Connect with us

in MREŽA

TONJE LARSEN Zbog mog invaliditeta ljudi misle da sam loša mama

Objavljeno

/

Foto: Jam Press

Čak mi i potpuni stranci na ulici često govore: ‘Tako je egoistično ako si žena s invaliditetom rađati djecu koja će i sama imati invaliditet’

Tonje Larsen iz Sandnesa u Norveškoj ni po čemu ne odstupa od standarda koji oblikuju lokalnu društvenu zajednicu i ne postoji niti jedan razlog zašto bi joj bilo tko uskraćivao pravo na roditeljstvo. No to ne vrijedi i za brojne internetske troglodite koji je označavaju kao ‘lošu mamu’ samo zato što kroz život prolazi s invaliditetom.

Ova je 24-godišnja mama, naime, rođena sa spinalnom mišićnom atrofijom (SMA) tipa dva, rijetkim stanjem koje uzrokuje progresivnu slabost mišića. Sa samo 19 posto kapaciteta pluća, Tonje ima vrlo uske mogućnosti kretanja te su joj potrebni osobni asistenti i njegovatelji sedam dana u tjednu.

Ona i njezin partner Morten (30) oduvijek su željeli djecu, no nakon što su liječnicima otkrili svoje planove o roditeljstvu, ovi su ih upozorili da bi trudnoća za njezino tijelo bila ravna samoubojstvu. Uostalom, rekli su joj, ona zbog svog stanja svakako ne može ni sanjati da će jednom postati majkom.

No usprkos crnim prognozama navodno dobronamjernih liječnika, ipak se dogodilo čudo i Tonje je ostala trudna s dvije kćeri, danas dvogodišnjom Gullom i šestomjesečnom Kornelie.

Međutim, ubrzo su doživjeli intenzivno trolanje i neopisivu mržnju na društvenim mrežama. Nije se tek dovodilo u pitanje njezinu sposobnost da bude dobar roditelj, nego se ismijavala i ljubav njezina partnera prema njoj.

– Ljudi ne žele da budem mama i ne misle da ću biti dobar roditelj – kaže Tonje.

– Oni koji nas ne poznaju često misle da su moje osobne asistentice zapravo mame mojih kćeri. Čak mi i potpuni stranci na ulici često govore: ‘Tako je egoistično ako si žena s invaliditetom rađati djecu koja će i sama imati invaliditet’. Jadno je to i tužno, ali se moram hrabro s time nositi.

Prije nego što je par začeo, liječnici su upozoravali da bi Tonje mogla dobiti krvne ugruške, prijetio joj je nedostatak kisika, brojne infekcije i trajni gubitak mišićne snage. Ali par je znao da je to ‘sad ili nikad’, a u to je vrijeme njezino zdravlje bilo više no zadovoljavajuće. Dakle, Tonje se odvažila na porođaje nakon što je na internetu upoznala druge ljude s istim stanjem.

– Na Facebooku postoji grupa s puno mama diljem svijeta sa SMA. Žene koje su bile bolesnije od mene imale su uspješnu trudnoću, pa sam pomislila, ako mogu one, mogu i ja. Napravili smo genetsko testiranje kako bismo bili sigurni da fetus ne nosi gen SMA. S tim saznanjem odlučili smo pokušati, trajalo je to mjesecima, a onda sam ostala trudna – svjedoči Tonje.

Tijekom prve trudnoće imala je ‘puno energije’, a kapacitet pluća joj se čak povećao, dosegnuvši 25 posto. No tijekom druge trudnoće bila je ‘stalno umorna’. Toliko umorna, zapravo, da nije mogla sama upravljati svojim invalidskim kolicima. Do trećeg tromjesečja teško je spavala zbog problema s disanjem.

Na kraju je ipak sve dobro ispalo jer su obje njezine kćeri rođene carskim rezom tijekom 33. tjedna. Nemaju nikakvih zdravstvenih problema, a i njihove su obitelji bezuvjetno podržavale njihovu odluku da začnu prirodnim putem.

– Ponosna sam što živim život bez ograničenja. Voljela bih da ljudi prihvate činjenicu da život s invaliditetom ne mora biti loš život. Život je ono što napraviš od njega – zaključila je Tonje.

in MREŽA

TOMISLAV ŠILIPETAR Hoće li slikar s invaliditetom završiti na ulici

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda

Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.

U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i  opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?

– Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.

– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.

Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.

Nastavite čitati

in MREŽA

POREČ Inkluzivni projekt nastavlja privlačiti osi populaciju u sport

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje čovjeka bez noge u teretani kako diže uteg na benču. Čovjek ima ruke u zraku i digao je uteg visoko.
Foto: Arhiva

Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju

Grad Poreč već godinama glasi za jedan od najinkluzivnijih gradova u Hrvatskoj. To je zato jer dugi niz godina radi na inkluzivnim projektima koji osobama s invaliditetom podižu kvalitetu života na razinu više. Jedan od takvih projekata je i projekt ‘Ja mogu trenirati’.

Ovaj projekt počeo je davne 2019. godine, kad je otvorena prva teretana prilagođena osobama s invaliditetom u Poreču, a sada se održava osmu godinu za redim pod nazivom ‘I ja mogu trenirati 6’.

Inkluzivno-sportski projekt ‘I ja mogu trenirati’ provodi Body building klub Veli Jože, u partnerstvu s Društvom invalida Poreč.

U ovom projektu naglasak je stavljen na poticanje zdravih životnih navika kroz sportske aktivnosti i aktivan način života. Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te na taj način podići kvalitetu njihova života.

 Projekt je financiran iz proračuna Grada Poreča, a za ovogodišnje aktivnosti izdvojeno je 10,650 eura. Potpisnici ugovora za financiranje aktivnosti projekta bili su predsjednik Body building kluba Veli Jože, Dalibor Jakovčić i gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić.   

Projekt ‘I ja mogu trenirati 6’ provodit će se kroz cijelu ovu godinu. Treninzi će se odvijati u teretani u potpunosti prilagođenoj osobama s invaliditetom, dva puta na tjedan od po dva sata.

Kroz trening se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pokušava razviti zdrava navika vježbanja i brige za svoje tijelo. Kako bi se sve vježbe pravilno odradile, te kako ne bi došlo do ozljeda, treninzi će se odvijati u prisustvu stručnog fitness trenera i fizioterapeuta.

Osim na sa mom vježbanju, fokus je također usmjeren na povezivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama s drugim članovima kluba ‘Body building kluba Veli Jože’, ali i sa drugim sportskim dionicima na području Grada Poreča.

Na taj način osobe s invaliditetom jačaju svoje socijalne vještine, smanjuje se rizik od njihove socijalne isključenost, te im se otvaraju vrata infiltraciju u druge sportske aktivnosti u Poreču, ali i veću integraciju u životnu zajednicu Grada Poreča u svim društvenim sferama.

‘Body building kluba Veli Jože’ poziva sve zainteresirane osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju da se priključe besplatnim treninzima u prostorima kluba  (Vukovarska 4) i tako poboljšaju svoje zdravlje, razviju samopouzdanje i steknu neka nova iskustva.

Nastavite čitati

in MREŽA

SISAK Monodrama s novim pogledom na autizam

Objavljeno

/

Foto: arhiva

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest

Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.

Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom  ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.

Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.

Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.

Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.

Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.

S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati  pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom,  u vremenu od 9 do 15 sati.  Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).

Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije  predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).

Nakon  predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu