Za kofeinske fanatike ili bilo koga tko popodne ‘potone’, koliko kasno u danu piti kavu dugo je otvoreno pitanje, piše njemačka novinska agencija dpa

Poslušaj članak

Ovisno o tome koliko se rano netko budi ili popije svoju prvu šalicu, prijedlozi se kreću od toga da se kava ne pije nakon podneva do toga da se ne bi trebala piti nakon 15 sati.

Ispijanje kave kasnije, smatra se, moglo bi značiti noćno zurenje u strop bez obzira na to koliko ste umorni.

No, prema znanstvenicima s Medicinskog sveučilišta Wroclaw u Poljskoj, na ovu se ‘kontroverziju’ pogrešno gleda – problem nije odgađa li kava san, već što se događa noću s mozgom zahvaljujući kofeinu.

Učinci se ne manifestiraju uvijek kao kraći san ili poteškoće s usnivanjem, otkrio je tim, upozoravajući da se šteta kvaliteti noćnog odmora nanosi izazivanjem ‘plitkog’ sna.

– Tijelo može provesti osam sati u krevetu, ali mozak se možda neće u potpunosti obnoviti – poručuju znanstvenici, navodeći podatke dobivene elektroencefalografijom ili snimanjem mozga EEG-om.

– Ljudi često nisu toga svjesni – objasnilo je sveučilište u priopćenju za javnost, ističući da kava različito utječe na ljude ovisno o nizu čimbenika, uključujući dob, metabolizam, kondiciju i stres.

– EEG nam omogućuje da vidimo ne samo spava li osoba, već i kako spava mozak – rekla je profesorica Donata Kurpas.

Što to znači za vašu konzumaciju kave?

Zaključci istraživanja sugeriraju da bi svatko tko želi poboljšati svoj san trebao dati svome tijelu dovoljno vremena da u potpunosti metabolizira ukupni unos kofeina prije sumraka.

– Kofein nije ni dobar ni loš – kaže Kurpas.

– To je biološki aktivna tvar čiji učinci ovise o dozi, dobu dana, dobi, načinu života, kvaliteti sna, opterećenju stresom i individualnoj osjetljivosti.

 Za neke ljude jutarnja kava može biti jednako rizična kao i kava prije spavanja za druge.

– Kvantitativna EEG analiza otkriva suptilnije promjene, poput smanjene aktivnosti sporih valova, što je važan marker dubine sna i njegovog obnavljajućeg učinka – istaknula je, upozoravajući da učinci mogu proći nezapaženo kod ljudi koji pogrešno vjeruju da su se dobro naspavali.

Zaključeno je kako tehnologija može biti snažan alat za veću samostalnost i uključenost osoba s invaliditetom, ali samo ako se razvija uz aktivno sudjelovanje onih kojima je namijenjena

Poslušaj članak

U Zagrebu je 2. lipnja 2026. godine održana peta međunarodna konferencija ‘Pristupačna budućnost’, u organizaciji Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM) i Poslovnog dnevnika.

Konferencija je okupila predstavnike regulatornih tijela, industrije, akademske zajednice, organizacija civilnog društva i osobe s invaliditetom, s ciljem jačanja dijaloga o pristupačnosti i ravnopravnom uključivanju u sve digitaliziranije društvo.

Prema dostupnim podacima, oko 17 posto stanovništva Hrvatske ima neku vrstu invaliditeta, što dodatno naglašava potrebu za sustavnim uklanjanjem digitalnih i fizičkih prepreka. Konferencija ‘Pristupačna budućnost’ već petu godinu služi kao prostor za razmjenu iskustava, primjera dobre prakse i raspravu o izazovima koji i dalje postoje.

Ravnatelj HAKOM-a Miran Gosta istaknuo je kako pristupačna budućnost znači društvo u kojem su usluge univerzalno dostupne svima. Naglasio je da tehnologija ima smisla samo ako je dostupna svim građanima te da pristupačnost nije pitanje samo jedne skupine, nego kvalitete života i uključivog društva u cjelini. Govorio je i o ulozi HAKOM-a kroz regulatorni rad, zaštitu korisnika, razvoj pristupačnih komunikacijskih usluga i suradnju s udrugama, akademskom zajednicom i javnim institucijama.

Posebno je istaknuta dugogodišnja suradnja s Fakultetom elektrotehnike i računarstva te zajednički projekti vezani uz pristupačnost prijevoza. Kroz suradnju FER-a, HŽ Infrastrukture, HŽ Putničkog prijevoza, HAKOM-a i udruga osoba s invaliditetom razvijena su brojna pristupačna rješenja, uključujući komunikacijske ploče postavljene na željezničkim kolodvorima i u vlakovima. U nadzoru provedenom krajem 2025. utvrđeno je da je 65 vlakova prilagođeno osobama s invaliditetom, čime je gotovo dosegnut nacionalni cilj od 68 prilagođenih vlakova.

Velik dio programa bio je posvećen umjetnoj inteligenciji i njezinoj ulozi u povećanju pristupačnosti. Istaknuto je da AI već danas omogućuje automatsko titlovanje, opisivanje sadržaja, pretvaranje govora u tekst te razvoj asistivnih i robotskih pomagala koja mogu povećati samostalnost osoba s invaliditetom. Istodobno je upozoreno na novu vrstu ranjivosti koja nastaje oslanjanjem na tehnologiju – u situacijama kada uređaji ili mreže prestanu raditi osobe mogu izgubiti mogućnost komunikacije, kretanja ili pristupa informacijama. Zato je naglašena potreba razvoja pouzdanih, sigurnih i dostupnih sustava.

U uvodnim obraćanjima govorilo se i o važnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom te o digitalnoj pristupačnosti kao preduvjetu ravnopravnog sudjelovanja u svakodnevnom životu.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom upozorio je na izazove poput nedovoljno pristupačnih mrežnih stranica, neujednačene primjene standarda i potrebe za većim uključivanjem osoba s invaliditetom u razvoj i testiranje digitalnih rješenja. Naglašeno je kako digitalna pristupačnost ne smije biti opcija, nego standard.

Na konferenciji su predstavljena i konkretna regulatorna iskustva te tehnološka rješenja iz Hrvatske i inozemstva. Posebnu pažnju privukla je panel rasprava o utjecaju umjetne inteligencije na život osoba s invaliditetom, koju je moderirala Željka Car s FER-a. Sudionici panela govorili su o važnosti dostupnosti tehnologije, ulozi AI alata u svakodnevnom životu slijepih i gluhih osoba te o važnosti fizičke pristupačnosti i mobilnosti.

Predstavljena su i rješenja poput aplikacije TapSOS za neverbalno kontaktiranje hitnih službi, sustava za testiranje digitalne pristupačnosti pomoću umjetne inteligencije te hrvatske aplikacije AISight, namijenjene slijepim i slabovidnim osobama za opisivanje okoline.

Konferencija je zaključena svečanošću projekta Poslovnog dnevnika ‘Iskustvo zlata vrijedi’, na kojoj su dodijeljena priznanja tvrtkama i studentima uključenima u programe stručne prakse. Zaključeno je kako tehnologija može biti snažan alat za veću samostalnost i uključenost osoba s invaliditetom, ali samo ako se razvija uz aktivno sudjelovanje onih kojima je namijenjena.

Dok poslodavci već dulje vrijeme koriste umjetnu inteligenciju kako bi unaprijedili selekcijske procese, od početnog filtriranja životopisa do analize kandidata u završnim krugovima intervjua, pitanje koje se sve češće nameće jest: prate li kandidati taj trend?

Poslušaj članak

Koriste li i oni AI alate kako bi oblikovali svoje životopise i motivacijska pisma, ili i dalje vjeruju isključivo vlastitim riječima? Upravo to bilo je u fokusu ankete koju je provela Alma Career Croatia, prepoznatljiva po brendu MojPosao.

AI kao alat, ali i dilema kandidata

Prema rezultatima, svaka treća osoba (34%) već koristi umjetnu inteligenciju prilikom pisanja životopisa. Za mnoge je to postalo gotovo nužan korak, osobito pri prijavama u velikim kompanijama gdje automatizirani sustavi često odlučuju o prolasku prvog kruga selekcije. Dio ispitanika pritom ističe kako smatraju logičnim da i kandidati posegnu za istim alatima koje poslodavci već koriste.

S druge strane, petina ljudi (21%) još uvijek ne koristi umjetnu inteligenciju u te svrhe, ali planira početi. Kao ključni razlog navode potrebu za dodatnom podrškom u oblikovanju kvalitetnijih prijava, posebice kada je riječ o gramatičkoj ispravnosti i jasnijem strukturiranju sadržaja. Ipak, naglašavaju kako pritom žele zadržati osobni pečat i autentičnost.

Autentičnost je ujedno i glavni razlog zašto 45% ispitanika uopće ne koristi umjetnu inteligenciju pri pisanju životopisa i motivacijskih pisama, niti to planira u budućnosti. Smatraju da AI ne može vjerodostojno prenijeti osobnost, motivaciju i specifične nijanse koje čine kandidata jedinstvenim. Osim toga, dio njih upozorava da pretjerano oslanjanje na umjetnu inteligenciju može oslabiti naše sposobnosti promišljanja i izražavanja.

Izvor: Alma Career Croatia