Pravobranitelj za osobe s invaliditetom objavio je preporuke za kvalitetnije uključivanje odraslih s invaliditetom i djece s razvojnim teškoćama u sportske aktivnosti
Još uvijek postoje brojne prepreke koje otežavaju uključivanje djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u sportske i rekreativne aktivnosti, navodi u priopćenju za javnost pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić, a ovu konstataciju temelji na rezultatima istraživanja provedenog među roditeljima mališana s razvojnim teškoćama te pritužbama koje njegov Ured zaprima od samih osoba s invaliditetom.
Pravobranitelj Jurišić, uz sve ostalo, u svom priopćenju detaljno i činjenično tumači zašto u društvu još uvijek postoje neutemeljene predrasude i stereotipi zbog kojih se zanemaruju iznimno važni pozitivni učinci koje sport i rekreacija imaju na poboljšanje kvalitete života djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.
Priopćenje pravobranitelja Jurišića prenosimo u cijelosti:
– Početak godine razdoblje je kada svjedočimo izborima i proglašenjima najuspješnijih sportaša, sportskih kolektiva i prisjećamo se sportskih uspjeha u protekloj godini.
Prilika je to i za podsjetiti cjelokupnu javnost na pozitivne učinke koje bavljenje sportom ima na osobe s invaliditetom – djecu s teškoćama u razvoju – piše pravobranitelj za Osi.
– Naime, osoba koja se bavi sportom na taj način otkriva i razvija svoj talent, poboljšava svoje tjelesno zdravlje, kondiciju i motoričke sposobnosti, a nemjerljiv je pozitivan utjecaj sporta na psihološki i emocionalni razvoj. Bavljenje sportom doprinosi jačanju samopouzdanja, socijalizaciji i stjecanju različitih vještina, a kontinuirani trening, ulaganje truda i napora, kao i postizanje rezultata na temelju vlastitih vještina, pomažu u izgradnji osjećaja postignuća i ravnopravnosti.
Možemo reći da je sport važan oblik kontinuirane rehabilitacije osoba s invaliditetom koji utječe na očuvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja, pomaže u uključivanju u život zajednice te pridonosi povećanju kvalitete života osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.
Unatoč navedenom, prikupljena iskustva i saznanja Pravobranitelja za osobe s invaliditetom upozoravaju nas kako u društvu još uvijek postoje neutemeljene predrasude i stereotipi koji otežavaju uključivanje djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u sportske i rekreativne aktivnosti.
Navedeno potvrđuju primjeri iz brojnih lokalnih sredina u kojima izostaje primjerena podrška (npr. financijska potpora, termini u dvoranama, bazenima i sl.) udrugama i klubovima koji provode sportske programe i aktivnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, nedostatak informacija o mogućnostima uključivanja u sport, nedovoljna educiranost obrazovnog i sportskog kadra o specifičnostima koje proizlaze iz pojedine vrste invaliditeta, a nedostupnost prilagođenog i pristupačnog prijevoza za odlaske na sportske aktivnosti, kao i nepristupačni sportski objekti, također su česti razlozi zbog kojih osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju nemaju mogućnost baviti se sportskim i rekreativnim aktivnostima.
Posebno je zabrinjavajuće umanjivanje vrijednosti rezultata parasportaša, parasportskih klubova, parasportskih natjecanja I sporta gluhih u odnosu na sport osoba bez invaliditeta, a što se u pojedinim sredinama prepoznaje prilikom raspodjele financijskih sredstava i drugih oblika podrške sportu.
Uzimajući u obzir značajnu ulogu koju lokalne i regionalne vlasti imaju u izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, Pravobranitelj za osobe s invaliditetom uputio je svim županijama, gradovima i općinama preporuku o mjerama i aktivnostima važnim za uključivanje djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u sportske aktivnosti.
Preporukom se predlaže da se prilikom sufinanciranja sportskih programa od strane lokalnih i regionalnih vlasti, dodatno vrednuju projekti i programi koji uključuju osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. Takvim pristupom potaknulo bi se udruge i klubove na osmišljavanje sportskih sadržaja za osobe s invaliditetom.
Istaknuta je važnost razvoja inkluzivnih programa u kojima djeca s teškoćama u razvoju sudjeluju zajedno s vršnjacima bez invaliditeta, uz osiguranu stručnu i financijsku podršku provoditeljima.
Takvi programi doprinose socijalizaciji, međusobnom razumijevanju i stvaranju zajednica u kojima se različitost doživljava kao vrijednost. Preporučeno je pružanje snažnije podrške onima koji osmišljavaju i provode takve inkluzivne programe.
Preporučeno je proaktivnije korištenje nacionalnih i europskih izvora financiranja za osiguranje pristupačnosti sportskih objekata, nabavu opreme i osiguranje pristupačnog prijevoza.
Ukazano je na važnost edukacije sportskih i obrazovnih djelatnika i podizanje razine znanja o potrebama i mogućnostima djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Stručno osposobljen kadar ključan je za uključivanje u sport od najranije dobi, kroz vrtiće, škole i klupske aktivnosti.
Upozoreno je na normativni okvir prema kojemu se prilikom raspodjele lokalnih i regionalnih proračunskih sredstava, ali i općenito u javnom djelovanju, mora ravnopravno vrednovati sport, parasport i sport gluhih.
Zaključno, Pravobranitelj za osobe s invaliditetom preporučio je županijama, gradovima i općinama da u sve navedeno uključe što širi krug dionika (sportske zajednice, klubovi, razvojne agencije, odgojno-obrazovne ustanove i dr.), kako bi zajedničkim djelovanjem stvorili okruženje u kojem će sportske i rekreativne aktivnosti biti dostupne svima, bez obzira na vrstu i težinu invaliditeta i bez obzira na mjesto stanovanja – zaključuje u priopćenju pravobranitelj Jurišić.
Prema podacima prikupljenima na uzorku većem od 28.000 ispitanika, prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 1.621 euro, što je 9 posto više nego godinu ranije.
Medijalna plaća, koja često realnije prikazuje primanja većine zaposlenih jer umanjuje utjecaj najviših i najnižih iznosa, iznosi 1.500 eura.
IT i dalje na vrhu ljestvice plaća
Najplaćeniji sektor u Hrvatskoj i dalje je IT, telekomunikacije i informacijske djelatnosti, u kojem prosječna plaća iznosi 1.904 eura.
U odnosu na 2025. godinu, plaće u ovom sektoru porasle su za 10 posto.
Odmah iza IT-a nalazi se sektor proizvodnje i distribucije energije, s prosječnom plaćom od 1.757 eura i godišnjim rastom od 13 posto. Treće mjesto zauzima sektor građevine, arhitekture i nekretnina, gdje prosječna plaća iznosi 1.729 eura, što je 12 posto više nego lani.
Najveći postotni rast plaća zabilježen je u sektoru profesionalnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti. Ondje su plaće porasle za 15 posto te sada, u prosjeku, iznose 1.657 eura.
Na drugom kraju ljestvice nalazi se poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo, sektor u kojem su plaće rasle najsporije, za svega 3 posto.
Turizam raste, ali ne jednako za sve
S obzirom na to da je turistička sezona pred vratima, analiza Alma Career Croatia posebno se osvrnula na plaće u turizmu i ugostiteljstvu, sektoru koji u mjesecima koji slijede tradicionalno postaje centralno mjesto domaćeg tržišta rada.
Prosječna plaća u turizmu i ugostiteljstvu u 2026. godini iznosi 1.510 eura, uz godišnji rast od 10 posto.
Ipak, iza tog prosjeka krije se vrlo šarena ‘platna karta’. Na vrhu su šefovi kuhinja, s prosječnom plaćom od 2.085 eura, te menadžeri ugostiteljstva, koji u prosjeku zarađuju 2.075 eura. Riječ je o pozicijama koje kombiniraju iskustvo, odgovornost, organizaciju ljudi i pritisak sezone, što se sve jasnije odražava i na primanjima.
Plaće pomoćnih kuhara porasle su za čak 23 posto te sada u prosjeku iznose 1.223 eura. Kuhari bilježe rast od 19 posto, uz prosječnu plaću od 1.598 eura.
Konobari u prosjeku zarađuju 1.281 eura, što je 9 posto više nego godinu ranije. S druge strane, plaće spremačica rasle su skromnije, za 3 posto, dosegnuvši prosjek od 992 eura.
Strani vlasnici i veliki sustavi plaćaju više
Analiza Alma Career Croatia pokazuje da na visinu plaće u turizmu ne utječe samo zanimanje, nego i tip poslodavca. Tvrtke u stranom vlasništvu u prosjeku isplaćuju više plaće, 1.478 eura, u odnosu na tvrtke u domaćem privatnom vlasništvu, gdje prosjek iznosi 1.361 eura.
Veličina poslodavca također čini razliku. Najviše prosječne plaće nude velike tvrtke s više od 1.000 zaposlenih, u kojima prosjek iznosi 1.547 eura. U mikropoduzećima, odnosno tvrtkama koje broje do 10 zaposlenih, prosječna plaća znatno je niža i iznosi 1.237 eura.
U turizmu najviše plaće nisu u Zagrebu
Iako Zagreb u mnogim analizama plaća tradicionalno drži vrh, turizam i ugostiteljstvo donose drukčiju priču. Najviše prosječne plaće u toj kategoriji bilježi Šibensko-kninska županija, s prosjekom od 1.594 eura. Slijedi Dubrovačko-neretvanska županija s 1.528 eura, dok je Grad Zagreb na trećem mjestu s prosječnom plaćom od 1.464 eura.
Na suprotnoj strani ljestvice nalazi se kontinentalna Hrvatska, osobito slavonske županije. Najniže prosječne plaće u turizmu bilježe Virovitičko-podravska županija, 1.041 euro, Ličko-senjska, 1.087 eura, te Požeško-slavonska, 1.088 eura.
Među kontinentalnim županijama ipak se izdvajaju Varaždinska, s prosječnom plaćom u turizmu od 1.331 eura, i Međimurska, s 1.277 eura. Iako nisu dio primorskog turističkog pojasa, obje županije nadmašuju veći dio slavonske i središnje Hrvatske.
Dok je nekoć gotovo nepisano pravilo bilo da se vijesti o otkazu radnicima priopćavaju licem u lice, danas tehnološki napredak otvara niz mogućnosti. Od e-maila i poruka do telefonskih i video poziva. No kada bi mogli birati, kako bi sami radnici željeli primiti vijest o otkazu?
Poslušaj članak
Upravo to pitanje našlo se u fokusu najnovije ankete koju je provela Alma Career Croatia, poznata po brendu MojPosao, na uzorku od gotovo 400 ispitanika.
Kako radnici žele primiti vijest o otkazu?
Rezultati ankete prilično su nedvosmisleni. Čak 78% ljudi smatra da je razgovor licem u lice i dalje najbolji način za priopćavanje otkaza. Takav pristup doživljavaju najprofesionalnijim i ‘najljudskijim’, ali i prilikom za otvoren dijalog, odnosno postavljanje pitanja i dobivanje jasnih objašnjenja u trenutku kada su nam ona najpotrebnija.
S druge strane, manji dio ispitanika drugačiji pristup.
Oko 5% sudionika ankete radije bi ovakvu vijest primilo putem e-maila ili poruke, ponajviše zbog pisanog traga koji ostaje prilikom takvog oblika komunikacije, ali i kako bi izbjegli nastanak potencijalnih neugodnih situacija. Tek 2% ispitanika odlučilo bi se za telefonski ili video poziv.
Zanimljivo je da oko 14% sudionika smatra kako sve ovisi o konkretnoj situaciji.
Iako i oni ističu da je razgovor uživo najprimjereniji, pritom naglašavaju kako okolnosti ponekad diktiraju drugačiji pristup. Primjerice, ako je osoba koja uručuje otkaz ujedno i izvor problema, komunikacija putem e-maila može biti prihvatljivija opcija. U konačnici, ističu, ključ nije toliko u kanalu komunikacije koliko u samoj jasnoći poruke koja se želi prenijeti. Drugim riječima, najvažnije je dobiti konkretno objašnjenje razloga otkaza.
Rok za implementaciju EU direktive o transparentnosti plaća sve je bliže. Države članice Europske unije trebale su je u svoja nacionalna zakonodavstva prenijeti do 7. lipnja 2026., iako postaje sve očitije da će Hrvatska, kao i dio drugih članica, s time kasniti
Poslušaj članak
No, za razgovor o tome što bi direktiva mogla promijeniti na tržištu rada nipošto nije prerano. Posebno kada je riječ o pitanju koje već godinama izaziva frustracije među kandidatima: hoće li poslodavci napokon češće navoditi plaću u oglasima za posao?
Upravo je to pitanje u fokus stavila Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka prepoznatljiva po brendu MojPosao, u anketi provedenoj na uzorku od 350 ispitanika.
Većina očekuje da će sve ostati po starom
U ovom trenutku tek otprilike svaki deseti oglas za posao sadrži informaciju o plaći, bilo da je riječ o konkretnom iznosu ili rasponu primanja.
Iako bi EU direktiva o transparentnosti plaća kandidatima trebala osigurati pravo na tu informaciju prije zasnivanja radnog odnosa, ona ne znači nužno da će poslodavci morati iznos ili raspon plaće navoditi već u samom oglasu.
Upravo zato, unatoč dolasku direktive, čak 70% ispitanika vjeruje da će se sadašnji odnos snaga zadržati. Jednostavno, ne očekuju da će se poslodavci sami od sebe odlučiti na veću otvorenost u oglasima za posao ako ih zakon na to izričito ne obveže.
Ispitanici pritom poručuju da bi voljeli veću transparentnost. Otvoreno komuniciranje plaće u oglasima, tvrde, smanjilo bi nesporazume, uštedjelo vrijeme i potaknulo prijave samo onih kandidata koji doista žele aplicirati za određeno radno mjesto.
Dio građana ipak očekuje pomake
S druge strane, gotovo četvrtina ispitanika, njih 23%, smatra da bi dolazak direktive ipak mogao potaknuti poslodavce na veću otvorenost. Prema njima, iako navođenje plaće u oglasima neće nužno biti zakonska obveza, širi regulatorni i društveni pritisak mogao bi promijeniti način na koji poslodavci komuniciraju s kandidatima.
Na koncu, postoji i manji dio ispitanika (7%) koji očekuje suprotan scenarij, odnosno smatra da bi broj oglasa s navedenom plaćom mogao dodatno pasti.
in MREŽAPrije 4 dana
in MREŽAPrije 6 dana
Vaše pričePrije 5 dana
in MREŽAPrije 3 dana
Civilno društvoPrije 4 dana
Moderna vremenaPrije 6 dana
RibolovPrije 5 dana
Osobe s invaliditetomPrije 6 dana