Connect with us

in MREŽA

INTERVJU Antonio Milanović, autor knjige ‘Svijet se vrti oko OSI!.’

Objavljeno

/

Na ovoj fotografiji se nalaze dvije osobe. Osoba s lijeve strane nosi tamnu odjeću, dok osoba s desne strane ima svijetlu kosu i nosi naočale koje su postavljene na glavi. U pozadini se nalazi polica s knjigama i sat na zidu. Na polici se nalaze i druge dekorativne stavke, uključujući malu biljku.
Foto: Antonio Milanović

 Antonio Milanović je 12. siječnja 2024. godine u dvorani Providurove palače u Zadru promovirao  svoju drugu knjigu, točnije, priručnik pod nazivom ‘Svijet se vrti oko OSI!.’ Što, kako i zašto stoji u pozadini otkrit će vam autor priručnika.

Antonio, ovo je vaša druga knjiga, o čemu se radi i od kud dolazi ideja za naslov?

-Radi se o skupu tekstova koje sam objavljivao za TRIS portal u svojoj kolumni Wheels of Fire koji su nastali od 2019. pa do sredine 2023. godine. Ovo je zapravo iskustveni priručnik za sve osobe s invaliditetom, ali i za ljude bez invaliditeta kako bi bolje razumjeli izazove kroz koje prolaze osobe s invaliditetom u društvu.  Tekstovi kolumni su preoblikovani, dopunjeni i prilagođeni formi priručnika. Na samu ideju pisanja priručnika došao sam zahvaljujući mom izdavaču iz Hrvatskog književnog društva ogranak Zadar, Nikoli Šimiću Toninu. Našli smo se početkom ožujka prošle godine i rekao je da prati moje kolumne te da bi se ti tekstovi mogli preinačiti u priručnik za osobe s invaliditetom. To me pozitivno iznenadilo, a preda mnom je bilo jako puno posla. Sam naslov je ideja koju smo skuhali prijateljica lektorica i ja jer se fenomenalno uklapa u cijeli koncept priručnika i daje veći značaj cijeloj priči.

Na koji način ovaj iskustveni priručnik može pomoći osobama s invaliditetom? Što sve u priručniku, koji je podijeljen u dva dijela, čitatelji mogu pronaći ?

-U prvom redu priručnik otklanja barijere u glavama, kako osoba s invaliditetom, tako i u glavama ljudi bez invaliditeta. Bitno je da već jednom svi shvatimo da su i osobe s invaliditetom samo ljudi koji imaju potrebe, želje, snove, nadanja, strahove, demone i da imaju pravo na svoj i potpuno normalan život.

Prvi dio priručnika zauzimaju istaknute teme poput osoba s invaliditetom i cestovnih prilaza, seksualnosti, zakonske regulative u Hrvatskoj gdje bez dlake na jeziku prozivam odgovorne za propuste, ali i hvalim za pozitivne pomake jer nije sve samo i isključivo loše. Stvari stoje na 50:50 i treba puno raditi da negativnosti bude što manje.

U drugom dijelu su iskustva osoba s invaliditetom s kojima sam radio intervju  tako da priručnik ne daje samo moja iskustva nego i iskustva mnogih osoba s invaliditetom, ali nećemo vam sve otkriti, čitajte priručnik.

Vaš rad i zalaganje za boljitak osoba s invaliditetom neupitno je prepoznat, ali svaki javni rad nosi i neke negativne strane, komentare, kako se nosite s tim?

-Na početku mi je svakako bilo teže, pogotovo kad sam shvatio da me i moja populacija sabotira. Bilo je i prijetnji fizičkim obračunima zato što se izlažem javno, kao izgubit će i ovo malo prava zbog mene i mojih kritika. S vremenom sam se pomirio da neke osobe s invaliditetom ne mogu promijeniti pa jednostavno radim ono što mislim da trebam i ne obazirem se previše. Pogađa me sve manje. Uvijek pozivam da se zajedno borimo, neki se i jave, ali u finalu sve ostane bez slike i tona s njihove strane.

Što se tiče negativnih komentara ljudi bez invaliditeta, njih jednostavno ignoriram i idem dalje.

Koji su, prema vašem mišljenju, trenutno najveći problemi osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i kako ih premostiti?

-Još uvijek su najveći problem fizičke barijere, odnosno nemogućnost prilaza raznim institucijama s kolicima u velikom broju gradova pa treba raditi na njihovom otklanjanju kako bi osobe u kolicima mogle obavljati barem osnovno. Drugi veliki problem je zdravstvena skrb osoba s invaliditetom koja je još na nekom minimumu, a teško je ostvariti i prednost koju stalno ističemo.

 Sljedeći problem je zakonska regulativa što vidimo i na primjeru Zakona o osobnoj asistenciji i Zakonu o inkluzivnom dodatku jer su oba zakona donesena, ali ne zna se koga treba vještačiti, kad će to biti, koliko će trajati…Nikakve konkretne informacije zapravo nemamo i puno osoba s invaliditetom strahuje da će biti u nepovoljnijem položaju nego što su bile do sada.

Nadalje, osobe s invaliditetom koje rade na pola radnog vremena zakinute su za punu plaću i to se mora promijeniti. Prema regulativi iz 1998. godine osoba koja ima velike poteškoće  mogla je raditi četiri sata za punu plaću. Sad smo ‘kažnjeni’ ako zbog dijagnoze možemo raditi samo četiri sata jer smo za toliko sati i plaćeni, a ionako nas je malo zaposlenih. Očekujem da će se kroz 2024. godinu ova nepravda ispraviti.

Što spremate dalje jer znamo da nikad ne stajete i koja bi bila vaša poruka svim osobama s invaliditetom, ali i donositeljima odluka?

-Trenutno spremam promocije knjige u drugim gradovima, tako je 26. siječnja održana promocija u Rijeci, a moguće su i promocije u Splitu i Šibeniku kroz veljaču. Plan je uvrstiti Zagreb i Osijek. Prvenstveno nakon svega moram malo odmoriti i posvetiti se sebi jer je priprema knjige iziskivala puno truda, rada, odricanja i nije bilo slobodnog vremena. Jednostavno moram napuniti baterije, ali i odraditi promocije najbolje što mogu da se za knjigu čuje i da nađe svoj put do čitatelja.

Poruka vladajućima je da pri donošenju zakonskih akata razmišljaju o funkcionalnosti, primjenjivosti, jasnoći i pravednosti zakona.

Osobe s invaliditetom trebaju naći svoje mjesto pod suncem i boriti se. Svaka priča, svako iskustvo je bitno i svačiji život ima vrijednost. Svaki vaš trud i borba bude na kraju nagrađen.

Anita Blažinović

in MREŽA

Za inkluzivni dodatak nije važna samo dijagnoza

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici je prikazana naslovna stranica prezentacije pod nazivom „Pravo na inkluzivni dodatak“. Na sredini se nalazi veliki naslov, a ispod njega piše „Centar za inkluziju i prava ranjivih skupina (CIPRS)“. Na dnu su navedeni napomena da je prezentacija namijenjena isključivo u edukativne svrhe te ime autorice Iva Atlija, mag. iur. Pozadina je ukrašena svijetlim, ukrasnim cvjetnim i lisnatim uzorkom u sivim i bijelim tonovima. Cijeli dizajn djeluje jednostavno i službeno, a glavna tema prezentacije odnosi se na inkluzivni dodatak i prava ranjivih skupina.
Foto: snimka zaslona

U praksi se pojavljuju problemi poput dugog trajanja postupaka, odbijanja zahtjeva i neslaganja s rezultatima vještačenja

Poslušaj članak

Udruga Centar za inkluziju i prava ranjivih skupina (CIPRS) prošlog je tjedna održala predavanje „Pravo na inkluzivni dodatak 2026.“, s obzirom na velik interes javnosti, ali i brojne nedoumice i pogrešna tumačenja vezana uz ovo pravo.

Sve je više osoba kojima je zbog invaliditeta potrebna dodatna financijska i druga podrška u svakodnevnom životu. Inkluzivnim dodatkom objedinjena su neka ranija prava za osobe s invaliditetom, s ciljem jednostavnijeg ostvarivanja prava i osiguravanja novčane potpore ovisno o stvarnim potrebama osobe.

Inkluzivni dodatak ne određuje se samo prema dijagnozi. Ključno je koliko zdravstveno stanje utječe na svakodnevno funkcioniranje. Vještačenjem se zato utvrđuje stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti, na temelju kojeg se određuje razina potpore. Ista dijagnoza tako ne mora značiti i isti iznos dodatka za dvije osobe.

Postoji pet razina potpore, a iznosi se kreću od 138 do 720 eura, ovisno o utvrđenoj razini. Za ostvarivanje prava potrebno je ispuniti zakonske uvjete. Kod četvrte i pete razine postoje i dodatna ograničenja, primjerice ako osoba ima drugu nekretninu koju može prodati ili iznajmiti, poslovni prostor koji ne koristi ili joj je osiguran smještaj u ustanovi.

Zahtjev se podnosi Hrvatskom zavodu za socijalni rad, uz koji je važno priložiti što noviju i potpuniju medicinsku dokumentaciju. Dokumentaciju pregledava Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, nakon čega Hrvatski zavod za socijalni rad odlučuje postoji li pravo i kojoj razini potpore osoba pripada.

U praksi se, međutim, pojavljuju problemi poput dugog trajanja postupaka, odbijanja zahtjeva i neslaganja s rezultatima vještačenja. Prema materijalu predstavljenom na predavanju, upravo su dugotrajnost postupaka i određivanje razine potpore među najčešćim razlozima pritužbi.

Ako osoba smatra da je odluka pogrešna ili da joj je određen neodgovarajući iznos, može podnijeti žalbu. Ako ni nakon žalbe nije zadovoljna odlukom, može pokrenuti upravni spor pred sudom, pri čemu treba paziti na propisane rokove.

Inkluzivni dodatak ne smatra se prihodom u smislu Zakona o socijalnoj skrbi i izuzet je od ovrhe. Korisnik, međutim, može morati vratiti primljeni novac ako je pravo ostvario na temelju netočnih podataka ili nije prijavio promjenu koja utječe na ostvarivanje prava.

– Radionice za osobe s invaliditetom krenuli smo održavati jer smo željeli ljudima razjasniti i pojednostaviti propise te omogućiti im da steknu više samopouzdanja prilikom ostvarivanja svojih prava. U dosadašnjem radu s osobama s invaliditetom i ranjivim skupinama, a pogotovo s roditeljima djece s teškoćama u razvoju, primijetili smo da se većina ljudi teško snalazi u propisima i kontradiktornim tumačenjima institucija te često ne znaju ni odakle početi i koga kontaktirati – pojasnila je Iva Atlija, diplomirana pravnica i suosnivačica Centra za inkluziju i prava ranjivih skupina.

– Kod prava na inkluzivni dodatak zamijetili smo da velik broj korisnika ne razumije pojam stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti kao preduvjeta za dobivanje inkluzivnog dodatka, već ga poistovjećuju s objektivnom dijagnozom. Tu su i iznimno dugo čekanje na nalaz i mišljenje vještačenja, zakonski kriteriji za četvrtu i petu razinu prema kojima korisnik ne smije imati drugu nekretninu u vlasništvu, kao i slučajevi osoba s kroničnom bolešću drugog stupnja kojima je pravo odbijeno jer žive s nekim u kućanstvu, čak i kada je ta osoba, primjerice, maloljetno dijete ili nemoćni roditelj – kaže Atlija.

U 2025. i 2026. godini održano je ukupno 12 radionica, od čega tri u suradnji s drugim udrugama osoba s invaliditetom i roditelja djece s teškoćama u razvoju.

Do kraja ove godine, uz već održanu radionicu o pravu na inkluzivni dodatak, koju će zbog velikog interesa ponoviti, planiraju održati i radionicu o novostima u području osobne asistencije. Predviđena je i radionica na kojoj će prikupiti najvažnija, anonimizirana pitanja iz prakse te kroz studije slučaja pokazati kako postupiti u situacijama s kojima se korisnici susreću.

U planu je i izrada priručnika za roditelje djece s teškoćama u razvoju, koji bi se mogao preuzeti online i u institucijama te roditeljima poslužiti kao polazišna točka pri ostvarivanju prava njihova djeteta.

Nastavite čitati

Osobe s invaliditetom

Održan sedmi online okrugli stol o digitalnoj pristupačnosti

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na slici je prikazan okrugli stol o digitalnoj pristupačnosti. U prostoriji sjede četiri žene koje sudjeluju u razgovoru. Jedna od njih drži mikrofon i govori, dok ostale tri slušaju. U pozadini se nalazi ekran s prikazom online sastanka, a uz njega je vidljiv plakat povezan s temom digitalne pristupačnosti. Ispred sudionica nalaze se stolovi s bocama vode i papirima. Atmosfera djeluje službeno, ali opušteno, a razgovor je usmjeren na razmjenu mišljenja i iskustava.
Foto: Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije

Glavna tema bila je pristupačnost internetskih stranica i mobilnih aplikacija koje koriste tijela javnog sektora. Cilj je osigurati da digitalne usluge budu dostupne svim građanima, uključujući osobe s različitim vrstama invaliditeta

Poslušaj članak

Prošlog je tjedna održan sedmi online okrugli stol pod nazivom „Digitalna pristupačnost od zakona do prakse“. Skup je organiziralo Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u suradnji s Povjerenikom za informiranje, organizacijama osoba s invaliditetom i Državnom školom za javnu upravu.

Glavna tema bila je pristupačnost internetskih stranica i mobilnih aplikacija koje koriste tijela javnog sektora. Cilj je osigurati da digitalne usluge budu dostupne svim građanima, uključujući osobe s različitim vrstama invaliditeta.

Na skupu je istaknuto da digitalna pristupačnost nije samo ispunjavanje zakonskih pravila. Ona je važna za ravnopravno sudjelovanje svih ljudi u društvu. Osobe s vidnim, slušnim, motoričkim ili kognitivnim teškoćama često nailaze na prepreke prilikom korištenja digitalnih sadržaja, zbog čega je potrebno te sadržaje prilagoditi njihovim potrebama.

Ministarstvo također provodi edukacije za zaposlenike u oko 2600 tijela javnog sektora koja moraju poštovati zakonske obveze vezane uz digitalnu pristupačnost. Edukacije se provode i za udruge osoba s invaliditetom, koje sudjeluju u prepoznavanju problema i praćenju provedbe.

Sudionici okruglog stola složili su se da digitalnu pristupačnost treba uključiti već prilikom izrade novih internetskih stranica i usluga, a ne je rješavati tek naknadno.

Zaključeno je da pristupačnost nije nešto što se napravi samo jednom. Zbog stalnog razvoja tehnologije potrebno je digitalne sadržaje redovito provjeravati i prilagođavati kako bi ostali dostupni što većem broju ljudi.

Nastavite čitati

Civilno društvo

„Snaga je u nama“ već 13 godina podržava žene s rakom dojke

Objavljeno

/

Napisao/la:

Sedam žena pozira na događanju posvećenom podizanju svijesti o raku dojke, uz ružičaste balone i vrpcu.
Foto: Salvus

Dobrotvorna kampanja tvrtke Salvus i ove će godine pomoći financiranju psihološke podrške oboljelima od raka te besplatnog taksi prijevoza žena na kemoterapiju

Poslušaj članak

Tvrtka Salvus trinaestu godinu zaredom provodi dobrotvornu kampanju „Snaga je u nama“ u suradnji s udrugama Europa Donna Hrvatska i Nismo same. Kampanja povezuje podizanje svijesti o raku dojke s konkretnom pomoći oboljelima, od psihološke podrške do prijevoza na liječenje.

Tijekom listopada od svake prodane bočice proizvoda Solgar Skin, Nails and Hair Formula i Solgar Skin, Nails and Hair with Biotin tvrtka će donirati jedan euro partnerskim udrugama. Sredstva namijenjena udruzi Europa Donna Hrvatska usmjerit će se na pružanje psihološke pomoći oboljelima od raka, dok će udruga Nismo same donaciju iskoristiti za svoj projekt besplatnog taksi prijevoza žena na kemoterapiju.

Prema podacima organizatora, u dosadašnjim je kampanjama prikupljeno više od 65.000 eura. Uz Hrvatsku, kampanja se provodi i u Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu te u Albaniji i Crnoj Gori.

Važnost ovakve podrške posebno dolazi do izražaja u svakodnevici žena koje tijekom liječenja trebaju pomoć pri dolasku u bolnicu. Projekt udruge Nismo same „Nisi sama – ideš s nama!“ pokrenut je u ožujku 2018. kako bi ženama oboljelima od raka omogućio prijevoz od kuće do bolnice i natrag. Udruga ističe da među korisnicama ima žena koje nemaju podršku obitelji ili ne mogu same podmiriti troškove prijevoza, ali i onih kojima bližnji, unatoč želji da pomognu, nisu uvijek dostupni.

Prijevoz na terapiju i dostupna psihološka pomoć odgovaraju na različite, ali povezane potrebe oboljelih. Uz zahtjevno liječenje, žene se suočavaju i s promjenama na tijelu, emocionalnim opterećenjem te teškoćama u organizaciji svakodnevnog života. Ovogodišnja kampanja zato ponovno naglašava važnost sveobuhvatne podrške koja obuhvaća i praktične i psihološke izazove bolesti.

Kampanja je predstavljena 22. rujna u Zagrebu na događanju „Ružičasti party powered by Solgar“, koje je okupilo predstavnike medija, partnerskih udruga i druge goste. Predstavile su je voditeljica Ida Prester, predsjednica udruge Nismo same Ivana Kalogjera, predsjednica udruge Europa Donna Hrvatska doc. dr. sc. Vesna Ramljak te Mateja Brezovec, specijalistica za proizvode u Salvusu.

Organizatori pozivaju građane da se tijekom listopada uključe kupnjom proizvoda obuhvaćenih kampanjom i tako pridonesu financiranju usluga koje oboljelim ženama olakšavaju liječenje i svakodnevicu.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu