Mutacija koju je donor imao u svojim genima uklonila je receptor kroz koji HIV ulazi u organizam, te je stoga virus ostao neaktivan

Iako danas postoje lijekovi koji mogu kontolirati širenje, odnosno replikaciju HIV virusa u organizmu, on se ponovo aktivira čim pacjent prestane uzimati lijekove, međutim istraživači su došli do zapanjujućeg otkrića, transplantacija matičnih stanica može dovesti do remisije virusa u organizmu, prenosi ScienceAlert.

Naime, šezdesettrogodišnji Norvežanin, koji je poznat kao ‘pacjent iz Osla’ jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji je doživio remisiju HIV-a.

Pacijent je bio podvrgnut transplantaciji matičnih stanica jer je bolovao od rijetke vrste raka krvi, a ono što je iznenadilo liječnike bila je spoznaja da njegov brat, koji mu je bio donor, ima rijetku genetsku mutaciju koja je otporna na HIV.

Znanstvenici sa Sveučilišne bolnice u Oslu pratili su učinak zahvata na virusu. Oni su nadzirali proces u kojem krvne stanice preuzimaju funkciju krvnih i imusnih stanica u organizmu primatelja.

Virus HIVA potpuno je nestao.

Dvije godine nakon transplantacije pacijent je prestao uzimati lijekove protiv širenja HIVA, a pet godina nakon zahvata utvrđeno je da je HIV DNA potpuno nestala iz tijela pacijenta. 

Slučaj pacijenta iz Osla doprinosi vrijednim dokazima postojećoj bazi znanja o slučajevima izlječenja HIV-a – pišu znanstvenici u svom radu.

Naime, mutacija CCR5Δ32/Δ32 koju je donor imao u svojim genima uklonila je CCR5 receptor na bijelim krvnim stanicama kroz koju HIV ulazi u organizam, pa iako su u organizmu ostali neki fragmenti virusa, on se više nije mogao replicirati, odnosno postati aktivan.

Isto tako, razina HIV protutijela se se u organizmu pacijenta, odnosno primatelja matičnih stanica, smanjila, dok su T-stanice koje su dio imunološkog sustava, prestale reagirati na prijetnju HIV-a na organizam.

Iako se ova metoda pokazala uspješnom kod pacijenta iz Osla, transplantacija matičnih stanica koštane srži nije trajno rješenje za liječenje HIV pozitivnih osoba. To je zato jer su ove operacije rizične jer se radi o ponovnom pokretanju imunološkog sustava, a to pacijente ostavlja ranjivima. Operacije ove vrste rade se tek ako ne postoji druga opcija za spašavanje života. Isto tako, podatci nisu baš blagonakloni. Čak 10% do 20% ljudi umre u roku od godine dana.

 Pacijent iz Osla doživio je tešku reakciju na transplantat, poznatu kao bolest presatka protiv primatelja, međutim njegovo se tijelo uspjelo izboriti.

Znanstvenici smatraju da je upravo ta reakcija imunološkog sustava, zajedno s lijekovima korištenim za njezino suzbijanje, djelomično odgovorna za gotovo potpuno uništenje HIV-a iz organizma pacijenta.

Daljnjim istraživanjima pokušat će se potvrditi ta povezanost u liječenju od spomenutog virusa. Sljedeći korak koji istraživački tim kani napraviti, je analiza podataka svih slučajeva izlječenja, kako bi pokušali shvatiti način na koji se pacijenti mogu trajno izliječiti od virusa HIV-a.

U budućnosti će ključni korak biti usporedba postojećih slučajeva izlječenja HIV-a kako bi se identificirala najučinkovitija kombinacija biomarkera – ističu istraživači u svom radu.

Tko zna, možda za koju godinu dođemo do trajnog rješenja za problem zvan HIV.

Izostanak međusobne povezanosti (lijeka i bolesti) znanstvenici su mogli potvrditi i nakon što su uzeli u obzir pojedinačne čimbenike rizika, uključujući dozu lijeka i tromjesečje trudnoće u kojemu je lijek korišten

Uzimanje paracetamola za vrijeme trudnoće ne može se povezati s s razvojem autizma među djecom, pokazali su rezultati nacionalne studije provedene u Danskoj.

Praćenjem više od milijun i pol djece rođene između 1997. i 2022., među kojima ih je 31.098 bilo izloženo paracetamolu u maternici, autizam je kasnije dijagnosticiran kod 1,8 posto djece izložene lijeku i kod tri posto djece koja nisu bila izložena tome lijeku, objavili su danski istraživači u stručnome časopisu JAMA Pediatrics.

Izostanak međusobne povezanosti (lijeka i bolesti) znanstvenici su mogli potvrditi i nakon što su uzeli u obzir pojedinačne čimbenike rizika, uključujući dozu lijeka i tromjesečje trudnoće u kojemu je lijek korišten, stoji u danskom izvještaju.

Ni švedska studija iz 2024. nije otkrila povezanost između autizma i upotrebe paracetamola (acetaminofena) za vrijeme trudnoće.

Pregled 46 ranije provedenih studija tijekom prošle godine, koje su proveli američki znanstvenici, ukazao je na potencijalnu povezanost prenatalne izloženosti paracetamolu i neuroloških razvojnih poremećaja poput autizma i poremećaja hiperaktivnosti s deficitom pažnje kod djece, ali su stručnjaci kazali kako se studijama nije dokazalo da je ta stanja prouzročio upravo paracetamol.

Savjetovali su trudnicama da nastave koristiti paracetamol po potrebi, u najnižoj mogućoj dozi i u najkraćem mogućem razdoblju.

U rujnu je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) objavila da pokreće postupak promjene oznake na paracetamolu kako bi se upozorilo na to da njegova upotreba među trudnicama može biti povezana s povećanim rizikom od razvoja autizma i ADHD-a. Naime, u vrijeme objave FDA američki predsjednik Donald Trump rekao je da ni trudnice ni dojenčad ne bi smjeli uzimati taj lijek zbog njegove povezanosti s autizmom.

Nakon toga su nacionalne i međunarodne medicinske i liječničke grupe osudile predsjednikove izjave, tvrdeći da se ne temelje na dokazima.

Mjesec dana nakon što je FDA izvijestila da će preporučiti ograničenu upotrebu Tylenola (američkog lijeka koji je po sastavu paracetamol) u trudnoći, aktualni američki ministar zdravstva Robert F. Kennedy Jr. rekao je da dokazi ne upućuju na to da Tylenol definitivno uzrokuje autizam, ali da ga i dalje treba koristiti s oprezom.

FDA je odbio komentirati status planirane promjene oznake.

Riječ je o najbrže rastućoj neurološkoj bolesti u svijetu – procjenjuje se da s Parkinsonovom bolešću živi više od 10 milijuna ljudi

Svjetski dan Parkinsonove bolesti obilježen je u subotu na Cvjetnom trgu s ciljem podizanja svijesti o izazovima s kojima se suočava oko 17.500 oboljelih hrvatskih građana, te naglaskom na poboljšanje kvalitete njihova života i sustava skrbi.

Obilježavanje se, šesnaestu godinu zaredom, održalo u organizaciji udruge Parkinson i mi u središtu Zagreba, od 11 do 13 sati, a građanima su podijeljeni informativni materijali i crveni tulipani kao simbol borbe protiv ove bolesti.

Riječ je o najbrže rastućoj neurološkoj bolesti u svijetu – procjenjuje se da s Parkinsonovom bolešću živi više od 10 milijuna ljudi, a u posljednjih 25 godina njihov se broj udvostručio.

Bolest uzrokuje progresivnu degeneraciju mozga te utječe na pokretljivost, ravnotežu i koordinaciju. S obzirom na porast broja oboljelih, stručnjaci ističu kako je ključno osigurati pravodobnu dijagnozu i sustavnu podršku oboljelima.

Uz pokroviteljstvo Ministarstva zdravstva i Grada Zagreba, na Cvjetnom trgu psiholozi će pružati podršku oboljelima kroz ‘mentalni kutak’, dok će fizioterapeuti voditi plesne i individualne vježbe s ciljem poticanja fizičke aktivnosti, uz poruku ‘Ostanite fizički i mentalno aktivni unatoč Parkinsonu’.

Ovogodišnja europska kampanja nosi poruku ‘Premostimo jaz u skrbi’, upozorava na nedostatke u sustavu podrške i naglašava potrebu za sustavnim rješenjima.

Među prioritetima se ističu pravodobno pružanje jasnih i dostupnih informacija odmah nakon postavljanja dijagnoze, osiguranje pristupa posebno educiranom zdravstvenom osoblju, poput medicinskih sestara specijaliziranih za Parkinsonovu bolest te prilagodba zdravstvenog sustava potrebama oboljelih kako bolest napreduje.

Parkinsonova bolest prvi je put opisana 1817. godine u radu britanskog liječnika Jamesa Parkinsona ‘Esej o drhtajućoj paralizi’, a njegov rođendan, 11. travnja, obilježava se kao Svjetski dan Parkinsonove bolesti.

Ta progresivna neurološka bolest nastaje zbog smanjenog lučenja dopamina u dijelu mozga odgovornom za kontrolu pokreta. Najčešće se javlja u starijoj dobi i nešto češće pogađa muškarce, no može se razviti i kod mlađih osoba.

Točan uzrok nije poznat, no povećan rizik uočen je kod osoba s obiteljskom anamnezom, kao i kod izloženosti zagađenom zraku, pesticidima i određenim kemikalijama.

Simptomi uključuju tremor (drhtanje), ukočenost mišića i smanjenu mimiku. Uz to, oboljeli mogu imati poteškoće s govorom i pisanjem, kao i depresiju i anksioznost. Česti su i poremećaji spavanja, koji dodatno pogoršavaju neurološko stanje.

Iako ne postoji specifičan lijek, terapija koja uključuje lijekove poput levodope i karbidope, uz fizioterapiju i rehabilitaciju, može pomoći u poboljšanju kvalitete života i svakodnevnog funkcioniranja.

Oboljeli su često suočeni i sa stigmatizacijom te diskriminacijom, osobito na radnom mjestu, zbog čega stručnjaci ističu važnost edukacije javnosti i osiguranja ravnopravnog pristupa zdravstvenim i socijalnim uslugama.