Osobe s invaliditetom
Održane radionice o spolnosti mladih s invaliditetom
Ciljevi projekta ‘Otvorimo horizonte’ su osnažiti OSI da steknu sveobuhvatno znanje o spolnosti, osvijestiti važnost razumijevanja i podrške prema njihovu pravu na spolnost te unaprijediti znanja OSI o temeljnim aspektima spolnosti putem edukacija
Poslušaj članak
Intimnost i ljubav jednako su važni dijelovi života osoba s invaliditetom i bez invaliditeta. Međutim, osobe s invaliditetom suočavaju se s predrasudama da nisu zainteresirane za seksualne odnose ili da su nesposobne za vođenje kvalitetnog intimnog života. Nažalost, takve predrasude doprinose gubitku njihova samopouzdanja.
Ciljevi projekta ‘Otvorimo horizonte’ su osnažiti OSI da steknu sveobuhvatno znanje o spolnosti, osvijestiti važnost razumijevanja i podrške prema njihovu pravu na spolnost te unaprijediti znanja OSI o temeljnim aspektima spolnosti putem edukacija. Projekt je namijenjen OSI u dobi od 14 do 29 godina. Nositelj projekta je Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH.
U sklopu projekta od 6. do 10. listopada u zagrebačkom hotelu Diplomat održane su radionice o spolnosti mladih s invaliditetom. Riječ je o radionicama na teme: pojam i definiranje spolnosti, upoznaj svoje tijelo, ljubav, partnerski odnosi, komunikacija i granice, siguran spolni odnos i metode kontracepcije, rizično seksualno ponašanje, spolno prenosive bolesti i metode zaštite i prepoznavanja simptoma bolesti te seksualno nasilje.
Mlade osobe na radionicama su slušale zanimljiva predavanja stručnjaka te su otvoreno razgovarale i međusobno razmjenjivale iskustva o spolnosti.
Na radionici na temu seksualnog nasilja psihologinja, osnivačica i koordinatorica Ženske sobe Maja Mamula govorila je o oblicima seksualnog nasilja, njegovim posljedicama te kome se žrtva može obratiti za pomoć.
Mamula je upozorila da je seksualno nasilje rasprostranjeno. Prema podacima svjetskih organizacija jedno od petero djece do 18 godina života preživi neki oblik seksualnog nasilja, od čega četiri djevojčice. Jedna od pet žena tijekom života preživi pokušaj silovanja i/ili silovanje. Mamula je predstavila i istraživanje Ženske sobe iz 2024. godine u okviru kampanje ‘Nisam rekla DA’. Riječ je o 3319 žrtava, a u daljnju obradu uključeno je 3217. Svi sudionici preživjeli su neki oblik seksualnog nasilja. Prema istraživanju, tri i više oblika nasilja preživjelo je 33 posto, dva oblika 37 posto, a jedan oblik 30 posto ispitanica.
Seksualno nasilje se, nažalost, često ne prijavljuje. Prisutno je nepovjerenje u iskustva žrtve, minimaliziranje preživljenog nasilja i okrivljavanje žrtve.
Kada je riječ o prijavama nadležnim institucijama, podaci pokazuju da 92,4 posto žrtava nije prijavilo seksualno nasilje nadležnim institucijama. Preživljeno seksualno nasilje prijavilo je 7,6 posto, odnosno 242 žrtve. Najčešći razlozi neprijavljivanja seksualnog nasilja su strah od osude i osjećaja srama (54,6 posto), nepovjerenje u institucije (43,1 posto), dugotrajni kaznenopravni postupci (25,6 posto) te strah od počinitelja (24,8 posto). Posljedice preživljenog seksualnog nasilja su tjelesne, ponašajne, socijalne i psihološke.
Mamula je navela da su u najvećem riziku od seksualnog nasilja žene, djeca (djevojčice, djevojke), djeca s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom/duševnim bolestima i poremećajima, LGBTIQ+ osobe, osobe izložene višestrukoj diskriminaciji, migrantkinje i djeca migranti te žene i djeca u ratnim sukobima. Osvrnula se i na podatke istraživanja o nasilju nad ženama s invaliditetom. Naime, istraživanja ovog područja su rijetka, a podaci ovise o vrsti invaliditeta. Prema svjetskim istraživanjima postoje velike razlike u procjenama rasprostranjenosti. Nije moguće generalizirati za sve grupe žena s invaliditetom, kao ni za sve oblike nasilja.
– U Hrvatskoj ne postoje brojna istraživanja niti stvarni podaci o tome koliko je žena s invaliditetom, uključujući djevojke i djevojčice s teškoćama u razvoju, preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Međutim, žene s invaliditetom su višestruko rizičnija skupina iz više razloga. Problem je i što ovise o podršci ili pomoći drugih osoba te uz česte počinitelje nasilja nad ženama, kod žena s invaliditetom nailazimo i na druge skupine počinitelja o kojima se niti ne razmišlja. Dakle, to su osobe koje pomažu tim ženama, odnosno asistenti te zdravstveni djelatnici – pojasnila je Mamula.
Naglasila je važnost ranih programa prevencije nasilja, pa tako i onog seksualnog. Također je važno imati blisku osobu kojoj se moguće povjeriti, koja će pomoći osobi da izađe iz kruga nasilja. Pri tome je važno da bliska osoba ne procjenjuje iskustvo i ponašanje žrtve, da bude empatična, da ne postavlja previše pitanja i da ne obećava ono što ne može ispuniti. Osim podrške obitelji i prijatelja, oporavak žrtve od nasilja moguć je uz stručnu pomoć i podršku specijaliziranih stručnjaka za traumu, a mogu pomoći i grupe podrške koje se nude u okviru specijaliziranih organizacija. Važno je također naučiti što je trauma, koje su njezine najčešće posljedice, osvijestiti vlastitu snagu i kapacitete te razviti strategije za nošenje s traumatskim iskustvom.
– Žene, pa i one s invaliditetom, teško će same nešto napraviti jer društvo nažalost smatra da je preživljeno nasilje odgovornost ili krivnja same žene. Ženskoj sobi se obraća dio žena s invaliditetom, često sa senzornim i tjelesnim invaliditetom, a rijeđe s intelektualnim teškoćama. Međutim, žene s intelektualnim teškoćama su najizloženije nasilju i počinitelji se ponašaju po načelu da tim ženama nitko neće vjerovati i da neće znati potražiti pomoć – ispričala je Mamula.
Naglasila je da je Ženska soba u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom izradila edukacijsko-preventivni program SNEP (Seksualno nasilje – edukacijsko-preventivni program) koji je prilagođen osobama s invaliditetom, uključujući i djecu s intelektualnim teškoćama.
Mamula je pojasnila da razlozi neprijavljivanja nasilja žena s invaliditetom uključuju barijere koje postoje na svakom koraku u traženju pomoći i podrške od relevantnih institucija i organizacija civilnog društva te ograničen pristup ili potpunu nemogućnost dolaska do mjesta za pomoć. Specifičnost za žene s invaliditetom u odnosu na opću populaciju jest ta da prijavljuju samo teže oblike nasilja, uključujući višestruke incidente i više počinitelja. Podaci istraživanja pokazuju da je 89 žena doživjelo višestruke napade, a najčešći počinitelj nasilja bio je muškarac, član obitelji.
Voditeljica Foruma mladih pri Savezu društava distrofičara Hrvatske Stela Franjić istaknula je da je već sudjelovala na predavanjima psihologinje Maje Mamule te da je uvijek naučila nešto novo. Pohvalila je način na koji Mamula predstavlja realne podatke.
– Žene s invaliditetom su u većem broju žrtve nasilja jer su ranjivije. Ovim ženama je teže pružiti podršku te s njima treba više truda i rada – rekla je Franjić i naglasila da društvo treba izliječiti od seksualnog nasilja.
Stela je sudjelovala i na drugim tematskim radionicama te smatra da su bile vrlo korisne.
– Drago mi je da se na radionicama govorilo o seksualnosti osoba s invaliditetom. Ove radionice pomogle su sudionicima da se otvore, da međusobno razgovaraju o seksualnosti jer je to nešto što nas se tiče, što je dio naše svakodnevnice. Iako je osjetljiva tema, seksualnost je ljudsko pravo i osoba s invaliditetom – objasnila je Stela.
Radionica na temu seksualnog nasilja svidjela se i Moni Vincek. Smatra da se moglo saznati puno korisnih informacija. Uvjerena je da su i gluhe osobe preživjele seksualno nasilje, ali da se o tome javno ne govori. Najveći problem je što se gluha osoba može obratiti za stručnu pomoć u slučaju nasilja, ali uz pomoć prevoditelja kojem se možda neće povjeriti.
Katarina Pospišil iz Udruge tjelesnih invalida Bjelovar istaknula je da je zadovoljna održanim radionicama.
– Svaka radionica bila je različita i interaktivna. Na radionicama su održana zanimljiva predavanja stručnjaka, razbijeni su neki tabui. Malo se općenito govori o spolnosti u društvu, a pogotovo je to tabu tema za osobe s invaliditetom, kao da nemamo pravo na spolnost – a na to imamo pravo svi. Radionica na temu seksualnog nasilja potiče na razmišljanje. Kao osoba s invaliditetom susrela sam se s nekim neprimjerenim komentarima, ali kao dijete to ne doživljavaš kao seksualno nasilje – ispričala je Katarina.
Predsjednica SOIH-a Marica Mirić istaknula je da će održane radionice ojačati samopouzdanje osoba s invaliditetom. Izrazila je zadovoljstvo što je na radionicama sudjelovalo petnaestak mladih osoba s invaliditetom iz nekoliko hrvatskih gradova te što je na radionicama sudjelovalo i nekoliko roditelja.
– Prema temi o seksualnosti osoba s invaliditetom postoji puno predrasuda koje kreću iz obitelji. Naime, osobe s invaliditetom su sve svjesnije svoje seksualnosti, ali je zatomljuju zbog obitelji i okoline. Obitelj ne želi prihvatiti spolnost svog djeteta jer se boji za njega. Društvo smatra osobe s invaliditetom aseksualnima. Posebno su velike predrasude prema ženama s intelektualnim teškoćama – pojasnila je Mirić.
Smatra da roditelje treba educirati kako bi imali drugačiji odnos prema seksualnosti svoje djece s invaliditetom.
Što se tiče seksualnog nasilja, Mirić je rekla da žene s invaliditetom žrtve nasilja mogu dobiti uslugu savjetovanja, informiranja i psihosocijalne podrške na besplatnom SOIH – SOS telefonu (0800 300 200) od 0 do 24 sata.
– Na telefon nas godišnje nazove i prijavi seksualno nasilje dvije do tri žene s invaliditetom. Najčešće nas zovu žene zbog verbalnog nasilja – objasnila je Mirić.
U okviru EU projekta SUPPORT predviđeno je zapošljavanje 20 dugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, uz stručnu podršku kandidatima i poslodavcima tijekom cijelog procesa
Poslušaj članak
ACT Grupa poziva dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom koje žele raditi te poslodavce spremne ponuditi im priliku za zapošljavanje da se uključe u EU projekt SUPPORT. Projekt je usmjeren na osobe kojima je na radnom mjestu potrebna dodatna podrška i koje se dulje vrijeme teže uključuju na tržište rada.
Kao hrvatski partner na projektu, ACT Grupa povezuje kandidate i poslodavce, uz stručnu pratnju tijekom cijelog procesa zapošljavanja. Cilj je omogućiti zapošljavanje 20 dugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada.
Podrška zaposlenicima i poslodavcima
Poziv je namijenjen osobama s invaliditetom koje su motivirane za zapošljavanje i kojima bi podrška pri uključivanju na radno mjesto olakšala ulazak u svijet rada.
Istodobno se traže tvrtke i drugi poslodavci otvoreni za zapošljavanje uz podršku. Prema informacijama ACT Grupe, poslodavcima se kroz projekt nudi sufinanciranje plaće, uz mogućnost kombiniranja s mjerama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Stručna pratnja pritom je usmjerena na uspješno zapošljavanje i za zaposlenika i za poslodavca.
U povezivanje se mogu uključiti i udruge, savezi te stručnjaci koji rade s osobama s invaliditetom, prosljeđivanjem informacija zainteresiranim kandidatima i potencijalnim poslodavcima.
Kako se uključiti
Zainteresirane osobe s invaliditetom, poslodavci i organizacije mogu se javiti na podrska@act-grupa.hr. Tim ACT Grupe dostupan je za dodatna pitanja te pojašnjenja o načinu uključivanja i konkretnim oblicima podrške u zapošljavanju.
U organizaciji Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike 3. studenoga u Zagrebu održana je panel-rasprava s ciljem unapređenja statusa roditelja njegovatelja
Poslušaj članak
Na panelu su roditelji njegovatelji zatražili da se hitno riješi problem njihova prava na bolovanje i godišnji odmor te da se osigura adekvatna skrb djeci s teškoćama u razvoju i invaliditetom u slučaju bolesti i smrti roditelja.
Predsjednica udruge Malo čudo Marica Mikulić podsjetila je da je status roditelja njegovatelja u Hrvatskoj prepoznat prije 20 godina kao zakonsko pravo. Ocijenila je da su u 20 godina postignuti pomaci vezani uz povećanje naknada i proširenje usluga. Međutim, od 2011. roditelji njegovatelji imaju pravo na bolovanje, ali je ono u praksi do danas neostvarivo.
– Zadnji Zakon o socijalnoj skrbi donesen je 2022. godine, a u četiri godine mijenjan je pet puta, ali nijednom izmjenom Zakona nije riješeno krucijalno pitanje, a to je pravo na bolovanje – upozorila je Mikulić. Naglasila je kako roditelji njegovatelji ne trebaju rasprave o već objašnjenim problemima, nego im trebaju konkretne odluke i njihova provedba.
– Ponovno postavljam konkretno pitanje: kada i u kojem roku će biti provedene promjene koje se odnose na stvarne mogućnosti korištenja naših prava, prije svega prava na bolovanje? Ne tražimo još jedno obećanje, nego konkretan odgovor, datum i odgovornost, jer nakon svih ovih godina nije pitanje koliko smo mi roditelji progovorili, pitanje je koliko nas se čulo, a nije se djelovalo – poručila je Mikulić.
Predsjednica udruge „Poseban prijatelj“ i koordinatorica Građanske inicijative „Pomozimo djeci s invaliditetom“ Dženita Lazarević istaknula je kako roditeljima njegovateljima može značajno pomoći širenje mreže centara za pružanje usluga u zajednici.
– U ovim centrima zaposleni su njegovatelji koji bi u kući pružali pomoć u skrbi o djetetu dok je roditelj na bolovanju, a kada je roditelj na godišnjem odmoru, ako želi, može smjestiti dijete u ove centre – pojasnila je Lazarević.
Spomenula je da je projekt „Odmor od skrbi“ postigao odlične rezultate. Kroz projekt su roditelji dobili potrebnu psihosocijalnu podršku i pomoć njegovatelja u skrbi o djeci kako bi kvalitetno proveli svoje slobodno vrijeme. Lazarević je ukazala na nužnost donošenja Pravilnika o roditeljima njegovateljima jer je to jedini način da se riješe dugogodišnji krucijalni problemi.
Predsjednica udruge Vukovarski leptirići Viktorija Matin istaknula je da su roditelji njegovatelji iscrpljeni i socijalno izolirani te da je čak 70 posto njih samohrano. Upozorila je da nema dovoljno ustanova u koje bi se djeca smjestila, a u tim ustanovama nema ni dovoljno djelatnika.
– Kroz projekt „Odmor od skrbi“ u našoj udruzi djecu smo uključili u korištenje usluga, a ideja je da uredimo drugi dio zgrade, gdje bismo smjestili djecu kada se dogodi krizna situacija u obitelji – pojasnila je Matin.
Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić istaknuo je da je ovo prvi panel s roditeljima njegovateljima i da resorno ministarstvo želi zajedno s njima naći rješenja koja će biti konkretna, provediva i održiva u smislu poboljšanja skrbi o djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Najavio je da će se izmjene Zakona o socijalnoj skrbi prilagoditi korisnicima i biti rezultat dogovora s udrugama.
Troškovi prijevoza, terapija i privatnih usluga mogu otežati pristup podršci djeci s teškoćama u razvoju. Dostupnost prijevoza može utjecati čak i na izbor srednje škole
Poslušaj članak
Usluga za koju roditelj ne plaća račun nije nužno usluga koju dijete može koristiti bez dodatnih troškova. Putovanje do ustanove, plaćanje terapije ili traženje pomoći izvan javnog sustava mogu postati prepreka ostvarivanju prava na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.
Na te je probleme upozoreno na UNICEF-ovu webinaru održanom 29. listopada 2026., o kojem je izvijestio Pravobranitelj za osobe s invaliditetom. Predstavljeni su nalazi istraživanja koje obuhvaća Hrvatsku, Irsku, Portugal i Češku, a analizu je proveo stručni tim Budapest instituta za analize javnih politika.
Prema objavi Pravobranitelja, obitelji djece s teškoćama suočavaju se s troškovima prijevoza, terapija i pomagala te privatnih usluga kojima pribjegavaju zbog nedostupnosti javnih. Probleme produbljuju manjak stručnjaka, liste čekanja i nejednaka dostupnost podrške u različitim dijelovima zemlje. Posebno je istaknuto da prijevoz do srednjoškolskih ustanova može ograničiti izbor škole.
To otvara pitanje koliko je izbor obrazovanja stvarno slobodan ako obitelj najprije mora provjeriti može li svakodnevno organizirati dolazak. Interesi i sposobnosti djeteta trebali bi biti polazište pri odabiru programa, a dostupnost prijevoza dio podrške koja taj izbor omogućuje.
Rad na prepoznavanju tih prepreka započeo je prije listopadskog webinara. UNICEF je 14. rujna u Zagrebu okupio predstavnike institucija, stručnjake, pružatelje usluga i civilno društvo kako bi razmotrili početne nalaze analize i mogućnosti provedbe preporuka. Raspravljalo se o mjerama koje se mogu poduzeti brzo, ali i onima za koje su potrebna dodatna ulaganja, priprema i koordinacija.
Aktivnosti se provode u suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, u okviru potpore provedbi Europskog jamstva za djecu, uz financiranje Europske unije.
Važnost provedbe naglašena je i na radionici za predstavnike Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije, održanoj 14. i 15. listopada u Omišu. Prema UNICEF-u, sudionici su razmatrali povezivanje lokalnih planova s potrebama djece, kvalitetu podataka i suradnju različitih sustava. Zaključili su da vrijednost planova treba mjeriti konkretnim promjenama u životima djece.
Za procjenu uspješnosti zato je važno pratiti i iskustvo obitelji: može li dijete doći do stručnjaka, koliko čeka i što roditelj mora platiti da bi dobilo potrebnu podršku. Tek takav pogled pokazuje koliko su usluge dostupne u svakodnevnom životu.
Tko su Purger i Purgerica?
Kreativno crtanje, filmsko druženje i izrađivanje božićnih ukrasa
BOLJE DA SE NISI NI RODILA Predstava o predrasudama
Magnetima do sigurnijeg pokreta osoba s amputacijom
-
Zdravlje i ljepotaPrije 6 danaNamirnice u borbi protiv gripe
-
Osobe s invaliditetomPrije 3 danaACT Grupa poziva na zapošljavanje osoba s invaliditetom
-
Osobe s invaliditetomPrije 4 danaRoditelji njegovatelji traže pravo na bolovanje i godišnji odmor
-
in MREŽAPrije 5 danaOsobe s invaliditetom u svijetu podcasta
-
VijestiPrije 4 danaU Zagrebu akcija za rano otkrivanje šećerne bolesti
-
VijestiPrije 5 danaDjeca leptiri trebaju dostupnu terapiju
-
EU kutakPrije 5 danaOsobe s invaliditetom u Hrvatskoj među najizloženijima siromaštvu
-
Civilno društvoPrije 6 danaSvatko od nas sutra može postati OSI