Čemu moralna panika?

Još su mi živa sjećanja kada je tata poskrivečki, s uhom na kazetofonu, slušao Božićne pjesme. Bilo je to doba kada je Hrvatska ‘bila u genitivu’, a posvojni pridjev hrvatski bio omražen, pa gotovo i zabranjen

Poslušaj članak

Došle devedesete, Hrvatska izišla iz genitiva, a pridjev hrvatski počeo dobivati svoje konture i svoje zasluženo mjesto. Bilo na tom putu i uzlaznih i silaznih faza, ovisno o tome tko je i kada na kojem od zagrebačkih političkih brda stolovao.

I bi subota 5. srpnja 2025., i bi koncert, i bi pola milijuna ljudi. I ono najvažnije – bi zajedništvo, identifikacija, kolektivni naboj i pozitivne emocije i bi – domoljublje.

Svoje voljeti, tuđe poštivati.

U globalnom kompetitivnom svijetu uštogljenih individualaca, u svijetu polarizacije i svekolike represije, nacionalne vrijednosti nisu baš na cijeni pa se sve one koji ih poštuju nastoji omalovažiti, demonizirati i posramiti kao da su ‘građani drugog reda i primitivni pripadnici nekog plemenskog stada’.

A usprkos i unatoč svemu, svim moralizatorima raznih orijentacija i boja – od crvene, preko duginih, pa do modre, sive i one još tamnije, koji brvno u tuđem oku traže, a trun u svome ne vide, subotnji je koncert imao svoju katarzičnu i okrepljujuću notu, bivajući vezivnim tkivom tako nam potrebnim u ovim trusnim i nemilim vremenima.

Toplina stotina tisuća srdaca nadvladala je i onu sunčevu, puneći pozitivnom životnom energijom i šireći valove zajedništva diljem Lijepe Naše, mišljenjima raznim unatoč…

Kakva je, takva je, ali je naša – Lijepa Naša.