Pravo na zdravlje trebalo bi biti jednako za sve članove društva, a ne uvjetovano vanjskim utjecajem koji se uglavnom odražava upravo na osobe s invaliditetom
Poslušaj članak
Zdravlje, u najširem smislu, možemo definirati kao visoki stupanj opće funkcionalnosti organizma i međusoban sklad između bioloških i intelektualnih funkcija. Isti pojam možemo koristiti kada želimo potvrditi trenutno stanje, odnosno odsustvo ozljeda i njezinih posljedica, bolesti ili trauma, deformacija ili duševnih poremećaja.
Jeste li pak ikada razmišljali imaju li osobe s invaliditetom svoje mjesto u zdravstvenom sustavu?
U teoriji, svaki pacijent ima pravo na odgovarajuću zdravstvenu njegu i skrb, no morate priznati, a to će vam potvrditi i same osobe s invaliditetom, u praktičnom dijelu još uvijek daleko zaostajemo. Dakle, ne samo da u praksi kao osobe s invaliditetom nemamo mjesta u zdravstvenom sustavu, nego si to isto mjesto moramo sami stvarati gurajući se u često pretrpane i neprilagođene ambulante između ‘zdravih, trudeći se da nas netko primijeti sa pošteno uvučenim trbuhom.
Činjenica je, međutim, da su određeni specijalistički pregledi popraćeni dugim listama čekanja i neizvjesnošću koja je za pitanje zdravstvene hitnosti nedopustiva. Iako, dakle, brojna zdravstvena stanja osoba s invaliditetom ne podržavaju dugotrajno čekanje, zajednički nazivnik borbe za ravnopravnost sa svima ostalima to od nas traži pa i mi na svojim kalendarima križamo datume do dugo iščekivanog termina određenog pregleda ili operacijskog zahvata.
S druge pak strane, kad napokon dočekamo zakazani termin, brojnim osobama s invaliditetom pravo je umijeće ući u zdravstvenu ustanovu osim ako uza sebe nemaju barem dva sposobna, spretna i po mogućnosti dobro plaćena tjelohranitelja koji će iskoristiti sposobnosti i vlastitu nadnaravnu snagu te, noseći vas na rukama, zaobići stepenice ispred preuskog lifta ili strmu rampu koja ne služi svrsi. S obzirom na to da još uvijek ne snimamo moderniju verziju kultnog filma ‘Tjelohranitelj’, u kojem bi glavnu ulogu imale osobe s invaliditetom, osuđeni smo na asistente ili već starije članove obitelji te je sav teret naše težine uglavnom na njihovim plećima.
Tu međutim nije kraj priče o odlasku na specijalistički pregled ili operaciju jer, kada napokon stignemo u ordinaciju, neprilagođenost iste nas potiče da propitujemo imamo li pravo biti pacijenti unatoč stanjima i dijagnozama s kojima živimo. Nepristupačnost operacijskih stolova, stomatoloških stolica ili, ne daj Bože, ginekološke opreme, ukazuje na činjenicu da se uopće nije razmišljalo o tome da bi netko s invaliditetom mogao ići na takav pregled ili zahvat. U protivnom, doktori i sestre koji izvršavaju operaciju zajedno s vašom pratnjom ne bi morali angažirati cijeli svoj tim da vas prenesu na operacijski stol, a često puta upravo to je slučaj.
Nadalje, valja spomenuti često nepotpunu ili lošu komunikaciju između osobe s invaliditetom i zdravstvenog djelatnika, uzrokovanu s jedne strane nemogućnošću artikuliranog i suvislog govorenja pacijenta s invaliditetom, ili pak s druge strane neznanjem, nespremnošću te stvaranjem unaprijed iskrivljene slike o osobama s invaliditetom koju stvaraju zdravstveni stručnjaci na temelju onoga što vide.
Spomenuta iskrivljena slika, prema iskustvima osoba s invaliditetom, ide u dva dijametralno suprotna ekstrema. U očima liječnika smo, kako kažu, ili nesposobni za život u zajednici ili nas se predstavlja kao superjunake koji su uz cerebralnu paralizu, zamislite, uspjeli završiti i fakultet. Vjerujem da nitko od osoba s invaliditetom ne želi biti predstavnik dviju skupina u koje nas se gotovo prešutno postavlja. Stoga je važno osobe s invaliditetom promatrati kroz balans i iz perspektive zdrave sredine u kojoj pojedinci neće biti ni na koji način obezvrijeđeni zbog svojih sposobnosti, ali niti pretjerano idealizirani zbog svega što su postigli unatoč invaliditetu.
Također, važno je naglasiti kako je zajednica osoba s invaliditetom poprilično heterogena skupina u kojoj su osobe s istim stanjem ili dijagnozom zapravo potpuno različite po pitanju stavova prema životu, stupnja obrazovanja, kompetencija, znanja i sposobnosti, ali i ekonomskog statusa. Činjenica je li netko zaposlen ili nije, može uvelike promijeniti mišljenje osobe s invaliditetom o vlastitom zdravlju. Pogotovo ako ista osoba ili najbliži član obitelji nisu u mogućnosti platiti potreban lijek, liječenje ili pomagalo koje osobi s invaliditetom olakšava svakodnevnicu.
Prema tome, pravo na zdravlje trebalo bi biti jednako za sve članove društva, a ne uvjetovano vanjskim utjecajem koji se uglavnom odražava upravo na osobe s invaliditetom.
Mužinić Vincetić i Šandor zajedno s trenerima pokazivat će vježbe malim sportašima. Uz njih će sudionici iz prve ruke moći čuti iskustva svojih sportskih heroja
Poslušaj članak
Nakon što su HPO i Allianz zajedno organizirali i uspješno realizirali parasportski kamp ‘move now’ u Splitu i Rijeci, na kojem su se djeca kroz dva dana kampa odlično zabavila i upoznala s parasportom, na red je došao i treći, onaj u Zagrebu. Paraspotski kamp u glavnom gradu Hrvatske održat će se 25. i 26. siječnja 2025. godine. Sportske aktivnosti održat će se u sportskoj dvorani KK Cedevita.
Parasportski kamp ‘move now’ dio je globalne Allianzove inicijative koja za cilj ima poticanje mentalne i fizičke aktivnosti među mladima s invaliditetom. Ova manifestacija plod je suradnje između HPO-a, HOO i Allianza te Paraolimpijskog pokreta u Hrvatskoj.
Kamp je koncipiran tako da privuče što više djece da se aktivno bave sportom što bi im pomoglo pri očuvanju fizičkog i psihičkog zdravlja.
Na zadnjem ovosezonskom parasportskom kampu u Zagrebu, svi sudionici moći će se okušati u raznim sportovima kao što su stolni tenis, atletika, košarka u kolicima, badminton, sjedeća odbojka, boćanje i goalball. Isprobavanje različitih sportova trebalo bi im pomoći da odaberu sport koji im najviše odgovara i s kojim će se potencijalno baviti u životu.
Djecu će kroz cijelo vrijeme boravka na kampu pratiti i s njima trenirati stručni treneri. Nakon prvog dijela sportskog programa mladim sportašima podjelit će se medalje.
Da se zainteresiraju za sport pomoći će im i hrvatski paraolimpijci Anđela Mužinić Vincetić i Velimir Šandor koji će također biti dio zagrebačkog parasportskog kampa ‘move now’ te će se na početku obratiti okupljenima.
Mužinić Vincetić i Šandor zajedno s trenerima pokazivat će vježbe malim sportašima. Uz njih će sudionici iz prve ruke moći čuti iskustva svojih sportskih heroja.
Osim sportskog dijela kampa, biti će organizirane i radionice financijske pismenosti koje će voditi Allianzovi volonteri. Biti će organizirane tri radionice za tri dobne skupine, i roditelje. Prva radionica bit će za roditelje, druga za djecu mlađeg uzrasta i djecu s teškoćama u učenju, te treća za djecu iznad 12 godina koja nemaju nikakve prepreke i usvajaju znanja.
U drugom djelu sportskog programa djeca će proći više poligona s elementima različitih sportova kao testiranje sposobnosti sudionika na poligonu sposobnosti, ali i brojne druge zabavne aktivnosti. Isto tako, roditelji će imati mogućnost konzultacije s trenerima oko odabira sporta za svoje dijete.
Nakon večere planirano je druženje sudionika kampa s Allianzovim volonterima kroz slikanje, izrade figura glinom, ples i razne drušvene igre.
Drugi dan kampa rezerviran je za aktivnosti na bazenima Novi Jelkovec (ul. Vladimira Stahuljaka 5, Sesvete) gdje će se djeca moći okušati u vodenim sportovima.
Cijelo vrijeme tijekom trajanja kampa sudionicima će na raspolaganju biti Allianzovi volonteri koji će se brinuti za organizaciju prijevoza, obroka i društvenih aktivnosti.
Ovakva su druženja i aktivnosti prilika djeci i mladima da se povežu, upoznaju različite sportove te steknu smjernice za odabir aktivnosti koja najbolje odgovara njihovim potrebama i sposobnostima. Poseban naglasak stavljen je na važnost sporta kao sredstva za inkluziju djece s teškoćama u razvoju, jer im omogućuje da aktivno sudjeluju u društvu i suoče se s raznim izazovima na konstruktivan način.
Svi roditelji i djeca koja su imala priliku sudjelovati u kampovima održanim u Splitu i Rijeci, imaju samo riječi hvale.
Šesnaestogodišnja Jovana Obradović iz Pule, koja je bila među sudionicima na kampovima u Splitu i Rijeci, kazala je kako je parasportski kamp ‘move now’ odlična prilika da se djeca upoznaju sa sportom.
– Lijepo sam se provela, upoznala paraolimpijce i bilo mi je jako dobro, jedva čekam opet! Ovo je sjajna prilika da bolje upoznamo sport, da vidimo kako je baviti se onime što smo mislili da ne možemo, a zapravo možemo. Pozvala bih i drugu djecu da dođu jer je stvarno sjajno.
Ivan Bartulović iz Zagreba također je pohvalio kamp, istaknuvši kako mu je pomogao u odabiru budućeg sporta za sina.
– Čim smo čuli za kamp, odmah smo se prijavili. Ovo je izvanredna prilika da moje dijete upozna drugu djecu, vidi trenere i dobije prvi stručni savjet o tome koji je sport najbolji za njega.
Vjerujemo kako će se na parasportskom kampu ‘move now’ u Zagrebu djeca odlično zabaviti i ‘zaraziti’ se sportom. Tko zna, možda baš netko od sudionika kampa u budućnosti postane novi hrvatski paraolimpijac.
Ovaj program dokaz je kako ulaganje u inkluziju djece s razvojnim teškoćama donosi dugoročne koristi za cijelu zajednicu. Kontinuirana podrška Međimurske županije i suradnja s udrugama i institucijama omogućuje stvaranje poticajnog i uključivog okruženja za djecu i njihove obitelji, a istovremeno predstavlja model koji bi trebao biti implementiran na nacionalnoj razini
Poslušaj članak
Međimurska županija već deset godina provodi program financiranja pomoćnika u vrtićima za djecu s razvojnim teškoćama, čime se osigurava integracija i inkluzija u predškolske ustanove.
Ovaj pionirski projekt, prvi takve vrste u Hrvatskoj, nastavljen je 21. siječnja 2025. godine potpisivanjem ugovora između župana Međimurske županije Matije Posavca i predsjednice Saveza udruga Prvi korak Petre Kovačić, u vrijednosti od 210.000 eura.
Predsjednica Saveza udruga Prvi korak, Petra Kovačić, istaknula je važnost ovog programa, koji obuhvaća suradnju članica Saveza, uključujući Centar za ranu intervenciju u djetinjstvu MURID, Udrugu za autizam Pogled, Udrugu slijepih te Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom.
U proteklom desetljeću u program je bilo uključeno više od 170 djece, a zaposleno je preko 190 pomoćnika. Zahvaljujući kontinuiranoj financijskoj podršci Županije, kao i većine općina i gradova, ovaj model postao je primjer dobre prakse u cijeloj zemlji.
– Istraživanja pokazuju da ulaganja u psihosocijalne intervencije u ranoj dobi značajno doprinose ekonomskoj i društvenoj dobrobiti zajednice – naglasila je Kovačić, dodajući kako se nadaju da će ovakvi projekti potaknuti Ministarstvo na donošenje pravilnika koji će osigurati jednaka prava za svu djecu u Hrvatskoj.
Župan Matija Posavec izrazio je zadovoljstvo nastavkom programa, koji u ovoj godini obuhvaća 65 djece i 54 pomoćnika u 20 vrtića. Naglasio je tri ključna razloga za nastavak programa: inkluziju i jednakost, omogućavanje dječjeg razvoja u punom potencijalu te podršku roditeljima.
– Put podrške je jedini ispravan put – zaključio je Posavec, zahvalivši svim udrugama, odgojiteljima i pomoćnicima na predanom radu.
Ravnatelji dječjih vrtića također su istaknuli dobrobiti programa. Nenad Novak, ravnatelj Dječjeg vrtića Belica, naglasio je kako pomoćnici pozitivno utječu na svu djecu, a ne samo na one s teškoćama u razvoju. Eleonora Glavina, ravnateljica Dječjeg vrtića Cipelica Čakovec, pohvalila je dugotrajnost i učinkovitost modela zahvaljujući kontinuiranoj podršci Županije, koja ove godine dodatno povećava izdvajanja za 32.600 eura, dok je ukupno uloženo 663.840 eura.
Na svečanom potpisivanju ugovora sudjelovali su i predstavnici udruga, voditelji projekta te stručnjaci iz područja skrbi za djecu s razvojnim teškoćama.
Ovaj program dokaz je kako ulaganje u inkluziju djece s razvojnim teškoćama donosi dugoročne koristi za cijelu zajednicu. Kontinuirana podrška Međimurske županije i suradnja s udrugama i institucijama omogućuje stvaranje poticajnog i uključivog okruženja za djecu i njihove obitelji, a istovremeno predstavlja model koji bi trebao biti implementiran na nacionalnoj razini.
Treninzi za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom održavaju se u Dugom Selu, Vrbovcu, Ivanić Gradu i Sesvetskom Kraljevcu
Poslušaj članak
U Hrvatskoj se u zadnjih par godina ozbiljno počelo raditi na uključivanju djece s teškoćama u razvoju u sport. Znajući koliko je bavljenje sportom važno za djecu predškolske, rane školske dobi i djecu s teškoćama u razvoju i koje im benefite bavljenje njime donosi, ekipa Univerzalne sportske škole ‘Mali prvaci’ odlučila se posvetiti upravo tome.
Lijepa sportska priča, zvana Univerzalna sportska škola, nudi program za djecu predškolske i rane školske dobi (od 4 do 7 godina) te program za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju.
Ideja Univerzalne sportske škola ‘Mali prvaci’ nastala 2023. godine kao čežnja da se mlađoj i djeci predškolske dobi osigura bavljenje sportom koje je izrazito važno za psihofizički i motorički razvoj kod male djece.
Projekt Univerzalne sportske škole ‘Mali prvaci’ zajedno je pokrenulo nekoliko profesora velikog srca, a to su Kristina Svetec, Josipa Bebek, Vedran Belošević i Josip Perić.
Cijela ova priča ima i zakonski okvir, odnosno, plan i program Univerzalne sportske škole ‘Mali prvaci’ verificiran je na Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih.
Baza svih treninga je na motoričkim sposobnostima djece, a treninzi se provode dva puta tjedno po 45 minuta na više lokacija. Osim treninga, organiziraju se sportska natjecanja i izleti za djecu koja treniraju u klubu.
Djeca u sklopu Univerzalne sporske škole treniraju atletiku, gimnastiku, nogomet, rukomet, košarku, odbojku, sportove s reketom, borilačke sportove i sportove preciznosti.
Uz djecu od tri do sedam godina, u Univerzalnoj sportskoj školi treniraju i djeca s teškoćama u razvoju.
Program treninga za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom pokrenut je uz pomoć Centra za edukaciju i savjetovanje Sunce. U grupu za trening sa spomenutom skupinom djece mogu se prijaviti osobe do 14 godina starosti.
Treninzi za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom održavaju se u Dugom Selu, Vrbovcu, Ivanić Gradu i Sesvetskom Kraljevcu.
Programu treninga za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom mogu se priključiti djeca s ADHD-om, cerebralnom paralizom, intelektualnim teškoćama i rijetkim bolestima.
Tim kineziologa Univerzalne sportske škole educiran je i spreman pomoći djeci s teškoćama u razvoju te osobama s invaliditetom da se počnu baviti sportom.
Od početka mjeseca siječnja otvorene su prijave za upis novih članova u tim Univerzalne sportske škole, a više informacija o upisu možete saznati na broj: 091/646-9623 ili putem Facebooka ovdje ili Instagrama ovdje.
Na našoj web stranici koristimo kolačiće kako bismo vam pružili najrelevantnije iskustvo pamćenjem vaših preferencija i ponovljenih posjeta. Klikom na “Prihvati sve” pristajete na korištenje SVIH kolačića. Međutim, možete posjetiti "Postavke kolačića" kako biste dali kontrolirani pristanak.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva dok se krećete web stranicom. Među njima, kolačići koji su kategorizirani kao potrebni pohranjuju se u vaš preglednik jer su neophodni za rad osnovnih funkcija web stranice. Također koristimo kolačiće trećih strana koji nam pomažu analizirati i razumjeti kako koristite ovo web mjesto. Ovi kolačići će biti pohranjeni u vašem pregledniku samo uz vaš pristanak. Također imate mogućnost isključiti ove kolačiće. Ali isključivanje nekih od ovih kolačića može utjecati na vaše iskustvo pregledavanja.
Funkcionalni kolačići pomažu u obavljanju određenih funkcija kao što je dijeljenje sadržaja web stranice na platformama društvenih medija, prikupljanje povratnih informacija i druge značajke trećih strana.
Kolačići izvedbe koriste se za razumijevanje i analizu ključnih indeksa učinkovitosti web stranice što pomaže u pružanju boljeg korisničkog iskustva za posjetitelje.
Analitički kolačići koriste se za razumijevanje načina na koji posjetitelji stupaju u interakciju s web stranicom. Ovi kolačići pomažu u pružanju informacija o metrikama kao što su broj posjetitelja, stopa napuštanja stranice, izvor prometa itd.
Neophodni kolačići apsolutno su neophodni za ispravno funkcioniranje web stranice. Ovi kolačići osiguravaju osnovne funkcionalnosti i sigurnosne značajke web stranice, anonimno.
Oglašavački kolačići koriste se kako bi se posjetiteljima pružili relevantni oglasi i marketinške kampanje. Ovi kolačići prate posjetitelje na web-mjestima i prikupljaju podatke za pružanje prilagođenih oglasa.