Kultura
DRUŠTVO TJELESNIH INVALIDA U tijeku izložba Zdenka Udovičića
Društvo tjelesnih invalida organiziralo je otvorenje izložbe slika Zdenka Udovičića u utorak, 29. listopada 2024., u Galeriji Izlog u Zagrebu, Bosanska 2, a izložba će biti otvorena do 20. studenog
Uvodnu riječ održala je Viktorija Lisec, predsjednica Društva tjelesnih invalida, predstavivši samog umjetnika.
Zdenko Udovičić rođen je 2. kolovoza 1969. godine u Zagrebu. U trećoj godini života obolio je od cerebralne paralize, a nakon toga dobio je i epilepsiju. Unatoč svemu, Zdenko radosno svjedoči svoju vjeru i pouzdanje u Boga te Njegovu očinsku ljubav. Živi i stvara umjetnička djela u Zagrebu.
Kao što je istaknuto prilikom predstavljanja, osnovno obrazovanje stekao je u Centru za odgoj i obrazovanje Goljak, a srednju upravno-birotehničku školu završio je u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava. Po struci je upravni referent. Krajem 1990-ih godina, zahvaljujući pokojnom prijatelju, akademskom slikaru Anti Teskeri, otkrio je slikarstvo kao sredstvo izražavanja, kreativnosti i održavanja mentalnog zdravlja. Uz slikarstvo, dugo se bavio pisanjem poezije te je objavio nekoliko knjiga.
Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi, a iza sebe ima i jednu samostalnu izložbu. Redovito sudjeluje na Festivalu jednakih mogućnosti, koje organizira Društvo tjelesnih invalida. Za Udovičića, slikarstvo nije samo izraz umjetničke kreativnosti, već i važno sredstvo za održavanje mentalne koncentracije. Premda nikada nije osjećao potrebu za uzorima, povremeno se inspirirao dubinama američkog apstraktnog ekspresionizma 40-ih i 50-ih godina 20. stoljeća.
O Udovičićevom umjetničkom stvaralaštvu kratki govor pred svima održao je Stanko Špoljarić, hrvatski povjesničar umjetnosti i likovni kritičar.
– Nema puno kalkuliranja, kao ni puno dodavanja. To je ona iskrena impresija, ono iskreno htijenje, jedna situacija da ta linija, napeta, zadebljana, tanahna, zapravo stvara jednu strukturu. Ovdje se isto radi o nekom rasponu djela, gdje je meni zanimljivo da se osjeća da to likovno htijenje kreće od konfiguracije poput djela koja imamo priliku ovdje vidjeti do stvari asocijativne strukture. Kada bi preciznije analizirali obje grupe, ovako grubo podijeljene, onda bi osjetili da se radi o sličnom slikarskom konceptu – s jedne strane da ta motivika bude jasnija i čitkija, a s druge strane da splet linija, likovna struktura, dobiva jedan vid slikarske autonomnosti. Možemo asocirati i na velike majstore pa tako ovdje u djelima imamo i tri Picassa, a aktovi koji su izloženi također asociraju na njega. Gledajući njegova djela, aktove, možemo reći da Zdenko traži i nalazi onu formu koja će biti i osjećaj volumena i plohe i osvajanje zapravo prostora, iako veći broj radova i boja nema neku preveliku ulogu, ali ima način da postoji akcent, bljesak stvarnosti, jedna akumulirana svjetlost kroz crvene partije pa čak i kod utišanijih tonova. Razmišljanje kroz liniju, koja je uvijek osnova svake slike, bila ona vidljiva ili nevidljiva, ovdje je zapravo građena likovnom suverenošću.
Ujedno je podsjetio da jedan veliki slikar suvremene hrvatske umjetnosti veli da ‘što god slikaš, kako god slikaš, uvijek moraš napiknuti na Picassa’.
Osvrnuo se i na majstorski rađene crteže s aktovima.
– Ta linija ima svoj imperativni odnos, ta linija ima svoju poetičnost, ta linija zatvara plohu od njegova sivila, ta linija stvara odnos između figure i samoga prostora. Ta linija koja je i disciplinirana i slobodna, mada je paradoksalno stalno govoriti da se radi o dvije suprotnosti u likovnom djelu, međutim ono ovdje uistinu postoji. Tu se radi o zenitu kreativnoga krika, gdje postoji sloboda i mogućnost interpretacije djela samog gledatelja, da ta linija zatvara i otvara samu formu, da ta linija ima jedno svoje pulsiranje, ali zapravo s druge strane osjećate tu čistoću i kontrolu. Prema tome, u tim rasponima se kreću djela one likovnosti koja kroz Udovičića uistinu govori o jednom talentu koji se izražava kroz komorne forme. Uvijek su te komorne forme iskrenije. Velike slike, velike parade, sve to stoji, ali s druge strane kroz linije, kroz crtež, to je taj slikarski, likovni intimitet koji dolazi najviše do izražaja.
Tako se također osvrnuo na Udovičićevo djelo s poetikom oka, koje ga je posebno oduševilo.
– Ne radi se tu zapravo o oku, već o pogledu na život, na umjetnost, na ukupnost umjetničkog i životnog stava, i to onog iskrenog stava, kada prepoznajem autora u svom umjetničkom traganju, bez kojega traganja nema ništa. Naime, postoji uvijek faktor iznenađenja same preobrazbe same ideje dovedene do određenih stanja.
Špoljarić je naposljetku čestitao Udovičiću na izložbi, koja po njemu otkriva više od slike, jer ima jedan blagi vid meditativnosti, ispovjednosti, a s druge strane onu emotivnost koja je uvijek sastavni dio izložbi.
Ovo je jedna u nizu izložbi u organizaciji Društva tjelesnih invalida, koje pruža šansu da se predstave same osobe s invaliditetom.
Ne preostaje ništa drugo, nego da autoru niza umjetničkih djela zaželimo daljnje likovno stvaralaštvo koje jedva čekamo vidjeti te da putem svoga stvaranja dođe do svoje muze, koja će mu biti posebna vrsta inspiracije i potpore, a djela mu možda dobiju neke nove linije i boje.
Večer je tradicionalno završila prigodnim domjenkom, u ugodnom raspoloženju.
Predstava se bavi odnosom tijela, prostora i misli te istražuje kako doživljavamo prostor oko sebe, ali i vlastiti unutarnji svijet
Poslušaj članak
Multimedijska predstava „Prostori prostranstva“ autorice i performerice Josipe Bubaš gostuje 14. i 15. studenoga u Atomskom skloništu KUC-a Travno. Subotnja izvedba počinje u 20 sati, a nedjeljna matineja u 11 sati. Nakon nedjeljne izvedbe publika će moći sudjelovati u kratkom razgovoru o predstavi i temama koje otvara. Ulaz je slobodan.
Predstava se bavi odnosom tijela, prostora i misli te istražuje kako doživljavamo prostor oko sebe, ali i vlastiti unutarnji svijet. Kroz četiri različita prostora i perspektive otvara pitanja o tome što stvaramo, što ostavljamo iza sebe i kako se naš svakodnevni život odražava na prostor u kojem živimo i djelujemo.
Posebnost izvedbe bit će i „Hrana za atomsko sklonište“, koju će tijekom performansa pripremiti novinarka i gastro stručnjakinja Željka Klemenčić.
Koncept, tekst i izvedbu potpisuje Josipa Bubaš, dok su za video, zvuk i vizuale zaslužni Tomislav Čuveljak, a za dramaturško i koreografsko oblikovanje Alexandra Madsen. U predstavi se koriste i ulomci romana „Hodanje“ Thomasa Bernharda.
Nakon gostovanja u KUC-u Travno, „Prostori prostranstva“ 19. studenoga stižu i na pozornicu HNK-a Varaždin.
Agenti se ovoga puta moraju snaći u svijetu upoznavanja, flerta i ljubavnih odnosa. Pritom se susreću s nizom nespretnosti i nepredviđenih situacija, a ni špijunski poslovi ne daju im mira
Poslušaj članak
Nakon što su u prethodnim filmovima spašavali svijet od raznih prijetnji, riječki Tajni agenti 010 okreću se nešto osobnijoj misiji. U šestom nastavku serijala, naslovljenom „Devet i pol dejtova“, špijunske avanture zamjenjuju ljubavne zavrzlame, zavođenje i potraga za partnerom, uz prepoznatljivu dozu humora.
Ideja za promjenu teme rodila se tijekom glumačkih vježbi. Glumcima je, kako objašnjava voditelj projekta i redatelj Denis Pilepić Pille, dosadilo spašavati svijet pa su poželjeli nešto novo. U šali su predložili pornografski film, a nakon početnog nesporazuma s redateljem dogovor je ipak pao na erotsku komediju.
Tako je nastao „Devet i pol dejtova“, film koji se poigrava poznatim naslovom „Devet i pol tjedana“, ali donosi sasvim drukčiju priču. Agenti se ovoga puta moraju snaći u svijetu upoznavanja, flerta i ljubavnih odnosa. Pritom se susreću s nizom nespretnosti i nepredviđenih situacija, a ni špijunski poslovi ne daju im mira. U pozadini se, naime, odvija i potraga za nestalim dokumentima čije mjesto skrivanja ostaje tajna.
Članovi Tajnog agenta 010 mladi su glumci s invaliditetom okupljeni oko riječke Udruge Spirit. Svoje likove godinama grade na vlastitim osobnostima, improvizaciji i humoru, a novim filmom otvaraju i temu seksualnosti, privlačnosti i partnerskih odnosa. Riječ je o područjima koja su često opterećena predrasudama, ali i svakodnevnim preprekama.
Kako ističe Pilepić, želja za upoznavanjem i ljubavnim životom ne razlikuje se od želja drugih mladih ljudi, no osobama s invaliditetom put do susreta i veza često je znatno složeniji. Izlasci nerijetko zahtijevaju organizaciju podrške, a pratnja roditelja ili asistenta može dodatno otežati spontano upoznavanje. Tome treba pridodati i nedostatak prilika za druženje izvan vlastitih krugova te suočavanje s tuđim predrasudama i vlastitim nesigurnostima. Upravo su o tim iskustvima odlučili progovoriti kroz komediju.
Agentska se ekipa u međuvremenu sve više širi. U prošlogodišnjem nastavku „Apokalipsa WOW!“ sudjelovalo je dvadesetak osoba s invaliditetom, a gostovali su i Goran Navojec te Denis Brižić. Kroz dosadašnje nastavke pojavila su se i brojna poznata imena, među kojima su Šajeta, Krešimir Mišak, Asim Ugljen, Mile Kekin i Enis Bešlagić.
Važan dio serijala oduvijek je bila i glazba. Nakon što su svoje pjesme za prethodne filmove ustupili Gustafi, Metak, Darko Rundek i drugi izvođači, ovoga puta izbor je pao na album „Govor tijela“ grupe Boa iz 1983. godine. Autori najavljuju i međunarodne goste iz Londona, Berlina i Finske, uz nekoliko domaćih iznenađenja čija imena zasad ne otkrivaju. Ipak, naglašavaju kako su gosti samo dodatak, dok su glavni adut filma njihovi glumci i njihova prepoznatljiva energija.
Nakon gostovanja u brojnim gradovima, među kojima su Novi Sad, Priština i Kotor, Tajni agenti 010 ponovno stižu pred riječku publiku. Premijera novog filma dio je programa Sixxx pack, dvodnevnog događanja tijekom kojeg će biti prikazano svih šest nastavaka serijala. Program je namijenjen i publici koja dosad nije imala priliku upoznati agente, ali i onima koji žele ponovno pogledati njihove dosadašnje avanture.
Sixxx pack održat će se 16. i 17. studenoga u HKD-u na Sušaku, a oba dana program počinje u 19 sati. Nakon riječkog predstavljanja Tajne agente 010 očekuju i gostovanja u Zagrebu i Karlovcu.
Ulaz je slobodan, uz mogućnost donacije prema želji posjetitelja. Rezervacije mjesta dostupne su na www.spirit-ri.hr.
Dio atmosfere s glumačkih vježbi i najave novog filma može se pogledati na YouTube kanalu Tajni agent 010.
Predstava je dio studentskog projekta Akademska inkluzija, koji organiziraju studenti Fakulteta za medije i odnose s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku. Pred punim gledalištem skupina je prvi put izvela predstavu izvan Zagreba
Poslušaj članak
U Kazalištu Marina Držića 29. listopada održana je predstava „Bolje da se nisi ni rodila“ u izvedbi dramske skupine Gordogan.
Predstava je dio studentskog projekta Akademska inkluzija, koji organiziraju studenti Fakulteta za medije i odnose s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku.
Pred punim gledalištem skupina je prvi put izvela predstavu izvan Zagreba, a publiku je potaknula na razmišljanje o položaju osoba s invaliditetom i odnosu društva prema njima.
Ovaj projekt pokrenut je s ciljem pružanja podrške studentima s invaliditetom, kroničnim bolestima i teškoćama psihičkog zdravlja. Voditelji projekta su Sara Kalogjera i Bruno Dedo, a projekt je započeo 2025. godine nizom stručnih predavanja i dvodnevnom konferencijom „Tvoja prava nisu privilegija“. Na konferenciji su sudjelovale brojne osobe iz javnog života koje su podijelile svoja iskustva o usklađivanju privatnog života i karijere s izazovima koje donose različite teškoće.
Već u svojem prvom izdanju projekt je ostvario značajan uspjeh. Osvojio je nagradu HealthComm Award 2026. za najbolji komunikacijski projekt u zdravstvu, kao i Rektorovu nagradu Sveučilišta u Dubrovniku. Drugo izdanje projekta započelo je ovog listopada, a uz kazališnu predstavu uključuje i tri javne tribine te sveučilišni forum „To (ni)je moj problem“. Forum će se održati 9. studenoga na Sveučilištu u Dubrovniku, a među najavljenim gostima su Aleksandar Stanković, Gina Damjanović, Antonela Golobić i Ana Bulut Križić.
U središtu predstave „Bolje da se nisi ni rodila“ nalazi se priča Laure Begić, 20-godišnje studentice psihologije iz Zagreba kojoj je u ranom djetinjstvu dijagnosticirana spinalna mišićna atrofija tipa 2. Naslov predstave nastao je iz njezina osobnog iskustva. Naime, nakon što je uz pomoć rampe i čekanja vozača uspjela ući u tramvaj, jedna joj je prolaznica uputila riječi: „Bolje da se nisi ni rodila“. Taj događaj potaknuo ju je na razmišljanje o tome kako društvo gleda na osobe s invaliditetom i doživljava li njihov život kao teret.
Iako se predstava bavi Laurinim iskustvom života s invaliditetom, njezina poruka puno je šira. Govori o odnosu svakog pojedinca prema ljudima oko sebe, o predrasudama kojih često nismo ni svjesni te o odgovornosti koju imamo za vlastite riječi i postupke. Laura kroz svoju ulogu pokazuje da se ne osjeća drukčijom od svojih vršnjaka. Iako se kreće u invalidskim kolicima, suočava se s istim svakodnevnim brigama, željama i problemima kao i drugi mladi ljudi.
Osobe s invaliditetom i dalje se susreću s brojnim preprekama koje im otežavaju svakodnevni život. Među njima su nepristupačni javni prostori, nedostatak rampi i dizala, neprilagođeni sanitarni čvorovi te problemi s korištenjem javnog prijevoza. Izazovi su prisutni i u obrazovanju, gdje često nedostaju prilagođeni prostori i potrebna podrška. Osim fizičkih prepreka, osobe s invaliditetom suočavaju se i s različitim oblicima diskriminacije, poput podcjenjivanja, oduzimanja samostalnosti i stvaranja osjećaja da ne mogu same donositi odluke o vlastitom životu.
Upravo zato kazalište i umjetnost imaju važnu ulogu u podizanju svijesti o ovoj temi. Predstave poput „Bolje da se nisi ni rodila“ omogućuju publici da upozna iskustva koja možda nisu dio njezine svakodnevice i da situacije sagleda iz drukčije perspektive. Takve priče mogu potaknuti razumijevanje, ali i preispitivanje vlastitih stavova i ponašanja.
Inkluzija ne bi trebala biti samo pojam o kojem govorimo, nego način na koji se odnosimo jedni prema drugima. Promjene počinju od svakog pojedinca, od spremnosti da prepoznamo vlastite predrasude i prihvatimo različitosti.
Predstava koja je izvedena u Dubrovniku podsjetila je publiku da osobe s invaliditetom ne traže poseban tretman, nego jednake mogućnosti, poštovanje i pravo na dostojanstven život. Ponekad je upravo slušanje tuđih iskustava prvi korak prema društvu u kojem se nitko neće osjećati isključeno.
Tko su Purger i Purgerica?
SMOTRA SVEUČILIŠTA Bolji uvjeti studiranja za OSI
Zapošljavanje osoba s invaliditetom u 2026. godini
IOK Zagreb nastavio pobjednički niz u trećem kolu HLSO
-
Civilno društvoPrije 2 danaPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
Life&StylePrije 3 danaTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
in MREŽAPrije 1 danStigle promjene pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga
-
in MREŽAPrije 4 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danPravobranitelj Jurišić traži odgovornost zbog slučaja Jankomir
-
Civilno društvoPrije 3 danaUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 3 danaOdobren egzoskelet za pomoć osobama s oštećenjem moždine
-
Tenis u kolicimaPrije 4 danaSven Maretić osvojio titulu u parovima na turniru u Italiji