Poveži se s nama

in MREŽA

DIGITALNI JEZIK Umjetna inteligencija i predrasude prema invaliditetu

Objavljeno

/

Ova je slika crno-bijela apstraktna slika ljudske glave. Glava je napravljena od linija i izgleda kao žičani model. Linije nisu jednolike i čine se nasumično postavljenima. Pozadina je crna, a linije su bijele. Slika je izobličena i izgleda kao da je pokvarena.
Foto: Dokukino KIC

Zar i umjetna inteligencija širi toksičnost prema osobama s invaliditetom? Ako je tome tako, onda je ta ‘inteligencija’ dozlaboga glupa

Sve veći broj organizacija koristi alate umjetne inteligencije za analizu teksta koji ih kategorizira u negativne, neutralne ili pozitivne rečenice, u rasponu od zdravstvene skrbi i javnih politika pa do marginaliziranih društvenih skupina.

Ovi alati, međutim, vođeni su postojećim asocijacijama koje često sadrže predrasude prema osobama s invaliditetom, tvrde znanstvenici s Penn State College of Information Sciences and Technology (IST).

Istraživači su detaljno opisali analizu predrasuda prema osobama s invaliditetom sadržanih u algoritmima obrade prirodnog jezika (NLP) i modela koje su testirali.

– Željeli smo ispitati jesu li priroda rasprave ili naučene asocijacije NLP modela pridonijele pristranosti prema invalidnosti – rekao je Pranav Narayanan Venkit, doktorand na rečenom koledžu.

– Ovo je važno jer organizacije iz stvarnog svijeta alate umjetne inteligencije mogu nesvjesno primijeniti u neželjene svrhe, dakle kao alate za podupiranje predrasuda.

Istraživači su definirali predrasude prema invalidnosti kao tretiranje osobe s invaliditetom manje vrijednom od nekoga bez tjelesnih ili mentalnih teškoća u sličnim okolnostima, a eksplicitnu pristranost kao namjerno povezivanje stereotipa prema Osi populaciji.

Među tim alatima su analize toksičnosti sadržaja koje organizaciji omogućuju kategorizaciju i ocjenjivanje velikih količina tekstualnih podataka u negativne, neutralne ili pozitivne rečenice. Analiza osjećaja je NLP tehnika za izvlačenje subjektivnih informacija – misli, stavova, emocija i osjećaja – iz objava na društvenim mrežama, recenzija proizvoda, političkih analiza ili istraživanja tržišta.

Modeli za otkrivanje toksičnosti traže zapaljiv ili sadržaj – poput govora mržnje ili uvredljivog jezika – koji može potkopati sve ono dobro što se do danas postiglo u razvoju inkluzivnih društava, na globalnoj razini.

Istraživači su proveli dvostupanjsko istraživanje pristranosti prema invalidnosti u NLP alatima. Prvo su proučavali objave na društvenim mrežama vezane uz osobe s invaliditetom, posebno na X-u (Twitteru) i Redditu, kako bi stekli uvid u to kako se pristranost širi u stvarnom svijetu. Pretražili su postove iz jednogodišnjeg razdoblja koji su se posebno bavili perspektivama osoba s invaliditetom ili su sadržavali izraze ili hashtagove ‘invaliditet’ ili ‘invalid’.

Rezultati su filtrirani i kategorizirani, a zatim statistički analizirani popularnim modelima analize toksičnosti kako bi se kvantificirala bilo kakva pristranost prema invalidnosti i netrpeljivost prisutna u objavama.

– Izjave koje se odnose na osobe s invaliditetom u usporedbi s drugim kontrolnim kategorijama dobile su značajno više negativnih i toksičnih rezultata nego objave iz drugih kontrolnih kategorija – rekao je koautor istraživanja Mukund Srinath, doktorand na College of IST.

– Željeli smo testirati proizlaze li ove pristranosti iz samih rasprava o osobama s invaliditetom ili iz asocijacija napravljenih unutar uvježbanih modela analize toksičnosti i otkrili smo da je glavni izvor pristranosti širen iz modela, a ne iz stvarnog konteksta razgovora. Svi postojeći modeli koje smo proučavali pokazali su značajnu pristranost prema invalidnosti.

Zar i umjetna inteligencija širi toksičnost prema osobama s invaliditetom? Ako je tome tako, onda je ta ‘inteligencija’ dozlaboga glupa.

Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

in MREŽA

Učenici u Koprivnici čitali na Brailleovom pismu i znakovnom jeziku

Objavljeno

/

Na fotografiji se vidi grupa djece koja sjede u učionici i drže obojene kartice u zraku. Djeca su okrenuta prema prednjem dijelu učionice, a u pozadini se vidi odrasla osoba koja stoji i drži tablet ili mobitel. Na policama iza odrasle osobe nalaze se knjige i razni školski materijali. Djeca su obučena u raznobojnu odjeću, a kartice koje drže su plave, zelene, žute i ljubičaste boje. Fotografija prikazuje aktivnost u učionici koja može biti vezana uz glasanje ili neku vrstu interaktivne igre ili lekcije.
Foto: Knjižnica i čitaonica 'Fran Galović' Koprivnica

Zajedno su čitali taktilnu slikovnicu ‘Mačak Krešo se pita: Koje je boje srce moje?’ koja sadrži tekst na brajici i uvećanom tisku te nosi poruku o toleranciji i prihvaćanju različitosti

Knjižnica i čitaonica ‘Fran Galović’ Koprivnica 5. veljače 2025. sudjelovala je u projektu ‘Kako biti prijatelj – brajica u 50 knjižnica’. Program je provela Udruga ‘Kreativni oslonac’ u suradnji s Udrugom slijepih Koprivničko-križevačke županije.

U inkluzivnoj radionici sudjelovali su učenici 4. razreda OŠ ‘Đuro Ester’ Koprivnica, koji su se upoznali s Brailleovim pismom, znakovnim jezikom te načinima ispravnog odnosa prema osobama s invaliditetom. Zajedno su čitali taktilnu slikovnicu ‘Mačak Krešo se pita: Koje je boje srce moje?’, koju je Udruga donirala koprivničkoj knjižnici, a dostupna je za posudbu u Dječjem odjelu.

Ova taktilna slikovnica sadrži tekst na Brailleovom pismu i uvećanom tisku te nosi snažnu poruku o toleranciji i prihvaćanju različitosti. Mačak Krešo kroz priču istražuje boju svog srca, a slikovnica sadrži i QR kodove za audio verziju te video priču na znakovnom jeziku.

Projekt ‘Kako biti prijatelj’ provodi se uz sufinanciranje Ministarstva znanosti i obrazovanja te je tijekom dvije školske godine obuhvatio 18 osnovnih škola i više od tisuću izravnih korisnika. Trenutno se realizira inicijativa ‘Brajica u 50 knjižnica’, uz podršku Zaklade Novo sutra, KTC-a i PIK-a, s ciljem donacije taktilnih slikovnica i održavanja edukativnih radionica u pedeset knjižnica diljem Hrvatske.

Radionice su namijenjene učenicima osnovnih škola te ih kroz interaktivne aktivnosti upoznaju s Brailleovim pismom i znakovnim jezikom. Djeca uče kako komunicirati s osobama s oštećenjem vida i sluha te razvijaju empatiju i razumijevanje prema različitostima.

Donacijom taktilnih slikovnica i provođenjem radionica, projekt ‘Kako biti prijatelj – brajica u 50 knjižnica’ doprinosi stvaranju inkluzivnijeg društva, u kojem se različitosti prihvaćaju i cijene. Kroz ove aktivnosti djeca od malih nogu uče vrijednosti prijateljstva i međusobnog poštovanja.

Nastavi čitati

in MREŽA

Predstavljamo zamjenice pravobranitelja za osobe s invaliditetom

Objavljeno

/

Portreti dviju žena u formalnoj odjeći, jedna u plavom sakou, druga u crnom sakou i bordo dolčeviti, obje sjede za radnim stolovima.
Foto: posi.hr

Za zamjenice pravobranitelja za osobe s invaliditetom izabrane su Anica Ježić i Gordana Glibo

Anica Ježić imenovana je Odlukom Hrvatskog sabora od 13. prosinca 2024. zamjenicom pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

Po svom obrazovanju je diplomirana socijalna radnica/magistra socijalnog rada te je radno iskustvo stjecala u ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Tijekom godina rada stekla je značajna iskustva u područjima vezanim za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, posebice u dijelu koji se odnosi na vještačenje (kreiranje propisa, edukacije stručnjaka te ujednačavanje postupanja), udruge osoba s invaliditetom (priprema i podrška u provedbi projekata), socijalne usluge (razvoj i unapređenje područja pružanja usluga), te dugotrajnu skrb (povezivanje sustava u pružanju dugotrajne skrbi, EU koordinatorica RH za dugotrajnu skrb).

– Sudjelovala je u zemlji i inozemstvu na raznim seminarima, konferencijama kao predavač, te je kooautorica članka ‘Probna primjena međunarodne klasifikacije funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja u postupku vještačenja invaliditeta u Hrvatskoj – stoji na službenim stranicama Pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

Gordana Glibo završila je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a svoje radno iskustvo stjecala je duže od 20 godina u neprofitnom sektoru. Na radnom mjestu zamjenice pravobranitelja za osobe s invaliditetom nalazi se od 7. siječnja 2025. godine.

Bila je inicijator i provoditelj projekata prilagodbe kulturnih sadržaja, sportsko-rekreativnih aktivnosti, radionica kuhanja i savladavanja svakodnevnih vještina za osobe s invaliditetom.

– Asistent je u nastavi na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu na predmetu Radna terapija kod senzoričkog procesiranja i senzoričke integracije i vanjski je suradnik Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu na kolegiju Sustavi pomoćnih tehnologija u prometu koji se izvodi na diplomskom studiju smjer Informacijsko-komunikacijski promet – stoji na službenim stranicama.

U Uredu pravobranitelja za osobe s invaliditetom danas je zaposleno ukupno 20 djelatnika, od čega su troje dužnosnika – sam pravobranitelj i dvije zamjenice, zatim 13 savjetnika – devet u središnjem uredu u Zagrebu i četiri u područnim uredima, dva suradnika za pravne poslove i dva administrativna službenika za poslove tajništva, računovodstva i arhivu.

Da podsjetimo, Darijo Jurišić imenovan je Odlukom Hrvatskog sabora u ožujku 2024. godine pravobraniteljem za osobe s invaliditetom, nakon što je od 2016. do 2024. godine obnašao dužnost zamjenika pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anke Slonjšak. Po svom obrazovanju je pravnik i sveučilišni specijalist upravljanja razvojem lokalne i regionalne samouprave.

Nastavi čitati

in MREŽA

BILL GATES Danas bi mi vjerojatno bio dijagnosticiran autizam

Objavljeno

/

Povijesna crno-bijela fotografija prikazuje mlade Billa Gatesa i Paula Allena kako sjede u učionici i koriste računala.
Foto: Bruce Burgess

U svojoj nadolazećoj autobiografiji ‘Izvorni kod: Moji počeci’, suosnivač Microsofta Bill Gates osvrće se na svoje djetinjstvo, ističući poteškoće u socijalizaciji i sklonost dubokoj koncentraciji

Poslušaj članak

Gates vjeruje da bi mu, da odrasta u današnje vrijeme, vjerojatno bio dijagnosticiran poremećaj iz spektra autizma.

– Tijekom mog djetinjstva, činjenica da neki ljudi obrađuju informacije drugačije nije bila široko shvaćena – piše Gates.

Njegovi roditelji, suočeni s izazovima odgoja ‘kompliciranog sina’, poticali su ga na aktivnosti koje su razvijale socijalne vještine, poput pridruživanja bejzbol timu ili izviđačima, te su mu pružali emocionalnu podršku.

Gates također priznaje da i danas prepoznaje ponašanja kod sebe koja su u skladu s autizmom.

– Imam naviku ljuljanja koja smeta ljudima, ali to je također uobičajeno, takozvano samostimulirajuće ponašanje – rekao je u intervjuu za The Wall Street Journal. Dodao je da je ta duboka koncentracija, koja ga je usmjerila prema matematici, znanosti i programiranju, postala njegova snaga.

Gates ističe da su mu roditelji pomogli slanjem na terapiju kako bi bolje razumio kako usmjerava svoju energiju te upisivanjem u kvalitetnu školu.

– Čak i uz njihov utjecaj, moj društveni razvoj bio je spor, kao i svijest o utjecaju koji imam na druge ljude – piše Gates.

– Ali to je došlo s godinama, iskustvom i djecom, i zbog toga sam bolji. Volio bih da je došlo ranije, iako ne bih mijenjao mozak koji sam dobio ni za što.

Gatesova introspektivna razmišljanja pružaju uvid u izazove i prednosti neurodivergencije, naglašavajući važnost razumijevanja i podrške za osobe s različitim načinima obrade informacija.

Nastavi čitati

U trendu