim promjenama u svakodnevnom životu korisnika.

Koji su najveći problemi osoba s intelektualnim teškoćama danas u Hrvatskoj?

– Najveći problemi proizlaze iz kombinacije sustavnih nedostataka, društvenih stavova i neujednačene provedbe politika. Jedno od najčešćih pitanja koje postavljaju roditelji jest što će biti s njihovom djecom kada njih više ne bude, a ono jasno ukazuje na nedostatak usluga u zajednici, osobito u području stanovanja uz podršku i skrbi za starije osobe.

Sustav često pretpostavlja da će obitelj preuzeti najveći dio skrbi, što dovodi do iscrpljenosti, financijskih problema i psihološkog opterećenja. Nedostatak programa predaha dodatno pogoršava situaciju.

Zapošljavanje je također veliki izazov. Iako postoje zakonske obveze, poslodavci se često odlučuju za plaćanje kazni umjesto zapošljavanja osoba s invaliditetom, čime se smanjuju mogućnosti njihove samostalnosti i uključenosti u društvo.

Velike razlike između urbanih i ruralnih sredina dodatno produbljuju problem, jer u manjim sredinama usluge često nisu dostupne. Iako zakonodavni okvir postoji i usklađen je s međunarodnim standardima, problem je u njegovoj provedbi i neujednačenom tumačenju.

Unatoč određenom napretku, stigmatizacija i socijalna isključenost i dalje su prisutne. Financijska nesigurnost i složeni administrativni postupci dodatno otežavaju položaj korisnika i njihovih obitelji. Sve to ukazuje na duboki jaz između formalnih prava i stvarnog života.

Kako ocjenjujete trenutno stanje inkluzije u Hrvatskoj?

– Hrvatska je posljednjih godina ostvarila određene pomake u području inkluzije, no i dalje postoje vidljivi izazovi. Iako postoji kvalitetan zakonodavni okvir i formalno priznata prava, njihova provedba u praksi često zaostaje.

U obrazovanju su vidljivi pozitivni pomaci, poput uvođenja asistenata u nastavi, no i dalje postoji nedostatak stručnog kadra i neujednačeni uvjeti među različitim sredinama. Proces deinstitucionalizacije također napreduje sporije nego što bi trebalo, često ovisno o projektima i administrativnim procedurama.

S druge strane, udruge članice Saveza značajno su napredovale, ojačale svoje kapacitete i razvile niz izvaninstitucionalnih usluga. Danas su prepoznate kao pouzdani partneri državi i važan dio sustava socijalne skrbi.

Kako planirate surađivati s institucijama i lokalnim zajednicama?

– Savez ima dugogodišnju tradiciju kvalitetne i transparentne suradnje s institucijama i lokalnim zajednicama, a takav pristup planiramo i nastaviti. Aktivno sudjelujemo u radu brojnih povjerenstava koja utječu na oblikovanje javnih politika i nastavit ćemo zastupati interese naših članica.

Suradnja s jedinicama lokalne samouprave iznimno je važna jer upravo ona uvelike određuje kvalitetu rada udruga. U praksi postoje primjeri vrlo dobre suradnje, ali i oni u kojima je ona nedostatna. Spreman sam osobno dolaziti u sredine i raditi na jačanju partnerstva tamo gdje je to potrebno.

Vaša poruka za kraj?

– Preuzimanje ove funkcije dolazi u razdoblju velikih izazova, ali i prilika za pozitivne promjene. Moja uloga neće biti samo administrativna, nego usmjerena na aktivno povezivanje svih dionika i jasno komuniciranje potreba zajednice.

Vjerujem da su upravo suradnja, partnerstvo i zajedničko djelovanje ključ izgradnje društva jednakosti i jednakih mogućnosti za sve.

Nastavite čitati

Intervju

BOJAN HAJDIN Kako prevariti osobe s ozljedom leđne moždine

Objavljeno

Prije 3 mjeseca

31/03/2026

Napisao/la:

Mladen Kristić

Foto: In Portal

‘Revolucionarne’ terapije koje obećavaju brzo ozdravljenje ljudima s ozljedom leđne moždine najčešće su tek ‘čudesna prevara’

Poslušaj članak

Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara (HUPT) ovog su ožujka pokrenule kampanju ‘Čuda nisu terapija’ kojom , uz ostalo, žele upozoriti osobe s ozljedom leđne moždine ne nasjedaju na lažna obećanja o ‘revolucionarnim terapijama’ koje donose ‘čudesna ozdravljenja’, a zapravo je riječ o običnim, ali skupim prevarama. Tim smo povodom razgovarali s Bojanom Hajdinom, predsjednikom HUPT-a.

Gospodine Hajdin, možete li nam navesti konkretne slučajeve ljudi s ozljedama leđne moždine koji su skupo platili tzv. čudesne terapije, a koje nisu dale nikakve rezultate?

– Nažalost, takvih je primjera puno i oni su bili jedan od ključnih motiva za pokretanje kampanje ‘Čuda nisu terapija – kada nada postane proizvod’. Radi se o osobama koje su, suočene s teškom dijagnozom poput ozljede leđne moždine, tražile svaku moguću priliku za oporavak.

Imamo slučajeve gdje su ljudi prikupljali sredstva putem donacija ili ulagali vlastitu životnu ušteđevinu – često i desetke tisuća eura – kako bi otišli na tretmane koji su obećavali značajna poboljšanja. Međutim, nakon terapija nije došlo do nikakvih objektivnih promjena u funkcionalnosti.

U nekim situacijama ljudi su se vraćali i u lošijem stanju jer su prekinuli standardnu rehabilitaciju ili bili izloženi neadekvatnim postupcima.Važno je naglasiti da ne osuđujemo te odluke – one proizlaze iz nade i želje za boljim životom. Problem je u sustavu koji takvu nadu ponekad pretvara u tržišni proizvod.

O kakvim je terapijama zapravo riječ? U koje zemlje u inozemstvu ljudi sa spinalnim ozljedama najčešće odlaze? Navodno je to Tajland…

– Najčešće se radi o terapijama koje nisu potvrđene kroz rigorozna klinička istraživanja. To uključuje razne oblike tretmana matičnim stanicama, eksperimentalne neurološke stimulacije, kao i niz alternativnih pristupa koji se prezentiraju kao ‘revolucionarni’, ali bez jasne znanstvene podloge.

Takve se terapije najčešće nude u inozemstvu – uključujući zemlje Azije poput Tajlanda, ali i druge destinacije gdje je regulacija slabija ili fleksibilnija.

Problem nije nužno geografska lokacija, već činjenica da se te usluge često komercijaliziraju i oglašavaju kao gotova rješenja, bez transparentnih podataka o uspješnosti i rizicima. Upravo zato kroz kampanju naglašavamo razliku između stvarnog medicinskog napretka i komercijalnih ponuda koje koriste jezik nade, ali bez dokaza.

Kako se to odražava na psihičko, pa i na materijalno stanje ljudi koji su uložili silne novce i energiju u te terapije, a kasnije shvatili da su zapravo prevareni?

– Posljedice su duboke i višeslojne. Financijski, obitelji često ulaze u dugove ili iscrpe sve resurse. Psihološki, dolazi do snažnog razočaranja, osjećaja krivnje i gubitka povjerenja – ne samo u sustav, nego i u vlastite odluke.

Dodatni problem je što takva iskustva mogu odgoditi ili otežati proces prihvaćanja realnog zdravstvenog stanja i usmjeravanje na terapije koje zaista imaju dokazanu vrijednost.

Zato je ključna poruka kampanje vrlo jasna: nada nije problem – problem nastaje kada se nada počne prodavati kao gotov proizvod. Upravo tu želimo pomoći ljudima da donose informirane odluke kroz postavljanje pravih pitanja i razumijevanje razlike između znanosti i marketinga

HUPT u travnju kreće s projektom obuke osobnih asistenata. O čemu se radi i jeste li zadovoljni brojem osobnih asistenata koji su na raspolaganju članovima HUPT-a?

– HUPT već više od godinu dana aktivno provodi edukacije za osobne asistente i među prvima smo dobili licencu nadležnog ministarstva za provedbu takvih programa. Cilj edukacije je osigurati kvalitetnu, standardiziranu i stručnu podršku osobama s invaliditetom, posebno onima s ozljedom leđne moždine, gdje su potrebe često kompleksne i specifične.

Edukacije obuhvaćaju praktična znanja o svakodnevnoj skrbi, ali i šire razumijevanje zdravstvenih, socijalnih i psiholoških aspekata života korisnika. Time želimo podići ne samo dostupnost, nego i kvalitetu usluge osobne asistencije.

Što se tiče broja asistenata, situacija se postupno poboljšava, ali i dalje ne odgovara stvarnim potrebama na terenu. Posebno u kontekstu nedavne odluke Ustavnog suda, koja dodatno proširuje krug korisnika prava na osobnu asistenciju, jasno je da će potreba za većim brojem educiranih asistenata značajno rasti.

U tom kontekstu, nadamo se i povećanju satnice koju isplaćuje ministarstvo, jer je to ključan preduvjet za poboljšanje radnih uvjeta i povećanje plaća osobnih asistenata. Bez toga će biti teško dugoročno osigurati stabilan i kvalitetan sustav podrške.

Naš cilj je jasan – razviti sustav u kojem osobna asistencija nije samo formalno pravo, nego stvarno dostupna i kvalitetna usluga koja omogućuje dostojanstven i neovisan život.

Nastavite čitati