Mir nije nešto što se stječe preko noći – to je navika koju razvijamo svakodnevnim izborima. Svaka situacija u kojoj odlučite ostati mirni jača vašu emocionalnu otpornost
Svatko od nas se s vremena na vrijeme nađe u situaciji kada nas netko iznervira, izbaci iz takta ili jednostavno ‘pritisne pogrešnu tipku’. Takvi trenuci izazivaju snažne emocije, no važno je znati da mir nije nešto što ovisi o drugima – to je unutarnji izbor koji možemo učiniti, iznova i iznova.
Prvi i najvažniji korak je – disanje. Duboko, polako i svjesno. Na taj način dajemo svom tijelu signal da nije u opasnosti i omogućujemo mozgu da se ‘ohladi’ prije nego što reagiramo.
Kad smo uzrujani, često kažemo ili napravimo nešto što kasnije požalimo. Dajte si nekoliko trenutaka (ili minuta) da se smirite prije nego što odgovorite. Ponekad je tišina najbolji odgovor.
Biti miran ne znači dozvoliti drugima da vas gaze. Možete jasno reći što vam smeta i postaviti granice – ali bez vikanja, vrijeđanja ili optuživanja. Rečenice poput: ‘Trenutno mi treba malo vremena da se smirim’ ili ‘Možemo li razgovarati kad budemo oboje mirniji?’ mogu puno pomoći.
Ponekad nas ne izbaci iz takta samo nečije ponašanje, nego ono što to ponašanje u nama pokreće – stari obrasci, nesigurnosti ili neizražene emocije. Prepoznavanje tih okidača prvi je korak prema zdravijem nošenju sa stresnim situacijama.
Ljudi često projiciraju vlastite frustracije, strahove ili nezadovoljstvo na druge. Ako vas netko vrijeđa, viče ili provocira, sjetite se – to govori više o njemu nego o vama. Ne morate prihvatiti tu emociju kao svoju.
Kada osjetite da gubite mir, pokušajte usmjeriti pažnju na nešto za što ste zahvalni u tom trenutku – to može biti vaše zdravlje, prisutnost voljene osobe ili jednostavno činjenica da možete birati kako ćete reagirati.
Mir nije nešto što se stječe preko noći – to je navika koju razvijamo svakodnevnim izborima. Svaka situacija u kojoj odlučite ostati mirni jača vašu emocionalnu otpornost.
Kada naučimo birati unutarnji mir bez obzira na vanjske okolnosti, tada postajemo istinski slobodni.
Istraživanje: gotovo trećina građana uzima lijekove za bolove na tjednoj razini
Svaki četvrti ispitanik drugog nacionalnog istraživanja lijek dozira prema vlastitoj procjeni, a 31 % je zbog financija ostalo bez terapije
Lijekovi su i dalje najčešći način nošenja s boli u Hrvatskoj, no način njihova korištenja otvara važna pitanja o sigurnosti, dostupnosti i ulozi stručne podrške. Pokazalo je to drugo nacionalno istraživanje o boli, nazvano Indeks boli u Hrvatskoj, koje je agencija Ipsos provela za Krka-Farmu u suradnji s Hrvatskim društvom za liječenje boli.
Lijekovi ostaju prvi izbor u nošenju s boli
Prema rezultatima istraživanja, nešto manje od trećine građana koristi lijekove protiv bolova na tjednoj razini, dok ih 4 % uzima svakodnevno. Najmanje jednom mjesečno to čini 73 % ispitanika. Najčešći način ublažavanja boli su bezreceptni (OTC) lijekovi, koje koristi 60 % ispitanika, dok se 28 % oslanja na lijekove na recept. Osim lijekova, 34 % ispitanika navodi promjenu životnih navika kao način nošenja s boli, dok se 26 % okreće alternativnim metodama poput masaže ili akupunkture.
Iako se većina građana barem povremeno konzultira sa zdravstvenim stručnjacima, istraživanje upozorava da više od četvrtine ispitanika (28 %) lijekove protiv bolova dozira prema vlastitoj procjeni, dok se 30 % vodi uputama s pakiranja, 22 % preporukama liječnika, a 19 % savjetima ljekarnika.
Financijska dimenzija problema dodatno opterećuje građane: 31 % ispitanika navodi da im je financijska situacija barem jednom onemogućila pristup potrebnim lijekovima ili tretmanima za bol. Većina ispitanika mjesečno na lijekove protiv bolova troši do 10 eura, dok se na tretmane za bol, ako ih uopće koriste, najčešće troši između 11 i 50 eura mjesečno.
Kada biraju lijek protiv bolova, građani se prije svega vode njegovim funkcionalnim svojstvima. Prema Indeksu boli u Hrvatskoj, 74 % ispitanika kao najvažniji faktor navodi učinkovitost lijeka, a 63 % brzinu djelovanja. Slijede trajanje djelovanja (42 %) i sigurnost primjene (37 %), dok su cijena (17 %) i preporuke prijatelja ili poznanika (4 %) među najmanje važnim kriterijima.
Liječnici i ljekarnici i dalje su dominantni izvori informiranja o lijekovima protiv bolova, osobito među starijim ispitanicima, dok se mlađi češće oslanjaju na preporuke prijatelja i obitelji. I kada je riječ o isprobavanju novih lijekova, najveći utjecaj na odluku imaju upravo zdravstveni stručnjaci, iako dio građana terapijske odluke donosi bez stručnog savjeta.
Istraživanje se bavilo i percepcijom razumijevanja boli u društvu. Tri četvrtine ispitanika smatra da liječnici u potpunosti ili djelomično razumiju njihovu bol, dok je percepcija društvene podrške osjetno niža: tek 61 % građana osjeća da društvo u potpunosti ili djelomično pokazuje razumijevanje za njihovu bol, dok svaki peti ispitanik o svojoj boli uopće ne govori.
Zanimljive su i rodne razlike: 41 % žena smatra da spol utječe na to kako drugi doživljavaju ili reagiraju na njihovu bol, dok isto smatra 28 % muškaraca, što dodatno potvrđuje da bol nije samo zdravstveno, već i društveno pitanje.
Stručnjak upozorava: pravilno liječenje boli ključno je za zdravlje
Istraživanje o liječenju boli komentirao je dr. sc. Dino Budrovac, specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja te predsjednik Hrvatskog društva za liječenje boli:
„O važnosti edukacije iz liječenja boli i farmakoterapije govori u prilog i podatak iz istraživanja da veliki postotak građana kupuje i koristi bezreceptne lijekove i pritom ih dozira prema vlastitoj procjeni ili prema informacijama dobivenima iz upute o lijeku. Ovo istraživanje je pokazalo da je samo trećina bolesnika sklona mijenjanju svojih životnih navika s ciljem smanjenja boli.“, istaknuo je dr. sc. Budrovac.
Upravo su podizanje svijesti o pravilnom liječenju boli i dostupnosti stručne podrške temelj Krkinog projekta Bez pauze, u okviru kojeg je provedeno ovo drugo nacionalno istraživanje o boli.
„Rezultati drugog Indeksa boli u Hrvatskoj jasno pokazuju da građani bol najčešće rješavaju brzo i pragmatično, ali pritom nerijetko bez dovoljno stručne podrške. Činjenica da se značajan dio ispitanika pri doziranju lijekova oslanja na vlastitu procjenu, kao i podatak da financije često predstavljaju prepreku liječenju, ukazuju na potrebu za dodatnom edukacijom i osvještavanjem važnosti pravilnog pristupa terapiji. Projektom Bez pauze želimo potaknuti građane da bol ne rješavaju stihijski, već informirano i odgovorno“ istaknula je dr. dent. med. Lovorka Tonsa Ljuba, voditeljica terapeutskog područja u Krka-Farmi. Više informacija o provedenom istraživanju pronađite ovdje.
Otkrijte jednostavne i kreativne načine ukrašavanja pisanica koji ne zahtijevaju puno vremena ni materijala. Uz ove zanimljive tehnike, svatko može izraditi jedinstvene pisanice
Poslušaj članak
Uskrs je posebno vrijeme u kojem se tradicionalno ukrašavaju pisanice. Osim klasičnog bojanja, postoje i neke neobične, ali vrlo jednostavne tehnike koje svatko može isprobati kod kuće.
Jedna zanimljiva metoda je bojanje pomoću riže. U plastičnu vrećicu stavi se malo riže i nekoliko kapi jestive boje. Zatim se u to ubaci kuhano jaje i lagano protrese. Riža ostavlja šarene, točkaste uzorke koji izgledaju jako efektno.
Druga ideja je korištenje gumica za kosu ili kućnih gumica. Prije bojanja, gumice se omotaju oko jaja. Kada se jaje oboji i gumice skinu, ostaju zanimljive bijele linije koje stvaraju uzorak.
Vrlo jednostavna tehnika je i crtanje voskom. Može se koristiti obična bijela svijeća. Na jaje se nacrtaju uzorci, a zatim se jaje uroni u boju. Dijelovi prekriveni voskom ostaju bijeli i stvaraju lijep kontrast.
Zanimljiv efekt može se postići i pomoću listića biljaka, poput peršina ili djeteline. List se prisloni uz jaje, zatim se sve omota u komad najlonske čarape i uroni u boju. Kada se skine, ostaje prirodni otisak lista.
Na kraju, tu je i tehnika s pjenom za brijanje. Na tanjur se stavi pjena, doda se nekoliko kapi boje i lagano promiješa. Jaje se uvalja u pjenu i ostavi nekoliko minuta. Nakon brisanja, dobije se mekani, mramorni uzorak.
Još jedna zanimljiva tehnika je korištenje luka. Ljuske crvenog ili žutog luka stave se u vodu s jajima i kuhaju zajedno. Jaja poprime prirodnu, toplu smeđu boju, a uz dodatak listića mogu se dobiti i lijepi uzorci.
Može se koristiti i flomaster ili marker. Nakon bojanja, na suho jaje mogu se crtati točkice, linije ili razni motivi. Ova tehnika je posebno zabavna za djecu.
Zanimljiv efekt daje i korištenje spužvice. Spužvica se umoči u boju i lagano tapka po jajetu. Tako nastaju šareni, razigrani uzorci.
Postoji i tehnika s octom i sodom bikarbonom. Na jaje se stavi malo sode, a zatim se kapne obojeni ocat. Reakcija stvara mjehuriće i neobične, šarene tragove.
Ove tehnike su jednostavne, zabavne i ne traže puno materijala, a rezultat su jedinstvene i kreativne pisanice koje će uljepšati uskrsni stol.
Ovakav način života omogućuje bijeg od rutine i priliku da se svakodnevica oblikuje prema vlastitim željama i potrebama, a ne prema ustaljenim pravilima
Poslušaj članak
Vanlife je način života koji sve više ljudi bira kao alternativu klasičnom stanovanju i svakodnevnoj rutini. Umjesto stalne adrese, dom postaje kombi ili kamper, a svijet postaje dvorište.
Ovakav stil života donosi osjećaj slobode, mogućnost putovanja i stalnog otkrivanja novih mjesta, ali i jednostavniji, minimalistički pristup životu u kojem se naglasak stavlja na ono što je zaista važno.
Ljudi koji žive vanlife često ističu fleksibilnost kao najveću prednost. Svaki dan može izgledati drugačije – jutarnja kava uz more, rad na laptopu u planinama ili večer uz vatru u šumi. Ovakav način života omogućuje bijeg od rutine i priliku da se svakodnevica oblikuje prema vlastitim željama i potrebama, a ne prema ustaljenim pravilima.
Velik dio vanlife kulture temelji se na minimalizmu. Prostor u vozilu je ograničen, pa ljudi uče živjeti s manje stvari, ali s više iskustava. Upravo ta jednostavnost često donosi osjećaj rasterećenja i veće povezanosti s prirodom i samim sobom. Mnogi ističu kako su tek u takvom načinu života osvijestili koliko im malo zapravo treba za kvalitetan život.
Ipak, vanlife nije bez izazova. Potrebno je dobro organizirati prostor, osigurati pristup vodi i struji te planirati svakodnevne potrebe poput hrane i higijene. Također, vremenski uvjeti, kvarovi na vozilu ili nedostatak privatnosti mogu biti zahtjevni. Dugoročno putovanje često zahtijeva i stabilan izvor prihoda, zbog čega mnogi rade na daljinu ili kombiniraju različite poslove.
Unatoč svemu, za mnoge je vanlife više od načina putovanja – to je životna filozofija. Riječ je o svjesnom izboru da se živi sporije, slobodnije i bliže prirodi. Umjesto naglaska na materijalnom, fokus je na doživljajima, ljudima i trenucima koji se pamte. Upravo zato vanlife za mnoge predstavlja put prema jednostavnijem, ali ispunjenijem životu.