Broj adolescenata i mladih žena s kasnijom dijagnozom zabrinjavajuće brzo raste i mogli bi imati koristi od ciljanog liječenja, a ne od široke oznake autizma
Spektar autizma postao je toliko širok i prilagodljiv da je danas postao potpuno besmislen, ugrožavajući preciznu medicinsku dijagnozu. Naime, broj adolescenata i mladih žena s kasnijom dijagnozom – koji su često vrlo anksiozni, ali verbalno sposobni – zabrinjavajuće brzo raste i mogli bi imati koristi od ciljanog liječenja, a ne od široke oznake autizma.
Ovu, do jučer šokantnu tezu, izrekla je nitko drugi do svjetski ugledna Uta Frith, pionirka istraživanja autizma, koja kaže da je spektar sada toliko ‘prilagođen da je potpuno besmislen’. Činjenična definicija autizma ostala je ista, tvrdi Frith, no tumačenje stanja se s vremenom promijenilo, postajući ‘inkluzivnije’, što govori da se spektru pridodaju i oni poremećaji koji s autizmom nemaju veze.
– Osnovna definicija autizma koju sam vam dala, dakle da je cjeloživotan i neurološki razvojni te da postoje komunikacijske poteškoće i ograničeno ponašanje, ostala je ista – rekla je Frith.
– Općenito je prihvaćena. Ali tumačenje te definicije je druga stvar, jer smo je učinili inkluzivnijom.
Frith je emeritus profesorica kognitivnog razvoja na Institutu za kognitivnu neuroznanost Sveučilišnog koledža u Londonu, pa je njezina teza o spektru izazvala golemu zbunjenost među stručnjacima za autizam. Odustaje li se, dakle, od ‘koncepta spektra’, koji je nastao jer su stručnjaci u njega u uključili i netipične neurodiverzne slučajeve te tako znatno proširili kriterije.
– Ali to je vrlo teško, jer što je značajno u tome što smo dio ogromnog spektra kojem svi pripadamo? Svi smo neurodiverzni; to možemo prihvatiti jer su nam mozgovi različiti. Ali to čini medicinsku dijagnozu potpuno besmislenom – rekla je Frith.
Stručnjaci su usvojili koncept spektra jer je kategorički pristup značio da mnogi ljudi ne odgovaraju preciznoj definiciji autizma. Stoga Frith upozorava da je ‘zbog različitih kulturnih čimbenika spektar postao sve prilagodljiviji i stoga je sada došao do svog kolapsa’.
– Mislim da ovo nije sasvim prepoznato, jer se stručnjaci još uvijek drže ideje da postoji nešto što ujedinjuje sve ljude kojima je dijagnosticiran autizam. Više u to ne vjerujem – kaže Frith. Napomenula je da sada postoje dvije velike podskupine koje uključuju one kojima je autizam dijagnosticiran rano u djetinjstvu, obično mlađe od pet godina, i one kojima je dijagnosticiran kasnije u životu, za koje je sugerirala da bi se mogli nazvati hipersenzitivnima.
Frith kaže da ova skupina, prvenstveno mladih žena i tinejdžerica, raste zastrašujućom brzinom, ali da se prva skupina samo umjereno povećava
– Mislim da ljudi u drugoj skupini zaista imaju problema. Ali rekla bih da su to problemi koji se možda mogu puno bolje liječiti nego pod oznakom ‘autizam’. Borila bih se da se ta oznaka ograniči na prvu skupinu – zaključila je Frith.
