Danas ne zaboravite obuti šarene čarape kao simbol i podršku jer ih osobe s Down sindromom ne mogu upariti, ali nemojte zaboraviti na nešto puno važnije, a to je raditi za njihovu dobrobit svaki dan
Poslušaj ovaj članak
Down Syndrome International je službeno odredio 21. ožujka kao Svjetski dan osoba s Down sindromom (WDSD). Datum simbolizira tri reprodukcije 21. kromosoma (trisomija), što je glavno genetsko obilježje osoba s Down sindromom. Svjetski dan sindroma Down prvi put je obilježen u Singapuru 2006. godine. Tijekom godina mnoge organizacije širom svijeta pridružile su se ovoj proslavi kroz razne događaje i aktivnosti, tako da se danas obilježava u čitavom svijetu.
Obilježavanjem Svjetskog dana osoba s Down sindromom želi se skrenuti pažnja na osobe s Down sindromom i pri tome potaknuti ljude za veće poštivanje njihovih prava. Većim razumijevanjem i poboljšanjem njihovog položaja u društvu možemo poboljšati kvalitetu života osoba s Down sindromom.
Danas ne zaboravite obuti šarene čarape kao simbol i podršku jer ih osobe s Down sindromom ne mogu upariti, ali nemojte zaboraviti na nešto puno važnije, a to je raditi za njihovu dobrobit svaki dan.
Oni su super djeca, braća, prijatelji, zaposlenici, oni su uvijek vedri i nasmijani, oni su itekako uspješni.
Isabella Springmuhl je prva je dizajnerica s Down sindromom koja je predstavila svoju kolekciju na London Fashion Weeku, a koliko je njezin rad i trud vrijedan svake pohvale govori i podatak da ju je BBC uvrstio na listu 100 najinspirativnijih žena.
Neki mediji kažu da 14 modela ima Down sindrom, dok je Sarajlija Anes Kujović prvi UN volonter s Down sindromom u svijetu.
Michael Johnson je poznati slikar koji iza sebe ima više od 500 portreta. Samouk je. Uz izložbe, radovi su mu se pojavili na naslovnoj strani Američkog časopisa za javno zdravlje.
Mar Galcerán ušla je u povijest kao prva španjolska parlamentarka s Down sindromom, a mogla bi biti i prva u Europi.
Noelia Garella prva je učiteljica s Down sindromom u Južnoj Americi. Kada je Noelia Garella bila djevojčica, njezini su se roditelji morali boriti da je upišu u školu. Noeliu su i odgajatelji u vrtiću gledali kao ‘čudovište’ i odbijali su primiti je u svoje grupe. Nadamo se da se danas barem malo srame.
Pablo Pineda je prva osoba s Down sindromom u Europi koja je završila fakultet.
Chris Nikic prva je osoba s Down sindromom koja je završila teški triatlon ‘Ironman‘, a medalju je dao majci u znak zahvalnosti za sve što je učinila za njega.
James Martin je prva osoba s Down sindromom koja je osvojila ne samo BAFTA-u, već i Oscara.
Eli Reimer, Amerikanac rođen s Down sindromom, postao je prvi adolescent kojemu je uspjelo popeti se na vrh Himalaje.
Tim Harris ima svoj restoran ‘Tim’s Place’.
Paula Sage rođena je u Škotskoj, vodi aktivan društveni i profesionalni život. Radi kao odvjetnica i ponekad glumi u dokumentarcima i igranim filmovima. Za ulogu u filmu After Life dobila je nagradu BAFTA za najbolji dugometražni debi.
Rawan Dveik, djevojka iz Jordana, postala je prva osoba s Down sindromom koja je naučila Kur’an napamet.
Lucas Warren je prva beba s Down sindromom kao zaštitno lice poznate dječje hrane.
Grace Isabella Wharton je djevojčica iz Cheshirea s Down sindromom koja je angažirana u raznim reklamnim kampanjama, poput one za Disney.
Pa sad recite da osobe s Down sindromom nešto ne mogu. Mogu sve što zamisle, a svi mi ostali koji to ne prepoznajemo smo ograničeni. Kad vam samo dođe pomisao da oni nešto ne mogu, sjetite se barem jednog imena s ovog popisa.
U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda
Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.
U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?
– Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.
– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.
Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.
Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju
Grad Poreč već godinama glasi za jedan od najinkluzivnijih gradova u Hrvatskoj. To je zato jer dugi niz godina radi na inkluzivnim projektima koji osobama s invaliditetom podižu kvalitetu života na razinu više. Jedan od takvih projekata je i projekt ‘Ja mogu trenirati’.
Ovaj projekt počeo je davne 2019. godine, kad je otvorena prva teretana prilagođena osobama s invaliditetom u Poreču, a sada se održava osmu godinu za redim pod nazivom ‘I ja mogu trenirati 6’.
Inkluzivno-sportski projekt ‘I ja mogu trenirati’ provodi Body building klub Veli Jože, u partnerstvu s Društvom invalida Poreč.
U ovom projektu naglasak je stavljen na poticanje zdravih životnih navika kroz sportske aktivnosti i aktivan način života. Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te na taj način podići kvalitetu njihova života.
Projekt je financiran iz proračuna Grada Poreča, a za ovogodišnje aktivnosti izdvojeno je 10,650 eura, a potpisnici ugovora za financiranje aktivnosti projekta bili su predsjednik Body building kluba Veli Jože, Dalibor Jakovčić i gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić.
Projekt ‘I ja mogu trenirati 6’ provodit će se kroz cijelu ovu godinu. Treninzi će se odvijati u teretani u potpunosti prilagođenoj osobama s invaliditetom, dva puta na tjedan od po dva sata.
Kroz trening se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pokušava razviti zdrava navika vježbanja i brige za svoje tijelo. Kako bi se sve vježbe pravilno odradile, te kako ne bi došlo do ozljeda, treninzi će se odvijati u prisustvu stručnog fitness trenera i fizioterapeuta.
Osim na sa mom vježbanju, fokus je također usmjeren na povezivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama s drugim članovima kluba ‘Body building kluba Veli Jože’, ali i sa drugim sportskim dionicima na području Grada Poreča.
Na taj način osobe s invaliditetom jačaju svoje socijalne vještine, smanjuje se rizik od njihove socijalne isključenost, te im se otvaraju vrata infiltraciju u druge sportske aktivnosti u Poreču, ali i veću integraciju u životnu zajednicu Grada Poreča u svim društvenim sferama.
‘Body building kluba Veli Jože’ poziva sve zainteresirane osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju da se priključe besplatnim treninzima u prostorima kluba (Vukovarska 4) i tako poboljšaju svoje zdravlje, razviju samopouzdanje i steknu neka nova iskustva.
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest
Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.
Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.
Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.
Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.
Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.
Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.
S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom, u vremenu od 9 do 15 sati. Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).
Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).
Nakon predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.