Antonio Milanović je 12. siječnja 2024. godine u dvorani Providurove palače u Zadru promovirao svoju drugu knjigu, točnije, priručnik pod nazivom ‘Svijet se vrti oko OSI!.’ Što, kako i zašto stoji u pozadini otkrit će vam autor priručnika.
Antonio, ovo je vaša druga knjiga, o čemu se radi i od kud dolazi ideja za naslov?
-Radi se o skupu tekstova koje sam objavljivao za TRIS portal u svojoj kolumni Wheels of Fire koji su nastali od 2019. pa do sredine 2023. godine. Ovo je zapravo iskustveni priručnik za sve osobe s invaliditetom, ali i za ljude bez invaliditeta kako bi bolje razumjeli izazove kroz koje prolaze osobe s invaliditetom u društvu. Tekstovi kolumni su preoblikovani, dopunjeni i prilagođeni formi priručnika. Na samu ideju pisanja priručnika došao sam zahvaljujući mom izdavaču iz Hrvatskog književnog društva ogranak Zadar, Nikoli Šimiću Toninu. Našli smo se početkom ožujka prošle godine i rekao je da prati moje kolumne te da bi se ti tekstovi mogli preinačiti u priručnik za osobe s invaliditetom. To me pozitivno iznenadilo, a preda mnom je bilo jako puno posla. Sam naslov je ideja koju smo skuhali prijateljica lektorica i ja jer se fenomenalno uklapa u cijeli koncept priručnika i daje veći značaj cijeloj priči.
Na koji način ovaj iskustveni priručnik može pomoći osobama s invaliditetom? Što sve u priručniku, koji je podijeljen u dva dijela, čitatelji mogu pronaći ?
-U prvom redu priručnik otklanja barijere u glavama, kako osoba s invaliditetom, tako i u glavama ljudi bez invaliditeta. Bitno je da već jednom svi shvatimo da su i osobe s invaliditetom samo ljudi koji imaju potrebe, želje, snove, nadanja, strahove, demone i da imaju pravo na svoj i potpuno normalan život.
Prvi dio priručnika zauzimaju istaknute teme poput osoba s invaliditetom i cestovnih prilaza, seksualnosti, zakonske regulative u Hrvatskoj gdje bez dlake na jeziku prozivam odgovorne za propuste, ali i hvalim za pozitivne pomake jer nije sve samo i isključivo loše. Stvari stoje na 50:50 i treba puno raditi da negativnosti bude što manje.
U drugom dijelu su iskustva osoba s invaliditetom s kojima sam radio intervju tako da priručnik ne daje samo moja iskustva nego i iskustva mnogih osoba s invaliditetom, ali nećemo vam sve otkriti, čitajte priručnik.
Vaš rad i zalaganje za boljitak osoba s invaliditetom neupitno je prepoznat, ali svaki javni rad nosi i neke negativne strane, komentare, kako se nosite s tim?
-Na početku mi je svakako bilo teže, pogotovo kad sam shvatio da me i moja populacija sabotira. Bilo je i prijetnji fizičkim obračunima zato što se izlažem javno, kao izgubit će i ovo malo prava zbog mene i mojih kritika. S vremenom sam se pomirio da neke osobe s invaliditetom ne mogu promijeniti pa jednostavno radim ono što mislim da trebam i ne obazirem se previše. Pogađa me sve manje. Uvijek pozivam da se zajedno borimo, neki se i jave, ali u finalu sve ostane bez slike i tona s njihove strane.
Što se tiče negativnih komentara ljudi bez invaliditeta, njih jednostavno ignoriram i idem dalje.
Koji su, prema vašem mišljenju, trenutno najveći problemi osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i kako ih premostiti?
-Još uvijek su najveći problem fizičke barijere, odnosno nemogućnost prilaza raznim institucijama s kolicima u velikom broju gradova pa treba raditi na njihovom otklanjanju kako bi osobe u kolicima mogle obavljati barem osnovno. Drugi veliki problem je zdravstvena skrb osoba s invaliditetom koja je još na nekom minimumu, a teško je ostvariti i prednost koju stalno ističemo.
Sljedeći problem je zakonska regulativa što vidimo i na primjeru Zakona o osobnoj asistenciji i Zakonu o inkluzivnom dodatku jer su oba zakona donesena, ali ne zna se koga treba vještačiti, kad će to biti, koliko će trajati…Nikakve konkretne informacije zapravo nemamo i puno osoba s invaliditetom strahuje da će biti u nepovoljnijem položaju nego što su bile do sada.
Nadalje, osobe s invaliditetom koje rade na pola radnog vremena zakinute su za punu plaću i to se mora promijeniti. Prema regulativi iz 1998. godine osoba koja ima velike poteškoće mogla je raditi četiri sata za punu plaću. Sad smo ‘kažnjeni’ ako zbog dijagnoze možemo raditi samo četiri sata jer smo za toliko sati i plaćeni, a ionako nas je malo zaposlenih. Očekujem da će se kroz 2024. godinu ova nepravda ispraviti.
Što spremate dalje jer znamo da nikad ne stajete i koja bi bila vaša poruka svim osobama s invaliditetom, ali i donositeljima odluka?
-Trenutno spremam promocije knjige u drugim gradovima, tako je 26. siječnja održana promocija u Rijeci, a moguće su i promocije u Splitu i Šibeniku kroz veljaču. Plan je uvrstiti Zagreb i Osijek. Prvenstveno nakon svega moram malo odmoriti i posvetiti se sebi jer je priprema knjige iziskivala puno truda, rada, odricanja i nije bilo slobodnog vremena. Jednostavno moram napuniti baterije, ali i odraditi promocije najbolje što mogu da se za knjigu čuje i da nađe svoj put do čitatelja.
Poruka vladajućima je da pri donošenju zakonskih akata razmišljaju o funkcionalnosti, primjenjivosti, jasnoći i pravednosti zakona.
Osobe s invaliditetom trebaju naći svoje mjesto pod suncem i boriti se. Svaka priča, svako iskustvo je bitno i svačiji život ima vrijednost. Svaki vaš trud i borba bude na kraju nagrađen.
Anita Blažinović
