Poveži se s nama

Komentar

ANITA BEZ CENZURE Vrijeme je da prozborim o top temama

Objavljeno

/

Foto: Pixabay

Doneseni zakoni nisu savršeni, ali nisu ni loši. Temelj postoji, a potrebno je vrijeme i provođenje da se vidi pravo stanje.  Jesu li svi zadovoljni? Nisu. I nikad neće biti svi zadovoljni, to je kod nas ljudi jednostavno tako

Moram priznati da ne pamtim kad je zadnji put nešto toliko zaokupilo osobe s invaliditetom kao što to čini Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku. Tu je još i Zakon o povlasticama u prometu, ali oko njega za sad nema neke frke.

Dakle, za početak moram naglasiti da sve što ću dalje napisati ne odražava stavove In Portala, niti URIHO-a, već su to samo moja zapažanja kao također korisnika ovih prava i osobe s invaliditetom cijeli život.

Hajdemo redom i prvi neka bude Zakon o osobnoj asistenciji. To je zakon koji se spremao i čekao 15-ak godina i nije savršen, ali nije ni loš. Prva stvar koju želim raščistiti, a koja se često čuje u medijima, je da ovaj ili onaj gubi pravo na asistenta.

 Nitko ne gubi pravo jer do sad prava nije ni bilo. Radi se o tome da će po zakonu netko dobiti manje ili više sati nego što bi htio dobiti. I jasno da to svima ne paše, ne paše ni meni što su za 8 sati stavili uvjet malodobnog člana i vlastito kućanstvo ako je Barthelov indeks veći od 20 bodova i više se ne nadam da ću dobiti punih 8 sati, ali bude kako bude jer nije uklesano u kamen i svaki zakon se da promijeniti ako ispadne jako loš.

Što se tiče malodobnog člana u kućanstvu, u mom slučaju je to moja kćer koju ja s njenih 18 godina neću upregnuti da brine o meni, ima i imat će svoj život i ne planiram joj to uskratiti bez obzira na sve.

Satnica ide na 4, 8, 16 sati, ali mogu dobiti i 6 sati što je nezgodno jer asistent radi ili dva korisnika po 4 sata ili jednog od osam. Ako ja dobijem npr. 6 sati, hoće li udruga asistentu platiti 6 sati ili 8? Ili će asistent trčati od mene nekom drugom da odradi još dva sata? Malo je nezgodno za izvesti da bude vuk sit i koza cijela.

Sljedeće što me je zažuljalo je Barthelov indeks i ne smatran ga pravim mjerilom svojega, ili bilo čijega stanja. Ima 11 stavki koje se odnose na higijenu, transfere, jelo, oblačenje, WC i on baš ništa ne govori o mom funkcioniranju izvan vlastitoga stana.

 Ja s indeksom većim od 20 bodova i netko indeksom do 20 bodova smo u vlastitim domovima nebo i zemlja, ali ako nas staviš na cestu, ja sam bespomoćna kao i netko s nulom i ne mogu sama gotovo ništa. Samo sjediti i plakati.

Sljedeća činjenica vezana za Barthel je da pojma nemam što bi uopće bilo pravo mjerilo nečijeg stanja i može li išta biti pravo mjerilo…

Za 16 sati kažu da treba Barthelov indeks od 0 – 20 i samac. Osobno ne poznajem nikoga takvog, a ako i ima ljudi, mali je to broj i mislim da je ovaj ‘samac’ smišljeno stavljen pa će ljudi koji imaju nulu pa do svega nekoliko bodova automatski biti u kategoriji od 8 sati, premda možda žive s nekim tko već jedva brine sam o sebi.

Najveći raspon Barthela i mogućnosti je i dalje na 4 sata asistencije pa sam mišljenja da će upravo ta satnica i dalje prevladavati.

Sad idemo na vještačenje jer mi je i samoj trebalo. Imala sam nalaz i mišljenje iz 2004. godine i to nije moglo proći jer nisam imala upisan stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti.  Sve je išlo samo, jedino sam novije nalaze odnijela socijalnoj radnici. Novi nalaz i mišljenje sam dobila u roku neka 3 mjeseca, a kako ste vi prošli slobodno pišite u komentarima.

Ostalo je još da mi odrede satnicu, komisiju imam 19.2. i da napišu rješenje.

Točan iznos plaće asistentima je još zagonetka i o tome puno toga ovisi. Ako ne budu zadovoljni plaćom opet će se smjenjivati kao na traci. Zadovoljan radnik=dobar radnik.

Ovim zakonom su jako nezadovoljni roditelji njegovatelji jer po zakonu status roditelja njegovatelja i asistent zajedno idu samo kod najtežeg invaliditeta, u jednoroditeljskoj obitelji i još nekim iznimkama,  na 4 sata. Ove dvije usluge su prema EU fondovima slične i nema financiranja za jedno i drugo.

 Isto tako, ne može mi nitko reći da je ista ona mama koja gura cijevi u svoje dijete svaki dan, barata medicinskim postupcima i aparatima, i ona koja, primjerice, u kolica potrpa cerebralca moje razine funkcionalnosti i ide s njim kud hoće.

Kad se to ovako napiše – pojedinci napadaju, vrijeđaju i slično, ali prvoj mami, onoj koja gura cijevi u dijete svaki dan, bih dala i 16 sati asistenta. Ona druga bi mogla i raditi pa bi dijete, zapravo, punoljetna osoba imalo asistenta. I moja mama je radila i još uvijek radi. Toliko o tome. Idemo dalje.

Mjesecima, tjednima, danima na Facebooku nailazim na pitanja po raznim grupama kome ide koliko inkluzivnog dodatka i moram priznati da me to već malo iritira. Svatko može prilično dobro znati koliko će dobiti. Znaju se iznosi potpora, a razinu i težinu invaliditeta valjda znate.

Evo, mislim da spadam u drugu razinu potpore, a dobro bi mi legla i prva razina, nećemo se lagati, ali neću ni suze roniti.

S jedne strane je super što će osobe s najtežim invaliditetom dobiti najviše, a s druge strane bi bilo dobro razmišljati da i mi mrvicu manje teški trebamo jako puno svega kupiti pa bi eto bilo dobro da ti iznosi u budućnosti rastu s vremena na vrijeme, život i potrebe se mijenjaju, cijene svega rastu.

I za Boga miloga, omogućite ljudima u stambenim zajednicama barem dio inkluzivnog dodatka jer je džeparac od 30-ak eura zaista ponižavajući. Moj račun za internet je veći.

 Za kraj, stigle su mi Nacionalna, Europska iskaznica i Europska parkirališna karta. Za sad mogu reći samo da lajkam automatizam po kojem su stigle, a da ja nisam morala prstom mrdnuti, i moglo bi se to preslikati na sva druga prava, barem kod nas s prastarim, nepromjenjivim i trajnim stanjima.

Komentar

VIŠNJA MAJSEC SOBOTA A sada – smijeeeeeh!!

Objavljeno

/

Foto: Pixabay

Nakon sjetne korizme došli Uskrsni dani puni sunčeve energije, šarenila cvjetnih boja i zelenila tepiha travnatog. Radost i cvrkut na sve strane, ptičice i djeca u isti glas

Poslušaj ovaj članak

U ovakvom veselom ozračju red je da spomenemo neke rezultate istraživanja pozitivnog utjecaja smijeha na ljudsko zdravlje.

Smijeh pogoduje boljem funkcioniranju srca i krvotoka, potiče cirkulaciju i opskrbu stanica kisikom te utječe na smanjenje kolesterola, krvnog tlaka i šećera u krvi.

Smijeh utječe na ublažavanje bolova i smanjenje spazama te ima pozitivne učinke na oboljele od multiple skleroze, Parkinsonove bolesti, bronhitisa, astme i PTSP-a.

Terapija smijehom izvrsna je komplementarna metoda u onkologiji, liječenju bolesti ovisnosti te kod sportaša u postizanju boljih rezultata.

Smijanje pokreće endorfine (hormone sreće) koji nas opuštaju i smanjuju utjecaj kortizola, hormona stresa.

Što se ljudi više smiju tijekom dana, manje ih pogađaju stresni događaji.

Dnevno bismo se 20 minuta trebali gromoglasno smijati, onako iz dubine trbuha, čime produbljujemo naše disanje, unosimo više kisika u naš organizam, što je svojevrsna korisna ‘masaža’ naših unutarnjih organa.

Na smanjenje napetosti bitno utječe 4-5 dubokih trbušnih udisaja i izdisaja, a jedan od najjednostavnijih načina dubokog disanja jest upravo smijanje iz trbuha.

‘Nađite vremena za smijeh, to je melodija duše’, riječi su Majke Tereze.

Nastavi čitati

Komentar

VIŠNJA MAJSEC SOBOTA Alegorija Uskrsa

Objavljeno

/

Na slici je osoba u kostimu zeca koja hoda po kamenoj stazi prema horizontu, s dramatičnim oblacima na nebu.
Foto: Pixabay

Preduskrsna korizma bila je vrijeme povratka samima sebi, poniranja u dubine samopoimanja i samoopažanja te pokušaja povezivanja duhovnog i onoga nama svakodnevno opipljivog, onoga što u psihologiji zovemo introspekcijom

Poslušaj ovaj članak

Čin je to samosvijesti koji uključuje analiziranje vlastitih misli, osjećaja i ponašanja i jedna je od osnovnih karakteristika koja nas razlikuje od životinjskog svijeta. Samoopažamo i introspektivno procjenjujemo svoje emocije, stavove, razmišljanja, maštu, percepciju i druge psihičke procese koji svakodnevno izviru iz nas samih.

Jeste li se ponekad ulovili da hodajući ulicom ili zureći u prazno vodite samo vama čujni unutarnji monolog, ponekad zbunjujući, ponekad nedorečen, poput trbuhozborca koji se obraća sebi samom, osluškujući što mu vlastiti um ima za reći? Zrcalna je to introspektivna slika prigušenog unutrašnjeg govora, nečujnog, ali punog poruka.

Osobe sklone introspekciji veći značaj pridaju izgradnji dubljih odnosa s manjim brojem osoba, izbjegavajući površne ispraznosti. Donose promišljenije odluke, imajući potrebu zastati pa tek onda nešto zaključiti i/ili izreći. Nisu sklone dramatiziranju već življenju u svijetu balansiranog povezivanja vlastitih misli i ideja, često bivajući vrlo kreativni.

I tako nas od introspektivne korizme do Uskrsa još samo korak dijeli, od Uskrsa koji razotkriva najveću misteriju života, uklanjajući granice između materijalnog i duhovnog i nastojeći zadržati tajnovitost kršćanske alegorije, bolne i lijepe u isti čas…

Sretan vam Uskrs, dragi moji!

Nastavi čitati

Komentar

VIŠNJA MAJSEC SOBOTA Smisao besmisla

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje trenutak na prosvjedu, ističući poruku “RASIZAM NIJE PATRIOTIZAM”, naglašavajući razliku između nacionalnog ponosa i diskriminacije. U prvom planu je plakat s tom porukom, a u pozadini su nejasno vidljive osobe.
Foto: Pixabay

Zašto je netko u svom izričaju i postupcima motiviran ‘spaliti sve do temelja’ i širiti neprijateljske poruke i sadržaje, nerijetko usmjerene protiv određene grupe, odnosno političke opcije?

Poslušajte ovaj članak

Prije četiri godine, na Danima psihologije Sveučilišta u Zadru, gostovao je danski psiholog, prof. dr. Michael Bang Petersen s izuzetno zanimljivim predavanjem pod naslovom’Potreba za kaosom i motivacija za širenje neprijateljskih političkih glasina’. Jedno od osnovnih pitanja, koje je u prezentiranom istraživanju autor postavio, bilo je: ‘Zašto je netko u svom izričaju i postupcima motiviran ‘spaliti sve do temelja’ i širiti neprijateljske poruke i sadržaje, nerijetko usmjerene protiv određene grupe, odnosno političke opcije?’.

Analizirajući ovu pojavnost, Petersen je sa svojim suradnicima izradio upitnik od osam čestica u kojem ispitanici označavaju svoje (ne)slaganje s tvrdnjama poput: ‘Smatram da bi društvo trebalo biti spaljeno do temelja’; ‘Ne možemo popraviti probleme naših društvenih institucija, trebamo ih srušiti i početi ispočetka’ i drugo. Kao jedna od tvrdnji poslužio je i citat iz poznate knjige Chucka Palahniuka ‘Fight club’ (kao i istoimenog filma): ‘Ponekad želim uništiti nešto prekrasno’.

Primjenjujući ovaj upitnik, Petersenov je tim došao do zanimljivih rezultata. Jedan od prvih bila je pozitivna korelacija između potrebe za širenjem kaosa i motivacije za mobilizacijom istomišljenika, kao i potrebe za privlačenjem pa i zabavljanjem publike oko sebe. Širenje kaosa rezultira stvaranjem straha, zastrašivanja i određene prisile, a onome koji ga širi stvara dodatni osjećaj nadmoći i dominacije.

Još jedna važna karakteristika ličnosti je bila značajno povezana s potrebom za širenjem kaosa, a to je besmisao. Naime, ispitanici koji su imali poteškoća u pronalaženju vlastitog smisla u životu, postizali su statistički značajno više rezultate na ovom upitniku.

Autori na kraju ovog opsežnog istraživanja zaključno kažu: ‘Pojedinci kojima su osobni status i samopromocija izuzetno važni, a pronalaženje pravog smisla u životu im nije jača strana, izražavanjem i širenjem kaosa i neprijateljskih poruka nastoje mobilizirati svoje pratitelje u borbi protiv čitavog sustava, kreirajući destruktivne strategije, kako bi sami sebe izbavili od osjećaja osobnog besmisla.’

Nastavi čitati

U trendu