Poveži se s nama

in MREŽA

INTERVJU Antonio Milanović, autor knjige ‘Svijet se vrti oko OSI!.’

Objavljeno

/

Na ovoj fotografiji se nalaze dvije osobe. Osoba s lijeve strane nosi tamnu odjeću, dok osoba s desne strane ima svijetlu kosu i nosi naočale koje su postavljene na glavi. U pozadini se nalazi polica s knjigama i sat na zidu. Na polici se nalaze i druge dekorativne stavke, uključujući malu biljku.
Foto: Antonio Milanović

 Antonio Milanović je 12. siječnja 2024. godine u dvorani Providurove palače u Zadru promovirao  svoju drugu knjigu, točnije, priručnik pod nazivom ‘Svijet se vrti oko OSI!.’ Što, kako i zašto stoji u pozadini otkrit će vam autor priručnika.

Antonio, ovo je vaša druga knjiga, o čemu se radi i od kud dolazi ideja za naslov?

-Radi se o skupu tekstova koje sam objavljivao za TRIS portal u svojoj kolumni Wheels of Fire koji su nastali od 2019. pa do sredine 2023. godine. Ovo je zapravo iskustveni priručnik za sve osobe s invaliditetom, ali i za ljude bez invaliditeta kako bi bolje razumjeli izazove kroz koje prolaze osobe s invaliditetom u društvu.  Tekstovi kolumni su preoblikovani, dopunjeni i prilagođeni formi priručnika. Na samu ideju pisanja priručnika došao sam zahvaljujući mom izdavaču iz Hrvatskog književnog društva ogranak Zadar, Nikoli Šimiću Toninu. Našli smo se početkom ožujka prošle godine i rekao je da prati moje kolumne te da bi se ti tekstovi mogli preinačiti u priručnik za osobe s invaliditetom. To me pozitivno iznenadilo, a preda mnom je bilo jako puno posla. Sam naslov je ideja koju smo skuhali prijateljica lektorica i ja jer se fenomenalno uklapa u cijeli koncept priručnika i daje veći značaj cijeloj priči.

Na koji način ovaj iskustveni priručnik može pomoći osobama s invaliditetom? Što sve u priručniku, koji je podijeljen u dva dijela, čitatelji mogu pronaći ?

-U prvom redu priručnik otklanja barijere u glavama, kako osoba s invaliditetom, tako i u glavama ljudi bez invaliditeta. Bitno je da već jednom svi shvatimo da su i osobe s invaliditetom samo ljudi koji imaju potrebe, želje, snove, nadanja, strahove, demone i da imaju pravo na svoj i potpuno normalan život.

Prvi dio priručnika zauzimaju istaknute teme poput osoba s invaliditetom i cestovnih prilaza, seksualnosti, zakonske regulative u Hrvatskoj gdje bez dlake na jeziku prozivam odgovorne za propuste, ali i hvalim za pozitivne pomake jer nije sve samo i isključivo loše. Stvari stoje na 50:50 i treba puno raditi da negativnosti bude što manje.

U drugom dijelu su iskustva osoba s invaliditetom s kojima sam radio intervju  tako da priručnik ne daje samo moja iskustva nego i iskustva mnogih osoba s invaliditetom, ali nećemo vam sve otkriti, čitajte priručnik.

Vaš rad i zalaganje za boljitak osoba s invaliditetom neupitno je prepoznat, ali svaki javni rad nosi i neke negativne strane, komentare, kako se nosite s tim?

-Na početku mi je svakako bilo teže, pogotovo kad sam shvatio da me i moja populacija sabotira. Bilo je i prijetnji fizičkim obračunima zato što se izlažem javno, kao izgubit će i ovo malo prava zbog mene i mojih kritika. S vremenom sam se pomirio da neke osobe s invaliditetom ne mogu promijeniti pa jednostavno radim ono što mislim da trebam i ne obazirem se previše. Pogađa me sve manje. Uvijek pozivam da se zajedno borimo, neki se i jave, ali u finalu sve ostane bez slike i tona s njihove strane.

Što se tiče negativnih komentara ljudi bez invaliditeta, njih jednostavno ignoriram i idem dalje.

Koji su, prema vašem mišljenju, trenutno najveći problemi osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i kako ih premostiti?

-Još uvijek su najveći problem fizičke barijere, odnosno nemogućnost prilaza raznim institucijama s kolicima u velikom broju gradova pa treba raditi na njihovom otklanjanju kako bi osobe u kolicima mogle obavljati barem osnovno. Drugi veliki problem je zdravstvena skrb osoba s invaliditetom koja je još na nekom minimumu, a teško je ostvariti i prednost koju stalno ističemo.

 Sljedeći problem je zakonska regulativa što vidimo i na primjeru Zakona o osobnoj asistenciji i Zakonu o inkluzivnom dodatku jer su oba zakona donesena, ali ne zna se koga treba vještačiti, kad će to biti, koliko će trajati…Nikakve konkretne informacije zapravo nemamo i puno osoba s invaliditetom strahuje da će biti u nepovoljnijem položaju nego što su bile do sada.

Nadalje, osobe s invaliditetom koje rade na pola radnog vremena zakinute su za punu plaću i to se mora promijeniti. Prema regulativi iz 1998. godine osoba koja ima velike poteškoće  mogla je raditi četiri sata za punu plaću. Sad smo ‘kažnjeni’ ako zbog dijagnoze možemo raditi samo četiri sata jer smo za toliko sati i plaćeni, a ionako nas je malo zaposlenih. Očekujem da će se kroz 2024. godinu ova nepravda ispraviti.

Što spremate dalje jer znamo da nikad ne stajete i koja bi bila vaša poruka svim osobama s invaliditetom, ali i donositeljima odluka?

-Trenutno spremam promocije knjige u drugim gradovima, tako je 26. siječnja održana promocija u Rijeci, a moguće su i promocije u Splitu i Šibeniku kroz veljaču. Plan je uvrstiti Zagreb i Osijek. Prvenstveno nakon svega moram malo odmoriti i posvetiti se sebi jer je priprema knjige iziskivala puno truda, rada, odricanja i nije bilo slobodnog vremena. Jednostavno moram napuniti baterije, ali i odraditi promocije najbolje što mogu da se za knjigu čuje i da nađe svoj put do čitatelja.

Poruka vladajućima je da pri donošenju zakonskih akata razmišljaju o funkcionalnosti, primjenjivosti, jasnoći i pravednosti zakona.

Osobe s invaliditetom trebaju naći svoje mjesto pod suncem i boriti se. Svaka priča, svako iskustvo je bitno i svačiji život ima vrijednost. Svaki vaš trud i borba bude na kraju nagrađen.

Anita Blažinović

in MREŽA

INTERVJU, SVEN MARETIĆ Veliki sam zaljubljenik u svoj grad i tenis

Objavljeno

/

Na slici je osoba u invalidskim kolicima koja igra tenis na crvenoj glinenoj podlozi. Osoba nosi plavu majicu i bijelu kapu. Pokušava udariti žutu tenisku lopticu s reketom. U pozadini je zelena ograda s natpisom “YONEX”.
Foto: Sven Maretić, privatna arhiva

Ako postoji neka osoba s invaliditetom u Dalmaciji ili okolici Splita, dobrodošao je u naš klub i može nam se slobodno javiti. Dat ću sve od sebe da osoba koja dođe ostane u tenisu u kolicima, kaže Sven

Za početak nam recite nešto više o sebi.

– Ja sam Sven Maretić, parasportaš, tenisač u kolicima, imam 34 godine i trenutno sam 96. igrač na ITF Wheelchair svjetskoj ljestvici. Veliki sam zaljubljenik u Split, kao i u more. Ne volim baš putovati, a tenis me tjera na to. Tenis i sport su mi velika ljubav, a Goran Ivanišević mi je sportski uzor. Zaposlen sam. Kada se sve zbroji, živim sretan život.

Što vam je nakon nesreće bilo najteže, tko vam je bio najveća motivacija za krenuti dalje?

– Najteže mi je bilo kretati se po Splitu. Grad 2006. godine još nije bio prilagođen na nekim mjestima gdje bih se volio kretati. Kako godine prolaze, infrastruktura je sve bolja, sve ide prema naprijed, to je jako važno za osobe s invaliditetom. Grad Split sada je otvoreni grad za osobe s invaliditetom.

Tada su mi obitelj i prijatelji bila najveća motivacija. Trebalo se vratiti normalnom životu. Sport je došao kao nešto bez čega ne možeš. Čim sam se oporavio, nakon srednje škole, priključio sam se parasportu.

Bavili ste se brojnim parasportovima i na kraju izabrali tenis. Zašto baš tenis?

– Iskreno, u tenisu je malo toga posebno jer je sport strašno zahtjevan i težak. U tenisu sve radiš sam, sam igraš, sam odlučuješ na terenu, sam putuješ.

Trening i sportski način života su ono što me drži u tenisu i čini sretnim, nadam se da ću u njemu ostati još puno godina.

 Kod tenisa u kolicima je specifično to što nemamo kategorije, nego smo svi u jednoj kategoriji. Tu imate amputirce, paraplegičare, ali i one s jako malim oštećenjima. To je jako zahtjevno za nas koji imamo spinalne ozljede, točnije ozljede kralježnice. Mi ne možemo micati nogama, a dok jedan amputirac koji ima neku manju amputaciju može puno više. Samim tim njegova je izvedba na terenu puno kvalitetnija. Nadam se da će se to uskoro promijeniti.

Mene te stvari više ne smetaju, previše sam godina u sportu da bi me to smetalo.

Tenisom sam se počeo baviti za vrijeme korone. Bavio sam se košarkom, bio sam reprezentativac, ali kada je nastupila korona ekipni sportovi su bili zabranjeni.

Kako sam cijeli život u sportu, morao sam se početi nečime ponovno baviti. Moj se brat u mladosti bavio tenisom pa sam tako uzeo košarkaška kolica i otišao igrati protiv njega. Tada se rodila ljubav prema tenisu. Sada sam među najboljim  tenisačima u kolicima u Hrvatskoj.

Napravili ste puno za parasport u Splitu. Imate li novih ideja za poboljšanje i promoviranje sporta za osobe s invaliditetom?

– Sigurno ima, ali parasport često ovisi o entuzijazmu pojedinca, odnosno o entuzijazmu nekoga tko drži klub na okupu. Ja držim svoj teniski klub na okupu. Sve je na meni: financije, logistika, organiziranje treninga, pisanje natječaja, sve kompletno.

Srećom, mi ovdje u Splitu imamo predsjednika saveza Miju Bakića. Savez ima 12 klubova za parasportaše. Oni iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec polučuju sjajne rezultate. Sigurno da su za to zaslužni i educirani treneri koji rade s našim parasportašima.

Što se tiče poboljšanja u parasportu, dosta toga ovisi o financijama, kao i o podršci lokalne zajednice te društva u kojem živimo.

Moram naglasiti da i Grad Split i Splitsko-dalmatisnska županija, jako podržavaju i prate parasport. Za klubove u kojima ja partipiciram, Košarkaški klub invalida Split i Teniski klub osoba s invaliditetom Split 2020, te naravno kao i perjanica našeg saveza tu je Plivački klub Cipal koji je naj mnogobrojniji i rade sjajne stvari za našu populaciju.

Puno bi nam značilo da nas državna televizija malo više prenosi , odnosno barem naše sportaše uživo na Paraolimpijskim Igrama. Svi radimo na tome i skrećemo pozornost kako na prave stvari, tako i na probleme s kojima se susrećemo.

Kako je nastala ideja o osnivanju TKOI 2020?

– Ideja je nastala jako jednostavno, Split je dao toliko dobrih tenisača. S obzirom na to, ovo podneblje zaslužuje imati najbolje sportaše pa tako i one s invaliditetom.

Meni je bila velika čast kada se ukazala prilika da se u Splitu osnuje teniski klub za osobe s invaliditetom. Preuzeo sam to na sebe i uspjeli smo.

Nastojim svojim primjerom, nastupima na terenu i ponašanjem van terena pokazati i dokazati da je tenis u kolicima jako atraktivan sport.

Mene se često može vidjeti na turnirima ‘za zdrave’. Svojim primjerom pokušavam približiti ljudima tenis u kolicima. Ljudi se sve više interesiraju za ovaj sport. Do sad sam svake godine organizirao barem jedan turnir tenisa u kolicima. Sve kako bi ljudi vidjeli i podržali ovaj sport.

Iza nas su, između ostalog, i dva međunarodna turnira ‘Le Meridian Lav 2023’, na kojima ste i sami nastupili. Vaši dojmovi?

– Organizacija je bila odlična. Igrači su bili smješteni u hotelu Le Méridien Lav Split koji je potpuno prilagođen osobama s invaliditetom. Imali smo par dana kiše, ali uspjeli smo, oba turnira odigrala su se od početka do kraja.

Na prvom turniru sam igrao u finalu parova, a u drugom sam osvojio parove. Na prvom turniru imali smo Antu Joskića u polufinalu pojedinačno, dok smo u drugom Joskić i ja ušli u četvrtfinale pojedinačno. Tu je bio i Ante Kolundžija koji je naša velika nada i veliki talent. On je osvojio utješni turnir. Bilo je 5-6 hrvatskih predstavnika na turniru.

Ovo je drugi turnir koji sam organizirao u Splitu prošle godine. Jako sam zadovoljan podrškom. Ovim putem zahvaljujem se našem savezu, mogu samo reći da ih neću razočarati u budućim nastupima, ali ni u organizaciji nečeg sličnog u budućnosti.

Poruka za kraj?

– Mladi ljudi kroz sport mogu ostvariti svoje želje, ideje i planove, također sport će ih učiniti boljim osobama.

Ako postoji neka osoba s invaliditetom u Dalmaciji ili okolici Splita, dobrodošao je u naš klub i može nam se slobodno javiti. Dat ću sve od sebe da osoba koja dođe ostane u tenisu u kolicima.

Nastavi čitati

in MREŽA

Održana završna konferencija projekta MOSI

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje grupu ljudi koji sjede u prostoriji s crvenim tepihom. Osobe su odjevene formalno i usmjereni su prema nečemu izvan kadra fotografije, vjerojatno prezentaciji ili govorniku. U pozadini se vide drugi posjetitelji i fotografi.
Foto: In Portal

U sklopu ovog projekta izdane su Europska i Nacionalna iskaznica te Europska parkirališna karta za osobe s invaliditetom, a projekt MOSI financiran je iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti i vrijedan je preko dva milijuna eura

Prošlog petka, 23. veljače 2024. godine u Kristalnoj dvorani hotela Westin održana je završna konferencija projekta MOSI – ‘Unaprjeđenje sustava korištenja prava osoba s invaliditetom u području mobilnosti’, čiji je korisnik Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, a Agencija za komercijalnu djelatnost (AKD) je glavni partner.

Konferenciji su nazočili Oleg Butković, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar mora, prometa i infrastrukture, saborska zastupnica Ljubica Lukačić, Jure Sertić, glavni direktor AKD-a, ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak, ravnatelj uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Dražen Antolović, zamjenik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić, Tomislav Benjak, pomoćnik ravnatelja za kvalitetu iz HZJZ, Marica Mirić, predsjednica Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, Mateo Crnković, voditelj AKD-ovog projektnog tima i Viktor Jozić, predsjednik Udruge Sinergija iz Samobora te brojni drugi predstavnici udruga i institucija,

U sklopu ovog projekta izdane su Europska i Nacionalna iskaznica te Europska parkirališna karta za osobe s invaliditetom, a projekt MOSI financiran je iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti i vrijedan je preko dva milijuna eura.

Posebno je važno istaknuti da je Hrvatska prva država članica EU koja istodobno uvodi Europsku iskaznicu i Europsku parkirališnu kartu za osobe s invaliditetom.

– Ovim projektom željeli smo osobama s invaliditetom omogućiti brže i jednostavnije ostvarivanje prava koja imaju u području mobilnosti i to tako da predočenjem jednog dokumenta mogu ostvariti sva prava koja imaju – poručio je Butković, čije je ministarstvo nositelj projekta.

Glavni direktor Agencije za komercijalnu djelatnost Jure Sertić istaknuo je njihovu ulogu u razvoju IT rješenja koja olakšavaju osobama s invaliditetom pristup pravima. Naglasio je da su napravili visoke mjere sigurnosti kako ne bi došlo do krivotvorenja kartica.

– Registar osoba s invaliditetom utemeljen je u HZJZ-u 2001. prema Zakonu o registru osoba s invaliditetom. Prvotni zadatak Registra je bio dobiti statističke podatke za provedbu nacionalne strategije za osobe s invaliditetom i unaprjeđenje politika za tu posebice vulnerabilnu populaciju. Tijekom vremena registar je jačao, a prvi dokaz da je spreman za iskorak u direktno unaprjeđenje prava bila je provedba Zakona o zapošljavanju osoba s invaliditetom. Uslijedili su izdavanje brodskih iskaznica, subvencioniranih kredita, inkluzivnog dodatka, sve do ovih izuzetno bitnih iskaznica koje osiguravaju mobilnost osoba s invaliditetom. Sve to ukazuje da registar nije samo statistički alat, već izuzetno važan način za unaprjeđenje kvalitete života – istaknuo je Capak.

Mateo Crnković, voditelj projektnog tima AKD-a, predstavio je pobliže Europsku i Nacionalnu iskaznicu te Europsku parkirališnu kartu za osobe s invaliditetom, objasnivši pritom proces njihova izdavanja.

– Svim korisnicima koji ostvare pravo na Nacionalnu iskaznicu automatski se dodjeljuje i Europska iskaznica, osiguravajući im jednak pristup pogodnostima u svim državama članicama EU s područja turizma, kulture i sporta. Što se tiče Nacionalne iskaznice zakon omogućuje dodjelu povlastica u četiri područja – željezničkom i pomorskom putničkom prijevozu, pri korištenju autocesta i uporabi javnih cesta. Do sada je izdano 50 posto iskaznica osobama s invaliditetom koje ostvaruju pravo.

U Registar osoba s invaliditetom je upisano više od 615 tisuća osoba, a AKD je kroz svoj sustav obradio preko 440 tisuća osoba upisanih u ROI. Od toga 138 tisuća osoba ostvaruje barem jedno pravo što je osnovni uvjet za izdavanje iskaznice. Isporučeno je 116 tisuća Nacionalnih, odnosno Europskih iskaznica za osobe s invaliditetom i 50 posto Parkirališnih karti za osobe s invaliditetom. Povećan je i broj korisnika svih prava – kazao je Crnković.

Marica Mirić izrazila je zadovoljstvo činjenicom da je Hrvatska prva zemlja koja je izvan pilot projekta implementirala Europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom i pritom je povezala s Nacionalnom iskaznicom. Posebno je istaknula praktične prednosti novih isprava.

– Nove iskaznice pružaju znatno poboljšanu mobilnost za osobe s invaliditetom, kako unutar Hrvatske tako i širom Europske unije. Inovativnost procesa izdavanja i primanja iskaznica leži u eliminaciji potrebe za podnošenjem molbi i posjetama šalterima, zahvaljujući umreženim sustavima. Ova tehnološka prednost omogućava izravan pristup podacima iz registara što omogućava i slanje dokumenata direktno na adresu prebivališta korisnika. Nacionalna iskaznica donosi veliku promjenu jer pravo oslobađanje od plaćanja cestarine za osobe kojima je ono dodijeljeno prema kriterijima iz zakona više nije vezano uz vlasništvo vozila već da je osoba s invaliditetom prisutna u vozilu. Ove promjene predstavljaju značajan napredak u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom na razini cijele Europske unije – rekla je Marica Mirić.

Nakon završne konferencije održan je  panel pod nazivom ‘Napredne tehnologije – nove mogućnosti’.

Nastavi čitati

in MREŽA

Bolja podrška žrtvama s intelektualnim teškoćama i osobama s poremećajima iz spektra autizma

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje plakat za događaj pod nazivom “SPOTLIGHT” koji promovira bolju podršku žrtvama zločina iz mržnje s poteškoćama u učenju i/ili autizmom. Dr Mark Brookes MBE, vodeći zagovornik Dimensions, bit će domaćin događaja. Plakat ima tirkiznu temu boja s bijelim tekstom i u donjem dijelu su prikazani logotipi organizacija koje podržavaju ovaj događaj.
Foto: Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom

Serijom webinara ‘Pod svjetlima reflektora’ zainteresiranim sudionicima ponuđena su dodatna znanja i iskustva s ciljem boljeg razumijevanja ovog kaznenog djela, na koji način pružiti pomoć i podršku žrtvi i time kaznenopravni sustav učiniti pravednijim

U organizaciji Ureda za demokratske institucije i ljudska prava, koji je glavna institucija Organizacije za europsku sigurnost i suradnju koja se bavi ljudskom dimenzijom sigurnosti, 13. veljače 2024. održan je webinar posvećen promicanju bolje podrške žrtvama zločina iz mržnje, osobama s intelektualnim teškoćama i osobama s poremećajima iz spektra autizma, i to pod vodstvom Marka Brookesa MBE.

Ujedno, predstavljena je #ImWithSam kampanja za suzbijanje zločina iz mržnje prema osobama s invaliditetom u Velikoj Britaniji.

Sam je fiktivna osoba koja predstavlja 73 posto osoba s intelektualnim teškoćama i poremećajima iz spektra autizma koje su bile izložene zločinu iz mržnje. Predmetnom kampanjom nastoji se pružiti resurse usmjerene na borbu protiv zločina iz mržnje i demonstrirati praktične načine za bolju podršku žrtvama.

Webinaru su prisustvovale savjetnice Pravobranitelja za osobe s invaliditetom Branka Meić-Salie i Tea Rubeša iz Područnog ureda u Rijeci.

Sjedište Ureda za demokratske institucije i ljudska prava je u Varšavi, u Poljskoj, a osnovano je 1990. godine.

Inače, Mark Brookes ima više od 30 godina iskustva u zagovaranju osoba s intelektualnim teškoćama i autizmom. Trenutačno je voditelj zagovaranja za ‘Dimensions UK’, gdje redovito javno govori o zločinima iz mržnje zbog invaliditeta i zagovara jednako postupanje prema osobama s intelektualnim teškoćama i autizmom. Prije nego što se pridružio ‘Dimensions UK’, radio je za ‘Values In to Action’, gdje je bio odgovoran za razvoj politike organizacije oko zločina iz mržnje, ljudskih prava i individualnih proračuna. Njegov rad doveo ga je do suradnje s tijelima kao što su Komisija za jednakost i ljudska prava, Kraljevsko tužiteljstvo, Ured unutarnjih poslova i policijske snage diljem zemlje.

Brookes je javno govorio na događanjima u Španjolskoj, Austriji, Grčkoj, Kanadi, Indiji i Australiji. Također i za mnoge organizacije u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao što su godišnja konferencija Kraljevskog tužiteljstva, na događaju o zločinu iz mržnje Komisije za jednakost i ljudska prava i na događaju o  zločinu iz mržnje Sveučilišta De Montford. Osim toga, vodio je različite događaje obuke uključujući i za policijske službenike. Također je autor i koautor više publikacija.

Godine 1993. Brookes je osnovao tvrtku Havering People First i bio predsjednik deset godina. Od tada je radio u odborima, forumima i savjetodavnim grupama za Havering Partnership Board, Povjerenstvo za prava osoba s invaliditetom, Nacionalni razvojni tim za inkluziju, Odjel za zapošljavanje i Državno tužiteljstvo.

Godine 2019. dodijeljen mu je počasni doktorat prava na Sveučilištu u Kentu. Godine 2020. Brookes je postao MBE za svoje usluge osobama s intelektualnim teškoćama i autizmom.

Nastavi čitati

U trendu