Uzroci autizma do danas nisu u potpunosti razjašnjeni

Upotreba antidepresiva za vrijeme trudnoće ne povećava rizik od razvojnih poremećaja među djecom, poput autizma, pokazala je analiza podataka nakon praćenja više od 25 milijuna trudnoća, koja je, čini se u suprotnosti s tvrdnjama aktualnog američkog ministra zdravstva Roberta F. Kennedyja mlađeg.

Kennedy je, ne podastrijevši nikakve dokaze rekao da određeni antidepresivi predstavljaju spomenuti rizik za fetus, a i cjepiva je povezao s autizmom, što je teorija koju je znanost opovrgla.

Pogrešno uvjerenje o tomu da cjepiva uzrokuju autizam proizašlo je iz široko diskreditiranog istraživanja objavljenog 1998. koje je ukazivalo na povezanost cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR) i razvoja autizma.

No studija se temeljila na vrlo malom uzorku (12 djece), nije imala odgovarajuće znanstvene kontrole te je sadržavala krivotvorene podatke. Časopis Lancet ju je povukao, a glavni autor je izgubio liječničku licencu.

Uzroci autizma do danas nisu u potpunosti razjašnjeni, prenosi Reuters.

Znanstvenici nagađaju da se neurološke karakteristike autizma mogu razviti još u majčinoj utrobi, kada se u mozgu fetusa stvaraju sinapse (veze među živcima). Zna se da se u prvome tromjesečju trudnoće izgrađuju živčane veze koje djetetu omogućuju kretanje u maternici. U drugome se stvara više živčanih veza i moždanog tkiva, a u trećem tromjesečju moždana kora počinje preuzimati ulogu moždanog debla, pripremajući bebu za buduće učenje. 

– Naša studija pruža uvjerljive dokaze o tomu da antidepresivi koji su u širokoj upotrebi ne povećavaju rizik od neuroloških razvojnih poremećaja poput autizma i poremećaja pažnje s hiperaktivnošću kod djece – rekao je voditelj studije dr. Wing-Chung Chang sa Sveučilišta u Hong Kongu.

Istraživači su analizirali podatke prikupljene iz 37 ranije provedenih studija koje su obuhvatile gotovo 650.000 trudnoća tijekom kojih su trudnice uzimale antidepresive i gotovo 25 milijuna trudnoća kod kojih trudnice nisu bile izložene antidepresivima.

Ustanovljeno je da kod djece majki koje su uzimale antidepresive tijekom trudnoće postoji nešto veća vjerojatnost da će im biti dijagnosticiran autizam ili ADHD, no povezanost se pokazala znatno slabijom i statistički beznačajnom nakon što je u obzir uzeto mentalno zdravlje majki, obiteljska anamneza, genetika i ostale varijable koje su mogle utjecati na povećan rizik od neuroloških razvojnih poremećaja, izvijestili su znanstvenici u stručnome časopisu The Lancet Psychiatry.

Istraživači su istaknuli da je veći rizik za razvoj autizma i ADHD-a uočen u djece čiji su očevi koristili antidepresive dok su majke bile trudne, kao i kod one čije su ih majke koristile prije, ali ne za vrijeme trudnoće, što dodatno ukazuje na to da uzimanje antidepresiva u trudnoći ne objašnjava povećan rizik od razvoja spomenutih bolesti, piše Reuters.

– Očigledno je da lijekovi koje su uzimali očevi nisu mogli doći do djeteta u maternici, zbog čega je ovakav obrazac vrlo teško objasniti bilo čime osim zajedničkim obiteljskim, genetskim osobinama – rekao je dr. James Walker, profesor emeritus opstetricije i ginekologije na Sveučilištu u Leedsu, koji nije bio uključen u studiju.

Kennedy je kao uzrok nepovoljnih ishoda trudnoće najviše kritizirao antidepresive koji spadaju u klasu široko korištenih lijekova koji se daju trudnicama i poznati su kao selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina ili SSRI, no pokazalo se, kako prenosi Reuters da oni ne povećavaju rizik od neuroloških razvojnih poremećaja poput autizma i poremećaja pažnje s hiperaktivnošću kod djece.

Na kraju treba istaknuti još jedan važan zdravstveni problem. U Velikoj Britaniji poremećaji mentalnog zdravlja vodeći su uzrok smrtnosti majke u godini nakon poroda, rekla je dr. Anita Banerjee, opstetričarka na King’s Collegeu u Londonu koja nije sudjelovala u studiji, potvrdivši tako da nedovoljno liječena majčina mentalna bolest nosi ozbiljan rizik – za majku. 

Iz Ministarstva poručuju kako povremeno ili ranije zaposlenje osobe s invaliditetom samo po sebi ne dovodi do gubitka prava na obiteljsku mirovinu. Svaki slučaj ovisi o utvrđenom statusu radne sposobnosti i ispunjavanju zakonskih uvjeta

Poslušaj članak

Redakciji In Portala javilo se dvoje čitatelja s invaliditetom koji su dobili priliku za zaposlenje, ali istovremeno ih brine hoće li zbog rada jednog dana izgubiti pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja. Riječ je o pitanju koje vjerojatno brine još osoba s invaliditetom i njihove obitelji jer se često u javnosti mogu čuti različite informacije i tumačenja zakona.

Kako bismo razjasnili situaciju, odgovor smo zatražili od nadležne institucije, a iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike pojasnili su da samo zaposlenje osobe s invaliditetom ne znači automatski gubitak prava na obiteljsku mirovinu.

Prema važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju, dijete kojem je utvrđen status osobe s invaliditetom uz preostalu radnu sposobnost može se zaposliti i prije i nakon smrti roditelja, a da pritom ne izgubi pravo na obiteljsku mirovinu. Drugim riječima, mogućnost rada i ostvarivanja prihoda ne isključuje automatski pravo na ovu vrstu mirovine.

Štoviše, iz Ministarstva naglašavaju kako osoba može i nakon ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu raditi do polovice punog radnog vremena, pri čemu se mirovina i dalje isplaćuje u punom iznosu. To je važna informacija za mnoge osobe s invaliditetom koje žele biti aktivne na tržištu rada, steći radno iskustvo i povećati svoju financijsku sigurnost bez straha da će ostati bez prava koja im pripadaju.

Ipak, postoje određene razlike ovisno o vrsti utvrđenog invaliditeta i radne sposobnosti. Drugačiji uvjeti primjenjuju se kada se pravo na obiteljsku mirovinu priznaje na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti. U takvim slučajevima pravo može ovisiti o tome je li roditelj uzdržavao dijete te koliki su vlastiti prihodi osobe koja ostvaruje pravo.

Iz Ministarstva zato poručuju kako povremeno ili ranije zaposlenje osobe s invaliditetom samo po sebi ne dovodi do gubitka prava na obiteljsku mirovinu. Svaki slučaj ovisi o utvrđenom statusu radne sposobnosti i ispunjavanju zakonskih uvjeta.

Ova pojašnjenja mogla bi ohrabriti brojne osobe s invaliditetom koje zbog straha od gubitka budućih prava odustaju od zaposlenja ili ga odgađaju.

Ključni dokument za pokretanje postupka je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili, u slučajevima kada ostavinski postupak nije proveden, dokaz o njegovu pokretanju

Poslušaj članak

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike objavilo je nedavno upute za nasljednike osoba koje su za života podnijele zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, ali su preminule prije donošenja konačne odluke.

 Nasljednicima je omogućeno da zatraže nastavak ili obnovu postupka kako bi se utvrdilo je li preminula osoba ostvarivala pravo na navedeni dodatak.

Ključni dokument za pokretanje postupka je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili, u slučajevima kada ostavinski postupak nije proveden, dokaz o njegovu pokretanju. Budući da Hrvatski zavod za socijalni rad nema podatke o nasljednicima preminulih osoba, postupak se ne može pokrenuti bez odgovarajuće dokumentacije.

Nasljednici se potom obraćaju nadležnom područnom uredu Zavoda prema mjestu prebivališta preminule osobe, pri čemu rješenje o nasljeđivanju služi kao dokaz pravnog interesa i statusa nasljednika.

Zakonom o općem upravnom postupku propisani su i rokovi za pokretanje postupka. Subjektivni rok iznosi 30 dana od trenutka kada je nasljednik saznao za mogućnost nastavka ili obnove postupka, dok objektivni rok iznosi najviše tri godine od početka postupka.

Postupak se dovršava na temelju postojeće medicinske dokumentacije kako bi se utvrdilo je li preminula osoba ispunjavala uvjete za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak.

Ako se utvrdi da je pravo postojalo, donosi se rješenje kojim se priznaje inkluzivni dodatak za razdoblje od podnošenja zahtjeva do dana smrti osobe. Nasljednici potom to rješenje prijavljuju kao naknadno pronađenu imovinu ako je ostavinski postupak već proveden, odnosno kao dio ostavinske mase ako postupak još nije dovršen. Nakon toga, s pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju obraćaju se nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad radi isplate potraživanja.

U slučaju nezadovoljstva donesenim rješenjem, nasljednici imaju pravo na žalbu. Postupci se odnose na situacije u kojima je zahtjev bio predan, ali nije riješen prije smrti podnositelja, kao i na slučajeve u kojima nisu podnesene žalbe niti pokrenuti upravni sporovi, uključujući i one u tijeku pred Upravnim sudom.

Radi bolje dostupnosti informacija građanima, uspostavljen je besplatni info telefon Hrvatskog zavoda za socijalni rad 0800 200 090 koji je dostupan radnim danom od 8 do 15 sati.

Ministarstvo je najavilo i da će kroz provedbu postupaka prikupljati iskustva iz prakse kako bi se, prema potrebi, dodatno unaprijedilo postupanje i kvaliteta usluga, nastavljajući pritom politiku otvorenosti i suradnje s korisnicima.

Više doznajte ovdje.