Connect with us

in MREŽA

KOMIČARI KOJI TO NISU Posve besmislene šale na račun invaliditeta

Objavljeno

/

Foto: Netflix

U redu je smijati se s nama kada se smijemo sami sebi. Druga je stvar ismijavati ljude samo zato što se koriste invalidskim kolicima ili bijelim štapom. Eh, to ne rade istinski komičari, time se bave samo neostvareni umjetnici s karakternim invaliditetom

Prošlog se vikenda komičar Shane Gillis nije proslavio na snimanju emisije ‘Saturday Night Live’ kada je njegove šale na račun osoba s invaliditetom i LGBTQ zajednice publika u studiju dočekala poprilično hladno, čak i s negodovanjem.

Gillisove takozvane šale toliko su neduhovite da ih je gotovo nemoguće prepričati, no svejedno su imale i jedan pozitivan učinak. Na društvenim su mrežama, naime, potakle raspravu o tome jesu li zafrkancije na temu invaliditeta politički korektne i, što je jednako važno, trebaju li uopće biti predmetom javnog interesa.

No pravo je pitanje tko bi uopće trebao pričati ove šale i može li proživljeno iskustvo invaliditeta stvoriti radikalnu, istinski oštru komediju. Shane Gillis invaliditet nema, a sirotanu ni do danas očito nije jasno da šala i ismijavanje nisu jedno te isto. Nema to blage veze s onim pametnim i kontroverznim komedijama koje nerijetko mijenjaju društveni diskurs, potiču oštre rasprave i mijenjaju percepciju javnosti – o bilo kojoj bitnoj temi, pa tako i o invaliditetu.

Treba li, dakle, zbijati šale o invaliditetu? Zašto ne, sporno je tek TKO je autor i interpretator tih šala. Primjerice, zafrkancije o Down sindromu urnebesno su smiješne u predstavama ‘Improvaneers’ ili ‘Drag Syndrome’ koje izvodi britanska kazališna trupa za osobe s invaliditetom. Komičari poput ovih s Down sindromom otvaraju korisne dijaloge o sposobnostima članova zajednice osoba s intelektualnim teškoćama u široj društvenoj zajednici. Rasprave o njihovu položaju i (uskraćenim) pravima.

Daleko od toga da su sami Downovci predmet šale, oni su ti koji je pričaju i tako razotkrivaju koliko su neki komičari bez invaliditeta zapravo jadni i izgubljeni. Nisu oni komičari, ruku na srce, oni su klaunovi.

Možda je još bolji primjer Maysoon Zayid, palestinsko-američke komičarke s cerebralnom paralizom koja je u specijalnim televizijskim emisijama godinama propitivala svoj identitet žene s invaliditetom, usto i islamske vjere. Njezini su nastupi pronicljivi i do u detalje osmišljeni, istinski smiješni, a ona nije sramežljiva u razotkrivanju diskriminacije na osnovi invaliditeta i islamofobije, napominjući da ju je oboje dosljedno sputavalo mnogo više nego što je to činio njezin invaliditet.

Nažalost, komičari s invaliditetom nemaju prilike pokazati svoj talent u nekim popularnim televizijskim emisijama, poput rečenog Shanea Gillisa, a tako se samo učvršćuju nejednakosti koje dovode do ukorijenjenih predrasuda prema osobama s invaliditetom u široj društvenoj zajednici.

Komičari kao što su Pat Loller, Harold Foxx, Josh Blue, Steve Lee ili Danielle Perez integriraju vlastiti invaliditet u svoje nastupe, u pravoj komičarskoj tradiciji. Pričati šale o sebi, umjesto ismijavanja drugih, prava je umjetnička forma, i zato Shane Gillis nikada neće biti komičar, nego lakrdijaš.

Svijet u kojem komičari s invaliditetom na duhovit način progovaraju o svojim životnim izazovima bio bi svijet u kojem stigma nekog tjelesnog ili intelektualnog ograničenja možda ne bi bila toliko raširena, a stjecanje invaliditeta moglo bi se promatrati manje kao tragedija, a više kao životna činjenica – a to uistinu ponekad može biti baš smiješno.

U redu je smijati se s nama kada se smijemo sami sebi. Druga je stvar ismijavati ljude samo zato što se koriste invalidskim kolicima ili bijelim štapom. Eh, to ne rade istinski komičari, time se bave samo neostvareni umjetnici s karakternim invaliditetom.

I sve dok ne postanemo dovoljno glasni, medijski će servisi i industrija zabave nastaviti ulagati u komediju koja jasno pretpostavlja da u prostoriji nema osoba s invaliditetom i da je cijela naša zajednica ovdje kao izvor zabave, a ne kao ravnopravni sudionik u društvu.

in MREŽA

Novi državni programi za ugradnju dizala i obnovu pročelja

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji se vidi moderno stakleno dizalo smješteno unutar stubišta zgrade. Dizalo ima prozirne stijenke i metalnu konstrukciju, što omogućuje pogled na unutrašnjost i okolni prostor. Uz dizalo se nalaze stepenice s tamnom metalnom ogradom koje vode na više katove. Pod je obložen sjajnim kamenom, a prostor djeluje uredno, svijetlo i suvremeno uređen.
Foto: Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine

Pravo na sufinanciranje ugradnje dizala imaju zgrade koje ispunjavaju niz uvjeta, uključujući postojanje organizirane zajednice suvlasnika, većinski udio suvlasnika fizičkih osoba te minimalno tri kata ili prisutnost osobe s invaliditetom

Poslušaj članak

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine objavilo je javne natječaje za dva važna programa usmjerena na poboljšanje kvalitete života u postojećim zgradama: Program ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup za slabo pokretne osobe te Program uređenja pročelja za postojeće zgrade.

Natječaji su otvoreni do 31. kolovoza 2026. godine, a prijave se podnose putem aplikacije programi.mpgi.hr.

 Planirano je da se ovakvi pozivi raspisuju jednom godišnje, čime se uvodi kontinuitet u obnovu i modernizaciju stambenog fonda.

Donošenje ovih programa predviđeno je Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. godine, s ciljem podizanja standarda stanovanja i funkcionalnosti postojećih objekata. Programi se odnose na postojeće višestambene i stambeno-poslovne zgrade koje imaju OIB i upisane su u Registar zajednice suvlasnika, koji vodi Državna geodetska uprava.

U okviru programa ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup predviđeno je da Republika Hrvatska sufinancira jednu trećinu troškova, dok dodatnu potporu mogu osigurati jedinice lokalne samouprave. Za 2026. godinu čak 25 lokalnih jedinica već je iskazalo interes i osiguralo sredstva u svojim proračunima.

Među njima su i Zagreb, Slavonski Brod i Pula koji će sudjelovati s polovinom ukupnog troška, dok će Split pokriti 40 posto. Gradovi poput Zadar, Bjelovar i Vukovar sudjeluju s jednom trećinom, a Đurđevac i Kaštela s 30 posto troškova.

Pravo na sufinanciranje ugradnje dizala imaju zgrade koje ispunjavaju niz uvjeta, uključujući postojanje organizirane zajednice suvlasnika, većinski udio suvlasnika fizičkih osoba te minimalno tri kata ili prisutnost osobe s invaliditetom.

Također je nužno imati izrađen glavni projekt i osigurana financijska sredstva za vlastiti udio, uz prethodnu odluku suvlasnika donesenu natpolovičnom većinom. Sustav bodovanja dodatno vrednuje čimbenike poput prisutnosti osoba s invaliditetom, sudjelovanja lokalne samouprave, razvijenosti područja te sociodemografskih obilježja stanara.

Program uređenja pročelja odnosi se na zgrade koje su pojedinačno zaštićeno kulturno dobro ili se nalaze unutar kulturno-povijesnih cjelina. U ovom slučaju država također sufinancira trećinu troškova, dok su jedinice lokalne samouprave obvezne osigurati dodatnu trećinu kako bi zgrade na njihovom području mogle sudjelovati u programu. Za 2026. godinu interes je iskazalo 26 lokalnih jedinica, uključujući Osijek, Umag, Vodnjan, Vinkovci, Split i Valpovo.

Za prijavu na ovaj program potrebno je ispuniti uvjete koji uključuju izrađen glavni projekt, odluku suvlasnika, osigurana sredstva te činjenicu da se obnova pročelja ne financira iz drugih izvora. Posebna prednost pri rangiranju daje se starijim i oštećenijim zgradama, kao i projektima koji doprinose energetskoj učinkovitosti, uzimajući u obzir i konzervatorske kriterije te stupanj razvijenosti područja.

Za oba programa lista prvenstva formira se na temelju ostvarenih bodova, neovisno o vremenu prijave. Sredstva se dodjeljuju prema poretku na listi, a eventualno neiskorištena sredstva i bodovi prenose se u sljedeću godinu. Nakon zatvaranja natječaja, lista će biti objavljena na službenim mrežnim stranicama Ministarstva.

Zainteresirani dodatne informacije mogu dobiti putem elektroničke pošte upravljanje.zgradama@mpgi.hr, ili na broj 01/6448-844., čime Ministarstvo nastoji osigurati dostupnost svih potrebnih podataka i podršku prijaviteljima tijekom procesa prijave.

Nastavite čitati

in MREŽA

BUDI DOBRO Projekt za osobe s invaliditetom oboljele od raka

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Ivana Vranješ

Tijekom provedbe projekta liječnici  i stručni multidisciplinarni tim pružat će različite usluge za 420 osoba s invaliditetom

Udruga  za prevenciju raka i pomoć oboljelima Budi dobro prošli je tjedan u Samoboru  predstavila je  EU  projekt  ‘Budi  dobro, ostani dobro!’, namijenjen osobama s invaliditetom oboljelim od  raka. Trogodišnji  projekt, u vrijednosti od gotovo 300 tisuća eura  sufinanciran je iz Europskog socijalnog fonda.

Tijekom provedbe projekta liječnici  i stručni multidisciplinarni tim pružat će različite usluge za 420 osoba, a prijave za sudjelovanje u projektnim aktivnostima zaprimaju se od 1. svibnja na web stranici ostanidobro@budidobro.hr. Osoba treba dostaviti dokumentaciju koja dokazuje invaliditet i onkološku dijagnozu.

Predsjednik  Udruge Budi dobro’ Josip  Majcan istaknuo je da u Hrvatskoj  živi  670 tisuća osoba s invaliditetom, a prema  procjeni  više od  50 posto oboljelih osoba od raka ujedno su i osobe s invaliditetom.

Nakon  završetka liječenja  ove osobe suočavaju se s  fizičkom  iscrpljenošću, emocionalnim stresom i rizikom socijalne isključenosti. Stoga je cilj projekta poboljšanje kvalitete života, mentalnog zdravlja, što brži povratak u obiteljsku i radnu sredinu te smanjenje potreba institucionalnih  usluga za osobe s invaliditetom oboljele od raka.

O pravima osoba  s invaliditetom oboljelih od malignih  bolesti govorila je socijalna radnica Marija Penava Šimac.

– Da bi se osobi s malignom bolešću  priznao status osobe s invaliditetom mora se  provesti  vještačenje kojim se utvrđuje  utjecaj malignog oboljenja na njezino funkcioniranje i zdravlje. Najčešće pravo iz sustava socijalne skrbi je inkluzivni dodatak, iz  sustava zdravstva na besplatno dopunsko osiguranje i na razna  pomagala, iz sustava rada  razne porezne olakšice. Nadalje, najčešće pravo vezano za promet je povlašteno prometovanje željeznicom, oslobođenje od plaćanje cestarine. Osobe s malignom bolešću koje imaju priznat status osobe s invaliditetom imaju veći broj dana godišnjih odmora – pojasnila je Penava Šimac

Događaju su nazočile mnoge  osobe s malignom bolešću i invaliditetom. Marijana  Uzelac je prije deset godina oboljela od raka vrata maternice, sudjelovala je na kreativnim  radionicama u  udruzi  Budi dobro te u programu  Tjelesni i duhovni oporavak onkoloških bolesnika na otoku zdravlja i  vitalnosti’ u Velom Lošinju.

– To mi je  puno  pomoglo. Nakon završetka liječenja nisam znala kako dalje, ali sam dobila dobre smjernice. Postala sam sebi važna i svaki dan mi je bio najljepši. Ići ću ponovno  u Kuću Betanija u Veli Lošinj na oporavak duha i tijela – rekla je Uzelac.

Od karcinoma dojke prije šest  godina  oboljela je Anica Piršić, a u  suočavanju s teškim situacija najviše joj je pomogao program ‘Tjelesni  i duhovni oporavak onkloških bolesnika na otoku zdravlja i vitalnosti’ u koji se uključila godinu dana nakon operacija.

Nastavite čitati

EU kutak

EU STRATEGIJA Žene s invaliditetom i rodna (ne)ravnopravnost

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Pixabay

Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite

Europska komisija predstavila je početkom ovog ožujka Strategiju EU za ravnopravnost spolova u sljedećih pet godina, a već je sada izazvala golemu zabrinutost među organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom.

– Zabrinuti smo što Strategija ostaje slaba jer ne postavlja pravno obvezujuće mjere i uvelike zanemaruje situaciju žena i djevojčica s invaliditetom – poručuju iz Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF).

Žene i djevojčice s invaliditetom, navodi dalje EDF, suočavaju se s višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije u svim područjima obuhvaćenim Strategijom, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zaštitu od nasilja.

Ono što posebno brine jest činjenica da Strategija ne uključuje strukturne mjere ili namjenske ključne akcije za rješavanje njihove situacije.

Općenito se u uvodu Strategije spominje ‘stvaranje uvjeta za sve da slobodno biraju svoj životni put, napreduju i vode, bez obzira na svoj invaliditet’. Usto Strategija prepoznaje da ‘nejednakosti koje se isprepliću pogoršavaju prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi i mogu dovesti do diskriminacije u liječenju, na primjer za žene s invaliditetom’. Naglašava se također da je jaz u zapošljavanju među spolovima posebno izražen za žene s invaliditetom. Spominje se i osiguravanje pristupa obrazovanju i uklanjanje prepreka, što je posebno hitno za djecu s invaliditetom.

Možda to i zvuči korisno i lijepo, no ove reference ostaju općenite i nisu popraćene konkretnim akcijama ili političkim inicijativama koje su posebno usmjerene na žene i djevojčice s invaliditetom.

Dokument ne spominje prava zajamčena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a također ne rješava ni prisilnu sterilizaciju žena i djevojčica s invaliditetom, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje se i dalje događa u nekim europskim zemljama.

Pristupačnost i razumna prilagodba temeljni su zahtjevi za osiguranje jednakog sudjelovanja osoba s invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i javnom životu, no u Strategiji se ti zahtjevi zanemaruju – navode iz EDF-a.

– Odsutnost ovih pitanja izaziva zabrinutost oko toga hoće li Strategija učinkovito doprinijeti unapređenju prava žena i djevojčica s invaliditetom.

– Intersekcionalnost se mora prevesti u konkretne akcije Strategija se odnosi na intersekcionalni pristup. Međutim, intersekcionalnost mora ići dalje od općih izjava i biti prevedena u konkretne politike, financiranje i zakonodavne inicijative. Intersekcionalnost se manifestira na različite načine za žene i djevojčice s invaliditetom. Na primjer, kroz više stope siromaštva, prepreke u pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i skrbi, povećani rizik od nasilja za one koji žive u stambenim ustanovama. Pozivamo Europsku komisiju da se smisleno angažira s organizacijama osoba s invaliditetom, posebno onima koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom – apeliraju iz EDF-a.

Strategija ne nudi rješavanje ključnih pitanja poput nasilja nad ženama s invaliditetom, prisilnoj sterilizaciji, pristupu zdravstvenoj skrbi, mogućnostima zapošljavanja, uključivim obrazovanjem i pružanjem razumnog smještaja za žene i djevojčice s invaliditetom.

– Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite – poručuju iz EDF-a

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu