Poveži se s nama

Medicina

ADHD Razvojni poremećaj koji ima osam do 11 posto školaraca

Objavljeno

/

Ilustracija: Health

Bihevioralna terapija odnosi se na psihoterapiju usmjerenu na poboljšanje obrazaca ponašanja u različitim okolnostima, a korisna je dopuna lijekovima

Pojam hiperaktivnosti postao je vrlo popularan i pod njim se danas podrazumijeva svašta –  živahno dijete, puno energije, stalno u pokretu, brbljavo i znatiželjno.

Ako je vaše dijete takvo, to još uvijek ne znači da ima hiperaktivni sindrom ADHD, koji obuhvaća skupinu raznih simptoma smetnje pažnje, praćene nemirom i impulzivnošću. ADHD je neurorazvojni poremećaj za koji se procjenjuje da pogađa osam do 11 posto djece školske dobi i dvostruko je češći kod dječaka.

Mnoge značajke ADHD-a često se primjećuju prije četvrte godine života, a postaju očite kada dijete krene u školu jer ne može dugo na miru nešto slušati, održavati budnost i uključivati se u specifične zadatke. Zbog nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti dijete s ADHD-om teško uči i teško se prilagođava društvenim pravilima, posljedično osjeća se neprilagođeno i izolirano u odnosu na vršnjake.

Roditelji trebaju znati da je ADHD biološki uvjetovan poremećaj, dakle to nije samo faza koju će dijete prerasti, nije rezultat neuspješnog odgoja, niti je znak djetetove zločestoće, ističe se u brošuri Hiperaktivno dijete Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. 

Hiperaktivnost se očituje na način da dijete često trese rukama i nogama, vrpolji se, previja, meškolji, često ustaje u situacijama kada se očekuje da sjedi na mjestu, pretjerano trči, skače ili se penje u situacijama u kojima to nije prikladno, teško mu je mirno se igrati, često pretjerano puno priča, glasno je, stalno je u pokretu, lako se uzbudi, naglo poseže za predmetima, nemirno je i neumorno.

Poremećaj pažnje znači da dijete teško održava pažnju, čini se da ne sluša čak i kada mu se izravno obraćamo, teško mu je organizirati zadatke i aktivnosti, često gubi stvari, lako ga ometaju vanjski podražaji, sporije je od druge djece u učenju, nepažljivo je, odsutno je mislima, ima teškoća u praćenju uputa, teško dovršava zadatak.

Izostanak kontrole impulsa vidi se po tome što dijete ima poteškoća s čekanjem reda, često prekida i ometa druge, burno emotivno reagira ne predviđajući dobro posljedice, djeluje prije nego što promisli, prebacuje se s jedne aktivnosti na drugu, ne može čekati da netko završi rečenicu ili radnju, prekida razgovor, nameće se drugima, ne čeka upute, ne može prihvatiti pravila igre. 

Naravno, treba imati na umu da neće samo hiperaktivno dijete pokazivati navedene simptome. Većina će zdrave djece u nekom trenutku pokazivati brzopletost i kratkotrajnu posvećenost nekom zadatku, što često ovisi o razini interesa i potpuno je normalno ponašanje i nikako ne mora značiti da je u pitanju ADHD.

Ispadi bijesa

Naime, ADHD kod djece ponajprije se prepoznaje po tome što otežava prilagodbu i normalno funkcioniranje u uobičajenim socijalnim situacijama, uključujući one kod kuće i u školi.

Uz poremećaj pažnje i hiperaktivnost, može se javiti i frustracija uz ispade bijesa, protivljenje i neposlušnost, pa čak i nasilnost. U nekim je slučajevima ADHD kod djece velika prepreka u uspostavljanju prijateljstava s vršnjacima i osjećaju prihvaćenosti u društvu, stoga se mogu javiti i manjak samopouzdanja, anksioznost, poremećaji spavanja, promjene raspoloženja, pa čak i depresija.

ADHD i prijevremeni porod

Točan se razlog nastanka ovog poremećaja još uvijek ne zna. Pretpostavlja se da je riječ o genetskoj predispoziciji koja se očituje u drugačijem ustroju moždanih funkcija. Primjerice, ADHD kod djece uzrokuje niske razine dopamina, neurotransmitera koji omogućuje prijenos informacija između neurona u središnjem živčanom sustavu.

Također se pomoću PET prikaza (pozitronska emisijska tomografija) može vizualizirati manjak aktivnosti u dijelovima mozga koji su zaduženi za pozornost, socijalno prosuđivanje i motoriku.

Neka istraživanja pokazuju povezanost ADHD-a kod djece s majčinom uporabom alkohola, droga i pušenjem tijekom trudnoće ili pak sugeriraju da steroidne injekcije koje se daju trudnicama kako bi se spriječio prijevremeni porod mogu imati negativan utjecaj na razvoj djeteta i izazvati emocionalne probleme kasnije u životu.

Znanstvenici iz Londona (School of Public Health, Imperial College) navode kako ovakav tretman kod trudnica može povećati rizik od mentalnih bolesti, uključujući pomanjkanje pažnje zajedno s hiperaktivnošću ili tzv. ADHD – poremećaja ponašanja koji je sve češće dijagnosticiran kod djece.

Kako se uspostavlja dijagnoza?

Za dijagnozu prema kliničkim smjernicama, ADHD simptomi se moraju pojavljivati u dvije različite situacije, npr. u vrtiću i kod kuće i to do sedme godine života. S obzirom na to da se ADHD kod djece manifestira kao skupina simptoma, postavljanju dijagnoze uvelike pridonose opažanja roditelja, učitelja, trenera, prijatelja i ostalih djetetu bliskih osoba.

Također je bitno provesti fizičko, neurološko i psihološko testiranje. To je važno kako bi se ADHD kod djece razlikovao od nekih drugih stanja sličnih simptoma. Naime, mnogi znakovi ADHD-a mogu upućivati na druge razvojne poremećaje, posebice u predškolskoj dobi. Kasnije je u djetinjstvu lakše prepoznati ADHD jer se često javlja motorički nemir (različiti pokreti rukama, nemogućnost mirovanja).

Liječenje

Standardno liječenje djece s ADHD-om uključuje primjenu lijekova (psihostimulatora) i bihevioralnu terapiju.

Ne postoji specifičan lijek za poteškoće djeteta sa ADHD-om. Koriste se različite vrste lijekova, najčešće stimulansi središnjeg živčanog sustava, premda to zvuči paradoksalno. Stimulansi pojačavaju inhibitorni utjecaj prefrontalne kortikalne regije i tako smanjuju hiperaktivnost. 

Mogu smanjiti nepažnju, impulzivnost i agresivnost školske djece te poboljšati motoričku koordinaciju i rukopis. Uz terapiju ovim lijekovima popravlja se ponašanje i društveno funkcioniranje djeteta kao i njegova pozornost.

Bihevioralna terapija odnosi se na psihoterapiju usmjerenu na poboljšanje obrazaca ponašanja u različitim okolnostima, a korisna je dopuna lijekovima. Djeci ovaj tip savjetovanja može pomoći razumjeti ADHD, kao i pružiti im mehanizme kako da se nose s vlastitim emocijama. Roditeljima također može pomoći da se bolje snađu u određenim situacijama.

Vedrana Larva / Hina

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Medicina

Rana i integrativna rehabilitacija za pacijentice s rakom dojke

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje grupu ljudi, tj. tim ENEA programa.
Foto: KBC Rijeka

Program je prvi takve vrste u Hrvatskoj i temelji se na smjernicama europskih i američkih onkoloških centara. U sklopu njega, Klinika za tumore prilagođava se potrebama radno aktivnih pacijentica, omogućujući liječenje u popodnevnim i večernjim satima

Klinika za tumore KBC-a Rijeka i njezini partneri predstavili su program rane i integrativne rehabilitacije za pacijentice s rakom dojke. Program je otvoren za sve pacijentice koje započinju bilo koji oblik liječenja u okviru Klinike za tumore KBC-a Rijeka.

O programu su izvijestili ravnatelj KBC-a Rijeka Alen Ružić, predstojnica Klinike za tumore Ivana Mikolašević, voditeljica programa Iva Skočilić te dvoje članova multidisciplinarnog tima, Tea Schnurrer-Luke-Vrbanić i Ivica Vrdoljak.

Nositelj programa je Klinika za tumore KBC-a Rijeka, a u njegovu provedbu uključeno je više od 30 djelatnika KBC-a Rijeka. Partner programa je Udruga ‘Srce za nju’ s predsjednicom Katarinom Kukolj te suradnici udruge Mario Mlinarić, kineziolog, i kuharica Ana Ugarković.

– Uvodimo program po uzoru na svjetske klinike, posvećen rehabilitaciji onkoloških bolesnica. Ova rehabilitacija nije samo fizički oporavak, već integrativni i individualizirani program koji pacijenticama pruža podršku u cilju kvalitetnijeg i ispunjenijeg života. U ime Uprave bolnice zahvaljujem timu Klinike na trudu i čestitam na uspješno osmišljenom program – rekao je ravnatelj Alen Ružić.

Program rane i integrativne rehabilitacije namijenjen je pacijenticama s ranim rakom dojke, uključujući ih od prvog pregleda u onkološkoj ambulanti i prateći ih kroz cijeli proces liječenja sve do ponovne integracije u svakodnevni život. Program obuhvaća fizičnu, psihološku i socijalnu podršku.

Rehabilitacija započinje što ranije u procesu liječenja i usmjerena je na poboljšanje tjelesne snage i kondicije, usvajanje zdravih prehrambenih navika, upravljanje stresom i poboljšanje psihološke ravnoteže, pravovremeno prepoznavanje i liječenje nuspojava onkološkog liječenja, savjetovanje o očuvanju plodnosti za mlađe pacijentice.

Nakon prvog pregleda onkologa, pacijentice će biti upućene u novo onkološko savjetovalište za rak dojke, gdje će dobiti sve relevantne informacije i preporuke. Na temelju preporuka onkologa i procjene putem standardiziranih upitnika, pacijentice će biti upućene na dodatne specijalističke preglede. Koordinatori programa pratit će njihov napredak svaka tri mjeseca ili češće prema potrebi. Svaka pacijentica dobit će i priručnik s praktičnim savjetima.

Edukativne radionice o prehrani vodit će klinički nutricionisti KBC-a Rijeka u suradnji s Anom Ugarković. Teme će uključivati osnovne prehrambene preporuke tijekom liječenja, mikronutrijente i dodatke prehrani.

Tjelesna aktivnost ključni je segment programa, a fizijatar će odrediti prikladnu razinu aktivnosti za svaku pacijenticu. Program vježbanja vodit će Mario Mlinarić, naglašavajući sigurnost i dobrobiti tjelesne aktivnosti tijekom i nakon liječenja.

U tijeku je izrada mobilne aplikacije koja će pacijenticama olakšati praćenje programa i pružati dodatnu podršku kroz cijeli proces rehabilitacije.

Program je prvi takve vrste u Hrvatskoj i temelji se na smjernicama europskih i američkih onkoloških centara. U sklopu njega, Klinika za tumore prilagođava se potrebama radno aktivnih pacijentica, omogućujući liječenje u popodnevnim i večernjim satima.

Kao dodatnu podršku, brojne lokalne frizerske i kozmetičke usluge omogućit će pacijenticama poboljšanje kvalitete života. Udruga ‘Srce za nju’ poziva i druge poslovne subjekte na uključivanje.

Program rane i integrativne rehabilitacije nazvan je ENEA, prema starom nazivu rijeke Rječine (OENEUS), simbolizirajući otpornost i borbu, slično kao mitološki junak Eneja koji je nakon pada Troje započeo novo poglavlje života.

Sve informacije o programu dostupne su na Klinici za tumore KBC-a Rijeka te putem Udruge ‘Srce za nju’, svakim radnim danom od 18 do 20 sati na broj 095/391-2242.

Nastavi čitati

Medicina

Rezultati prvog nacionalnog istraživanja o boli

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje osobu koja sjedi na stolici ispred radnog stola s računalom. Osoba drži ruke na donjem dijelu leđa, što sugerira da osjeća bol ili nelagodu u tom području. Na stolu se nalaze naočale, tipkovnica i šalica. Fotografija je zanimljiva jer prikazuje problem s kojim se mnogi ljudi suočavaju tijekom rada u sjedećem položaju, a to je bol u leđima uzrokovana dugotrajnim sjedenjem.
Foto: Pixabay

Cilj istraživanja bio je ispitati iskustva građana s različitim vrstama boli, načine liječenja te utjecaj boli na svakodnevni život

Poslušaj članak

Više od polovice građana Hrvatske (51 posto) osjeća bol na tjednoj razini, dok se 18 posto suočava s njom svakodnevno. Bol ometa njihove svakodnevne aktivnosti, od brige o obitelji do profesionalnih obveza i važnih životnih događaja. Najpogođenija skupina su osobe u dobi od 51 do 60 godina.

Ovi podaci dolaze iz istraživanja Indeks boli u Hrvatskoj, koje je u listopadu 2024. provela agencija Ipsos za farmaceutsku kompaniju Krka-Farma, u suradnji s Hrvatskim društvom za liječenje boli.

Cilj istraživanja bio je ispitati iskustva građana s različitim vrstama boli, načine liječenja te utjecaj boli na svakodnevni život.

Bol u leđima najćešća, a glavobolja pogađa šest od deset ispitanika.

U proteklih godinu dana bol u leđima iskusilo je 74 posto ispitanika, dok je 60 posto patilo od glavobolje, a 40 posto od mišićne boli. Bol u zglobovima i grlobolja su manje prisutne, dok više od četvrtine žena prijavljuje bol vezanu uz menstruaciju. Kao najćešće vrste boli, ispitanici ističu bol u leđima (40 posto), glavobolju (22 posto) i bol u zglobovima (8 posto).

U većini slučajeva bol traje nekoliko sati, no kod kroničnih bolova (duljih od tri mjeseca) najčėšće su pogođeni zglobovi i ekstremiteti.

Istraživanje je pokazalo da bol ima snažan utjecaj na kvalitetu života. 92 posto ispitanika tvrdi da ih bol ometa u svakodnevnim aktivnostima. 43 posto osjeća umjeren utjecaj boli, dok je za gotovo petinu on izrazito snažan. 92 posto smatra da bol negativno utječe na raspoloženje i društvene aktivnosti. 88 posto kaže da bol smanjuje sreću i uživanje u životu, a četvrtina ispitanika osjeća taj negativan utjecaj na tjednoj razini.

72 posto navodi da bol pogoršava mentalno zdravlje, povećava razdražljivost (47 posto) i uzrokuje stres (31 posto). Kod 15 posto ispitanika bol dovodi do anksioznosti, a kod 10 posto do depresije.

64 posto ispitanika propustilo je važne životne događaje zbog boli. 41posto nije moglo brinuti o obitelji. Više od petine ispitanika tjedno nije u mogućnosti raditi zbog boli. Samo 18 posto tvrdi da bol nikada ne ometa njihove profesionalne obveze.

Također, 85 posto ispitanika osjeća bol povezanu s korištenjem tehnologije, pri čemu trećina tu bol osjeća na tjednoj razini.

Istraživanje je komentirao Ivan Radoš, specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja te predsjednik Hrvatskog društva za liječenje boli.

– Kronična bol nije samo fizički problem, već i značajan teret za mentalno zdravlje, radnu produktivnost i obiteljski život. Zabrinjavajuće je da samo mali broj pacijenata traži stručnu pomoć. Nepotrebno trpe bol, a neodgovarajuće liječenje može dovesti do neuropatske boli, koju je puno teže tretirati. Ključno je podići svijest o važnosti liječenja boli kako bi se ljudi prestali miriti s patnjom – kazao je Radoš.

Projekt Bez pauze, u okviru kojeg je provedeno ovo istraživanje, ima za cilj podizanje svijesti o boli i pružanje podrške oboljelima.

– Indeks boli u Hrvatskoj pokazuje da bol značajno narušava kvalitetu života. Kroz projekt Bez pauze želimo potaknuti ljude da ne dopuštaju boli da im diktira tempo života. Naša inicijativa na Facebooku i Instagramu pruža stručne savjete, inspirativne priče i podršku osobama koje se suočavaju s boli – rekla je Lovorka Tonsa Ljuba, voditeljica terapeutskog područja u Krka-Farmi.

Više informacija o istraživanju, analize i savjete o nošenju s boli doznajte  ovdje.

Nastavi čitati

Medicina

Crijevne bakterije mogu uzrokovati promjene raspoloženja, čak i depresiju

Objavljeno

/

Foto: Pixabay

Tim znanstvenika u Sjedinjenim Državama otkrio je ‘vjerojatnu uzročnu vezu’ između bakterije koja se nalazi u ljudskim crijevima i pojave depresije, piše agencija dpa

Istraživanje koje je proveo tim sa Sveučilišta Harvard i Opće bolnice Massachusetts ukazuje na ‘molekularne mehanizme u podlozi’ koji povezuju crijevne bakterije Morganella morganii i veliki depresivni poremećaj.

Objavljeni u stručnom časopisu Journal of the American Chemical Society, nalazi su uslijedili nakon objave istraživanja posljednjih godina koja sugeriraju samo statističke korelacije između crijevnih bakterija i ljudskih fenotipova.

Istraživači su otkrili da kemijski dietanolamin ili DEA, sastojak nekih deterdženata, ponekad zauzima mjesto šećernog alkohola u molekuli koju bakterije stvaraju u crijevima, zauzvrat izazivajući imunološki odgovor koji dovodi do oslobađanja upalnih proteina – citokina.

– Postoji priča koja povezuje crijevni mikrobiom s depresijom, a ova studija ide korak dalje, prema stvarnom razumijevanju molekularnih mehanizama koji stoje iza te veze – rekao je Jon Clardy s Harvarda, koji je sugerirao da bi rezultati mogli depresiju, ili barem neke slučajeve depresije, klasificirati kao autoupalne ili autoimune bolesti i liječiti ih u skladu s tim.

Istraživači uključeni u rad u prošlosti su otkrili da je određena crijevna bakterija povezana ne samo s crijevnim stanjima poput Crohnove bolesti, već i s autoimunim stanjima poput lupusa.

Nastavi čitati

U trendu