Poveži se s nama

Iz Svijeta

POVIJESNA ODLUKA Sud presudio da se stres može smatrati invaliditetom

Objavljeno

/

Sudska se trakavica u ovom sporu nastavlja i ne nazire joj se kraj, no otvara jedno bolno pitanje. Ako kronični stres kao oblik invaliditeta prihvate i druga europska zakonodavstva, koliko će u tom slučaju ostati radno sposobnih ljudi bez invaliditeta?

Broj ljudi koji za života steknu invaliditet u dramatičnom je porastu. Procjena Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) da svaki šesti stanovnik našeg napaćenog planeta ima neki oblik tjelesnog ili mentalnog oštećenja više ne korespondira sa stvarnim stanjem. Kako sada stvari stoje, invaliditet će biti trajni suputnik i onima koji su naizgled posve zdravi.

Tako bi se naime mogla protumačiti povijesna odluka sudskog vijeća u Cardiffu koje je utvrdilo da se stres može smatrati invaliditetom bez službene dijagnoze mentalnog zdravlja izdane od liječnika.

Sudsku je raspravu pokrenuo slučaj Martyna Paula Phillipsa koji je pokrenuo postupak protiv lokalnog zdravstvenog odbora Sveučilišta Aneurin Bevan.

Sukladno tamošnjem Zakonu o jednakosti iz 2010. godine, Phillips je podnio tužbu zbog diskriminacije na osnovu invaliditeta, navodeći pritom i pritužbe na odbitke od plaća i regresa za godišnji odmor.

Kako bi sud utvrdio da je došlo do diskriminacije zbog invaliditeta, prvo mora razmotriti ispunjava li tužiteljevo oštećenje definiciju invaliditeta prema Zakonu o jednakosti: fizičko ili mentalno oštećenje koje ima znatan i dugoročan učinak na njegovu sposobnost funkcioniranja izvan dnevnih aktivnosti. Da bi se oštećenje smatralo dugoročnim, ono mora trajati – ili je vjerojatno da će trajati – najmanje dvanaest mjeseci.

Phillips je na sudu svjedočio da je doživio stres na poslu koji je za posljedicu imao dermatitis, za koji je tvrdio da se mogu smatrati invaliditetom. Njegova medicinska dokumentacija pokazala je nekoliko dijagnostičkih bilješki u kojima je proglašen nesposobnim za rad zbog stresa na poslu.

Tvrdio je da zbog toga ponekad nije mogao napustiti kuću i družiti se s članovima obitelji i prijateljima, te je naveo kako je to utjecalo na njegovu sposobnost koncentracije i uzrokovalo nesanicu.

Tribunal, specijaliziran za radne sporove, utvrdio je kako je sve to imalo značajne učinke na njegovu sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti, a trajalo je kroz dugo razdoblje. Pozivajući se na Zakon o jednakosti, sudsko je vijeće presudilo da zakon ne predviđa zahtjev za službenom dijagnozom mentalne bolesti kako bi se pouzdano utvrdilo da je Phillipsovo mentalno zdravlje imalo negativan učinak na njegov rad. Međutim, sud je utvrdio da se njegov dermatitis ne može smatrati invaliditetom. Phillips je rekao da je dermatitis nastao kao posljedica alergijske reakcije na rukavice od lateksa na poslu 2016., a nakon toga koristio je rukavice od vinila i nije trpio daljnje reakcije.

Međutim, kasnije mu je rečeno da više ne može na poslu koristiti rukavice od vinila i da mora isprobati druge vrste rukavica, no to je dovelo do razvoja drugih alergijskih reakcija.

Tribunal je utvrdio da je stanje donekle utjecalo na njegovu sposobnost obavljanja posla, ali to nije bilo značajno i moglo se riješiti korištenjem drugih vrsta rukavica. Sudac je odlučio da Phillips može pokrenuti tužbu zbog diskriminacije zbog invaliditeta u vezi sa stresom povezanim s poslom, ali nije donio pravorijek o tome je li do diskriminacije došlo.

Sudska se trakavica u ovom sporu nastavlja i ne nazire joj se kraj, no otvara jedno bolno pitanje. Ako kronični stres kao oblik invaliditeta prihvate i druga europska zakonodavstva, koliko će u tom slučaju ostati radno sposobnih ljudi bez invaliditeta?

in MREŽA

Papa Franjo posjetio djecu s invaliditetom u Diliju

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje unutrašnjost prostorije gdje se odvija vjerski obred ili ceremonija. U središtu je par koji stoji ispred svećenika, a oko njih su prisutni gosti. Neki od gostiju su u invalidskim kolicima, a među prisutnima su i osobe u redovničkim odorama. Na zidu iza svećenika visi slika religijskog motiva. Prostorija je prostrana i dobro osvijetljena, a događaj snima kamera.
Foto: Vatican News

Papa Franjo je tijekom svog pontifikata pokazao veliku brigu i suosjećanje prema osobama s invaliditetom, posebno djeci. Njegove posjete i susreti s djecom s invaliditetom često su dio njegovih putovanja, pri čemu nastoji naglasiti važnost inkluzije, poštovanja i dostojanstva svakog pojedinca, bez obzira na njihove fizičke ili mentalne sposobnosti

Drugog dana svog apostolskog pohoda Istočnom Timoru, papa Franjo se u utorak ujutro najprije susreo s djecom i redovnicama u školi Irmãs Alma u Diliju i zahvalio im na njihovom svjedočanstvu ljubavi.

Otprilike 50 djece srdačno je dočekalo Svetog Oca i kardinala Virgília do Carmo da Silva, SDB, nadbiskupa Dilija, s tradicionalnom pjesmom i plesom u njihovoj školi, koju vode posvećene sestre Udruge službi laika (ALMA) koje su započele svoje misionarsko djelovanje u Istočnom Timoru 2004. brinući se za siromašne, osobe s invaliditetom i napuštenu djecu.

– Ovdje se nalazi ljubav. Bez ljubavi se to ne može razumjeti. I tako razumijemo ljubav Isusa koji je dao svoj život za nas. Ne možemo razumjeti Isusovu ljubav ako ne počnemo prakticirati ljubav – rekao je Sveti Otac sestrama ALMA-e i djeci okupljenoj u školskoj dvorani St. Vincent de Paul.

Predstojnica zajednice ALMA sestra Getrudis Bidi rekla je da su djeca u školi ‘naše najdragocjenije blago’ i zahvalila papi Franji za njegova učenja i primjer u ljubavi prema siromašnima.

– Djeca kojoj služimo u Istočnom Timoru suočena su s brojnim ograničenjima. Gluha su, imaju intelektualne teškoće, Down sindrom, tjelesna oštećenja, slijepa su, imaju autizam, napuštena su, neuhranjena, bespomoćna  i u nepovoljnom položaju – podijelila je sa Svetim Ocem.

Prema podacima Svjetske banke, Istočni Timor ima nacionalni omjer broja siromašnih od 3,65 dolara dnevno, s približno 40 posto stanovništva koje živi ispod granice siromaštva.

O mnogoj djeci, posebno onoj s invaliditetom, njihove osiromašene obitelji ne mogu brinuti i bivaju napuštena ili predana katoličkim službama, kao što je ALMA, na brigu i obrazovanje.

Prije odlaska papa je školi Irmãs Alma poklonio kip Svete obitelji i ponovio svoju poruku da živimo svjedočanstvo ljubavi koja zna voljeti i biti voljena.

– Ovo je dar koji ostavljam ovoj kući – rekao je papa.

– Gledajte dobro: Sveti Josip brine za Djevicu, Djevica se brine za Isusa. Najvažniji je Onaj koji se najviše prepušta brizi: Isus. Prepušta se Mariji i Josipu da se o njemu brinu – kazao je papa.

Papa Franjo je tijekom svog pontifikata pokazao veliku brigu i suosjećanje prema osobama s invaliditetom, posebno djeci. Njegove posjete i susreti s djecom s invaliditetom često su dio njegovih putovanja, pri čemu nastoji naglasiti važnost inkluzije, poštovanja i dostojanstva svakog pojedinca, bez obzira na njihove fizičke ili mentalne sposobnosti.

Nastavi čitati

Atletika

PARIZ Na ovoj Paraolimpijadi nastupit će prva transrodna osoba

Objavljeno

/

Na fotografiji je transrodna osoba koja drži talijansku zastavu i nosi sportsku majicu bez rukava s znakom talijanske zastave na sebi. Na majici je u bijelom polju ispisano njezino ime, te je napisano i ime sponzora 'Allianz'.
Fotografija: Italianisimo

Talijanska sprinterica, koja se na promjenu spola odlučila 2019 godine, natječe se u kategoriji T12 – kategoriji za osobe s oštećenjem vida, na utrkama od 200 i 400 metara

Dok s nestrpljenjem isčekujemo početak Paraolimpijskih igara koje će se održati u Parizu od 28. kolovoza do 8. rujna, u medijski prostor došuljala se jedna pomalo senzacionalna vijest. Naime, među 4.400 parasportaša, trebala bi se natjecati i jedna transrodna parasportašica.

Riječ je o paraatletičarki Valentini Petrillo koja će na najvećoj sportskoj pozornici braniti boje Italije, prenosi BBC. Ako do toga dođe, Petrillo bi trebala biti prva transrodna parasportašica u povijesti koja će nastupiti na paraolimpijskim igrama.

Talijanska sprinterica, koja se na promjenu spola odlučila 2019 godine, natječe se u kategoriji T12 – kategoriji za osobe s oštećenjem vida, na utrkama od 200 i 400 metara.

Ona je u razgovoru za BBC izjavila kako bi njezino sudjelovanje na Paraolimpijadi bio važan simbol inkluzije.

Petrillo na Svjetskom paraatletskom prvenstvu održanom u Parizu prošle godine, osvojila dva brončana odličja.

Iako se transrodni sportaši pokušavaju ‘prodati pod normalno’,postoje oni kojima natjecanje transrodnih osoba u sportu jako smeta te nikako ne žele prihvatiti taj novitet.

Odvjetnica sportašica koje se protive natjecanju transrodnih osoba u ženskim utrkama, Mariuccia Quilleri koja je između ostalog i sama sportašica, kaže kako je nažalost uključenost odabrana umjesto pravednosti.

Iako se transrodni sportaši počinju probijati u olimpijski i paraolimpijski sport, čelni ljudi unutar krovnih organizacija nisu uskladili mišljenja o ovoj temi.

Predsjednik Međunarodnog paraolimpijskog odbora Andrew Parsons, u razgovoru za BBC sport kazao je da, iako bi   Petrillo bila dobrodošla u Pariz prema trenutnoj politici Svjetske paraatletike, on želi vidjeti sportski svijet ujedinjen oko transrodnih politika.

Takvo ćemo nešto očito još dugo čekati jer se stavovi oko svjetskog paraatletskog saveza i svjetskog atletskog saveza, oko ove teme u potpunosti razlikuju.

Svjetski atletski savez zabranio je transrodnim sportašicama da se natječu u ženskim kategorijama na međunarodnim natjecanjima, dok su u Svjetskom paraatletskom savezu stava da ako je osoba zakonski priznata kao žena, ona se ima pravo natjecati u kategoriji u kojoj se natječu osobe s istim tjelesnim oštećenjem kojega ima prijavljena sportašica.

Podsjetimo, na ovogodišnjim olimpijskim igrama dio sportske javnosti šokirao je nastup transrodne alžirske boksačice Imane Khelif koja je postala olimpijska pobjednica u kategoriji do 66 kg. Kako će se završiti priča Valentine Petrillo ostaje nam vidjeti.

Nastavi čitati

in MREŽA

KAKVA ŽENA Meksiko ima prvu odvjetnicu s Down sindromom

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje tri osobe. Središnja osoba nosi crnu togu i kapu, što ukazuje na to da se možda radi o svečanosti dodjele diploma ili nekom sličnom obrazovnom događaju. Osoba s lijeve strane nosi crnu haljinu, a osoba s desne strane nosi tamno plavi odijelo. Pozadina je nejasna, ali se može naslutiti da su u unutarnjem prostoru gdje ima više ljudi. Lica su zamagljena za privatnost.
Foto: Latin Times

Uspjesi Ane Victorije zapali su za oko međunarodnim organizacijama iz Španjolske, Perua i Čilea, koje su sve željne surađivati s njom na projektima podrške osobama s invaliditetom. Dobila je i ponudu za posao u inozemstvu

Ana Victoria Espino de Santiago, rođena 30. siječnja 1999., nedavno je ušla u povijest kao prva osoba s Downovim sindromom iz Meksika, ali i globalno, koja je diplomirala pravo na Universidad Autónoma de Zacatecas. Njezino putovanje, obilježeno brojnim preprekama, pokazuje njezinu nepokolebljivu odlučnost i neprocjenjivu podršku njezine obitelji. Unatoč društvenom skepticizmu, Espino de Santiago uspješno je upravljala obrazovnim sustavom koji nije bio prilagođen njezinim potrebama.

Put Ane Viktorije karakterizirali su samopouzdanje i ustrajnost. Završivši srednju školu putem online programa, otisnula se u pravnu sferu, vođena svojom strašću. Unatoč izazovima konvencionalnog obrazovnog sustava, predani profesor vidio je njezin potencijal i bio joj mentor tijekom studija. Nakon pet godina neumornog truda, Ana Victoria ostvarila je svoj san i postala odvjetnica.

Još kao studentica sudjelovala je u zakonodavnim forumima, dijeleći svoja iskustva i obogaćujući svoju pravnu oštroumnost. Ti su angažmani potaknuli njezinu težnju da zagovara one sa sličnim izazovima i potaknu njezinu ambiciju da postane kongresnica usmjerena na iskorjenjivanje diskriminacije. Njezino zagovaranje već je vidljivo kroz njezinu uključenost u zakonodavne napore.

Od 2014. Ana Victoria pokazuje svoje umjetničke talente na cijenjenim mjestima kao što je Kongres Unije u Mexico Cityju. Njezina kolekcija umjetnina, ‘Desde mi cielo’ (‘S mog neba’), bilježi njezino osebujno stajalište i kreativnost.

 Uspjesi Ane Victorije zapali su za oko međunarodnim organizacijama iz Španjolske, Perua i Čilea, koje su sve željne surađivati ​​s njom na projektima podrške osobama s invaliditetom. Dobila je i ponudu za posao u inozemstvu.

Priča Ane Victorije Espino de Santiago svjedočanstvo je rušenja prepreka i redefiniranja mogućnosti, nadahnjujući bezbrojne druge da slijede svoje snove.

Njeno postignuće je izvanredno jer predstavlja veliki iskorak u inkluziji i ravnopravnosti osoba s invaliditetom u društvu, posebno u području prava i pravosuđa.

Anita Blažinović

Nastavi čitati

U trendu