Tri godine uskraćivanja nastave u kući, pokušaj diskreditacije koji je srušen na sudu i aktualno uskraćivanje prava na nastavak obrazovanja čine cjelinu koja se ne može zanemariti
Poslušaj članak
Tri godine djevojka s teškoćama prolazila je ponižavanje, bol i neprestanu borbu s institucijama koje su je trebale štititi. Identitet djevojke, roditelja i dokumentacija poznati su redakciji.
Iako su liječnici, bolnice, stručni timovi i specijalisti više od tri godine nedvosmisleno preporučivali nastavu u kući kao jedinu sigurnu opciju zbog njezina zdravstvenog stanja i čestih epileptičkih napadaja, jedna ravnateljica postupala je suprotno svim tim nalazima.
Umjesto da poštuje mišljenja stručnjaka, prisiljavala je djevojku da pohađa nastavu u školi te je svako opravdano izostajanje proglašavala neopravdanim.
Uz to je podnosila prijave protiv roditelja i iznosila tvrdnje da je djevojka dolazila zamazanog tijela, kose i odjeće, što je ovih dana Upravni sud odbacio. Čak ni liječničke ispričnice izdane zbog stvarnih zdravstvenih razloga nisu bile prihvaćene, nego omalovažavane.
Djevojka je opisala kako je tri godine bila tjerana da sjedi po osam sati na nastavi, iako je medicinska dokumentacija jasno govorila da to ne smije. Svaki dan borila se sama sa sobom da izdrži do kraja nastave. U školi joj je često pozlilo, ponekad je teško disala, zamaglio bi joj se vid, tijelo bi joj podrhtavalo i bila bi na rubu epileptičkog napadaja.
Kada zbog toga nije mogla doći u školu, liječnica joj je pisala ispričnice, no i one su se osporavale, a majku se optuživalo da ih izdaje ‘bez razloga’. Roditelji su prolazili kroz prijetnje nadzorima i kaznenim postupcima. Djevojka je govorila da se osjećala krivom samo zato što je bolesna, da su je gurali preko granica i da je nitko nije želio čuti. Čak je i hrana koju joj je majka pripremala u školi proglašavana ‘smrdljivom’, zbog čega je morala jesti na hodniku, trpeći podsmijeh. Druga djeca mogla su jesti u učionici, ali ne i ona.
Upravni sud u Rijeci donio je presudu koja je jasno utvrdila da su škola, ravnateljica i Ministarstvo postupali nezakonito prema djevojci i njezinoj obitelji. Sud je naveo ozbiljne povrede Zakona o općem upravnom postupku, uskraćivanje uvida u spis, uskraćivanje prava na izjavu, donošenje odluka bez pravne osnove i ignoriranje medicinske dokumentacije. Ovo je sud utvrdio, nije mišljenje, interpretacija ni dojam – to je službena činjenica.
U drugom postupku, u kojem je ravnateljica pokušala prikazati djevojku nevjerodostojnom i ‘zamazanom’, sud je ponovno odbacio navode škole. Utvrđeno je da su tvrdnje neosnovane, da škola nije postupala u skladu s propisima i da su ponovno povrijeđena prava djeteta i roditelja. Time se potvrdilo da ne postoji samo pojedinačni propust, nego kontinuirani obrazac postupanja.
Treći sloj diskriminacije događa se danas: djevojci se uskraćuje pravo na nastavak školovanja, iako ima trogodišnju svjedodžbu kao javnu ispravu, iako je program škole oglašavan kao trogodišnji, iako Ministarstvo daje jasna mišljenja, iako zakoni dopuštaju nastavak uz razlikovne ispite.
Unatoč svemu tome, ravnateljica ponovno ignorira Ministarstvo, sudsku praksu, liječničke nalaze, svjedodžbe svoje vlastite škole i zakonska prava učenice. Uskraćuje joj mogućnost da nastavi redovno školovanje.
Sve ovo pokazuje da se ne radi o jednom upisu, nego o obrascu postupanja jedne osobe na poziciji moći. Tri godine uskraćivanja nastave u kući, pokušaj diskreditacije koji je srušen na sudu i aktualno uskraćivanje prava na nastavak obrazovanja čine cjelinu koja se ne može zanemariti. U sva tri slučaja riječ je o istoj ravnateljici i istom ponašanju. Ovo je priča o stvarnom stanju inkluzije osoba s invaliditetom u redovni obrazovni sustav – i sada je potpuno dokumentirana.
Ana Kanjera, stručna suradnica HSUCDP-a, posebno je istaknula program koji Savez već treći ciklus provodi u suradnji sa svojim udrugama članicama diljem Lijepe naše, a riječ je o projektu Klub aktiv
Poslušaj članak
Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize (HSUCDP) nastavlja djelovati na promicanju uključivog društva, jednakih mogućnosti i aktivnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u svim područjima života.
Poruka je to jučerašnjih Dana otvorenih vrata, događanja koje je Savez upriličio na svojoj zagrebačkoj adresi.
Ana Kanjera, stručna suradnica HSUCDP-a, posebno je istaknula program koji Savez već treći ciklus provodi u suradnji sa svojim udrugama članicama diljem Lijepe Naše, a riječ je o projektu Klub aktiv.
Usto, naglasila je važnost projekta Eduka – edukacijom protiv nasilja, koji je Savez proveo među učenicima osnovnih škola s područja Zagreb. Rečeni je projekt proveden uz financijsku podršku Grada Zagreba, koji je također novčano podržao i projekt ‘4 kampanje za cerebralnu i dječju paralizu’.
Kroz petnaest godina djelovanja, naglasila je Ana Kanjera, Savez je odigrao važnu ulogu u zagovaranju prava osoba s invaliditetom, pružanju podrške članicama te unapređenju kvalitete života osoba s cerebralnom i dječjom paralizom i njihovih obitelji.
Poseban dio programa bio je namijenjen učenicima trećeg razreda Gimnazije Lucijana Vranjanina, koji su sudjelovali u edukativnim aktivnostima o ulozi udruga i saveza u hrvatskom društvu, s naglaskom na organizacije koje djeluju u području zaštite i promicanja prava osoba s invaliditetom.
Na događanju su sudjelovali predstavnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Društva osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Zagreb CeDePe, Saveza društava distrofičara Hrvatske, Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida te Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, čime je dodatno potvrđena važnost međusektorske suradnje u području podrške osobama s invaliditetom.
Imaginacija može biti i puno snažnija kod osoba koje, recimo, ne vide, koje su slabovidne ili imaju oštećenje sluha, ili se možda kreću u invalidskim kolicima, kaže nagrađivani književnik
Poslušaj članak
Hrvatska knjižnica za slijepe ponovno je na svojoj književnoj tribini ugostila plodnog i nagrađivanog autora. Ovog puta riječ je o Ivici Prtenjači, pjesniku, piscu i radijskom uredniku koji iza sebe ima sedam romana i tko zna koliko zbirki poezije i kratkih priča.
Na ovoj tribini bila je i ekipa In Portala koja je kratki razgovor s Prtenjačom – uzgred, dvostrukim laureatom VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman – započela s ovim pitanjem: može li književnost u ovo digitalno doba, kad je čovjek dušu prodao tehnologiji, i dalje biti tumač stvarnosti u kojoj živimo?
– Može i mora! Život bez književnosti, bez umjetnosti, nije ljudski život – kategoričan je Prtenjača.
– Meni je apsolutno nezamisliv svijet bez književnosti i mislim da postoji jako mnogo ljudi koji možda nisu svjesni koliko bi ljudski život bez pisane riječi bio isprazan. Dakle, bez književnog teksta koji mijenja naš odnos spram stvarnosti, naše osjećaje, koji nas nakratko spašava od besmisla života.
No, pitamo Prtenjaču, koliko vrijedi književni tekst ukoliko autor kao alat koristi umjetnu inteligenciju, antitezu kreativnosti i mašte. Tvrdi se naime da je među književnicima sve više onih koji kreativne blokade rješavaju oslanjajući se na Chat GPT ili neke slične oblike digitalnih pomagala.
– Ne poznajem nikoga takoga, ili bari meni nisu ljudi priznali. Ja, recimo, ne znam koristiti umjetnu inteligenciju ni zašto. No svijet se jako brzo mijenja, svakodnevno se događa neka mala apokalipsa, a kako će u svemu tome proći književnost to ne mogu projicirati – kaže Prtenjača.
Može li književnost, umjetnost općenito, odigrati značajnu ulogu u integraciji osoba s invaliditetom u svekolike društvene procese te, možda, biti jedna od grlatijih zagovornica društva jednakih mogućnosti?
– Apsolutno može! Mislim da su u tom smislu ljudi s invaliditetom u istoj pozici kao i oni bez invaliditeta, isto mogu čitati, mogu slušati audio knjige, mogu doći na ovakvu književnu tribinu – veli Prtenjača.
– Ljudska imaginacija nije ograničena na invaliditet bilo koje vrste. Ja kada pišem, recimo, uvijek razmišljam o tom svom čitatelju koji je dobronamjeran, koji je zainteresiran, koji će mi dopustiti da ga začaram svojim tekstom. A tu nema razlike između invalidne osobe ili čitatelja koji nema te tegobe. Dapače, imaginacija može biti i puno snažnija kod osoba koje, recimo, ne vide, koje su slabovidne ili imaju oštećenje sluha, ili se možda kreću u invalidskim kolicima. Jer čovjek je prilagodljiv i čovjek se razvija, a upravo u tom smislu književnost može imati važnu i plemenitu ulogu u životu osoba s invaliditetom – zaključuje Prtenjača.
Studenti su kroz vlastita iskustva govorili o preprekama i podršci tijekom mobilnosti, dok su predstavnici institucija predstavili postojeće modele podrške studentima s invaliditetom
Poslušaj članak
Dvodnevni stručni skup ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’ održan je krajem svibnja na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu, okupivši stručnjake iz sustava visokog obrazovanja i studentske predstavnike koji su raspravljali o inkluziji, različitosti, mentalnom zdravlju te podršci studentima u akademskom okružju.
Skup je otvorio prorektor Sveučilišta u Zagrebu Boris Brkljačić, istaknuvši važnost razvoja dostupnijeg i uključivijeg visokog obrazovanja te naglasivši kako inkluzija podrazumijeva uklanjanje fizičkih, ali i društvenih prepreka poput predrasuda, stereotipa i osjećaja nepripadanja.
Tijekom prvoga dana sudionici su kroz predavanja i radionice raspravljali o intersekcionalnosti u visokom obrazovanju, održivim modelima podrške studentima, ulozi supervizije u radu nastavnika te načinima pružanja podrške studentima s disleksijom. Poseban naglasak stavljen je na potrebu stvaranja sigurnog i podržavajućeg akademskog okruženja u kojem studenti mogu ravnopravno sudjelovati u svim aspektima studiranja.
Drugi dan skupa, održan na Filozofskom fakultetu, bio je posvećen mentalnom zdravlju studenata, ulozi nastavnika u pružanju podrške te izazovima s kojima se suočavaju studenti s invaliditetom i kroničnim bolestima.
Sudionici su istaknuli važnost sustavne edukacije nastavnika, razvoja komunikacijskih kompetencija i stvaranja akademske kulture oslobođene stigme i predrasuda. Studenti su kroz vlastita iskustva govorili o preprekama i podršci tijekom mobilnosti, dok su predstavnici institucija predstavili postojeće modele podrške studentima s invaliditetom.
Na skupu je zaključeno kako su inkluzija i različitost temelj kvalitetnog visokog obrazovanja te da razvoj uključivog akademskog okruženja zahtijeva trajno unapređivanje sustava podrške, međuinstitucionalnu suradnju i aktivno uključivanje studentske perspektive u oblikovanje politika i praksi. Naglašeno je i da podrška studentima treba biti institucionalno utemeljena, dostupna i usmjerena na potrebe svakog pojedinca, uz osiguravanje odgovarajućih resursa i kontinuirane stručne podrške zaposlenicima.
U završnom dijelu skupa dodijeljeno je priznanje za najbolji poster studentima Franu Matiji Krasniću i Leonu Benkoviću s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za rad ‘SIADUS – System of Inclusive Assistance for Disabled University Students’.
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 3 dana
Vaše pričePrije 4 dana
Moderna vremenaPrije 5 dana
Civilno društvoPrije 3 dana
RibolovPrije 4 dana
Osobe s invaliditetomPrije 4 dana
Osobe s invaliditetomPrije 5 dana