Simptomi ADHD-a kod odraslih mogu uključivati nepažnju, impulzivnost i nisku toleranciju na frustraciju, a ponekad i nemir, zaboravnost i sanjarenje

Kada dijete dobije dijagnozu poremećaja pažnje s hiperaktivnošću, poznatog kao ADHD, mnogi roditelji počinju gledati na vlastite emocije i ponašanje drugim očima, a neki se pitaju imaju li možda i oni ADHD koji još nije prepoznat.

– Za mnoge odrasle osobe, dijagnoza ADHD-a postavljena djetetu prvi je poticaj da se i sami testiraju – kaže dr. Matthias Rudolph, specijalist psihosomatske medicine i psihoterapije.

I to s dobrim razlogom, jer ADHD je genetski uvjetovan, neurobiološki metabolički poremećaj u kojem je mozak preosjetljiv na senzornu stimulaciju. Postoji neravnoteža neurotransmitera dopamina i noradrenalina.

Simptomi ADHD-a kod odraslih mogu uključivati nepažnju, impulzivnost i nisku toleranciju na frustraciju, a ponekad i nemir, zaboravnost i sanjarenje.

Neki oboljeli od ADHD-a obično se ponašaju na temelju svog ‘osjećaja’, imaju česte promjene raspoloženja i skloni su naglo prekinuti vezu ili dati otkaz na poslu. Drugi se bacaju na sport, osobito ekstremne sportove.

Zlouporaba alkohola ili droga nisu neuobičajeni.

– Neki oboljeli od ADHD-a uzimaju lijekove kako bi sami izliječili svoje stanje – rekla je neurologinja dr. Carolin Zimmermann.

Daljnji simptom je ‘gubljenje niti’, kako to kaže Rudolph. Mnogi oboljeli od ADHD-a imaju problema sa sustavnim planiranjem dana i često zagube predmete poput ključeva, mobitela i kreditnih kartica.

S druge strane, mnogi se mogu intenzivno usredotočiti na stvari koje smatraju uzbudljivima. Oni su savršeni krizni menadžeri i najbolji su kad se drugi pogube i ne znaju što da učinei. “Zbog toga su mnogi od njih aktivni u umjetnosti ili show businessu, rade u IT-u ili start-up poduzećima”, kaže Zimmermann.

Manje je vjerojatno da će ženama biti dijagnosticiran ADHD nego muškarcima, tvrdi Rudolph, uglavnom zbog prevladavajućih rodnih stereotipa/očekivanja: dječaci su bučni i nemirni, djevojke tihe i sanjive.

– Ali ako bolje pogledate, to nije uvijek točno – kaže on.

Najveća razlika između spolova kada je riječ o ADHD-u, kaže on, jest ta što su muškarci skloni prezentirati svoje simptome izvana i vidjeti svoje loše ponašanje kao krivnju drugih, dok su žene sklone samookrivljavanju pa se kod njih javlja depresija ili tjeskoba.

Osamdeset posto odraslih osoba s ADHD-om ima još neko stanje, a 60 posto ima dva ili više, kaže Rudolph. Među njima su depresija, anksioznost i ovisnosti.

Kad se odraslima dijagnosticira ADHD, kreće liječenje koje se sastoji od nekoliko elemenata. Lijekovi su važni, često nadopunjeni kognitivno bihevioralnom terapijom čiji je cilj pomoći u boljem strukturiranju života. Ostali elementi mogu uključivati radnu terapiju, sport i grupe za samopomoć.

Jedan od učinaka pretilosti u djetinjstvu je taj što uzrokuje slabu, ali kroničnu upalu, a ta upala povećava rizik od razvoja nekoliko bolesti kao što je multipla skleroza

Čini se da je rizik od dijagnoze multiple skleroze (MS) dvostruko veći među debelom djecom u usporedbi s onom koja to nisu, objavljeno je u švedskoj studiji.

Akademici s Karolinska instituta u Stockholmu analizirali su podatke iz švedskog Registra liječenja pretilosti u djece. Baza podataka, poznata kao Boris, jedan je od najvećih svjetskih registara za liječenje pretilosti u dječjoj dobi.

Istraživački tim pregledao je podatke o djeci u dobi od dvije do 19 godina koja su upisana u registar između 1995. i 2020. te usporedio njihove podatke s djecom u općoj populaciji.

Njihova studija uključila je podatke o više od 21.600 djece s pretilošću, koja su započela s liječenjem od pretilosti u prosječnoj dobi od 11 godina, te više od 100.000 djece bez pretilosti.

Djeca uključena u studiju, koja bi trebala biti predstavljena na Europskom kongresu o pretilosti u svibnju u Veneciji, praćena su u prosjeku šest godina.

Prosječna dob dijagnoze MS-a bila je oko 23. godine.

– Jedan od učinaka pretilosti u djetinjstvu je taj što uzrokuje slabu, ali kroničnu upalu, a ta upala povećava rizik od razvoja nekoliko bolesti kao što je multipla skleroza – rekli su autori studije, profesorica Emilia Hagman i profesor Claude Marcus.

Tijekom razdoblja praćenja, multipla skleroza dijagnosticirana je kod 28 gojaznih osoba, što čini 0,13 posto skupine te kod 58 osoba bez pretilosti, što čini 0,06 posto skupine.

Uzroci autizma do danas nisu u potpunosti razjašnjeni

Upotreba antidepresiva za vrijeme trudnoće ne povećava rizik od razvojnih poremećaja među djecom, poput autizma, pokazala je analiza podataka nakon praćenja više od 25 milijuna trudnoća, koja je, čini se u suprotnosti s tvrdnjama aktualnog američkog ministra zdravstva Roberta F. Kennedyja mlađeg.

Kennedy je, ne podastrijevši nikakve dokaze rekao da određeni antidepresivi predstavljaju spomenuti rizik za fetus, a i cjepiva je povezao s autizmom, što je teorija koju je znanost opovrgla.

Pogrešno uvjerenje o tomu da cjepiva uzrokuju autizam proizašlo je iz široko diskreditiranog istraživanja objavljenog 1998. koje je ukazivalo na povezanost cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR) i razvoja autizma.

No studija se temeljila na vrlo malom uzorku (12 djece), nije imala odgovarajuće znanstvene kontrole te je sadržavala krivotvorene podatke. Časopis Lancet ju je povukao, a glavni autor je izgubio liječničku licencu.

Uzroci autizma do danas nisu u potpunosti razjašnjeni, prenosi Reuters.

Znanstvenici nagađaju da se neurološke karakteristike autizma mogu razviti još u majčinoj utrobi, kada se u mozgu fetusa stvaraju sinapse (veze među živcima). Zna se da se u prvome tromjesečju trudnoće izgrađuju živčane veze koje djetetu omogućuju kretanje u maternici. U drugome se stvara više živčanih veza i moždanog tkiva, a u trećem tromjesečju moždana kora počinje preuzimati ulogu moždanog debla, pripremajući bebu za buduće učenje. 

– Naša studija pruža uvjerljive dokaze o tomu da antidepresivi koji su u širokoj upotrebi ne povećavaju rizik od neuroloških razvojnih poremećaja poput autizma i poremećaja pažnje s hiperaktivnošću kod djece – rekao je voditelj studije dr. Wing-Chung Chang sa Sveučilišta u Hong Kongu.

Istraživači su analizirali podatke prikupljene iz 37 ranije provedenih studija koje su obuhvatile gotovo 650.000 trudnoća tijekom kojih su trudnice uzimale antidepresive i gotovo 25 milijuna trudnoća kod kojih trudnice nisu bile izložene antidepresivima.

Ustanovljeno je da kod djece majki koje su uzimale antidepresive tijekom trudnoće postoji nešto veća vjerojatnost da će im biti dijagnosticiran autizam ili ADHD, no povezanost se pokazala znatno slabijom i statistički beznačajnom nakon što je u obzir uzeto mentalno zdravlje majki, obiteljska anamneza, genetika i ostale varijable koje su mogle utjecati na povećan rizik od neuroloških razvojnih poremećaja, izvijestili su znanstvenici u stručnome časopisu The Lancet Psychiatry.

Istraživači su istaknuli da je veći rizik za razvoj autizma i ADHD-a uočen u djece čiji su očevi koristili antidepresive dok su majke bile trudne, kao i kod one čije su ih majke koristile prije, ali ne za vrijeme trudnoće, što dodatno ukazuje na to da uzimanje antidepresiva u trudnoći ne objašnjava povećan rizik od razvoja spomenutih bolesti, piše Reuters.

– Očigledno je da lijekovi koje su uzimali očevi nisu mogli doći do djeteta u maternici, zbog čega je ovakav obrazac vrlo teško objasniti bilo čime osim zajedničkim obiteljskim, genetskim osobinama – rekao je dr. James Walker, profesor emeritus opstetricije i ginekologije na Sveučilištu u Leedsu, koji nije bio uključen u studiju.

Kennedy je kao uzrok nepovoljnih ishoda trudnoće najviše kritizirao antidepresive koji spadaju u klasu široko korištenih lijekova koji se daju trudnicama i poznati su kao selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina ili SSRI, no pokazalo se, kako prenosi Reuters da oni ne povećavaju rizik od neuroloških razvojnih poremećaja poput autizma i poremećaja pažnje s hiperaktivnošću kod djece.

Na kraju treba istaknuti još jedan važan zdravstveni problem. U Velikoj Britaniji poremećaji mentalnog zdravlja vodeći su uzrok smrtnosti majke u godini nakon poroda, rekla je dr. Anita Banerjee, opstetričarka na King’s Collegeu u Londonu koja nije sudjelovala u studiji, potvrdivši tako da nedovoljno liječena majčina mentalna bolest nosi ozbiljan rizik – za majku.