in MREŽA
INTERVJU, MAIDA ARSLANAGIĆ Uloženi trud se na kraju isplati
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju prenosimo intervju s magistrom logopedije Maidom Arslanagić, nekadašnjom rukometnom reprezentativkom Hrvatske, koja je svoj sportski duh i predanost prenijela i u logopedski kabinet
Studiji logopedije u Zagrebu završila je dok se još aktivno bavila sportom. Kao profesionalna sportašica formu je održavala trenirajući svaki dan, sada kao logopedinja formu održava stručnim usavršavanjima, jer smatra da bez stalnog praćenja najnovijih izazova struke ne bi mogla kvalitetno obavljati svoj posao.
Ove srijede, 23. listopada 2024. godine je u Makarskoj održano predavanje pod nazivom ‘Treba li moje dijete logopeda?’. Glavni cilj predavanja bio je upoznati roditelje s ulogom logopeda i koliko je važno na vrijeme prepoznati da dijete treba upravo stručnjaka iz područja logopedije. Za najavu predavanja podijelila je nekoliko uvodnih misli o izazovima logopedske struke, a komentirala je i aktualni prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti.
Maida, za početak, cilj predavanja je upoznati roditelje s vašom strukom. Koliko je zapravo važno podizati svijest o logopedskoj struci?
– Svjedoci smo sve većeg broja govorno-jezičnih poremećaja kod djece, djeca kasnije progovaraju, imaju poteškoće s hranjenjem, žvakanjem, a samo u ovoj školskoj godini za čak 4000 djece u Hrvatskoj je odgođen upis u prvi razred. Brojka koja je definitivno upalila sve alarme u Hrvatskoj.
Nažalost, povećanjem broja djece koja trebaju određenu stručnu pomoć, rastu i liste čekanja. Roditelji, što zbog neznanja, što iz nužde, prepuštaju dijete prvom terapeutu koji je slobodan, iako to možda i nije najbolja opcija za njega. Moramo roditelje informirati bolje o tome kome se obratiti kada prepoznaju određeni problem kod djeteta, odnosno upoznati ih s ulogama različitih stručnjaka.
Živimo u vremenu kada nam je mnoštvo informacija dostupno na internetu, no time nije nužno i ispravno, a roditelji često posežu za rješenjima online. To svakako nije dobro i ne želimo da glavni promotor naše struke bude Google. Na nama stručnjacima je da se kontinuirano educiramo kako bismo osigurali što kvalitetnije usluge onima kojima je potrebno te mi moramo biti najbolji i najglasniji promotori svoje struke.
Nažalost, zbog velike potrebe, događa se da kvaliteta usluge pati jer nema dovoljno stručnjaka. Upravo nam je zato i bitan ovaj prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti o kojem se priča posljednje vrijeme u javnosti.
Logopedija obuhvaća široki spektar poremećaja. Što biste istaknuli iz tog šireg konteksta?
– Logopedska struka se bavi vrlo širokim rasponom poremećaja poput poremećaja govora, glasa, komunikacije, jezika, čitanja i pisanja, sluha i slušanja te hranjenja i gutanja. Radimo s djecom i odraslima s različitim teškoćama, a problemi s kojima se susrećemo uključuju teškoće poput disleksije, izgovora glasova, afazija, komunikacijskih poteškoća, poremećaji iz spektra autizma pa sve do rehabilitacije glasa.
Spomenuli ste aktualni prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti, koji je izazvao brojne reakcije u javnosti. Što je prema vama ključni problem?
– Razgovarala sam s mnogim kolegicama o tome, svi zakon podržavamo i smatramo da je nužan. Sa zakonom bismo imali napokon i svoju logopedsku komoru. To je tema koja se provlači još od mojih studentskih dana i zaista se nadam da će uskoro ugledati svjetlo dana. Sretni smo što smo konačno dočekali ovaj prijedlog zakona o kojem se već dugo priča.
Prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti dolazi u vrijeme kada sve više djece treba logopedsku pomoć. Logopedski timovi često su preopterećeni, a na usluge se čeka i mjesecima. Zakon je nužan kako bi se jasno regulirale kompetencije i osigurao visok standard usluga. Povećava se i broj Sveučilišta na kojem se može studirati logopedija i Zagreb više nije jedini. Time ćemo u budućnosti imati porast broja educiranih logopeda.
Donošenjem zakona zaštitili bismo struku, ali i korisnike, osiguravajući da terapiju pružaju stručni i kvalificirani logopedi koji su prikladno obrazovani.
Kako zakon može poboljšati rad logopeda i brigu o korisnicima?
– S obzirom na kompleksnost govorno-jezičnih poremećaja, regulacija struke kroz zakon pomaže postaviti jasne smjernice i osigurati stručnu podršku u svakom segmentu. Time se izbjegava situacija da netko tko nije dovoljno kvalificiran pruža usluge logopeda, što je neprihvatljivo kada se radi o korisnicima naših usluga, djeci i odraslima. Bez adekvatne stručne pomoći, uz krivi pristup, samo se može napraviti još veća šteta koju je kasnije nama puno teže ispravljati. Struka se mora očuvati kako bi mogla odgovoriti na rastuće potrebe, a to će biti moguće samo ako se uspostave strogi standardi.
Kako odgovarate na kritike da je zakon previše isključiv prema drugim srodnim strukama?
– Važno je razumjeti da svaki stručnjak ima svoje specifično područje djelovanja. Kao što sam prethodno spomenula logopedi se educiraju za rehabilitaciju govora, glasa, komunikacije, jezika, čitanja i pisanja, sluha i slušanja te hranjenja i gutanja. Poštujem interdisciplinarnost i ulogu drugih struka, ali istovremeno smatram da svatko treba raditi unutar okvira svojih kompetencija.
Možda da probam pojasniti na primjeru; s diplomom osposobljavanja za trenera fitnessa u trajanju od 360 sati, ja ne mogu znati više od jednog magistra kineziologije koji je studirao 5 godina. Zakon bi trebao osigurati red u sustavu kako bi svaki korisnik dobio najbolju moguću podršku, a za to je potrebna jasna regulacija. Osim zakona treba educirati i roditelje/korisnike o ulogama različitih stručnjaka te širiti svijest o važnosti kvalitetne i adekvatne terapije. Uvođenjem zakona i komore osigurat će se da naši krajnji korisnici – djeca i odrasli – dobiju najbolju moguću skrb. U konačnici, sve što radimo, radimo za dobrobit naših korisnika.
Za kraj, što biste poručili djeci i mladima koji se bore s nekim izazovima odrastanja ili predrasudama zbog određenih teškoća, kao i njihovim roditeljima?
– Kroz sport sam naučila što je ustrajnost, i iako me sportska karijera vodila svuda po svijetu, kad je došlo vrijeme za fakultet onda je učenje bilo u fokusu bez obzira gdje se našla. Svoju titulu danas ističem kao dokaz da se predanim radom mogu svladati i najizazovnije prepreke. Upravo taj spoj sportskog inata i akademske odgovornosti pokušavam prenijeti na djecu s kojom radim, te im pokazati da se sav uloženi trud na kraju isplati. Bilo da se radi o malom koraku naprijed, poput izgovaranja glasa koji do jučer nisu mogli izgovoriti, želim da imaju podršku i alate za ostvarivanje svojih želja imaštanja.
Svi smo se u životu susreli s naizgled nepremostivim preprekama, a u svojoj okolini i s nekim oblicima govornih poteškoća, stoga vjerujem da je uvijek korisno i zanimljivo saznati više o ulozi logopeda, važnosti pravovremene intervencije te kako osigurati najbolju skrb za svoje dijete.
Izvor: 4Kids
Za operaciju je potrebno 16.993,50 eura, za desetodnevnu rehabilitaciju 1.400 eura, dok je za dodatnu medicinsku skrb, fizikalnu terapiju i pomoć kod kuće predviđeno 6.606,50 eura. Ukupni cilj kampanje „Pomozimo Barbari da zanjiše umjetnim kukom“ iznosi 25 tisuća eura
Poslušaj članak
Barbara Vardić već se nekoliko godina suočava s kroničnim i intenzivnim bolovima te sve većim ograničenjem pokretljivosti kuka. Živi s cerebralnom paralizom i korisnica je invalidskih kolica, a zbog ozbiljnog zdravstvenog stanja potrebna joj je operacija ugradnje umjetnog kuka u Sloveniji.
Posljednjih mjeseci bolovi su postali toliko izraženi da Barbara više ne može svakodnevno funkcionirati kao prije. Velik dio vremena provodi ležeći, nastojeći ublažiti bolove, što joj onemogućuje rad i sudjelovanje u aktivnostima koje su joj važne.
Kroz svoj obrt Learn & Joy bavi se edukacijom i motivacijom osoba s invaliditetom i njihovih bližnjih. Povratak poslu, samostalnosti i svakodnevnim aktivnostima za nju zato znači mnogo više od nastavka profesionalnog rada. To je prilika da ponovno živi aktivnije i nastavi raditi ono što voli.
Put do rješenja nije bio jednostavan. Nakon što ju je njezin ortoped uputio u drugu kliniku, Barbara je četiri mjeseca čekala pregled, no termin je otkazan na sam dan pregleda. Zbog neizdrživih bolova odlučila je potražiti pomoć u privatnoj klinici, gdje je rendgenskom snimkom utvrđeno da je kuk potpuno iščašen. Zbog složenosti zdravstvenog stanja upućena je na pregled u Sloveniju, gdje joj je predložena operacija ugradnje umjetnog kuka.
Operacija je važan korak prema smanjenju bolova i poboljšanju kvalitete života. Nakon zahvata slijedi desetodnevna rehabilitacija u sklopu boravka u bolnici, a po povratku kući bit će potrebni dodatna fizikalna terapija, medicinska skrb i pomoć u svakodnevnom funkcioniranju.
Za operaciju je potrebno 16.993,50 eura, za desetodnevnu rehabilitaciju 1.400 eura, dok je za dodatnu medicinsku skrb, fizikalnu terapiju i pomoć kod kuće predviđeno 6.606,50 eura. Ukupni cilj kampanje iznosi 25 tisuća eura.
Iznos predviđen za dodatnu skrb namijenjen je mogućim troškovima nakon otpusta iz bolnice, uključujući fizikalnu terapiju i rehabilitaciju kod kuće, medicinsku skrb, pomoć u svakodnevnim aktivnostima te druge zdravstvene usluge i potrepštine. Budući da se stvarni tijek oporavka i potrebne usluge ne mogu unaprijed u potpunosti predvidjeti, proračun je okviran. Ako prikupljena sredstva budu veća od stvarno potrebnih za operaciju i oporavak, višak će biti iskorišten isključivo za troškove povezane s rehabilitacijom, dodatnom skrbi i prilagodbom svakodnevnog života nakon operacije.
Glazba je važan dio Barbarina života i prati je u lijepim, ali i teškim trenucima. Želi da bude dio i njezina oporavka. Rehabilitacija za nju neće značiti samo vježbe i ponovno usvajanje pokreta, već i priliku da kroz glazbu, pokret i vlastiti ritam ponovno pronađe radost u svakodnevici.
Upravo je zato kampanja dobila naziv „Pomozimo Barbari da zanjiše umjetnim kukom”. Iza tog naziva krije se želja za životom s manje boli, većom samostalnošću i više mogućnosti za svakodnevne aktivnosti.
Za Barbaru ova operacija predstavlja priliku za novi početak. Svaka donacija, bez obzira na iznos, približava je potrebnom zahvatu i oporavku. Ako ste u mogućnosti, podržite kampanju i pomozite joj prikupiti potrebnih 25.000 eura.
Svoje donacije možete uplatiti ovdje, a ako niste u mogućnosti donirati, puno će značiti i ako podijelite kampanju sa svojim prijateljima, obitelji i poznanicima.
Pomozimo Barbari do operacije, oporavka i života s manje boli, više samostalnosti i novom prilikom za radost.
Savezi osoba s invaliditetom održali su 9. studenoga u Zagrebu treći regionalni sastanak s predstavnicima gradova i županija te poslodavcima
Poslušaj članak
Neformalni sastanak organizirala je Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH u suradnji s 13 nacionalnih saveza s ciljem poboljšanja položaja osoba s invaliditetom i jačanja međusobne suradnje saveza s jedinicama lokalne i regionalne samouprave i poslodavcima. Sastanku su se odazvali predstavnici sedam županija i 11 gradova.
U prigodnom govoru predsjednica SOIH-a Marica Mirić rekla je kako savezi ne ukazuju samo na probleme osoba s invaliditetom nego donose i prijedloge rješenja. Naglasila je kako je savezima bitna suradnja s gradovima i općinama jer se život osoba s invaliditetom odvija u lokalnoj zajednici te je sastanak prigoda da se čuje što se na lokalnoj razini radi za ove osobe.
Tijekom sastanka savezi su predstavili svoj rad, dosadašnju suradnju s jedinicama lokalne i regionalne samouprave te iznijeli viziju buduće suradnje, a gradovi i županije također su predstavili suradnju sa savezima.
U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom rekao je da Grad Zagreb dobro surađuje s udrugama osoba s invaliditetom u kreiranju javnih politika te rješavanju prometnih problema. Naglasio je da je Grad Zagreb donio novu Strategiju za izjednačavanje mogućnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom za razdoblje od 2027. do 2030., koja je usmjerena na unaprjeđenje kvalitete života, razvoj usluga podrške te stvaranje pristupačnijeg i uključivijeg Zagreba.
Jasna Grgurić Malović iz Grada Rijeke istaknula je dobru suradnju s udrugama osoba s invaliditetom. Grad Rijeka intenzivno radi na uklanjanju fizičkih i arhitektonskih barijera kako bi se poboljšala pristupačnost i mobilnost osoba s invaliditetom. Važan projekt u ostvarenju ovog cilja je „Otklonimo barijere“, u sklopu kojeg osobe s invaliditetom i stručne službe gradske vlasti obilaze lokacije u užem središtu grada.
Andreja Bobek iz Grada Varaždina istaknula je kako Gradska uprava u udrugama osoba s invaliditetom vidi važnog partnera. Ove godine pokrenuta je platforma za učenje znakovnog jezika Znakovni.hr u suradnji Grada Varaždina, Udruge gluhoslijepih Varaždinske županije i jednog roditelja.
Zamjenica župana Krapinsko-zagorske županije Jasna Petek istaknula je da su udruge osoba s invaliditetom u ovoj županiji zagovarateljice prava, pružateljice socijalnih usluga te poslodavci. Dodala je da su ove udruge Županiji važan partner u donošenju mnogih odluka, a osobito doprinose osiguravanju pomoćnika u nastavi djeci s teškoćama u razvoju.
Na sastanku je istaknuto da su veliki problemi udruga nedostatak kontinuiranog financiranja usluga i nedostatak stručnog kadra, a s nedostatkom tog kadra suočavaju se i pojedine županije. Izražena je želja da se ojača suradnja jedinica lokalne i regionalne samouprave s udrugama osoba s invaliditetom.
U ime poslodavca obratila se Mirela Vrbanac iz Zračne luke Zagreb, koja je istaknula da tvrtka zapošljava i osobe s invaliditetom te je za djecu s teškoćama u razvoju otvorila senzornu sobu. S obzirom na značajan broj putnika s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću, prostor Zračne luke prilagođen je tim osobama.
Iza udruge su desetljeća borbe za prava, ravnopravnost i bolje životne mogućnosti njezinih članova, a njezina misija nastavlja se i danas
Poslušaj članak
Udruga slijepih Međimurske županije obilježila je velikih 75 godina djelovanja. Svečanost tim povodom održana je 21. listopada u Katoličkom domu u Čakovcu, gdje su se okupili uzvanici i članovi kako bi obilježili ovu vrijednu obljetnicu.
Ovo je samo mali dio priče o dugogodišnjem radu udruge, njezinoj važnosti za članove i svemu što je tijekom desetljeća učinila za bolji i kvalitetniji život slijepih i slabovidnih osoba u Međimurju.
Priča o udruzi počinje 27. srpnja 1951. godine, kada je osnovan tadašnji Savez slijepih, općinska organizacija Čakovec. Osnovali su ga entuzijasti koje je povezivala želja za pozitivnim promjenama u društvu i borba za prava slijepih osoba.
Među osnivačima bili su Anđela Brlek, Valent Brlek, Leopold Vilić, Dragica Vilić, Konrad Herjavec, Josip Strelec, Franjo Bogdan, Marija Nikolić, Stjepan Vlah, Zorica Sklepić i Josip Jagec.
U prvim desetljećima djelovanja, tijekom 1950-ih i 1960-ih godina, udruga se ponajviše bavila zapošljavanjem i stambenim zbrinjavanjem odraslih slijepih osoba. Nakon školovanja u Zagrebu, mnogi su se vraćali u Međimurje i zapošljavali kao telefonisti ili tvornički radnici.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina članovima se počela pružati i jednokratna financijska pomoć, osobito onima najugroženijima. Udruga tada nije imala vlastite prostorije pa su se sastanci i druženja održavali u nekadašnjoj zgradi općine, na mjestu današnje zgrade Međimurske županije.
Važan iskorak u samostalnosti slijepih osoba dogodio se nakon što je 1982. godine u Centru „Vinko Bek” u Zagrebu otvoren odjel za kasnije oslijepljele osobe, gdje su se provodile rehabilitacija i prekvalifikacija. Jedna članica međimurske udruge ondje je završila obuku samostalnog kretanja uz pomoć dugog bijelog štapa. Po povratku u Međimurje počela je primjenjivati stečene vještine, postavši primjer i poticaj drugim slijepim osobama.
Devedesete godine donijele su novo razdoblje u životu slijepih osoba. Sve se više radilo na njihovoj ravnopravnosti i uključivanju u društvo. Posebno važan pomak ostvaren je u obrazovanju. Slijepa djeca počela su se uključivati u redovne škole uz prilagodbu nastavnih metoda.
Međimurske predškolske ustanove bile su među prvima u Hrvatskoj koje su primjenjivale model integracije slijepe djece, pridonoseći kvalitetnijem obrazovanju i stvaranju jednakih mogućnosti.
Danas su slijepe osobe aktivno uključene u rad udruge i njezina upravljačka tijela, ali i u senzibilizaciju javnosti o svojim svakodnevnim potrebama i izazovima. Svojim primjerom pokazuju da sljepoća ne znači odustajanje od rada, aktivnog života i sudjelovanja u zajednici.
Posebna pozornost posljednjih godina usmjerena je na obrazovanje i zapošljavanje mladih. Udruga nastoji svakom članu pristupiti individualno, pružiti mu potrebnu podršku te stvoriti što bolje uvjete za uključivanje u radni proces.
Među važnijim projektima ističe se „Razvoj društvenog poduzetništva za slijepe osobe”, sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda i Državnog proračuna Republike Hrvatske. U sklopu projekta otvoren je salon za masažu Lumbago, u kojem je zaposlen certificirani medicinski maser, visoko slabovidna osoba. Prije zaposlenja bio je nezaposlen, a rad u salonu pružio mu je priliku za profesionalnu i društvenu integraciju.
I nakon 75 godina djelovanja udruga nastavlja svoju misiju. Među aktualnim ciljevima ističu se zagovaranje sustavnog financiranja udruga kroz rad u upravljačkim tijelima Hrvatskog saveza slijepih te zapošljavanje stručnjaka, poput socijalnog radnika ili radnog terapeuta, koji bi članovima pružali dodatnu podršku.
Iza 75 godina rada stoje brojne životne priče, trud, borba za prava i ostvareni uspjesi. Od prvih osnivača koji su 1951. godine postavili temelje udruge do današnjih članova koji nastavljaju graditi društvo jednakih mogućnosti, njezina je misija ostala ista – pružati podršku, poticati samostalnost i osiguravati dostojanstven i ispunjen život slijepim i slabovidnim osobama.
Tko su Purger i Purgerica?
Pomozimo Barbari Vardić da ode na operaciju kuka
Tajni agenti 010 u novoj misiji: spašavaju vlastiti libido
SLAVONSKI BROD MoveNow kamp okupio velik broj djece
-
Life&StylePrije 1 danTople jakne i kaputi zbog kojih ćete voljeti zimu
-
in MREŽAPrije 2 dana„Zdravlje bez barijera“ za osobe oštećenog sluha
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaACT Grupa poziva na zapošljavanje osoba s invaliditetom
-
KulturaPrije 5 danaBOLJE DA SE NISI NI RODILA Predstava o predrasudama
-
Civilno društvoPrije 1 danUdruge osoba s invaliditetom su partneri gradovima i županijama
-
Moderna vremenaPrije 5 danaMagnetima do sigurnijeg pokreta osoba s amputacijom
-
Obaranje rukePrije 5 danaHrvatska odlična na SP u (para)obaranju ruke
-
VremeplovPrije 6 danaNasilju nije mjesto u školi i svako dijete ima pravo na sigurnost