Udruga invalida rada Zagreba organizirala je 10. travnja 2025., u Centru za kulturu Trešnjevka u Zagrebu, tradicionalni osmi koncert amaterskih pjevačkih zborova pod nazivom ‘Osam suza za Zlatka Bočkala’, u sjećanje na njihovog pokojnog predsjednika koji je svojim predanim radom i vizijom ostavio neizbrisiv trag

Poslušaj članak

Moderatorsku palicu preuzela je i ove godine Ana Tomašković, dugogodišnja suradnica UIR Zagreba te urednica i voditeljica emisije HRT-a ‘Normalan život’. Posebno je pozdravila obitelj Zlatka Bočkala, zatim Zvjezdanu Modrić iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom te Darija Jurišića, pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

Iz UIR Zagreba su poručili da su koncert s dubokim poštovanjem posvetili svojem nezaboravnom predsjedniku Zlatku Bočkalu, profesoru psihologije, koji je kroz svoj život bio više od člana, dopredsjednika i predsjednika UIR Zagreba – bio je oslonac, inspiracija i prijatelj svima koji su ga poznavali.

Predsjednica UIR-a Zagreba Nada Vorkapić još se jednom prisjetila prijateljstva s pokojnim Bočkalom, dok je bio predsjednik, a ona dopredsjednica. Njegova strpljivost, predanost radu, neicrpna empatija i razumijevanje ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih s kojima je dolazio u doticaj.

– Zlatko Bočkal funkciju predsjednika Udruge invalida rada odgovorno je i uspješno obavljao od 2013. godine sve do prerane i iznenadne smrti 2017. godine. Bio je professor psihologije s nevjerojatnom količinom strpljenja i pružao je pomoć onima kojima je pomoć bila potrebna. Uvijek je imao vremena i strpljenja poslušati svakoga te pružiti dobar savjet iz bogatog iskustva stečenog u izravnom radu s ljudima, kako u privatnom, tako i u profesionalnom smislu. Njegova vizija i veliki angažman u Udruzi invalida rada značajno su doprinijeli poboljšanju njezina rada. Bio je veliki zaljubljenik u glazbu i upravo ovim koncertom ‘Osam suza za Zlatka Bočkala’ želimo mu se zahvaliti za sav njegov predan rad – rekla je Vorkapić.

Naposljetku je dodala da je sretna osoba što je poznavala i bila suradnica Bočkalu, odnosno njegova dopredsjednica, što je bila posebna čast jer je imao puno povjerenje u nju. Prisjetila se i Marije Topić, koja je također ostavila neizbrisivi trag u udruzi.

Prilikom svog govora na pozornici posebno je pozdravila kćer Zlatka Bočkala, koja se redovito odaziva na pozive kada se organizira koncert u čast njezina oca.

U čast Zlatku Bočkalu (13. travnja 1943. – 5. kolovoza 2017.), na pozornici je nastupilo nekoliko amaterskih pjevačkih zborova: Vokalno-instrumentalni sastav ‘VIS Danice’, Pjevački zbor KUD-a ‘Nikola Tesla’, Muški vokalni ansambl ‘Špansko’ i Pjevački zbor UIR Zagreba, koji su svojim glazbenim programima oduševili publiku.

Ulaz na koncert bio je besplatan za sve zainteresirane, a odazvali su se brojni članovi, obitelj i prijatelji Zlatka Bočkala.

Događaj je održan pod pokroviteljstvom Grada Zagreba i Hrvatskog društva skladatelja, dok je financijska potpora omogućena kroz trogodišnji program ‘ARTuriranje’, koji sufinancira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a uz temeljnu sustavnu podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva čime je naglašena njegova važnost i podrška kulturnom stvaralaštvu.

U Galeriji Spirit of Art svečano je u četvrtak otvorena izložba radova umjetnika i umjetnica s autizmom pod nazivom ‘AUTsajder art’

Poslušaj članak

Jedinstvenu izložbu, povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu, drugu godinu zaredom organizirali su Savez udruga za autizam Hrvatske (SUZAH) i Operacija grad, a posjetitelji je mogu razgledati do 8. travnja.

Dojmljive radove s različitim motivima i u različitim tehnikama izložili su Al Petek, Filip Ciganović, Rino Vučak, Jakov Knežević i Andrija Blažević, a ove godine predstavljeni su po prvi puta u Hrvatskoj i radovi poljske umjetnice Joanne Musical.

Osim što su talenti u likovnom stvaralaštvu, mladi umjetnici dokazali su i svoju svestranost. Umjetnik Filip Ciganović studira fiziku i informatiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a od malena pjeva i svira instrumente.

Osim što je umjetnik, učenik Centra za autizam Rino Vučak je i sportaš. U svom umjetničkom izričaju vrlo je raznolik učenik osnovne škole Dugave, rođeni Šibenčanin Jakov Knežević. Strastveni zaljubljenik u digitalnu umjetnost je učenik Centra za autizam Andrija Blažević, a crtanjem, slikanjem i fotografiranjem od malih nogu bavi se učenik Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava Al Petek.

Kustosica izložbe Ana Kovačić istaknula je kako joj je bila izuzetna čast raditi na izložbi.

– Ovom izložbom lijepo je istaknuta raznolikost likovnog izričaja autora i autorica. Više je motiva i tehnika, ali je sve uklopljeno u cjelinu – rekla je Kovačić.

Tajnik Saveza udruga za autizam Hrvatske Nikola Tadić istaknuo je kako je izložba prilika da se pokaže koliko umjetnost može biti zajednički jezik.

– Umjetnost je područje u kojem treba podržati osobe s autizmom i umjetnost je univerzalni jezik koji svi možemo razumjeti, može biti prozor u svijet osobama s autizmom. Ova izložba govori da kreativnost nema granica – istaknuo je Tadić.

U prigodnom obraćanju Sven Janovski iz Operacije grad rekao je da se izložbom želi afirmirati umjetnike i umjetnice s autizmom.

Roditelji 16-godišnjeg Jakova Kneževića sretni su što on pokazuje interes za umjetničko stvaralaštvo. Njegova ljubav prema umjetnosti počela je od malih nogu. U likovnom radu, uz slikarske i grafičke tehnike, ispunjava ga izrada keramičkih uporabnih predmeta i figurica.

– Kao dvogodišnjak je od komadića kruha počeo praviti kuglice i slova. Počeo je i od slanih štapića raditi slova, razne figurice, pa je zatim otkrio plastelin. Od plastelina je izrađivao figurice životinja. Kad je bio doček hrvatske nogometne reprezentacije u Zagrebu, od plastelina je napravio svoju viziju tog događaja. Bio je na tom događaju i zapamtio ga je te je od plastelina napravio publiku, autobus, hrvatsku zastavu. Izražava se putem crtanja i plastelina, a voli i keramiku. Jednostavno uživa u umjetnosti, a mi kao roditelji uživamo s njim i sretni smo kad vidimo koliko mu je umjetnost pomogla te ga, koliko god možemo, usmjeravamo prema tome – ispričala je majka Nina.

Predstava ‘Kako je tabu tražio slobodu’ u izvedbi Kazališta slijepih i slabovidnih ‘Novi život’ i režiji Petre Radin, u kojoj se otvoreno progovara o onome o čemu se ne govori, o predrasudama i stereotipima, premijerno je u ponedjeljak izvedena u zagrebačkoj Scenoteci

– U predstavi se govori o stvarima koje su tek dio kuloarskih sažaljenja i uzdaha u prolazu. Pretvorit ćemo nemogućnosti u makar ‘možda bi se moglo’, naprosto ćemo prešutnost i slijeganje ramenima uprizoriti u otvorenu igru – istaknuo je u povodu predstave ravnatelj kazališta Vojin Perić.

Zašto šutiš dok prolaziš pored mene, pored nas, zašto ti je neugodno govoriti o nečemu čega te je strah, o nekome koga sažalijevaš jer je drukčiji od tebe i jer mu bijeli štap kazuje put te zašto bježiš od razgovora o seksualnosti, o invaliditetu, o vlastitim suzama i razlozima istih, neka su od pitanja o kojima progovara ova predstava.

Jedno od njih je i je li šutnja jedini način da ostane sve kako jest, da se ne muti ionako mutna voda.

Kazalište slijepih i slabovidnih ‘Novi život’ ovom predstavom publiku poziva u ‘dvoranu u kojoj nestaju stereotipi i tabui’, kako bi zajedno s njima ‘razvalili’ predrasude, otjerali ”pssst!’ u najglasniju tišinu’ te ‘probudili svjetlo duše i ostali zauvijek Mi’.

– Sada vas vodimo u jedan suptilan i nježan mrak… zažmirite u naše živote, obujte naše cipele i ne gledajte sat vremena – poziva glumac uvodeći publiku u svijet slijepih osoba, u predstavu koju završava riječima: ‘Zakazujem vam dejt na nekom mjestu gdje ćemo svi vidjeti i gledati jedni druge!’

Ovo je predstava, rekao je Perić, ‘koja vrišti tišinama i razbija tabue i predrasude kao prazne, ispijene čaše’.

Tekst su napisali redateljica Petra Radin i Vojin Perić, koji također igra u predstavi sa Suzanom Bliznac te uz Milenu Zajović u ulozi novinarke i Davida Čavara kao tehničara.

Kostimografiju i scenografiju potpisuje Dunja Niemčić, glazbu Saša Miočić, scenski pokret Branko Banković, a svjetlosni dizajn Nenad Lalović. Snimanje zvuka realizirali su Marko Horvat – Avid produkcija i Hrvatska knjižnica za slijepe.