Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Uz pomoć magneta mišići amputiraca se stežu i istežu, a vanjski senzori mjere udaljenost između magneta što preciznije određuje smjer kretanja

Poslušaj članak

Istraživači s poznatog Massachusetts Institute of Technology sveučilišta već godinama razvijaju brojna tehnološka pomagala koja osobama s invaliditetom pomažu u svakodnevnom životu. Tako su nedavno došli do otkrića da pomoću sitnih magnetskih kuglica mogu bolje kontrolirati protetske udove, piše MIT News.

Dosadašnji uređaji mjerili su brzinu pokreta, duljinu kretanja i aktivaciju mišića pomoću elektroda postavljenih na kožu pacijenta. Međutim, to se nije pokazalo najsigurnijom opcijom za kretanje osoba s amputacijom.

Tim znanstvenika sa Massachusetts Institute of Technology sveučilišta razvio je magnetski sustav praćenja pokreta koji daje preciznija mjerenja, a samim tim može doprinijeti sigurnijem kretanju osoba koje koriste protetska pomagala.

– Četiri desetljeća standardna metodologija za neuralno upravljanje protezama bila je korištenje kožnih elektroda za mjerenje aktivacije mišića. Međutim, za upravljanje protetskim udom potrebno je kontrolirati položaj zgloba, moment ili impedanciju, a takvi mehanički signali ne mogu se izravno odrediti samo električnom aktivacijom – ističe profesor medijskih umjetnosti i znanosti, sudirektor Centra za bioniku K. Lisa Yang na Sveučilištu, i voditelj studije, Hugh Herr.

Znanstvenici su proveli studiju u kojoj je sudjelovalo troje amputiraca kako bi dokazali da magnetsko praćenje mišića zaista funkcionira. Ispitanici su imali amputaciju ispod koljena.

Tim znanstvenika na čelu s profesorom Herrom dugi niz godina razvija takozvana „čovjek – stroj” sučelja. Njih se koristi kako bi ljudi koji nose proteze imali što prirodnije pokrete. Ta sučelja oslanjaju se na električne signale koje šalju kožne elektrode uz pomoć kojih se zatim pokreće dio mišića u amputiranom udu.  

Ali s obzirom na to da elektromiografija ne odgovara sa 100% točnosti u pokretu, ona ne može adekvatno zamijeniti pokret prirodnog mišića.

Upravo zbog toga znanstvenici su počeli ispitivati magnetski sustav praćenja mišića, odnosno magnetomikrometriju. Tom metodom dva magneta se ugrađuju u mišić. Na taj način kada se mišić steže ili isteže, vanjski senzori koji su postavljeni na kožu mjere udaljenost između magneta te se tako dobije izračun duljine i jačine mišića, što bi trebalo donijeti pravilnost pokreta i smjera kretanja kakav ima zdrav čovjek.

Pacijenti koji su sudjelovali u studiji imali su amputaciju potkoljenice, a svima su amputirani udovi putem agonist-antagonist metode koja pacijentima omogućuje prirodan osjećaj kretanja bioničkog uda.

Naime, s obzirom na to da temeljni motorički sustav u čovjekovom tijelu radi u paru, a kod amputiraca je dio mišića izgubljen, za kretanje zgloba u oba smjera potrebna su dva suprotna mišića. Agonist-antagonist metodom rekonstruira se biološki sustav unutar preostalog dijela uda, odnosno mišićni parovi se ponovo povezuju te nastavljaju „komunikaciju“.

Ta povratna informacija šalje signal amputircu na koji način da postavi protezu i odredi smjer kretanja.

Sudionicima su ugrađeni magneti u četiri mišića gležnja. Magnetski signali mogu se očitavati s dubine do 6 centimetara od površine kože, pomoću prilagođenog vanjskog senzora koji se nosi preko kože, postavljenog preko mišića koji se prate.

Kod svakog sudionika u iste mišiće ugrađene su i elektrode. Tako su znanstvenici imali tri vrste mjerenja – magnetomikrometrije, elektromiografije s ugrađenim elektrodama i elektromiografije s elektrodama na površini kože.   

Kroz eksperiment sudionici su pomicali kursor samo pomoću pokreta mišića. Uz pomoć svake od tri tehnike mjerenja, signali dobiveni pokretima mišića prevedeni su u kontrolne signale koji su pomicali kursor. U budućnosti bi se ti signali mogli unositi u kontroler bioničke proteze za gležanj i stopalo.

– Kursor na zaslonu predstavljao je stupanj kretanja koje bi kontrolirali na robotskoj protezi za gležanj i stopalo. Ovaj virtualni neuroprotetski zadatak omogućio nam je usporedbu performansi na različitim neuronskim sučeljima, a naši rezultati sugeriraju da pristup temeljen na magnetima može ponuditi točniju i stabilniju kontrolu – zaključio je Christopher Shallal, bivši student MIT-a i jedan od autora studije.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Zaista smo se potrudili dovesti vrhunske stručnjake za asistivnu tehnologiju, koji dolaze s raznih kontinenata i s velikim znanjem i iskustvom, kaže Miroslav Vrankić

Poslušaj članak

ATAAC konferencija o asistivnoj tehnologiji i potpomognutoj komunikaciji ove godine obilježava desetljeće postojanja i tim je povodom u Zagrebu okupila vrhunske međunarodne stručnjake iz tog područja.

ATAAC 2026, otvoren jučer u zagrebačkom Mozaik Event Centru, privukao je više od tisuću sudionika iz 52 zemlje te organizirao stručnu konferenciju s predavanjima, radionicama, izlagačkim prostorom i igraonicom. Dostojno jubileja, reklo bi se, što nam potvrđuje i Miroslav Vrankić, organizator ATAAC festivala, u pauzi između dva predavanja.

– Zaista smo se potrudili dovesti vrhumske stručnjake za asistivnu tehnologiju, koji dolaze s raznih kontinenata i s velikim znanjem i iskustvom – rekao nam je Vrankić.

Za neupućene, Miroslav Vrankić jedan je od vodećih stručnjaka za asistivnu tehnologiju i potpomognutu komunikaciju, ujedno i veliki zagovornik i lobist za širu primjenu te tehnologije za osobe s invaliditetom. Dakle, zalaže se za znatno veću dostupnost asistivne tehnologije i za ljude slabijeg imovinskog stanja. U svojih 15-ak godina postojanja In Portal je redovno pratio njegove napore u tom pravcu, pa Vrankića pitamo koliko su se u tom razdoblju promijenile stvari kada je o asistivnoj tehnologiji i osobama s invaliditetom riječ.

– Da, hvala In Portalu na vjernosti, a što se tiče asistivne tehnologije u posljednjih je desetak godina napravljen veliki pomak. Međutim, veliki problem predstavlja financiranje, bez pomoći sustava ne možemo realizirati naše ciljeve, a to je ponajprije asistivna tehnologija dostupna svim osobama s invaliditetom kojima je potrebna. Primjerice, komunikatori još uvijek nisu na listi pomagala Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Obitelj djeteta s teškoćama i dalje često mora sama pronaći način da to plati – kaže Vrankić.

Molimo dr. Vrankića da nakratko postane futurolog te nam prorokuje razvoj asistivne tehnologije u bliskoj budućnosti. Hoćemo li, kako to tvrde neki stručnjaci, zahvaljujući asistivnoj tehnologiji uskoro drugačije tumačiti pojam invaliditeta? Zapravo, hoće li invaliditet kakvog danas poznajemo već sutra izgledati bitno drugačije?

– Mislite, onako biblijski, jedni će prohodati a drugi će progledati? To se već sada i događa. Pogledajte samo razvoj egzoskeleta, primjerice, zahvaljujući njima osobe s paraplegijom mogu hodati i asistivna tehnologija im je bitno poboljšala živote.Teško je predvidjeti razvoj asistivne tehnologije jer je umjetna inteligencija ušla u to područje i nevjerojatno brzo se razvija, toliko brzo da je nadišla našu sposobnost da je uvedemo u svakodnevni rad. Uređaj koji nema educiranog čovjeka uz sebe ostaje neiskorišten. Svejedno, ja sam optimist, asistivna tehnologija razvijat će se u korist svakog čovjeka kojemu je uistinu potrebna – zaključuje Vrankić.

Na dvodnevnoj ATAAC konferenciji proizvođači asistivne tehnologije iz cijelog svijeta predstavit će svoja rješenja u izlagačkom prostoru, dok je u ATAAC igraonici opremu je moguće isprobati kroz igru i simulirane situacije.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Prednost ovog uređaja je to što direktno i precizno cilja tumorske stanice, a pritom se smanjuje izloženost zračenja zdravih stanica

Poslušaj članak

U svijetu svake godine od neke vrste karcinoma oboli preko 20 milijuna ljudi, a umre ih čak 10 milijuna. Trend obolijevanja odnosno umiranja od raka zabrinjavajuć je i u Hrvatskoj. U Lijepoj Našoj na godišnjoj razini od raka oboli oko 27 tisuća, dok se broj umrlih vrti oko 13 tisuća osoba.

Taj bi se trend uskoro mogao promijeniti. Naime, u studenom ove godine Hrvatska bi trebala dobiti uređaj Acella. Radi se o sustavu kojeg je osmislila kompanija Siemens Healthineers, a koji ima za cilj brže i preciznije izvođenje postupaka za otkrivanje karcinoma.

Spomenuti sustav izrađen je pomoću NeoArc tehnologije koja predstavlja softverski vođenu radioterapiju. Ovaj postupak osigurava stereotaktičko liječenje, odnosno liječenje s manje zračenja.

Pomoću Acella uređaja željeni dio tijela može se ozračiti za svega 60 sekundi. Tako se nanosi manje štete čovjekovom i onako već narušenom zdravlju.

Ovaj uređaj predstavljen je u rujnu, a u glavni grad Hrvatske trebao bi stići i za liječenje se početi koristiti tijekom studenog ove godine. Ovaj uređaj bit će dostupan u privatnoj specijalnoj bolnici za dijagnostiku i liječenje raka Radiochirurgija Zagreb.

Prednost ovog uređaja je to što direktno i precizno cilja tumorske stanice, a pritom se smanjuje izloženost zračenja zdravih stanica. Isto tako, pozitivna stvar je i to što se kod zračenja ovim uređajem, zbog brzine kojom se provodi ovaj tretman, pacijente izuzetno kratko izlaže štetnom zračenju.

Spomenuti uređaj kao i NeoArc sustav na koji se oslanja, nastali su kao plod suradnje između Siemens Healthineersa i vodećim kliničkim i istraživačkim institucijama koje su specijalizirane za područje onkologije.

– Accela je vrsta iskoraka kakav naše područje ne viđa često. Izgrađena je na temeljno modernoj arhitekturi i uvodi generacijski pomak u planiranju liječenja – istaknuo je dr. Dee Khuntia, glavni medicinski direktor Variana, onkološkog poslovanja Siemens Healthineersa.

Naime, Radiochirugija Zagreb postala je prva europska članica Cleveland Clinic Connected, kao i referentni centar Siemens Healthineersa za primjenu umjetne inteligencije u planiranju radioterapije i radiokirurgije.

Iz Siemens Healthineersa poručuju kako je razvoj ove tehnologije svojevrsan odgovor na sve veći broj ljudi oboljelih od karcinoma kao i na sve složenije oblike liječenja istog.

Cilj je, tvrde, omogućiti učinkovitije radne procese i skratiti vrijeme trajanja pojedinih radioterapijskih i radiokirurških postupaka.