Osobe s intelektualnim teškoćama – korisnike poludnevnog boravka Gradskog društva Crvenog križa Zagreb – posjetio je fra Ivan Marija Lotar
Poslušaj članak
Advent u naš život donosi duhovnost, radost i mir, stoga je to najljepše vrijeme u godini. Kao ravnopravni članovi društva, adventu se vesele i osobe s intelektualnim teškoćama. U ovo predbožićno vrijeme, 27. studenog, osobe s intelektualnim teškoćama – korisnike poludnevnog boravka Gradskog društva Crvenog križa Zagreb – posjetio je fra Ivan Marija Lotar, rektor i župnik bazilike sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu.
Korisnici su uživali u razgovoru o Adventu i božićnim pjesmama uz pratnju na gitari Šimuna Šprema. Na temu Adventa, u veseloj atmosferi, održana je kreativna radionica, a fra Lotaru korisnici su postavljali razna pitanja.
Jedna od korisnica, Nikolina Mihajlovski, rekla je da je uživala u druženju s fra Lotarom, pjevanju božićnih pjesama i crtanju adventskog vijenca. Advent u njoj budi lijep osjećaj, a veseli se i Božiću koji će provesti u krugu obitelji. Posjet fra Lotara razveselio je i Viktoriju Hudičec, koju su oduševile božićne pjesme.
– Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb kroz program poludnevnog boravka i psihosocijalne podrške odraslim osobama s intelektualnim teškoćama omogućuje različite sadržaje i iskustva u cilju njihova uspješnog osamostaljivanja. Želimo našim korisnicima pružiti što više iskustava i naučiti ih prihvaćati različitosti – pojasnila je voditeljica Odjela za poludnevni boravak i psihosocijalnu podršku Svjetlana Kopčinović. Naglasila je kako su korisnici poludnevnog boravka sretni kada ih posjete ljudi iz zajednice jer se time pokazuje da postoji svijest o njima i njihovim potrebama.
– Susret s fra Lotarom organiziran je kao prigodan događaj u vrijeme došašća, a s obzirom na to da su mnogi korisnici poludnevnog boravka i njihovi roditelji vjernici, događaj je jedna vrsta podrške njima – dodala je Kopčinović.
Fra Lotar smatra da osobe s intelektualnim teškoćama doživljavaju advent i vjerske blagdane na duboko duhovnoj razini.
– Osobe koje su ‘zdrave’ vole stvari doživljavati na kognitivnoj razini; volimo razumjeti zašto se nešto događa. Kod osoba s teškoćama to nije presudno – njima je važno da se dobro osjećaju, ali i drugi se vole dobro osjećati. Mislim da su osobe s intelektualnim teškoćama, i općenito s teškoćama, u jednoj prednosti pred drugima – ne mogu počiniti teški grijeh jer je za teški grijeh potreban cjelovit pristanak volje, a oni to nisu uvijek u mogućnosti ostvariti niti biti svjesni što se događa u nekim trenucima. Oni su poput malih svetaca, bez velikih grijeha – pojasnio je fra Lotar. Naglasio je kako drugi od ovih osoba mogu naučiti kako doživjeti svijet oko sebe.
Na inicijativu fra Lotara osnovana je 2022. godine zajednica ‘Antunovi ljiljani’ pri bazilici sv. Antuna Padovanskoga, koja djeci s teškoćama i osobama s invaliditetom pruža duhovnu podršku, ali i podršku roditeljima.
– U našoj bazilici na svetoj misi nazočne su i osobe s teškoćama jer ih želimo integrirati u župnu zajednicu. Oni su dio naše svakodnevice i župljani su se navikli na njih – rekao je fra Lotar te pozvao sve zainteresirane da dođu na susrete zajednice ‘Antunovi ljiljani’.
Da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, dakle 24 sata asistencije, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba
In Portal u cijelosti objavljuje članak, koji potpisuje magistar informacijskih znanosti Marko Arambašić, u kojemu autor analizira sve manjkavosti novog Pravilnika o osobnoj asistenciji. Stavovi autora ne odražavaju nužno i stajališta redakcije In Portala.
Dok se posljednjih tjedana u javnosti govori o inkluzivnim karticama, kontroli trošenja inkluzivnog dodatka i novim administrativnim pravilima, daleko ozbiljnija stvar prolazi gotovo neprimjetno, novi pravilnik o osobnoj asistenciji koji bi mogao dugoročno pogoditi upravo one osobe kojima je pomoć najpotrebnija.
Ministar rada i socijalne politike Alen Ružić je javno govorio o digitalnim karticama i uvjeravao javnost da cilj nije kontrola nego ‘dobrobit korisnika’, dok su udruge upozoravale na stigmatizaciju i dodatne prepreke za osobe s invaliditetom.
No upravo dok je javnost pratila tu priču, ispod radara je prolazio možda i važniji problem, a to je prijedlog pravilnika o procjeni potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije.
Na papiru taj pravilnik obećava mogućnost do 24 sata osobne asistencije dnevno.
U stvarnosti, prema detaljnoj analizi liste procjene, tih 24 sata ne može dobiti nitko.
I ne, problem nije matematika. Problem je što osoba koja bi mogla zadovoljiti sve uvjete zapravo ne postoji. Problem je što je sustav postavljen kao klasična Kvaka 22.
Da bi korisnik ostvario maksimalnu satnicu, mora biti osoba s najtežim stupnjem invaliditeta, potpuno ovisna o tuđoj pomoći, nesposobna za samostalno kretanje, hranjenje, higijenu i osnovne životne funkcije.
Ali istovremeno ta ista osoba mora svakodnevno koristiti javni prijevoz i osobni automobil, odlaziti liječniku, raditi ili studirati, sudjelovati u kulturnim, sportskim i društvenim događanjima, imati maloljetno dijete, održavati intenzivne socijalne kontakte i imati aktivan svakodnevni život.
Dakle, da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba.
To je suština Kvake 22.
Ako imaš dovoljno težak invaliditet da ti treba 24 sata asistencije, ne možeš skupiti maksimalne bodove radi paradoksalnih stavki.
Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite
Europska komisija predstavila je početkom ovog ožujka Strategiju EU za ravnopravnost spolova u sljedećih pet godina, a već je sada izazvala golemu zabrinutost među organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom.
– Zabrinuti smo što Strategija ostaje slaba jer ne postavlja pravno obvezujuće mjere i uvelike zanemaruje situaciju žena i djevojčica s invaliditetom – poručuju iz Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF).
Žene i djevojčice s invaliditetom, navodi dalje EDF, suočavaju se s višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije u svim područjima obuhvaćenim Strategijom, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zaštitu od nasilja.
Ono što posebno brine jest činjenica da Strategija ne uključuje strukturne mjere ili namjenske ključne akcije za rješavanje njihove situacije.
Općenito se u uvodu Strategije spominje ‘stvaranje uvjeta za sve da slobodno biraju svoj životni put, napreduju i vode, bez obzira na svoj invaliditet’. Usto Strategija prepoznaje da ‘nejednakosti koje se isprepliću pogoršavaju prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi i mogu dovesti do diskriminacije u liječenju, na primjer za žene s invaliditetom’. Naglašava se također da je jaz u zapošljavanju među spolovima posebno izražen za žene s invaliditetom. Spominje se i osiguravanje pristupa obrazovanju i uklanjanje prepreka, što je posebno hitno za djecu s invaliditetom.
Možda to i zvuči korisno i lijepo, no ove reference ostaju općenite i nisu popraćene konkretnim akcijama ili političkim inicijativama koje su posebno usmjerene na žene i djevojčice s invaliditetom.
Dokument ne spominje prava zajamčena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a također ne rješava ni prisilnu sterilizaciju žena i djevojčica s invaliditetom, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje se i dalje događa u nekim europskim zemljama.
Pristupačnost i razumna prilagodba temeljni su zahtjevi za osiguranje jednakog sudjelovanja osoba s invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i javnom životu, no u Strategiji se ti zahtjevi zanemaruju – navode iz EDF-a.
– Odsutnost ovih pitanja izaziva zabrinutost oko toga hoće li Strategija učinkovito doprinijeti unapređenju prava žena i djevojčica s invaliditetom.
– Intersekcionalnost se mora prevesti u konkretne akcije Strategija se odnosi na intersekcionalni pristup. Međutim, intersekcionalnost mora ići dalje od općih izjava i biti prevedena u konkretne politike, financiranje i zakonodavne inicijative. Intersekcionalnost se manifestira na različite načine za žene i djevojčice s invaliditetom. Na primjer, kroz više stope siromaštva, prepreke u pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i skrbi, povećani rizik od nasilja za one koji žive u stambenim ustanovama. Pozivamo Europsku komisiju da se smisleno angažira s organizacijama osoba s invaliditetom, posebno onima koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom – apeliraju iz EDF-a.
Strategija ne nudi rješavanje ključnih pitanja poput nasilja nad ženama s invaliditetom, prisilnoj sterilizaciji, pristupu zdravstvenoj skrbi, mogućnostima zapošljavanja, uključivim obrazovanjem i pružanjem razumnog smještaja za žene i djevojčice s invaliditetom.
– Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite – poručuju iz EDF-a
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa
Poslušaj članak
Nedavno je u hotelu Miramare održana je Modna revija inkluzije u organizaciji Udruge Uspjeh, događaj koji je na poseban način proslavio različitost, prihvaćanje i zajedništvo.
Večer je bila posvećena ljudima, njihovim osobnostima i unutarnjoj snazi, stavljajući u drugi plan poteškoće te naglašavajući vrijednost svakog pojedinca.
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa. Upravo su oni bili u središtu zbivanja, sudjelujući kao modeli, voditelji i domaćini, čime su pokazali svoju kreativnost, sposobnosti i autentičnost.
Program je dodatno obogaćen umjetničkim radovima koje su članovi izradili uz pomoć asistenata, stvarajući bookmarkse i kartice zahvalnosti koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne.
Atmosfera večeri bila je ispunjena emocijama, toplinom i iskrenom radošću. Svaki trenutak na pozornici bio je podsjetnik da prava ljepota dolazi iznutra, iz srca i osobne priče svakog pojedinca. Revija nije bila samo prikaz odjeće, već simbol životnih iskustava, hrabrosti i jedinstvenosti koja se očitovala u svakom pokretu sudionika. Publika je svjedočila snažnoj poruci da ljepota ne leži u jednakosti, već u raznolikosti i mogućnosti da svatko bude ono što jest.
Vrhunac večeri obilježila je snažna poruka da svatko zaslužuje biti viđen, prihvaćen i voljen bez obzira na razlike. Događaj je nadmašio očekivanja organizatora, a dvorana je bila ispunjena pljeskom, suzama i podrškom koja nije jenjavala.
Na kraju su sudionici nagrađeni titulama i prigodnim darovima, čime je dodatno prepoznata njihova hrabrost i doprinos. Druženje se nastavilo uz zakusku, gdje su se razmjenjivali dojmovi i učvršćivao osjećaj zajedništva koji je obilježio cijelu večer.