Connect with us

Vijesti

ANALIZA Prosječna plaća u Hrvatskoj dosegnula 1270 eura neto

Objavljeno

/

Ova slika prikazuje novčanik narančaste boje s gumbom za zatvaranje, koji sadrži zelene novčanice. Novčanik i novac prikazani su na svijetloplavoj pozadini. Novčanice izgledaju kao da vire iz novčanika. Ovo je jednostavna, crtana ilustracija.
Foto: Pixabay

Najviše plaće su i dalje u Zagrebu, a najniže na istoku zemlje. U odnosu na prvi kvartal prošle godine, plaće su najviše rasle u tekstilnoj industriji te pomoćnim i uslužnim zanimanjima. Najplaćeniji radnici u Hrvatskoj su kontrolori leta, lead developeri te IT arhitekti

Prema podacima servisa MojaPlaća, kojim upravlja portal MojPosao, vodeći portal za zapošljavanje u Hrvatskoj i dio Alma Career grupacije, u prvom kvartalu 2024. godine prosječna mjesečna neto plaća (s uključenim dodacima na plaću) u Hrvatskoj je iznosila 1270 eura neto, što je 7% više nego prethodni kvartal i čak 16% više nego u istom razdoblju 2023. godine.

Medijan plaće je nešto niži i iznosi 1190 eura, što znači da većina radnika ima manju plaću od navedenog prosjeka. U odnosu na prošli kvartal medijalna plaća narasla je 8%, a u odnosu na prvi kvartal prošle godine 19%, što nam ukazuje na to da najniže plaće i dalje imaju veći rast od onih viših.

Osim menadžerskih zanimanja, gdje su plaće u prosjeku 100% više od prosječne (odnosno više od 2500 eura), najplaćenija zanimanja su ona iz područja tehnologije i razvoja (40% više od prosjeka, odnosno 1781 euro) i informacijskih tehnologija (+26%, odnosno 1596 eura).

Najmanje prosječne plaće u Hrvatskoj imaju radnici u pomoćnim zanimanjima (-33% ili 845 eura), tekstilni radnici (-29%, odnosno 897 eura) te zaposleni u uslužnim djelatnostima (-26%, odnosno 937 eura).

Gledano prema zanimanjima, ne uzimajući u obzir hijerarhijske pozicije (menadžment), najvišu mjesečnu plaću imaju kontrolori leta, lead developeri te IT arhitekti.

Najpotplaćeniji radnici u Hrvatskoj su šivači, frizeri i spremačice.

U odnosu na prvi kvartal prošle godine, plaće su najviše rasle u najmanje plaćenim kategorijama, odnosno u tekstilnoj industriji (45%) te pomoćnim i uslužnim zanimanjima (22%).

Zanimljivo je da su primanja radnika iz najplaćenijih kategorija zanimanja rasle manje nego što je rastao prosjek.

Državne tvrtke ispod prosjeka

Plaće u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu su 4% više od prosjeka te iznose 1317 eura. S druge strane, primanja zaposlenika tvrtki u pretežno domaćem vlasništvu su 6% niža od prosjeka (1192 eura), ali su one i najviše rasle u odnosu na godinu ranije (+15%). Prosječne plaće u tvrtkama u državnom vlasništvu se kreću oko 1176  eura (-7%), a mjesečna zarada radnika zaposlenih u javnoj i lokalnoj samoupravi iznosi 1116 eura (-12%), ali su one i rasle 12% u odnosu na prvi kvartal 2023. godine.

Također, istražili su postoje li razlike u plaći radnika ovisno o veličini tvrtke u kojoj rade.

U tvrtkama s manje od 10 zaposlenih prosječna plaća iznosi 1098 eura (-14% u odnosu na prosjek), ali su i najviše narasle u odnosu na prošlu godinu; čak 17%. U kompanijama koje broje do 19 zaposlenika plaća je 5% niža od prosjeka (1210 eura), i u odnosu na prošlu godinu rasla je 14%; dok je najviša prosječna plaća zabilježena u velikim tvrtkama (1274 eura).

Plaće su najviše u Zagrebu, a najniže na istoku Hrvatske

Najniže plaće i dalje su na istoku zemlje: u Vukovarsko-srijemskoj (-19%), Virovitičko-podravskoj (-19%), Požeško-slavonskoj (-18%) te Ličko-senjskoj (-18%) županiji.

Najviša prosječna plaća zabilježena je u Gradu Zagrebu (4% iznad prosjeka) te iznosi 1327 eura (medijan 1200 eura), ali su upravo u Zagrebu plaće najmanje rasle u odnosu na prošlu godinu (svega 9%).

U odnosu na isti kvartal prošle godine, plaće su najviše rasle u županijama s nižim prosječnim plaćama: Sisačko-moslavačkoj (+19%), Vukovarsko-srijemskoj (+18%) te Bjelovarsko-bilogorskoj (+18%) županiji.

Radnici s bogatim radnim iskustvom i višim stupnjem obrazovanja imaju veće plaće u odnosu na one s kraćim stažem i nižim obrazovanjem. Tako zaposlenici sa završenim postdiplomskim studijem ili nekom poslovnom školom (MBA) imaju u prosjeku 40% višu plaću od prosječne (1778 eura). Da se studiranje isplati pokazuju i podaci da osobe s visokom stručnom spremom u prosjeku imaju 8% višu plaću od prosječne (1368 eura) i čak 28% višu od radnika sa srednjom stručnom spremom koji u prosjeku imaju 1067 eura, ili 16% manje od prosjeka.

U odnosu na prvi kvartal 2023. najviše su rasle plaće zaposlenicima s osnovnom (+16%) i srednjom školom (+14%), dok su najmanje rasle onima s visokom stručnom spremom (+7%).

Također, analize pokazuju kako radnici bez iskustva, koji se nalaze na početku karijere, zarađuju 1007 eura (21% manje od prosjeka), dok oni s godinom do dvije iskustva imaju plaću od 1084 eura (-15%). Blizu prosječne hrvatske plaće dolazimo s tri do pet godina radnog iskustva, nakon čega krećemo zarađivati više od prosječne plaće.

Najvišu plaću, očekivano, imaju zaposlenici s više od 10 godina iskustva – 1347 eura, odnosno 6% više od prosjeka.

Kamen spoticanja je i dalje spol zaposlenika. U prvom kvartalu 2024. godine muškarci su u prosjeku zarađivali 17% više od žena.

Izvor: MojPosao

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Vijesti

Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu

Objavljeno

/

Napisao/la:

Dvije žene govore na konferenciji za medije Regionalnog industrijskog sindikata, ispred novinarskih mikrofona.
Foto: Regionalni industrijski sindikat

Regionalni industrijski sindikat traži povećanje cijene sata usluge osobne asistencije s 11 na 17 eura kako bi se omogućilo povećanje plaća zaposlenih u udrugama, kao i uključivanje sindikata u razgovore o reformi sustava

Poslušaj članak

Niske plaće, teškoće u pronalasku novih radnika i izostanak dijaloga s nadležnim ministarstvom problemi su na koje je Regionalni industrijski sindikat (RIS) upozorio na konferenciji za medije održanoj 24. rujna u Zagrebu. Iz sindikata poručuju da kvalitetna osobna asistencija, koja osobama s invaliditetom omogućuje neovisan život, zahtijeva dostojanstvene uvjete rada za one koji je pružaju.

– Ministar Ružić već danas može donijeti odluku o povećanju cijene usluge osobne asistencije na 17 eura kako bi se podignule plaće osobnih asistenata zaposlenih u udrugama i uključiti sindikalno udružene radnike u razgovor o reformi sustava osobne asistencije – izjavila je sindikalna organizatorica Tea Radović.

Prema navodima RIS-a, radnice zaposlene u udrugama i dalje primaju minimalne plaće ili iznose tek neznatno više od minimalnih. Podsjećaju pritom na najave Ministarstva iz srpnja o povećanju plaća i njihovu izjednačavanju s plaćama radnica u državnim ustanovama socijalne skrbi.

O svakodnevici osobnih asistenata govorila je Kristina Plantić, osobna asistentica i članica RIS-a, istaknuvši da mnogi ostaju u sustavu zbog važnosti posla i odnosa s korisnicima, unatoč lošim materijalnim uvjetima.

– Mi koje godinama radimo u sustavu ostajemo raditi jer volimo svoj posao, jer smatramo da je on važan i jer znamo koliko značimo korisnicima kojima omogućujemo neovisan život, usprkos tome što ne živimo, nego preživljavamo na ovim plaćama. Nove radnike je teško naći baš zbog loših uvjeta rada – rekla je Plantić.

Radović i Plantić upozorile su da ministar Ružić, prema njihovim navodima, mjesecima ne odgovara na sindikalne zahtjeve za sastanak. Smatraju da se time onemogućuje sektorski socijalni dijalog o sustavu koji bi korisnicima osigurao kvalitetnu uslugu, a zaposlenima dostojanstvene uvjete rada.

Sindikat se osvrnuo i na informacije dobivene od članova prema kojima su pojedini osobni asistenti pozvani da se prijave za Nacionalni panel osobnih asistenata. U priopćenju navode da Ministarstvo do njegova izdavanja nije javno objavilo informacije o osnivanju tog tijela, zbog čega im nije jasno kakva bi bila njegova uloga ni bi li trebalo predstavljati radnike u razgovorima o sustavu.

Iz RIS-a poručuju da sindikalno organizirani osobni asistenti već imaju svog predstavnika te da savjetodavno tijelo ne može zamijeniti socijalni dijalog sa sindikatom.

– Tužno je da ministar rada koji bi trebao poticati socijalni dijalog svojim primjerom to ne čini – istaknula je Radović.

U sindikatu posebno naglašavaju da cijena sata usluge osobne asistencije nije isto što i satnica osobnog asistenta. Prema priopćenju, iz sadašnjih 11 eura po satu pružatelj usluge mora pokriti ukupne troškove rada i druge troškove pružanja usluge. Zbog toga povećanje cijene sata na 17 eura vide kao nužan kratkoročni korak za povećanje plaća zaposlenih u udrugama.

Dugoročno traže sustavnu i sveobuhvatnu reformu osobne asistencije, uz sudjelovanje Ministarstva, pružatelja usluge i predstavnika radnika. Cilj je, poručuju, održiv sustav koji će istodobno odgovoriti na potrebe korisnika i osigurati bolje uvjete rada osobnim asistentima.

Nastavite čitati

Vijesti

Gdje bi Hrvati najradije radili?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ilustracija prikazuje troje ljudi u poslovnom okruženju ispred velikog papira na klipsi, na kojem se nalaze obojeni kvadrati i grafikon s crvenom strelicom koja pokazuje rast. Lijevo se nalazi muškarac u zelenoj košulji, pokazujući rukom prema papiru. Desno od njega su muškarac u žutoj majici i žena u crvenoj majici s plavom suknjom, koji promatraju papir. Ispod su zlatnici i kalkulator, a okruženje je minimalistički dizajnirano s bijelom pozadinom i simbolima poput znaka za dolar i kvačice.
Foto: Pixabay

Trgovina je jedan od najvećih i najdinamičnijih sektora hrvatskog tržišta rada, a u borbi za kvalitetne zaposlenike već dugo nije presudno samo što piše na platnoj listi

Poslušaj članak

Reputacija poslodavca, odnosi među kolegama, sigurnost radnog mjesta i prilike za razvoj sve snažnije utječu na to gdje ljudi žele graditi svoju karijeru.

No, koji su najpoželjniji poslodavci u trgovini u Hrvatskoj?

Odgovor je ponudilo istraživanje Poslodavac prvog izbora, provedeno na više od 27 tisuća ispitanika. Istraživanje već 20 godina provodi Alma Career Croatia, a temelji se na spontanom izboru ispitanika, bez ponuđenih naziva kompanija.

Ovoga puta izdvojili su dvije velike grane trgovine, FMCG i Non-FMCG.

Na vrhu FMCG trgovine nalazi se dm-drogerie markt, dok je među Non-FMCG poslodavcima prvo mjesto zauzela IKEA Hrvatska.

Što poslodavca čini prvim izborom?

Što zapravo odvaja poželjnog poslodavca od ostalih?

U FMCG trgovini u prvom planu je odnos prema zaposlenicima. Gotovo polovica ispitanika, njih 49%, kao jedan od ključnih razloga atraktivnosti navodi dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih. Slijede sigurnost radnog mjesta (43%) i dobri međuljudski odnosi te atmosfera na poslu (41%).

U Non-FMCG trgovini slika je ponešto drukčija, ali ponovno se u središtu nalaze ljudi. Čak 54% ispitanika među najvažnijim razlozima privlačnosti poslodavaca izdvaja dobre međuljudske odnose i radnu atmosferu, 41% dobar tretman zaposlenika od strane nadređenih, a 39% priliku za profesionalni razvoj i učenje.

Kad je poslodavac prvog izbora mjesto na kojem radimo

Koliko su zaposlenici u trgovini spremni potražiti neku novu poslovnu priliku?

Među ispitanicima čiji poslodavac prvog izbora pripada FMCG trgovini, 54% često razmišlja o promjeni poslodavca, nešto više od ukupnog uzorka, u kojem taj udio iznosi 49%. U Non-FMCG trgovini o promjeni posla često razmišlja 47% ispitanika.

Međutim, priča se znatno mijenja kada pogledamo ljude koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora.

U FMCG trgovini među takvim zaposlenicima svega 13% često razmišlja o odlasku, dok njih 43% uopće ne razmišlja o promjeni poslodavca. Za usporedbu, među ljudima koji ne rade kod svog poslodavca prvog izbora čak 57% često razmišlja o promjeni.

U Non-FMCG segmentu razlika je još izraženija. Među zaposlenicima koji već rade kod svog poslodavca prvog izbora samo 10% često razmišlja o odlasku, dok 55% uopće ne razmišlja o promjeni posla. Među onima koji ne rade kod svog prvog izbora udio onih koji često razmišljaju o promjeni iznosi 55%.

Koje beneficije najviše cijenimo?

Kad je riječ o pogodnostima koje zaposlenici smatraju presudnima, FMCG i Non-FMCG trgovina pokazuju vrlo slične prioritete.

Na vrhu su bonusi za izvanredna postignuća, koje presudnima smatra 66% ispitanika u FMCG-u i 63% u Non-FMCG trgovini.

Odmah potom dolaze vrlo praktične pogodnosti: naknada za putne troškove važna je za 51% ispitanika u FMCG-u i 53% u Non-FMCG-u, dok fleksibilno radno vrijeme izdvaja približno polovica ispitanika u obje djelatnosti. Visoko kotiraju i edukacije zaposlenika, posebno u Non-FMCG trgovini, gdje ih važnima smatra 48% ispitanika.

Među poželjnijim pogodnostima nalaze se i dodatne zdravstvene usluge, dodatni dani godišnjeg odmora, kvalitetno uređena politika prekovremenog rada te besplatni obroci, piće ili voće na poslu.

S druge strane, pri samom dnu liste u obje djelatnosti nalaze se pogodnosti poput subvencioniranja wellness aktivnosti, pokrivanja troškova kulturnih i sportskih sadržaja, bonusa za preporuke te organiziranih vikend druženja.

Izvor: Alma Career Croatia

Nastavite čitati

Vijesti

ZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni

Objavljeno

/

Napisao/la:

Žena govori u mikrofon na događanju „Između dva jezika: umjetnost i odgovornost prevođenja“.
Foto: Ivana Vranješ

U organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir 22. rujna u Zagrebu održano je 23. izdanje Znakofesta – nacionalne smotre hrvatskog znakovnog jezika na temu „Između dva jezika: Umjetnost i odgovornost prevođenja“

Poslušaj članak

Ovogodišnja manifestacija imala je međunarodni karakter, a poseban naglasak stavljen je na rad komunikacijskih posrednika za gluhoslijepe osobe. Kroz predavanja stručnjaci iz Engleske, Finske, Litve i Španjolske govorili su o komunikaciji u različitim situacijama te iznijeli iskustva u prevođenju.

Otvarajući Znakofest, predsjednica Saveza Dodir Sanja Tarczay istaknula je kako se manifestacijom promovira znakovni jezik i stječe znanje o gluhoslijepim osobama. Izrazila je zadovoljstvo što prvi put sudjeluju međunarodni gosti koji će održati zanimljiva predavanja.

U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom čestitao je organizatoru na dugogodišnjoj organizaciji Znakofesta koji, kako je rekao, slavi komunikaciju i zajedništvo.

Nada Zrinušić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike istaknula je kako je Hrvatska učinila iskorak donošenjem Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba. Podsjetila je da se 2023. godine donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji osigurala usluga komunikacijskog posrednika. Zrinušić je zaključila da veća prisutnost i aktivnija uključenost gluhih i gluhoslijepih osoba u život zajednice pridonosi mijenjanju stavova društva i podizanju svijesti o njihovim teškoćama.

Registrirani gluhi prevoditelj britanskog znakovnog jezika Benjamin Alexander Gorman podijelio je iskustva prevođenja u medicinskim situacijama.

– Još uvijek ima problema. Prevoditelji često odlaze u strane države te treba educirati novi kadar i teško je održati funkcioniranje prevođenja u medicinskim situacijama. Nadam se da će se novim Zakonom o britanskom znakovnom jeziku bolje standardizirati obrazovanje u ovom području – rekao je Gorman.

Naglasio je da medicinsko osoblje prolazi tečajeve o tome kako pristupiti gluhoslijepim osobama, ali edukacije treba biti više.

– Važno je napomenuti medicinskom osoblju da gluhoslijepe osobe ne komuniciraju na isti način te informirati osoblje koje nije upoznato s prevoditeljskim situacijama na koji način stvari funkcioniraju, a u objašnjavanje treba uključiti gluhoslijepu osobu. Nekad je prevođenje online, ali je bitno na koji način postaviti ekran – pojasnio je Gorman.

Prevoditelj finskog znakovnog jezika Antti Makela istaknuo je da je za prevoditelja u Finskoj potrebno završiti četverogodišnji studij, a Vladina institucija osobama plaća uslugu prevoditelja. Podijelio je iskustva rada prevoditelja u liječničkoj ordinaciji, rodilištu, s djevojčicom s autizmom te u terapijskom procesu. Naglasio je kako je važno da su prevoditelji otporni, prilagodljivi i emocionalno stabilni.

– Važno je preispitati vlastite misli, stavove i spremnost da radimo s raznolikim klijentima u različitim životnim situacijama. Važno je biti svjestan sebe, načina na koji reagiram kako bih, kad dođu teške situacije, znao zadržati profesionalnu ulogu i po mogućnosti ih čak u potpunosti izbjeći – zaključio je Makela.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu