Pravo na zdravlje trebalo bi biti jednako za sve članove društva, a ne uvjetovano vanjskim utjecajem koji se uglavnom odražava upravo na osobe s invaliditetom
Poslušaj članak
Zdravlje, u najširem smislu, možemo definirati kao visoki stupanj opće funkcionalnosti organizma i međusoban sklad između bioloških i intelektualnih funkcija. Isti pojam možemo koristiti kada želimo potvrditi trenutno stanje, odnosno odsustvo ozljeda i njezinih posljedica, bolesti ili trauma, deformacija ili duševnih poremećaja.
Jeste li pak ikada razmišljali imaju li osobe s invaliditetom svoje mjesto u zdravstvenom sustavu?
U teoriji, svaki pacijent ima pravo na odgovarajuću zdravstvenu njegu i skrb, no morate priznati, a to će vam potvrditi i same osobe s invaliditetom, u praktičnom dijelu još uvijek daleko zaostajemo. Dakle, ne samo da u praksi kao osobe s invaliditetom nemamo mjesta u zdravstvenom sustavu, nego si to isto mjesto moramo sami stvarati gurajući se u često pretrpane i neprilagođene ambulante između ‘zdravih, trudeći se da nas netko primijeti sa pošteno uvučenim trbuhom.
Činjenica je, međutim, da su određeni specijalistički pregledi popraćeni dugim listama čekanja i neizvjesnošću koja je za pitanje zdravstvene hitnosti nedopustiva. Iako, dakle, brojna zdravstvena stanja osoba s invaliditetom ne podržavaju dugotrajno čekanje, zajednički nazivnik borbe za ravnopravnost sa svima ostalima to od nas traži pa i mi na svojim kalendarima križamo datume do dugo iščekivanog termina određenog pregleda ili operacijskog zahvata.
S druge pak strane, kad napokon dočekamo zakazani termin, brojnim osobama s invaliditetom pravo je umijeće ući u zdravstvenu ustanovu osim ako uza sebe nemaju barem dva sposobna, spretna i po mogućnosti dobro plaćena tjelohranitelja koji će iskoristiti sposobnosti i vlastitu nadnaravnu snagu te, noseći vas na rukama, zaobići stepenice ispred preuskog lifta ili strmu rampu koja ne služi svrsi. S obzirom na to da još uvijek ne snimamo moderniju verziju kultnog filma ‘Tjelohranitelj’, u kojem bi glavnu ulogu imale osobe s invaliditetom, osuđeni smo na asistente ili već starije članove obitelji te je sav teret naše težine uglavnom na njihovim plećima.
Tu međutim nije kraj priče o odlasku na specijalistički pregled ili operaciju jer, kada napokon stignemo u ordinaciju, neprilagođenost iste nas potiče da propitujemo imamo li pravo biti pacijenti unatoč stanjima i dijagnozama s kojima živimo. Nepristupačnost operacijskih stolova, stomatoloških stolica ili, ne daj Bože, ginekološke opreme, ukazuje na činjenicu da se uopće nije razmišljalo o tome da bi netko s invaliditetom mogao ići na takav pregled ili zahvat. U protivnom, doktori i sestre koji izvršavaju operaciju zajedno s vašom pratnjom ne bi morali angažirati cijeli svoj tim da vas prenesu na operacijski stol, a često puta upravo to je slučaj.
Nadalje, valja spomenuti često nepotpunu ili lošu komunikaciju između osobe s invaliditetom i zdravstvenog djelatnika, uzrokovanu s jedne strane nemogućnošću artikuliranog i suvislog govorenja pacijenta s invaliditetom, ili pak s druge strane neznanjem, nespremnošću te stvaranjem unaprijed iskrivljene slike o osobama s invaliditetom koju stvaraju zdravstveni stručnjaci na temelju onoga što vide.
Spomenuta iskrivljena slika, prema iskustvima osoba s invaliditetom, ide u dva dijametralno suprotna ekstrema. U očima liječnika smo, kako kažu, ili nesposobni za život u zajednici ili nas se predstavlja kao superjunake koji su uz cerebralnu paralizu, zamislite, uspjeli završiti i fakultet. Vjerujem da nitko od osoba s invaliditetom ne želi biti predstavnik dviju skupina u koje nas se gotovo prešutno postavlja. Stoga je važno osobe s invaliditetom promatrati kroz balans i iz perspektive zdrave sredine u kojoj pojedinci neće biti ni na koji način obezvrijeđeni zbog svojih sposobnosti, ali niti pretjerano idealizirani zbog svega što su postigli unatoč invaliditetu.
Također, važno je naglasiti kako je zajednica osoba s invaliditetom poprilično heterogena skupina u kojoj su osobe s istim stanjem ili dijagnozom zapravo potpuno različite po pitanju stavova prema životu, stupnja obrazovanja, kompetencija, znanja i sposobnosti, ali i ekonomskog statusa. Činjenica je li netko zaposlen ili nije, može uvelike promijeniti mišljenje osobe s invaliditetom o vlastitom zdravlju. Pogotovo ako ista osoba ili najbliži član obitelji nisu u mogućnosti platiti potreban lijek, liječenje ili pomagalo koje osobi s invaliditetom olakšava svakodnevnicu.
Prema tome, pravo na zdravlje trebalo bi biti jednako za sve članove društva, a ne uvjetovano vanjskim utjecajem koji se uglavnom odražava upravo na osobe s invaliditetom.
Glavnu diplomatsko-špijunsku ulogu ovoga puta odigrala je Dora Brnić, femme fatale iz filma, koja je od Luke Modrića dobila potpis na svoju loptu, dok je njemu za uspomenu uručila majicu Agent 010
Poslušaj članak
U riječkom Hotelu Hilton ekipa inkluzivnog filmskog serijala Tajni Agent 010 susrela se s hrvatskim reprezentativcima Lukom Modrićem i Mateom Kovačićem. Iako je ekipa Agenta nastupila oslabljena, bez centarfora Doriana Matića, snažnu sredinu terena držali su Tea Superina i Toni Lesica, špijuni iz filma.
Glavnu diplomatsko-špijunsku ulogu ovoga puta odigrala je Dora Brnić, femme fatale iz filma, koja je od Luke Modrića dobila potpis na svoju loptu, dok je njemu za uspomenu uručila majicu Agent 010.
Dora je razmijenila autograme i s Mateom Kovačićem, koji je posebno pohvalio njezinu sportsku karijeru. Osim filmske, Dora već godinama gradi i boćarsku karijeru – baš kao i glavni Agent Dorian Matić – te iza sebe već ima dvadesetak osvojenih medalja. Mateo se iskreno razveselio toj informaciji, a Dora mu je poželjela da se i on vrati sa zlatom.
Vatreni su dobili uspomenu iz filmskog svijeta Tajnog Agenta 010, Agenti potpise, a svi zajedno i fotografije za uspomenu u veseloj atmosferi. Mi smo, pak, dobili još jednu lijepu priču o susretu sporta, filma i one tvrdoglavo dobre energije koja ih povezuje, iako dolaze iz potpuno različitih svjetova.
Za slabije upućene, Tajni Agent 010 duhoviti je akcijski filmski serijal u kojem sve glavne uloge tumače mladi s invaliditetom. Riječ je o niskobudžetnoj komediji koja je vrlo brzo osvojila regiju, iako nije u službenoj distribuciji, već se prikazuje po knjižnicama, festivalima i kulturnim centrima.
Tajni Agenti su duhoviti, karizmatični i doslovno neodoljivi, a svojim britkim humorom ruše sve barijere. Zato ne čudi da su im se u filmovima pridružili brojni poznati glumci poput Šajete, Krešimira Mišaka, Enisa Bešlagića, Gorana Navojca i drugih.
Nedavna prikazivanja održana su u Splitu, a ovih dana posjetili su i Buje u Istri. Sljedeće prikazivanje održat će se na Krku, u Krasu 12. lipnja, uz besplatan ulaz zahvaljujući podršci TZO Dobrinj.
Agenti 010 ovih dana snimaju i novu, šestu epizodu za koju najavljuju da će biti erotska(?) krimi-komedija. Oni koji su pogledali njihove dosadašnje radove tom se najavom nimalo ne čude.
Ekipa Tajnog Agenta 010 zahvaljuje svima koji su pomogli da do ovog susreta dođe.
Društvo multiple skleroze Osječko-baranjske županije je ususret 30. svibnju – Svjetskom danu multiple skleroze dana 29. svibnja 2026. godine na Trgu slobode u Osijeku obilježilo ovaj važan datum
Poslušaj članak
Na inicijativu organizacije MSIF (Multiple Sclerosis International Federation) 30. svibnja određen je kao Svjetski dan multiple skleroze, a cilj održavanja svjetskog dana je kroz povezivanje ljudi, grupa i organizacija podizati svijest o ovoj bolesti kao globalnom problemu i naglasiti važnosti pravovremenog početka liječenja nakon samog dijagnosticiranja bolesti.
Multipla skleroza (MS) je autoimuna demijelinizacijska i neurodegenerativna bolest središnjeg živčanog sustava i vodeći je uzrok netraumatskog neurološkog invaliditeta u mladih odraslih osoba. Najčešće se znaci bolesti javljaju između 20. i 45. godine, a žene obolijevaju dvaput češće od muškaraca.
Obilježavanje Svjetskog dana multiple skleroze u Osijeku započelo je postavljenjem info štanda na Trgu Slobode sa edukativnim i informativnim materijalima namijenjenima članovima, oboljelima i zainteresiranim građanima. Tom prilikom, kroz dijeljenje promidžbenih materijala te razgovore i druženje sa zainteresiranim građanima pokušalo se podići razinu svijesti društva o tome što je to multipla skleroza i koji su izazovi s kojima se osobe koje žive s multiplom svakodnevno suočavaju.
Na obilježavanju je prisustvovala savjetnica pravobranitelja Tatjana Kukec iz Područnog ureda Osijek.
Sudionici sastanka zaključili su da je potrebno nastaviti rad na poboljšanju pristupačnosti i ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u političkom životu te izrazili interes za daljnju suradnju s ODIHR-om
Poslušaj članak
Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskoga sabora održao je u ponedjeljak sastanak s predstavnicima Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) o većem uključivanju osoba s invaliditetom u rad parlamenata.
Na sastanku je predstavljena metodologija ODIHR-a koja pomaže parlamentima procijeniti koliko su pristupačni i uključivi za osobe s invaliditetom. Predsjednica Odbora Ivana Kekin objasnila je kako je cilj upoznati Hrvatski sabor s mogućnostima primjene tog modela.
Predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Milorad Pupovac istaknuo je da invaliditet nije samo zdravstveno ili socijalno pitanje, nego i pitanje jednakosti, sudjelovanja u društvu i zaštite ljudskog dostojanstva. Naglasio je važnost bolje vidljivosti osoba s invaliditetom u radu Sabora te nastavka rada na jačanju njihovih prava.
Saborska zastupnica Ljubica Lukačić rekla je kako Hrvatska već ima razvijen zakonodavni okvir za zaštitu prava osoba s invaliditetom, ali smatra da pojedine mjere, posebno u području zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije, treba dodatno unaprijediti. Dodala je kako zaposlenje osobama s invaliditetom donosi veću samostalnost i aktivnije sudjelovanje u društvu.
Predstavnica ODIHR-a Yulija Netesova upozorila je da su osobe s invaliditetom i dalje nedovoljno zastupljene u politici, unatoč međunarodnim obvezama i većoj svijesti o važnosti uključivosti.
– Parlament uključiv za osobe s invaliditetom nije samo pristupačna zgrada, nego institucija koja omogućuje ravnopravno sudjelovanje u svim parlamentarnim procesima – istaknula je Netesova.
Prema istraživanju ODIHR-a i Parlamentarne skupštine OESS-a, mnogi parlamenti nemaju nijednog zastupnika s invaliditetom, a uključivost se često svodi samo na fizičku pristupačnost prostora. Kao glavne prepreke navode se društveni stereotipi, nedovoljna zastupljenost i prepreke u zapošljavanju i samostalnom životu.
ODIHR-ova metodologija temelji se na načelu ‘Ništa o nama bez nas’, što znači da osobe s invaliditetom i njihove organizacije sudjeluju u svim fazama procjene. Procjenjuju se zastupljenost osoba s invaliditetom, zakonodavni okvir, parlamentarni nadzor te fizička i komunikacijska pristupačnost.
Kao primjere dobre prakse Netesova je izdvojila Crnu Goru i Austriju, koje su već napravile značajne korake prema stvaranju uključivijih parlamenata.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Dario Jurišić rekao je kako je nužno ukloniti prepreke koje osobama s invaliditetom otežavaju sudjelovanje u javnom i političkom životu. Podsjetio je da u aktualnom sazivu Hrvatskoga sabora djeluje devet zastupnika s invaliditetom.
Sudionici sastanka zaključili su da je potrebno nastaviti rad na poboljšanju pristupačnosti i ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u političkom životu te izrazili interes za daljnju suradnju s ODIHR-om.
Osobe s invaliditetomPrije 4 dana
Osobe s invaliditetomPrije 6 dana
Osobe s invaliditetomPrije 7 dana
in MREŽAPrije 6 dana
Asistivna tehnologijaPrije 7 dana
in MREŽAPrije 5 dana
Kutak za stručnjakePrije 7 dana