in MREŽA
Osobe s autizmom dobile novu životnu zajednicu
Privedena je kraju rekonstrukcija i prenamjena zgrade stare škole u Gornjem Vukšincu u životnu zajednicu za osam odraslih osoba starijih od 18 godina s poremećajem iz spektra autizma
Nakon nekoliko izazovnih godina u kojima su se događali potresi, pandemija COVID-19, inflacija i ratovi, priveden je kraju Naš plavi svijet, projekt Udruge za autizam – Zagreb, rekonstrukcija i prenamjena zgrade stare škole u Gornjem Vukšincu u životnu zajednicu za 8 odraslih osoba starijih od 18 godina s poremećajem iz spektra autizma (PSA).
Na završnoj konferenciji projekta Igor Ružić, predsjednik udruge prisjetio se kako je sve započelo, zahvaljujući se na početku svojoj prethodnici, dugogodišnjoj predsjednici udruge Slavici Dujmović za čijeg mandata se i apliciralo za projekt Naš plavi svijet. Ružić je uputio i svojevrsni trajni apel Udruge za autizam – Zagreb, naime, životne zajednice financiraju se iz takozvanih glavarina, od resornog ministarstva dobivaju se određena mjesečna sredstva po korisniku, no ta sredstva su na žalost manja za izvaninstitucionalne pružatelje socijalnih usluga, dok su za institucionalne veća, te je apelirao na to da glavarine moraju biti jednake, jer ista usluga mora isto koštati.
Udruga za autizam – Zagreb je roditeljska udruga koja upravlja dvjema životnim zajednicama, prva je nastala u općini Dubrava zahvaljujući razumijevanju lokalne zajednice, te je uz veliku pomoć saborske zastupnice Ivane Posavec Krivec i ravnateljice osnovne škole Dubrava Marijane Kozumplik Kemenović došlo do sporazuma da se na 30 godina ‘iznajmi’ taj prostor udruzi koja je vlastitim sredstvima pretvorila tu ‘poluruševinu’ u životnu zajednicu za osobe s PSA. Nakon toga je došla i druga životna zajednica u naselju Novi Jelkovec, a sada je predstavljena i treća u Gornjem Vukšincu koja je izgrađena europskim novcem.
Naš plavi svijet kao ideja roditelja započeo je 2017. godine, tada je svojevrsni početak obilježila modna revija pidžama Matije Vuice na kojoj su se tada prikupljala sredstva za projektnu dokumentaciju. Projekt 2018. nije prošao, a 2019. uz pomoć konzultanta Ante Sarjanovića i njegove ekipe iz tvrtke Plavo more, projekt je dobio veći broj bodova zbog inkluzivnih komponenti, a to su prenamjena zgrade stare škole i izgradnje senzoričkog parka. Na žalost, zbog pandemije, potresa i rata u Ukrajini, krenuli su problemi jer je projekt trebalo realizirati sa troškovnikom koji je napisan još 2019., a svi troškovi su astronomski porasli.
Ružić se prisjetio kako je s načelnikom općine Dubrava, Tomislavom Okrošom, obilazio razna ministarstva i agencije kako bi se (privremeno) odustalo od gradnje senzoričkog parka, te kako bi se novac iz budžeta preusmjerio u dovršetak gradnje kuće. Srećom, bilo je puno razumijevanja za situaciju te je sada konačno ispunjena obaveza projekta, a to je da kuća bude završena za useljenje. Ipak, najvažniji trenutak dogodit će se u ljeto 2024. kada u kuću uđe osam stanara koji će tu živjeti uz 24-satnu podršku asistenata iz lokalne zajednice.
Na žalost, kapaciteta nedostaje, a UAZ je jedini izvaninstitucionalni pružatelj usluge organiziranog stanovanja, što je ujedno najkompliciraniji i najzahtjevniji oblik socijalne usluge. UAZ je do sada bio uvijek spreman sa srodnim udrugama podijeliti svoj ‘know how’, ali unatoč velikom interesu udruga iz Gospića, Osijeka, Kaštela, Slavonskog broda i drugih gradova, još uvijek nitko nije uspio ostvariti nešto slično. Upravo zato, navodi Ružić, UAZ je svojevrsni ‘čardak ni na nebu ni na zemlji’, za institucije, on je i dalje udruga, a za svijet udruga, UAZ je već institucija.
– Ovo je ne samo plemeniti projekt, nego savršena suradnja između općine Dubrava, Zagrebačke županije, Udruge za autizam Zagreb, ministarstava i Vlade Republike Hrvatske, a na korist korisnika kuće, osoba iz spektra autizma, te na korist svih marljivih djelatnika koji će ovdje raditi – rekao je Tomislav Okroša, načelnik općine Dubrava, partner na ovom projektu.
Dodao je da se mora zahvaliti i onima koji sada nisu prisutni, a koji su radili na projektu od samih početaka, a to su Anita Dražetić, prva voditeljica projekta, Slavica Dujmović koja je dugi niz godina bila predsjednica Udruge za autizam – Zagreb, te izvođača radova Vinter gradnja koji je lokalna tvrtka. Okroša je sve pozvao da na ljeto, kada se korisnici usele, dođu u Gornji Vukšinac, te se uvjere kako se radi o najposebnijoj i najmodernijoj zgradi u općini Dubrava ali i šire.
Tanja Tudor, voditeljica projekta, iznijela je tehničke detalje, te navela da je rezultat projekta 27 izgrađenih i opremljenih infrastrukturnih jedinica, a to su u prizemlju jedno podrumsko spremište, 5 spavaćih soba, jedan ulazni prostor, WC, kupaona, izba, kuhinja s blagovaonicom i dnevni boravak, te na katu mala kuhinja, radna soba, spremište, izba, kupaona, 3 sobe i blagovaonica s dnevnim boravkom. Zatim su tu i pomoćna zgrada s prostorijom za grupni rad s korisnicima, jedan WC, te dvorište/okućnica sa sjenicom bunara, voćnjakom, povrtnjakom i staklenikom.
Ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da je ovo prva kuća u Hrvatskoj koja je projektirana prema potrebama osoba s poremećajem iz spektra autizma, za što je zaslužna arhitektica Monika Vukojević. Veliku vrijednost kući daje i činjenica da se nalazi u neposrednoj blizini šume, te da su senzorni podražaji smanjeni na minimum, a sva oprema i namještaj prilagođeni su osobama iz spektra autizma. Naime, koristili su se materijali koji neće izazivati nepoželjne senzorne podražaje, keramika je protuklizna ali površina joj nije refleksivna, boje nisu agresivne, nema miješanih uzoraka, a pazilo se da osvjetljenje bude što prirodnije.
U ljeto 2024. godine kuća u Gornjem Vukšincu će zaživjeti, u nju će ući stanari, osobe s PSA koje će ovdje živjeti uz 24-satnu podršku asistenata. Ovaj važan projekt olakšat će život osam obitelji, no ostajte činjenica da su potrebe za ovakvim stambenim jedinicama puno veće od dostupnih kapaciteta. Za nadati se da će primjer kuće u Gornjem Vukšincom biti inspirativan svim pružateljima socijalnih usluga.
Video bilješku o nastanku i razvoju projekta koju je napravio Miran Krčadinac Flock možete pogledati ovdje.
Za operaciju je potrebno 16.993,50 eura, za desetodnevnu rehabilitaciju 1.400 eura, dok je za dodatnu medicinsku skrb, fizikalnu terapiju i pomoć kod kuće predviđeno 6.606,50 eura. Ukupni cilj kampanje „Pomozimo Barbari da zanjiše umjetnim kukom“ iznosi 25 tisuća eura
Poslušaj članak
Barbara Vardić već se nekoliko godina suočava s kroničnim i intenzivnim bolovima te sve većim ograničenjem pokretljivosti kuka. Živi s cerebralnom paralizom i korisnica je invalidskih kolica, a zbog ozbiljnog zdravstvenog stanja potrebna joj je operacija ugradnje umjetnog kuka u Sloveniji.
Posljednjih mjeseci bolovi su postali toliko izraženi da Barbara više ne može svakodnevno funkcionirati kao prije. Velik dio vremena provodi ležeći, nastojeći ublažiti bolove, što joj onemogućuje rad i sudjelovanje u aktivnostima koje su joj važne.
Kroz svoj obrt Learn & Joy bavi se edukacijom i motivacijom osoba s invaliditetom i njihovih bližnjih. Povratak poslu, samostalnosti i svakodnevnim aktivnostima za nju zato znači mnogo više od nastavka profesionalnog rada. To je prilika da ponovno živi aktivnije i nastavi raditi ono što voli.
Put do rješenja nije bio jednostavan. Nakon što ju je njezin ortoped uputio u drugu kliniku, Barbara je četiri mjeseca čekala pregled, no termin je otkazan na sam dan pregleda. Zbog neizdrživih bolova odlučila je potražiti pomoć u privatnoj klinici, gdje je rendgenskom snimkom utvrđeno da je kuk potpuno iščašen. Zbog složenosti zdravstvenog stanja upućena je na pregled u Sloveniju, gdje joj je predložena operacija ugradnje umjetnog kuka.
Operacija je važan korak prema smanjenju bolova i poboljšanju kvalitete života. Nakon zahvata slijedi desetodnevna rehabilitacija u sklopu boravka u bolnici, a po povratku kući bit će potrebni dodatna fizikalna terapija, medicinska skrb i pomoć u svakodnevnom funkcioniranju.
Za operaciju je potrebno 16.993,50 eura, za desetodnevnu rehabilitaciju 1.400 eura, dok je za dodatnu medicinsku skrb, fizikalnu terapiju i pomoć kod kuće predviđeno 6.606,50 eura. Ukupni cilj kampanje iznosi 25 tisuća eura.
Iznos predviđen za dodatnu skrb namijenjen je mogućim troškovima nakon otpusta iz bolnice, uključujući fizikalnu terapiju i rehabilitaciju kod kuće, medicinsku skrb, pomoć u svakodnevnim aktivnostima te druge zdravstvene usluge i potrepštine. Budući da se stvarni tijek oporavka i potrebne usluge ne mogu unaprijed u potpunosti predvidjeti, proračun je okviran. Ako prikupljena sredstva budu veća od stvarno potrebnih za operaciju i oporavak, višak će biti iskorišten isključivo za troškove povezane s rehabilitacijom, dodatnom skrbi i prilagodbom svakodnevnog života nakon operacije.
Glazba je važan dio Barbarina života i prati je u lijepim, ali i teškim trenucima. Želi da bude dio i njezina oporavka. Rehabilitacija za nju neće značiti samo vježbe i ponovno usvajanje pokreta, već i priliku da kroz glazbu, pokret i vlastiti ritam ponovno pronađe radost u svakodnevici.
Upravo je zato kampanja dobila naziv „Pomozimo Barbari da zanjiše umjetnim kukom”. Iza tog naziva krije se želja za životom s manje boli, većom samostalnošću i više mogućnosti za svakodnevne aktivnosti.
Za Barbaru ova operacija predstavlja priliku za novi početak. Svaka donacija, bez obzira na iznos, približava je potrebnom zahvatu i oporavku. Ako ste u mogućnosti, podržite kampanju i pomozite joj prikupiti potrebnih 25.000 eura.
Svoje donacije možete uplatiti ovdje, a ako niste u mogućnosti donirati, puno će značiti i ako podijelite kampanju sa svojim prijateljima, obitelji i poznanicima.
Pomozimo Barbari do operacije, oporavka i života s manje boli, više samostalnosti i novom prilikom za radost.
Savezi osoba s invaliditetom održali su 9. studenoga u Zagrebu treći regionalni sastanak s predstavnicima gradova i županija te poslodavcima
Poslušaj članak
Neformalni sastanak organizirala je Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH u suradnji s 13 nacionalnih saveza s ciljem poboljšanja položaja osoba s invaliditetom i jačanja međusobne suradnje saveza s jedinicama lokalne i regionalne samouprave i poslodavcima. Sastanku su se odazvali predstavnici sedam županija i 11 gradova.
U prigodnom govoru predsjednica SOIH-a Marica Mirić rekla je kako savezi ne ukazuju samo na probleme osoba s invaliditetom nego donose i prijedloge rješenja. Naglasila je kako je savezima bitna suradnja s gradovima i općinama jer se život osoba s invaliditetom odvija u lokalnoj zajednici te je sastanak prigoda da se čuje što se na lokalnoj razini radi za ove osobe.
Tijekom sastanka savezi su predstavili svoj rad, dosadašnju suradnju s jedinicama lokalne i regionalne samouprave te iznijeli viziju buduće suradnje, a gradovi i županije također su predstavili suradnju sa savezima.
U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom rekao je da Grad Zagreb dobro surađuje s udrugama osoba s invaliditetom u kreiranju javnih politika te rješavanju prometnih problema. Naglasio je da je Grad Zagreb donio novu Strategiju za izjednačavanje mogućnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom za razdoblje od 2027. do 2030., koja je usmjerena na unaprjeđenje kvalitete života, razvoj usluga podrške te stvaranje pristupačnijeg i uključivijeg Zagreba.
Jasna Grgurić Malović iz Grada Rijeke istaknula je dobru suradnju s udrugama osoba s invaliditetom. Grad Rijeka intenzivno radi na uklanjanju fizičkih i arhitektonskih barijera kako bi se poboljšala pristupačnost i mobilnost osoba s invaliditetom. Važan projekt u ostvarenju ovog cilja je „Otklonimo barijere“, u sklopu kojeg osobe s invaliditetom i stručne službe gradske vlasti obilaze lokacije u užem središtu grada.
Andreja Bobek iz Grada Varaždina istaknula je kako Gradska uprava u udrugama osoba s invaliditetom vidi važnog partnera. Ove godine pokrenuta je platforma za učenje znakovnog jezika Znakovni.hr u suradnji Grada Varaždina, Udruge gluhoslijepih Varaždinske županije i jednog roditelja.
Zamjenica župana Krapinsko-zagorske županije Jasna Petek istaknula je da su udruge osoba s invaliditetom u ovoj županiji zagovarateljice prava, pružateljice socijalnih usluga te poslodavci. Dodala je da su ove udruge Županiji važan partner u donošenju mnogih odluka, a osobito doprinose osiguravanju pomoćnika u nastavi djeci s teškoćama u razvoju.
Na sastanku je istaknuto da su veliki problemi udruga nedostatak kontinuiranog financiranja usluga i nedostatak stručnog kadra, a s nedostatkom tog kadra suočavaju se i pojedine županije. Izražena je želja da se ojača suradnja jedinica lokalne i regionalne samouprave s udrugama osoba s invaliditetom.
U ime poslodavca obratila se Mirela Vrbanac iz Zračne luke Zagreb, koja je istaknula da tvrtka zapošljava i osobe s invaliditetom te je za djecu s teškoćama u razvoju otvorila senzornu sobu. S obzirom na značajan broj putnika s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću, prostor Zračne luke prilagođen je tim osobama.
Iza udruge su desetljeća borbe za prava, ravnopravnost i bolje životne mogućnosti njezinih članova, a njezina misija nastavlja se i danas
Poslušaj članak
Udruga slijepih Međimurske županije obilježila je velikih 75 godina djelovanja. Svečanost tim povodom održana je 21. listopada u Katoličkom domu u Čakovcu, gdje su se okupili uzvanici i članovi kako bi obilježili ovu vrijednu obljetnicu.
Ovo je samo mali dio priče o dugogodišnjem radu udruge, njezinoj važnosti za članove i svemu što je tijekom desetljeća učinila za bolji i kvalitetniji život slijepih i slabovidnih osoba u Međimurju.
Priča o udruzi počinje 27. srpnja 1951. godine, kada je osnovan tadašnji Savez slijepih, općinska organizacija Čakovec. Osnovali su ga entuzijasti koje je povezivala želja za pozitivnim promjenama u društvu i borba za prava slijepih osoba.
Među osnivačima bili su Anđela Brlek, Valent Brlek, Leopold Vilić, Dragica Vilić, Konrad Herjavec, Josip Strelec, Franjo Bogdan, Marija Nikolić, Stjepan Vlah, Zorica Sklepić i Josip Jagec.
U prvim desetljećima djelovanja, tijekom 1950-ih i 1960-ih godina, udruga se ponajviše bavila zapošljavanjem i stambenim zbrinjavanjem odraslih slijepih osoba. Nakon školovanja u Zagrebu, mnogi su se vraćali u Međimurje i zapošljavali kao telefonisti ili tvornički radnici.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina članovima se počela pružati i jednokratna financijska pomoć, osobito onima najugroženijima. Udruga tada nije imala vlastite prostorije pa su se sastanci i druženja održavali u nekadašnjoj zgradi općine, na mjestu današnje zgrade Međimurske županije.
Važan iskorak u samostalnosti slijepih osoba dogodio se nakon što je 1982. godine u Centru „Vinko Bek” u Zagrebu otvoren odjel za kasnije oslijepljele osobe, gdje su se provodile rehabilitacija i prekvalifikacija. Jedna članica međimurske udruge ondje je završila obuku samostalnog kretanja uz pomoć dugog bijelog štapa. Po povratku u Međimurje počela je primjenjivati stečene vještine, postavši primjer i poticaj drugim slijepim osobama.
Devedesete godine donijele su novo razdoblje u životu slijepih osoba. Sve se više radilo na njihovoj ravnopravnosti i uključivanju u društvo. Posebno važan pomak ostvaren je u obrazovanju. Slijepa djeca počela su se uključivati u redovne škole uz prilagodbu nastavnih metoda.
Međimurske predškolske ustanove bile su među prvima u Hrvatskoj koje su primjenjivale model integracije slijepe djece, pridonoseći kvalitetnijem obrazovanju i stvaranju jednakih mogućnosti.
Danas su slijepe osobe aktivno uključene u rad udruge i njezina upravljačka tijela, ali i u senzibilizaciju javnosti o svojim svakodnevnim potrebama i izazovima. Svojim primjerom pokazuju da sljepoća ne znači odustajanje od rada, aktivnog života i sudjelovanja u zajednici.
Posebna pozornost posljednjih godina usmjerena je na obrazovanje i zapošljavanje mladih. Udruga nastoji svakom članu pristupiti individualno, pružiti mu potrebnu podršku te stvoriti što bolje uvjete za uključivanje u radni proces.
Među važnijim projektima ističe se „Razvoj društvenog poduzetništva za slijepe osobe”, sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda i Državnog proračuna Republike Hrvatske. U sklopu projekta otvoren je salon za masažu Lumbago, u kojem je zaposlen certificirani medicinski maser, visoko slabovidna osoba. Prije zaposlenja bio je nezaposlen, a rad u salonu pružio mu je priliku za profesionalnu i društvenu integraciju.
I nakon 75 godina djelovanja udruga nastavlja svoju misiju. Među aktualnim ciljevima ističu se zagovaranje sustavnog financiranja udruga kroz rad u upravljačkim tijelima Hrvatskog saveza slijepih te zapošljavanje stručnjaka, poput socijalnog radnika ili radnog terapeuta, koji bi članovima pružali dodatnu podršku.
Iza 75 godina rada stoje brojne životne priče, trud, borba za prava i ostvareni uspjesi. Od prvih osnivača koji su 1951. godine postavili temelje udruge do današnjih članova koji nastavljaju graditi društvo jednakih mogućnosti, njezina je misija ostala ista – pružati podršku, poticati samostalnost i osiguravati dostojanstven i ispunjen život slijepim i slabovidnim osobama.
Tko su Purger i Purgerica?
Zašto dug sastanak može biti iscrpljujuć za nagluhe osobe?
Pomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
Tajni agenti 010 u novoj misiji: spašavaju vlastiti libido
-
Life&StylePrije 2 danaTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
Civilno društvoPrije 22 sataPomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
-
in MREŽAPrije 3 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 7 danaACT Grupa poziva na zapošljavanje osoba s invaliditetom
-
KulturaPrije 6 danaBOLJE DA SE NISI NI RODILA Predstava o predrasudama
-
Civilno društvoPrije 2 danaUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 6 danaMagnetima do sigurnijeg pokreta osoba s amputacijom
-
Obaranje rukePrije 6 danaHrvatska odlična na SP u (para)obaranju ruke