Čitanjem se obogaćuje rječnik, stječu znanja iz raznih područja i otvara se put prema kreativnosti. Uz roditelje, važnu ulogu u poticanju čitanja kod djece imaju škola i knjižnica
Poslušaj članak
Međutim, brojna se djeca suočavaju s teškoćama u čitanju i pisanju te im kroz stručnu podršku treba olakšati usvajanje ovih temeljnih vještina učenja.
S ciljem jačanja međusektorske suradnje u pružanju bolje podrške toj djeci, kao dio programa ovogodišnjeg Interlibera, 14. studenog na Zagrebačkom velesajmu održana je panel-rasprava pod nazivom ‘Kad čitanje i pisanje djeci i mladima nije lako – podrška koja mijenja život’.
U okviru nacionalne kampanje za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom ‘I ja želim čitati’, panel je organiziralo Hrvatsko knjižničarsko društvo u suradnji s Hrvatskim čitateljskim društvom i Hrvatskom knjižnicom za slijepe. Panel je okupio stručnjake različitih profila, a moderirao ga je ravnatelj Instituta za društvena istraživanja Boris Jokić.
O prilagođenosti obrazovnog sustava djeci s teškoćama u pisanju govorila je ravnateljica Poliklinike Suvag Katarina Pavičić-Dokoza.
– Prije gotovo dvadeset godina Poliklinika Suvag postala je dio mobilnog tima Agencije za odgoj i obrazovanje. Obilazeći škole, uočili smo manju osviještenost za potrebe djece s disleksijom, disgrafijom i diskalkulijom. Danas je osviještenost bolja, ali je i broj djece s tim teškoćama veći. Izuzetno je važno što ranije razviti ljubav prema čitanju i sposobnost stvaranja vizualnih slika. Upravo to stvaranje slika stvara kognitivne potencijale za mnoge stvari – pojasnila je Pavičić-Dokoza.
Spomenula je i važnu ulogu terapijskog psa Poliklinike Suvag, Gaby, u čijem se prisustvu djeca s teškoćama u čitanju lakše opuštaju.
Ravnateljica Hrvatske knjižnice za slijepe Karolina Zlatar Radiković istaknula je da korisnici ove knjižnice nisu samo slijepe i slabovidne osobe, nego i oni koji iz raznih razloga imaju teškoće u čitanju, među kojima su djeca s disleksijom i ADHD-om.
Knjižnica je jedinstvena po tome što proizvodi vlastiti fond za svoje korisnike. Zlatar Radiković upozorila je da je samo 10 posto čitalačkog sadržaja dostupno osobama koje ne mogu čitati standardni tisak. Prilagođenim formatima Hrvatska knjižnica za slijepe pokušava pokriti interese svojih korisnika za različita područja. Korisnicima je dostupna i obvezna školska lektira. Najavila je i da knjižnica planira izdati smjernice za inkluzivno izdavaštvo.
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga nema prilagođenu literaturu za učenike s teškoćama u čitanju i pisanju – kao, nažalost, niti druge škole. Međutim, ova škola tim učenicima nastoji olakšati obrazovanje prvenstveno stvaranjem inkluzivnog okruženja.
– Imamo učenike kod kojih se tek polaskom u srednju školu otkrivaju teškoće u čitanju i pisanju. Najvažnije je da stvorimo okruženje za njih, gdje će biti prihvaćeni od druge djece. Važnu ulogu ima naša stručna služba – logoped, psiholog i socijalni pedagog – koji upućuju učenike u Hrvatsku knjižnicu za slijepe, na portal e-lektira, na kojem su i lektire za učenike s teškoćama. Dobra je stvar da su uslijed pandemije mnogi nastavnici radili digitalne tekstove za učenike, a ti se tekstovi mogu prilagoditi učenicima s teškoćama. Vidljiv je trud nastavnika u drugačijem pristupu svakom učeniku – pojasnio je ravnatelj škole Zlatko Stić.
Naglasio je da stručni suradnici, među kojima su i dvije knjižničarke, savjetuju roditeljima kako da pomognu učenicima s teškoćama u čitanju i pisanju.
Inače, knjižnica Prirodoslovne škole Vladimira Preloga ugodan je prostor za čitanje i jednom tjedno mjesto susreta učenika s književnicima i osobama iz javnog života.
Viša savjetnica za hrvatski jezik Agencije za odgoj i obrazovanje Marijana Česi pohvalila je učitelje i nastavnike koji svojim primjerom kod učenika potiču ljubav prema čitanju. Što se tiče rada s učenicima s teškoćama u razvoju, Česi je istaknula da Agencija za odgoj i obrazovanje putem mobilnih timova provodi edukaciju po školama.
Prema podacima, od 444.000 učenika u Hrvatskoj, njih 35.977 ima teškoće u razvoju i treba individualizirani pristup s obzirom na vrstu teškoće. Agencija u svom radu surađuje s Centrom za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, Centrom za odgoj i obrazovanje Goljak, Centrom za autizam i Osnovnom školom Nad lipom – objasnila je Česi.
O nacionalnim knjižničarskim programima koji su namijenjeni djeci s teškoćama u razvoju govorila je knjižničarska savjetnica i koordinatorica Centra za razvoj knjižnica i knjižničarstva pri NSK, Dunja Marija Gabriel. Pojasnila je da knjižnice programe organiziraju u okviru kampanja. Jedna od takvih kampanja je ‘Čitaj mi’, kojom se promiče čitanje naglas djeci predškolske dobi.
Za osobe s teškoćama čitanja i disleksijom namijenjena je nacionalna kampanja ‘I ja želim čitati’. Suradnici Hrvatskog knjižničarskog društva na toj kampanji su Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i Poliklinika Suvag.
Gabriel je istaknula da su knjižničari potaknuli i izdanje građe lagane za čitanje. Radi se o jezičnoj i grafičkoj prilagodbi knjiga koje su namijenjene osobama s teškoćama u čitanju i razumijevanju teksta. Gabriel je izrazila zadovoljstvo što je Hrvatska među zemljama Europske unije u kojima se povećava broj knjižnica.
Povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ističe da Republika Hrvatska unatoč godinama upozoravanja, preporuka i različitih strateških dokumenata i dalje nema uspostavljen funkcionalan sustav skrbi za osobe s poremećajima iz spektra autizma. Priopćenje prenosimo u cijelosti
Poslušaj članak
‘Roditelji djece s autizmom prepušteni su samima sebi, osobito u najranijoj dobi djeteta, kada bi podrška sustava trebala biti najintenzivnija. Primjena Nacionalnog okvira za probir i dijagnostiku i rana intervencija ne provode se sustavno, čime se propušta ključna prilika za razvoj djeteta i dugoročno smanjuju njegovi životni izgledi.
U području odgoja i obrazovanja izostaju stvarne prilagodbe i inovativni modeli rada i kurikuluma, pri čemu se djecu pokušava uklopiti u sustav koji nije spreman za njih, umjesto da se sustav prilagodi njihovim potrebama. Istovremeno, proširenje kapaciteta i transformacija centara za autizam i dalje se odvija presporo i bez jasne vizije, iako bi upravo te specijalizirane ustanove, temeljem svojeg znanja i iskustva, trebale biti nositelji osiguravanja kontinuirane podrške osobama s autizmom i nakon završetka obrazovanja. Nakon završetka obrazovanja, osobe s autizmom gotovo u potpunosti nestaju iz sustava podrške. Socijalne usluge za odrasle su nedostatne, neadekvatne ili uopće ne postoje, zbog čega velik broj osoba ostaje u obiteljima bez ikakve stručne podrške ili završava u neprimjerenim oblicima skrbi.
Ovakvo stanje rezultat je nedostatka odlučnosti i odgovornosti u uspostavi cjelovitog i međuresorno usklađenog sustava. Umjesto toga, i dalje se nude parcijalna i kratkoročna rješenja koja ne rješavaju problem, već ga odgađaju.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2025. godinu, u Hrvatskoj je evidentirano oko 6900 osoba s poremećajima iz spektra autizma, a procijenjena prevalencija iznosi približno 2 na 1000 stanovnika. U dječjoj populaciji (0–19) registrirano je nešto manje od 3700 djece s poremećajem iz spektra autizma. Prema službenim podatcima, riječ je o populaciji čije potrebe Republika Hrvatska objektivno može obuhvatiti, no izostanak sustavnog i pravodobnog djelovanja pokazuje da problem nije u brojevima, već u nedostatku organiziranog, odgovornog i obvezujućeg pristupa skrbi za osobe s autizmom.
Stoga Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ponovno poziva nadležna tijela da bez daljnjeg odgađanja osiguraju hitnu uspostavu nacionalnog okvira dijagnostike, dostupnu i pravovremenu ranu intervenciju u svim dijelovima Hrvatske, razviju fleksibilne i individualizirane modele odgoja i obrazovanja, uspostave kontinuitet podrške nakon završetka školovanja, osiguraju dostupne i prilagođene usluge za odrasle osobe s autizmom i donesu i provedu cjelovit, međuresorni model skrbi za osobe s autizmom.
Ovo je pitanje odgovornosti države prema jednoj od najranjivijih skupina građana. Vrijeme za deklarativnu podršku je prošlo, a daljnje odgađanje učinkovitih mjera nije prihvatljivo. Potrebne su konkretne, mjerljive i održive promjene koje će osobama s autizmom omogućiti dostojanstven život i stvarno uključivanje u zajednicu. Svako daljnje izostajanje konkretnih mjera znači nastavak prakse u kojoj se teret skrbi prebacuje na obitelji, a osobe s autizmom ostaju na marginama društva.+
Program edukacije bio je usmjeren na konkretne situacije iz svakodnevnog rada, a kroz niz praktičnih primjera, edukativnih materijala i interaktivnih vježbi, sudionicima su približene specifičnosti doživljaja različitih skupina korisnika te su im ponuđeni modeli primjerenog i profesionalnog postupanja
Poslušaj članak
U sklopu provedbe ITU projekta ‘Izgradnja četiri vanjska bazena’, na Gradskim bazenima ‘Marija Ružić’ u Čakovcu održana je prošli tjedan edukacija posvećena unapređenju komunikacije i odnosa prema osobama s invaliditetom, čime je još jednom potvrđena predanost Grada Čakovca stvaranju inkluzivnog i pristupačnog okruženja za sve korisnike.
Iako su čakovečki bazeni već prepoznati na nacionalnoj razini kao primjer dobre prakse u skrbi o osobama s invaliditetom, Grad kao nositelj projekta, uz podršku gradskog poduzeća Ekom, nastavlja sustavno ulagati u dodatno podizanje kvalitete usluge, prateći pritom suvremene europske smjernice koje naglašavaju važnost univerzalnog dizajna i jednakog pristupa javnim sadržajima.
Za provedbu edukacije angažirane su iskusne stručnjakinje Tatjana Žižek i Jelena Lakuš Maček, koje kroz dugogodišnji rad s osobama s invaliditetom donose vrijedno znanje i praktična iskustva. Edukaciji su, uz djelatnike GP Ekom, prisustvovali i spasitelji, zaposlenici tvrtke Petar Zrinski d.o.o. te predstavnici udruga osoba s invaliditetom, čime je osigurana razmjena iskustava između stručnjaka, zaposlenika i samih korisnika usluga.
Program edukacije bio je usmjeren na konkretne situacije iz svakodnevnog rada, a kroz niz praktičnih primjera, edukativnih materijala i interaktivnih vježbi, sudionicima su približene specifičnosti doživljaja različitih skupina korisnika te su im ponuđeni modeli primjerenog i profesionalnog postupanja.
Poseban naglasak stavljen je na razumijevanje potreba osoba s tjelesnim invaliditetom, osoba iz spektra autizma, slijepih i slabovidnih te gluhih i nagluhih osoba, pri čemu su sudionici upoznati s osnovnim principima inkluzivne komunikacije, poput prilagodbe načina obraćanja, poštivanja osobnog prostora i pružanja pomoći na način koji uvažava individualne potrebe svake osobe.
Dodatnu vrijednost edukaciji dale su predstavnice udruga osoba s invaliditetom, Marija Ciglar i Anica Jambrošić, koje su kroz vlastita iskustva ponudile konkretne savjete i prijedloge za daljnje unaprjeđenje usluga, naglašavajući koliko je važno uključiti same korisnike u proces oblikovanja pristupačnih rješenja.
Ovakav pristup u skladu je s modernim praksama upravljanja javnim prostorima, koje sve više ističu važnost socijalne uključenosti i aktivnog sudjelovanja svih građana u društvenom životu. Pristupačni sportski i rekreacijski sadržaji ne doprinose samo kvaliteti usluge, već i kvaliteti života osoba s invaliditetom, omogućujući im ravnopravno sudjelovanje u zajednici.
Sljedeća edukacija planirana je za 9. travnja 2026. godine, čime se potvrđuje kontinuitet ulaganja u znanje i kompetencije zaposlenika, a cijeli projekt sufinanciran je putem ITU mehanizma u okviru Integriranog teritorijalnog programa, što dodatno naglašava njegov značaj u širem regionalnom i europskom kontekstu.
Jasna Čapo smjestila je nastajanje ove knjige na standardnom tisku u društveni kontekst sredine 1990-ih, kada je ta publikacija polučila veliki uspjeh
Poslušaj članak
Hrvatska knjižnica za slijepe (HKZASL), nekoliko dana uoči Uskrsa, upriličila je promociju zvučnog izdanja knjige ‘Hrvatski uskrsni običaji’ autorice Jasne Čapo. Autorica je ugledna hrvatska etnologinja s međunarodnom akademskom karijerom.
Knjiga je na standardnom tisku prvi put objavljena prije gotovo trideset godina, a njena je zvučna inačica snimljena i pripremljena u studijima Hrvatske knjižnica za slijepe prema prijedlogu Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Jasna Čapo smjestila je nastajanje ove knjige na standardnom tisku u društveni kontekst sredine 1990-ih, kada je ta publikacija polučila veliki uspjeh.
Objasnila je kako su u fokusu knjige zapravo korizmeno-uskrsni običaji koji se protežu na razdoblje od dva mjeseca. S brojnim primjerima je ilustrirala raznorodnost pučkih tradicija na području cijele Hrvatske koje u konačnici čine jedan vrlo raznolik kolaž događanja, liturgijskih rituala i pučkih igara. Bilo je zanimljivo čuti kako životna, odnosno narodna interpretacija liturgijskih propisa te ljudi koji prakticiraju takve običaje oblikuju zajednicu i kreiraju jedan velik dio narodne kulture.
Dugogodišnja naratorica HKZASL koje je sudjelovala i u nastajanju zvučnog izdanja, Ljiljana Lež-Drnjević, pročitala je dijelove iz knjige vezane uz specifične običaje na samu Cvjetnicu i na Veliki petak.
Publika se nadovezivala komentarima i primjerima iz vlastitih obitelji. Osim Jasne Čapo, prisutnima se obratio Goran Skrbin, voditelj odjela zvučnih izdanja HKZASL objasnivši produkcijski tijek i posebnosti vezane uz dodavanje autentičnih glazbenih primjera koje je publika mogla djelomice i poslušati.
Događanje se upriličilo u tematski zaokruženom tjednu jer se nekoliko dana ranije u knjižnici odvijala i radionica izrade pisanica, a postavljena je i mala izložba ‘Uskrs u zagrebačkoj obitelji 1930-ih’.
Za kraj se okupljenima obratila Anamarija Starčević Štambuk, jedna od autorica navedene izložbe, koja je i inicijatorica suradnje između HKZASL i Instituta za etnologiju i folkloristiku.
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 1 dan
VijestiPrije 5 dana
In MetropolaPrije 7 dana
in MREŽAPrije 7 dana
Košarka u kolicimaPrije 1 dan
VijestiPrije 7 dana
KulturaPrije 2 dana