U bečkom kazalištu MuTh početkom svibnja po 21. put dodijeljena je SozialMarie, europska nagrada za društvene inovacije. Cilj SozialMarie nije samo profesionalno priznanje, već i isticanje značajnih projekata, proširenje mreže društvenih inovatora te poticanje rasprave o društvenim inovacijama.
SozialMarie je prva europska nagrada za društvene inovacije. Svake godine međunarodni evaluatori i stručni žiri odabiru 15 izvanrednih projekata koji nude kreativna rješenja za društvene izazove. Uz novčanu podršku, SozialMarie pruža i snažnu javnu platformu za promociju društveno inovativnih inicijativa u srednjoj i istočnoj Europi. Područje prijave uključuje Austriju, Češku, Hrvatsku , Mađarsku, Slovačku, i Sloveniju. Dodjeljuju se tri glavne nagrade u iznosima od 15.000 €, 10.000 € i 5.000 €, dok se preostalih dvanaest projekata nagrađuje iznosom od 2.000 €.
Ustanova URIHO na natjecanje se prijavila InDu projektom kojeg je razvijala u suradnji s Arhitektonskim fakultetom Studija dizajna u Zagrebu. Ovim projektom se donose inovativne ideje kojima se osnažuju predanost i hrabre vizije u području inkluzivnih proizvoda za osobe s invaliditetom.
– Na speed dating radionicama smo razmijenili iskustva i kontakte za daljnje potencijalne suradnje. Moji favoriti su bili Maritimo recycling iz Dubrovnika koji su osvojili treće mjesto i jako sam sretna zbog njih. Zahvaljujem organizatorima na suradnji i susretljivosti, rekla nam je jedna od autorica InDU projekta Irena Rački iz ustanove URIHO.
U jakoj konkurenciji od 411 prijava, čak 3 projekta iz Hrvatske su osvojila nagrade: Maritimo Recycling iz Dubrovnika (3. nagrada), Alternativna nastava u realizaciji Centra za mlade Ribnjak iz Zagreba (jedna od 12 jednakovrijednih nagrada), te projekt Sunce u Križevcima, Zelene energetske zadruge ZEZ (jedna od 12 jednakovrijednih nagrada).
Nagrađeni projekti u 2025. godini
Prvu nagradu odnio je Časoris iz Slovenije. Online novine koje stvaraju djeca za djecu – Časoris donosi aktualne vijesti u formatu prilagođenom djeci i jača medijsku pismenost. U doba lažnih vijesti projekt djecu uči kritičkom vrednovanju informacija i važnosti neovisnog novinarstva kroz zanimljive priče i interaktivne radionice. Inspirativna inicijativa koja djeci daje glas i priprema ih za digitalno doba.
Druga nagrada pripala je projektu My Voice, My Choice, također iz Slovenije. Ova europska građanska inicijativa zalaže se za reproduktivna prava. U EU 20 milijuna žena nema pristup sigurnim uslugama pobačaja. Kampanja, koja okuplja više od 300 organizacija i 2.500 volontera, traži jedinstvene pravne standarde na razini EU-a. Dosad je prikupljeno 1,2 milijuna potpisa – snažan korak prema obnovi prava žena na samoodređenje i pristup sigurnoj zdravstvenoj skrbi.
Treću nagradu odnio je projekt Maritimo Recycling iz Hrvatske. Projekt se bori protiv plastičnog zagađenja čineći reciklažu dostupnom kroz jeftine, samostalno razvijene naprave. Inicijativa omogućuje školama, zajednicama i pojedincima da pretvore plastični otpad u vrijedne proizvode, istovremeno podižući ekološku svijest. Djeca postaju zagovornici održivosti, a projekt stvara radna mjesta za osobe s invaliditetom. Od čišćenja plaža do kreativnog ponovnog korištenja, ova sveobuhvatna inicijativa generira utjecaj na više razina, koji se lako prenosi na druge zajednice, pretvarajući otpad u znanje.
Jednakovrijedne nagrade u iznosu od 2.000 € dodijeljene su projektima: Alternativna nastava koja se bori protiv rastuće ksenofobije u Hrvatskoj kroz dijalog. U zagrebačkim školama, migranti gostuju kao nastavnici, dijeleći znanje o svojim kulturama, osobne priče i kreativne prakse. Već tijekom jednog nastavnog sata, učenici stječu nove perspektive, osporavaju stereotipe i iz prve ruke doživljavaju kulturnu raznolikost. Ova snažna zamjena uloga – gdje se migranti cijene zbog svog znanja, a ne definiraju traumom – gradi empatiju, priznanje i postavlja temelje za kohezivnije društvo
Isto tako projekt ‘Sunce u Križevcima‘ stavlja čistu energiju izravno u ruke građana kao prva solarna elektrana u Hrvatskoj u vlasništvu zajednice. Ona transformira javne krovove u zajedničku imovinu i omogućuje kolektivno vlasništvo kroz kooperativni model. Čak i male prilagodbe pretvaraju pasivne potrošače u dionike. U kontekstu niskog institucionalnog povjerenja, ovaj projekt tretira energiju kao javno dobro, smanjuje energetsko siromaštvo, gradi lokalnu otpornost te pokazuje da je demokratizacija energetske tranzicije ostvariva i učinkovita.
Od ostalih europskih zemalja nagrade su primile Austrija, Mađarska, Slovačaka i Slovenija. Svi nominirani projekti i kontakti dostupni su na:https://sozialmarie.org/en/projects.
Pod geslom ‘Nekad zaštita, danas deportacija’ od 8. do 28. lipnja u Zagrebu, Sisku, Kutini, Čakovcu i Vojniću održavaju se 13. Tjedni IZBJEGLICAma
Poslušaj članak
Kroz radionice, konferencije, predavanja, tečajeve, okrugle stolove, koncerte i druženja promicat će se interkulturalnost te zajedništvo i prijateljstvo s ljudima koji su prisiljeni potražiti novi dom u Hrvatskoj.
Povodom otvaranja manifestacije Koordinacija za integraciju na konferenciji za novinare u Kući ljudskih prava ukazala je na važnost razgovora o zaštiti izbjeglica i nadolazećim promjenama.
Luka Kos iz Centra za mirovne studije istaknuo je da se ove godine obilježava 75 godina od donošenja Ženevske konvencije o statusu izbjeglica, a Europska unija započinje s primjenom novog Pakta o azilu i migracijama koji predviđa smještaj izbjeglica u zatvorene centre, nove deportacije i skraćene postupke traženja azila.
Poručio je da se ovogodišnjim Tjednima IZBJEGLICAma želi upozoriti javnost te sve one kojima su solidarnost i mir u temeljima postupanja da slijedi izazovno razdoblje u kojem se mora jasnije zagovarati i štititi ljudska prava izbjeglica i svih onih koji su drugačiji.
Ana Martinić iz Hrvatskog pravnog centra istaknula je da Europski pakt o migracijama i azilu treba urediti sustav koji godinama nije dobro funkcionirao i omogućiti državama bolje upravljanje migracijama, ali otvara i ozbiljna pitanja.
– Jedna od novina koje uvodi Pakt je pravna pretpostavka da osoba koja je fizički prisutna na teritoriju Unije pravno na njega nije ušla. Stoga će se za sve tražitelje koji dolaze iz zemalja koje imaju nisku stopu prepoznavanja potrebe za međunarodnom zaštitom provoditi obvezna granična procedura u uvjetima ograničene slobode kretanja, a obuhvaćat će i djecu – pojasnila je Martinić.
Poručila je da je pravo na azil individualno pravo koje se utvrđuje za svakog čovjeka posebno, kroz pošten i djelotvoran postupak te da se ono ne bi smjelo izgubiti u ubrzanim postupcima, pravnim pretpostavkama i gledanju osoba kao brojki.
O politikama Europske unije govorila je Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije.
Naglasila je da europske migracijske politike i dalje odražavaju kolonijalno stanje uma koje radi razliku između onih za koje se smatra da imaju prirodno pravo na slobodno kretanje i onih čije se kretanje promatra kao automatski i unaprijed sumnjivo, prijeteće ili nepoželjno.
Mulalić je zaključila da će nadolazeće politike dodatno učvrstiti postojeće nejednakosti.
Josipa Lulić iz Centra za kazalište potlačenih POKAZ ukazala je na prepreke s kojima se suočavaju strani radnici i migranti u Hrvatskoj.
– Mnogi ljudi koji žive i rade u Hrvatskoj ne mogu regulirati svoj status bez napuštanja zemlje, čak i kada su godinama dio naših zajednica. Našom kampanjom regularNO tražimo regularizaciju boravka onima koji ostvaruju uvjete bez da moraju napustiti zemlju. Ovi ljudi preko e-Građana imaju pravo saznati u kojem su statusu, što se događa s njihovim radnim dozvolama, dozvolama boravka i koji su razlozi odbijanja zahtjeva za azilom. To su sve informacije koje nemaju – pojasnila je Lulić.
Iz Splita smo se preselili ponajprije zbog pristupačnosti i ostali više nego ugodno iznenađeni koliko je život u Zaprešiću jednostavniji po tom pitanju, kaže mama Marijana
Poslušaj članak
Gotovo svaki dan u životu ove splitske obitelji s adresom u Zaprešiću svojevrsna je borba. Ali, kako sami kažu, nijedna bitka za njih nije dovoljno teška sve dok u obitelji vlada ljubav i razumijevanje.
Imaju različita prezimena. Valentina Banić kćer je Marijane Sovulj Banić, a ona životna partnerica Ante Aralice Cruza. I nije to neka zbrka ako se zna da je Valentinu i obitelj davno napustio njezin biološki otac, a Ante i nakon dugogodišnjeg zajedničkog života još uvijek nije našao za shodno – možda nema hrabrosti i snage? – pasti na koljena i zaprositi Marijanu. Ni prstena još nije kupio.
Obitelj se prije tri godine iz grada pod Marjanom preselila u Zaprešić ponajprije zbog Valentine. Danas 26-godišnja djevojka, Valentina ima dvostruki invaliditet – patuljsta je rasta i usto joj je dijagnosticirana ahondroplazija sa zatajenjem disanja. Na vratu ima kanilu koja joj omogućuje nesmetano disanje, no zbog toga teško, s naporom izgovara rečenice, što je šteta jer je riječ o djevojci živahna i znatiželjna uma.
– Iz Splita smo se preselili ponajprije zbog pristupačnosti i ostali više nego ugodno iznenađeni koliko je život u Zaprešiću jednostavniji po tom pitanju – priča mama Marijana.
Valentina se kreće u kolicima, a zgrada u Splitu nije imala lift, pa je teret nošenja po desecima stuba, svakodnevno i višekratno, bio veliki izazov za mamu Marijanu. Stradala joj je kralježnica, logično i neumitno, pa je uskoro čeka teška operacija nakon koje nošenje invalidskih kolica više neće biti moguće. Čovjek se zapita kako Marijana i sada, u takvom stanju, ima toliko volje i snage svako malo unositi i iznositi Valentinu u kolicima, bilo iz zgrade ili iz auta.
Stoga je obitelji hitno potreban automobil s rampom kako bi se Marijani barem donekle olakšali bolovi u leđima. A sami to ne mogu sebi priuštiti. Svakodnevica im je svedena na egzistencijalni minimum jer žive od Marijanine naknade za roditelja njegovatelja, uz povremene honorarne poslove te od Antine mirovine, i to civilne, premda je Ante hrvatski branitelj.
Svejedno se Valentina voli pohvaliti kako sada, u pristpačnom Zaprešiću, sama može izaći van i šetati dok kolica vuče njezina odana prijateljica, labradorica Cvita, po zanimanju terapijski pas. Međutim, Valentina bi mogla i samostalno hodati da joj je, kojim slučajem, HZZO odobrio ortozu za vertikalizaciju i hodanje. Ortoze su, uzgred, dizajnirane individualno, prema otisku i mjeri pacijenta kako bi omogućile stajanje, potaknule pravilan položaj tijela te rasteretile zglobove tijekom rehabilitacije. No Valentina ortozu ne može dobiti jer ima električna kolica što je, kako kaže mama Marijana, biroktatski apsurd zbog kojeg ispašta ne samo njezina kćer, nego cijela obitelj.
– Pet žalbi poslala sam na adresu HZZO-a, ali zasad bez ikakvog učinka, čini se kao da za nas nemaju sluha. Za ortozu, koja bi Valentini neopisivo olakšala život, trebali bi prikupiti 1.600 eura, o čemu ne možemo ni sanjati. A kako bi i mogli od jedne male mirovine i jedne naknade za roditelja njegovatelja, a u Zaprešiću živimo kao podstanari – pita se mama Marijana.
Stoga obitelj, ali i redakcija In Portala, poziva ljude dobre volje, ako su u mogućnosti pomoći Valentini da kupi automobil s rampom i ortozu za hod jer nakon toga u njezinu životu više ništa neće biti isto. Živjet će dostojansvteno, a upravo je takav život ova 26-godišnja Splićanka i zaslužila.
Studenti su kroz vlastita iskustva govorili o preprekama i podršci tijekom mobilnosti, dok su predstavnici institucija predstavili postojeće modele podrške studentima s invaliditetom
Poslušaj članak
Dvodnevni stručni skup ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’ održan je krajem svibnja na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu, okupivši stručnjake iz sustava visokog obrazovanja i studentske predstavnike koji su raspravljali o inkluziji, različitosti, mentalnom zdravlju te podršci studentima u akademskom okružju.
Skup je otvorio prorektor Sveučilišta u Zagrebu Boris Brkljačić, istaknuvši važnost razvoja dostupnijeg i uključivijeg visokog obrazovanja te naglasivši kako inkluzija podrazumijeva uklanjanje fizičkih, ali i društvenih prepreka poput predrasuda, stereotipa i osjećaja nepripadanja.
Tijekom prvoga dana sudionici su kroz predavanja i radionice raspravljali o intersekcionalnosti u visokom obrazovanju, održivim modelima podrške studentima, ulozi supervizije u radu nastavnika te načinima pružanja podrške studentima s disleksijom. Poseban naglasak stavljen je na potrebu stvaranja sigurnog i podržavajućeg akademskog okruženja u kojem studenti mogu ravnopravno sudjelovati u svim aspektima studiranja.
Drugi dan skupa, održan na Filozofskom fakultetu, bio je posvećen mentalnom zdravlju studenata, ulozi nastavnika u pružanju podrške te izazovima s kojima se suočavaju studenti s invaliditetom i kroničnim bolestima.
Sudionici su istaknuli važnost sustavne edukacije nastavnika, razvoja komunikacijskih kompetencija i stvaranja akademske kulture oslobođene stigme i predrasuda. Studenti su kroz vlastita iskustva govorili o preprekama i podršci tijekom mobilnosti, dok su predstavnici institucija predstavili postojeće modele podrške studentima s invaliditetom.
Na skupu je zaključeno kako su inkluzija i različitost temelj kvalitetnog visokog obrazovanja te da razvoj uključivog akademskog okruženja zahtijeva trajno unapređivanje sustava podrške, međuinstitucionalnu suradnju i aktivno uključivanje studentske perspektive u oblikovanje politika i praksi. Naglašeno je i da podrška studentima treba biti institucionalno utemeljena, dostupna i usmjerena na potrebe svakog pojedinca, uz osiguravanje odgovarajućih resursa i kontinuirane stručne podrške zaposlenicima.
U završnom dijelu skupa dodijeljeno je priznanje za najbolji poster studentima Franu Matiji Krasniću i Leonu Benkoviću s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za rad ‘SIADUS – System of Inclusive Assistance for Disabled University Students’.