Poveži se s nama

Medicina

OPAKA DIJAGNOZA Nezdrava opsjednutost zdravom hranom

Objavljeno

/

Foto: Pixels

Ortoreksiju se još naziva i ‘dijetnim perfekcionizmom’ jer kod osoba koje od nje pate izbor hrane postane toliko restriktivan – i kalorijski, i u vrstama namirnica

Ortoreksija je dijagnoza u nastajanju koju karakterizira nezdrava opsjednutost zdravom hranom. Iako znatno narušava kvalitetu života pojedinca i u praksi se susreće sve više – zbog nedovoljnih istraživanja još nije službeno klasificirana kao poremećaj u prehrani.

Riječ je o relativno novom i nedovoljno istraženom pojmu koji je termin i koncept dobio krajem ‘90-ih zahvaljujući američkom liječniku Stevenu Bratmanu.

Ortoreksiju se još naziva i ‘dijetnim perfekcionizmom’ jer kod osoba koje od nje pate izbor hrane postane toliko restriktivan – i kalorijski, i u vrstama namirnica – da ugrožava zdravlje, što je ironičan obrat za osobu koja je potpuno posvećena zdravom hranjenju, kazala je Hini voditeljica Centra za poremećaje hranjenja “BEA” Jelena Balabanić Mavrović.

Dijagnoza ortoreksije u nastajanju je i službeno još nije klasificirana kao psihički poremećaj, tj. poremećaj hranjenja. 

Zato nije uvrštena u dijagnostičke priručnike te ne postoje jasni i općeprihvaćeni dijagnostički kriteriji i smjernice za liječenje, istaknula je Nikolina Vujčić Stipčević, specijalistica psihijatrije iz Dnevne bolnice za poremećaje prehrane Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, čiji program Grad Zagreb sufinancira iznosom od 15.900 eura godišnje.

Zbog toga je ortoreksiju teško mjeriti, tj. teško je reći što ona točno jest, koji su uzroci i koju populaciju najčešće pogađa, pojasnila je Hini doktorandica psihologije Divna Blažev koja piše disertaciju o biopsihosocijalnom modelu ortoreksije.

Na svojoj je koži o ortoreksiji naučila 26-godišnja fitnes trenerica kod koje se taj poremećaj javio kada je krenula ozbiljnije trenirati i proučavati prehranu. Tada je dnevno unosila 800-1000 kalorija.

– Ležala bih u krevetu i razmišljala što ću sve jesti idući dan. Mislila sam da cijelo vrijeme razmišljam o hrani jer me vesele kuhanje i prehrana, a u biti nisam kužila da je to zato što sam gladna – rekla je Hini.

Karakteristike ortoreksije

Osobe s ortoreksijom opsjednute su zdravom hranom i mentalno su preokupirane njezinim podrijetlom i načinima pripreme. Jedu samo ”zdravu, ispravnu, biološki čistu, dobru” hranu, a izbjegavaju “”nezdravu, pogrešnu, lošu i prljavu”. 

U povećanom su riziku osobe koje znaju puno o hrani i imaju osjećaj nesigurnosti, studenti nutricionizma, sportaši – pogotovo bodibilderi i fitnes industrija – te osobe sklone psiho-somatici, tj. koje pate od fizičkih simptoma bez ustanovljenog medicinskog uzroka, navela je terapeutkinja Balaban Mavrović.

Trenerica, koja nije željela biti imenovana, smatra da joj se problem javio upravo zbog uključenosti u svijet fitnesa.

– Kalorije moraju biti nisko i moraš jesti zdravo da bi izgledao bolje – kazala je.

Najčešće se izbjegavaju: umjetna bojila, pojačivači okusa, konzervansi, pesticidi, genetski modificirana hrana, masti, šećer, sol, meso, mlijeko, mliječni proizvodi i druge “nezdrave” namirnice.

Također, osobe si nameću vrlo rigidna pravila i restrikcije čije kršenje izaziva anksioznost, sram, samoosuđivanje, krivnju, tjeskobu i depresivnost.

Sve to dovodi do negativnih posljedica za mentalno i fizičko zdravlje te ozbiljno narušava svakodnevno funkcioniranje. 

Osoba se boji da izvan vlastitog doma neće moći ‘ispravno’ jesti i izbjegava hranu koju su pripremili drugi. Udaljuje se od prijatelja i članova obitelji koji ne dijele slične poglede na hranu, što dovodi do socijalne izolacije i osamljivanja.

Moguće su nagle promjene raspoloženja i razvijanje depresije, ali i napadi panike ako se ne može konzumirati ispravna hrana, ističe Balabanić Mavrović.

– Bila sam svjesna da nitko ne shvaća u kojoj ogromnoj mjeri to mene zapravo opterećuje. Stvarno sam znala plakati zbog hrane – i nikome to nisam mogla objasniti – kazala je trenerica.

Kako se generalno troši pretjerana količina vremena i resursa na prehranu, otežano je i fokusiranje na akademske i poslovne zadatke, upozorava doktorandica Blažev. 

Uz to može doći do opasnih tjelesnih stanja poput deficita esencijalnih nutrijenata, malnutricije i gladovanja – što dovodi do gubitka kilograma i pothranjenosti, naglašava Vujčić Stipčević, pa zbog toga osobe s ortoreksijom mogu razviti slične tjelesne smetnje kao i one oboljele od anoreksije.

Remećenje menstrualnog ciklusa na nekoliko mjeseci bio je najstrašniji dio poremećaja fitnes trenerici, s čim do tada nikada nije imala problema.

Kao društvenim bićima važno nam je biti prihvaćenima u društvu pa prema tome mijenjamo i svoja ponašanja. To utječe i na način prehrane, kazala je Blažev.

Današnji veliki pritisak po pitanju prehrane dolazi od obitelji, vršnjaka i medija, a stvar se dodatno intenzivirala pojavom društvenih mreža.

Prema teoriji ortoreksičnog društva, pojašnjava, zapadnjačko društvo na određeni je način utjecalo na nastanak ortoreksije zbog pretjerane refleksivnosti kod odabira hrane. 

– Zdravlje se danas izjednačava s atraktivnošću. Ljude koji se zdravo hrane smatra se privlačnijima i pripisuju im se pozitivne osobine – primjećuje psihologinja.

Napominje da se na društvenim mrežama mogu objavljivati netočne, neistinite i nepotpune informacije te se na nerealan način prikazuje život, uključujući i način hranjenja, što je problematično pogotovo za mlade koji su najranjivija skupina za poremećaje hranjenja.

– Pratiš nekoga tko navodno zna više od tebe, i učiš od njega, a ne znaš da učiš pogrešno i ne znaš s čime se on nosi… ne znaš je li ta osoba zdrava sa svojom prehranom – što najčešće ispadne da nije – kazala je trenerica.

Također je pokazano da društvene mreže negativno utječu na raspoloženje, samopoštovanje i zadovoljstvo tijelom. To dovodi i do rizika od razvijanja poremećaja prehrane, dodaje Blažev.

Granicu između zdrave i nezdrave brige o prehrani teško je odrediti pogotovo danas kada se u javnom prostoru ljude potiče na selekcioniranje i podjelu hrane na dobru i lošu, ističe terapeutkinja Balabanić Mavrović.

Najčešći poremećaj hranjenja

Pouzdana procjena učestalosti ortoreksije prilično je otežana, naglašava specijalistica psihijatrije Vujčić Stipčević.

Ona varira ovisno o različitim državama, populacijama, kulturnim normama i zdravstvenim sistemima, pri čemu je najmanja zabilježena u Italiji s oko 6,9 posto, a najviša u grupi brazilskih studentica nutricionizma, i to do 88,7 posto.

– Budući da učestalost anoreksije i bulimije u općoj populaciji ne prelazi 2 posto, možemo zaključiti kako je ortoreksija svakako najučestaliji poremećaj hranjenja – kazala je Vujčić Stipčević.

Dvije godine bile su potrebne da bi trenerica fitnesa naučila neopterećeno jesti. U tome joj je pomogao razgovor s psihologom prije kojega se vrtjela u krug. Zato terapiju preporučuje svima.

Međutim, njezina opterećenost prehranom nije nestala samo tako.

– Naučiš živjeti s tim, ali ne nestane u potpunosti, i dalje je negdje u pozadini – ali držim to na minimumu – rekla je.

Potražiti stručnu pomoć

Ortoreksiju se liječi multidisciplinarnim pristupom s naglaskom na psihoterapiju, ali uz suradnju psihijatra i nutricionista specijaliziranog za rad s poremećajima hranjenja.

Nutricionist pomaže osobi napustiti stroga prehrambena pravila i crno-bijelo razmišljanje o hrani te raskrinkati mitove u prehrani, što vodi početku fleksibilnijeg jedenja i uvođenju raznolike hrane u prehranu.

– To može biti jako stresno i zato je potrebno raditi male korake” kazala je Hini nutricionistica Kristina Beljan koja kao konačni cilj ističe zdraviji odnos prema hrani.

Uvidjevši koliko razni režimi u prehrani mogu utjecati na psihičko stanje osobe, okrenula se nedijetnom pristupu prehrani čiji je fokus na uravnoteženoj prehrani i promjeni obrazaca hranjenja, a ne na gubitku kilograma.

Njime se tijelu dopušta da samo dođe do svoje zdrave tjelesne mase praćenjem signala gladi i sitosti – ali se osobu ne osuđuje ako je jela kada nije bila gladna, napominje Beljan.

Piše: Barbara Sokić

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Medicina

Otpornost na antibiotike mogla bi uzrokovati smrt 39 milijuna ljudi do 2050.

Objavljeno

/

Bijela boca s tabletama je položena na plavu površinu, a raznobojne tablete i kapsule su se prosule iz boce. Razne veličine i boje pilula raspršene su po stolu.
Foto: Pixabay

Više od 39 milijuna ljudi širom svijeta moglo bi umrijeti od infekcija bakterijama otpornim na antibiotike u sljedećih 25 godina, pokazala je studija objavljena u časopisu The Lancet, koja naglašava da je još uvije moguće izbjeći taj crni scenarij

Već identificirana kao veliki zdravstveni problem, procjenjuje se da će se otpornost na antibiotike još povećati.

Od 1990. do 2021. više od milijun ljudi u svijetu umrlo je izravno zbog posljedica otpornosti na antibiotike, naglasili su autori.

Oni su analizirali 22 patogena, 84 kombinacije između patogena i liječenja, te 11 infektivnih sindroma kod ljudi svih dobi iz 204 zemlje i teritorija, koristeći podatke više od 520 milijuna ljudi.

Kroz ta tri desetljeća, smrtnost djece mlađe od 5 godina koja bi bila izravna posljedica otpornosti na antibiotike pala je za 50 posto, što je posljedica poboljšanja prevencije i kontrole infekcija u njihovoj dobi.

No paralelno, smrtnost kod odraslih u dobi od 70 godina ili starijih podigla se za 80 posto u tom razdoblju, zajedno s rapidnim starenjem stanovništva i većom osjetljivošću te populacije na infekcije.

Što se tiče patogena, smrtnost je najviše porasla nakon infekcija zlatnim stafilokokom otpornim na meticilin (MRSA).

Kada se gledaju gram negativne bakterije, najviše je došlo do otpornosti na karbapeneme, antibiotike širokog spektra.

Sljedećih desetljeća smrti zbog otpornosti na antibiotike samo će rasti, kaže studija.

Broj direktnih žrtava mogao bi doseći 1,91 milijun godišnje u svijetu do 2050., što je skok od više od 67 posto u usporedbi s 2021., pokazuju modeli koje su izradili autori studije.

Do polovice ovog stoljeća otpornost na antibiotike igrat će ulogu u 8,22 slučaja smrti svake godine, što je porast od 74,5 posto u odnosu na 2021.

Ukupno, između 2025. i 2050. otpornost na antibiotike izravno će biti uzrok smrti više od 39 milijuna ljudi u svijetu i bit će povezana s još 169 milijuna smrtnih slučajeva, ocjenjuju znanstvenici.

Ali mogući su i manje pesimistični scenariji. Znanstvenici kažu da je ‘sada vrijeme za djelovanje’ da bi se zaštitili ljudi širom svijeta od opasnsoti koju predstavlja otpornost na antibiotike.

Studija naglašava potrebu za mjerama koje kombiniraju prevenciju infekcija, cijepljenje, minimiziranje neprikladne uporabe antibiotika i istraživanja novih antibiotika kako bi se ublažio broj smrtnih slučajeva koji se predviđaju do 2050.

Izvor: Hina/Maša Taušan

Nastavi čitati

Medicina

Znanstvenici stvorili sićušne nanorobote kojima će liječiti aneurizme mozga

Objavljeno

/

Slika prikazuje stiliziranu ilustraciju mozga koji izgleda kao da je izrađen od električnih i računalnih sklopova. Mozak je izgrađen od tankih, svjetlucavih žica i linija koje podsjećaju na neurone, ali u obliku električnih spojeva. Cijela slika ima plavičaste i tirkizne tonove, a središte mozga emitira blagu svjetlost, dajući dojam moderne tehnologije i digitalne inteligencije.
Foto: Pixabay

Sićušni magnetski nanoroboti, veličine poput dvadesetine ljudskoga crvenog krvnog zrnca koji se mogu ubrizgati u ljudski organizam, mogli bi ‘otvoriti nove granice u medicini’ i upotrijebiti se za liječenje krvarenja u mozgu uzrokovanih aneurizmama, objavili su britanski i kineski znanstvenici

U studiji koju je vodio Fakultet za inženjerstvo Sveučilišta u Edinburghu, kineski i škotski istraživači uspjeli su dokazati da se tehnologija može koristiti u liječenju krvarenja u mozgu uzrokovanih aneurizmama.

Taj bi postupak u dogledno vrijeme mogao omogućiti precizno liječenje aneurizmi mozga uz relativno nizak rizik za zdravlje pacijenta, što je iznimno bitno jer takva krvarenja svake godine širom svijeta prouzroče oko 500.000 smrtnih slučajeva.

Aneurizma je krvlju ispunjena izbočina na moždanoj arteriji koja se može rasprsnuti i tako izazvati smrtonosno krvarenje ili rezultirati moždanim udarom ili invaliditetom.

U laboratorijskim testiranjima na zečevima znanstvenici su koristili modele aneurizme, stvorivši magnetske nanobote sastavljene od lijekova za zgrušavanje krvi u omotaču dizajniranom tako da se otopi na točno određenim temperaturama.

U takvim su testiranjima znanstvenici u arteriju ubrizgali nekoliko stotina milijarda magnetskih nanorobota od kojih je svaki zapremao dvadeseti dio veličine crvenoga krvnog zrnca te su ih potom do mjesta aneurizme daljinski vodili kao roj uz pomoć magneta i medicinskog snimanja.

Magnetski izvori izvan tijela potom su potaknuli grupiranje robota unutar aneurizme i zagrijavanje do točke taljenja, oslobađajući prirodni protein za zgrušavanje krvi, koji blokira aneurizmu kako bi se spriječilo ili zaustavilo krvarenje u mozgu.

Pri tome postupku lijek se oslobodio točno na onome mjestu gdje je trebalo spriječiti ili zaustaviti krvarenje u mozgu.

Prema mišljenju znanstvenika studija ukazuje na optimističnu budućnost. Naime, minijaturnim bi se robotima moglo daljinski upravljati da bi izvršavali složene zadaće unutar ljudskog tijela – poput ciljane isporuke lijekova i obnove organa, ali na minimalno invazivan način.

– Nanoroboti bi nam mogli otvoriti nove granice u medicini, potencijalno nam omogućujući da obavimo kirurške zahvate uz manje rizika u odnosu na konvencionalno liječenje i da lijekove ciljano i vrlo precizno dovedemo do teško dostupnih dijelova u organizmu – rekao je jedan od koautora studije, dr. Qi Zhou s Fakulteta inženjerstva Sveučilišta u Edinburghu.

Dr. Qi i njegovi kolege smatraju da je studija pokazala kako su nanoboti u stanju transportirati lijekove do preciznih lokacija, a da pritom izostane opasnost od curenja u krvotok, što je, kako su istaknuli, ključan test sigurnosti i učinkovitosti tehnologije.

Dodaju i da bi nanoboti mogli smanjiti potrebu za implantatima u liječenju moždanih aneurizmi, poput spirala ili stentova (mrežastih cijevi).

Istodobno bi ovakvi postupci mogli smanjiti rizik od toga da tijelo odbaci implantat te bi se liječnici morali manje oslanjati na propisivanje lijekova protiv zgrušavanja krvi, koji mogu uzrokovati i krvarenje i želučane probleme.

Studiju, objavljenu u časopisu za nanoznanost i nanotehnologiju Small, vodili su članovi timova iz Velike Britanije i Kine.

Ista grupa stručnjaka razvila je i nanorobote za uklanjanje krvnih ugrušaka koji su već pokazali potencijal u liječenju moždanih udara.

Izvor: Hina/Marijana Hajdić Gospočić

Nastavi čitati

Medicina

KRONIČAN STRES Kako se nositi s najučestalijom bolešću današnjice?

Objavljeno

/

Foto: Pixabay

Razne su bolesti u korelaciji s kroničnim stresom, jer on potencijalno opterećuje naš imunosni sustav i tako nas čini podložnijima infekcijama

Mnogi stres smatraju isključivo lošom pojavom, no stvari ipak nisu tako jednostavne budući da je stres prirodna, ali i vrlo dragocjena tjelesna reakcija.

U situaciji koju ocijenimo prijetećom naše tijelo stavlja se u visok stupanj pripravnosti.

– U našem se mozgu na nju pokreće reakcija – objašnjava dr. Ralf Suhr, predsjednik berlinske Zaklade za zdravstvenu pismenost, neprofitne organizacije čiji je cilj omogućiti ljudima donošenje informiranih zdravstvenih odluka.

Signalne molekule koje se nazivaju hormoni stresa, primjerice noradrenalin, adrenalin i kortizol, otpuštaju se u krvotok. Zalihe energije stavljaju se u pogon, a organizam postaje budniji i sposobniji da brže reagira. Takvo stanje u sklopu kojega organizam bira boriti se, bježati ili paralizirati se, bilo je vitalno za naše prapovijesne pretke kada su se, primjerice, iznenada suočili sa zvijeri.

Danas je susret s divljim medvjedom rijetko okidač stresa. U moderno doba to su drugi, svakodnevni stresori, kao što su obiteljski ili financijski problemi, zahtjevan šef, stalna stiska s vremenom ili osjetilno preopterećenje u žustrom digitalno povezanom svijetu.

Ti okidači uzrokuju kroničan stres i organizmu ostavljaju nedovoljnu priliku da se vrati u normalno, opušteno stanje, a time potiču biokemijske procese koji mogu dovesti do bolesti.

– No studije nisu nedvosmisleno pokazale izravnu vezu između stresa i konkretnih bolesti – kaže Suhr.

Ipak, razne su bolesti u korelaciji s kroničnim stresom, jer on potencijalno opterećuje naš imunosni sustav i tako nas čini podložnijima infekcijama. Usto, ljudi pod stresom često usvajaju nezdrave navike poput pušenja, nedovoljnog spavanja ili halapljivog konzumiranja nezdrave hrane.

Kakav je utjecaj stresa na određene tjelesne sustave?

1. Gastrointestinalni trakt

Stres može rezultirati probavnim smetnjama, čak i od hrane koju inače dobro podnosimo, a ‘to mnoge ljude čini sklonima dijareji’, otkriva psihijatar i znanstvenik koji se bavi problemom stresa, dr. Mazda Adli, glavni liječnik u berlinskoj klinici Fliedner i voditelj odjela za istraživanje afektivnih poremećaja u sveučilišnoj bolnici Charité.

Kronični stres također može učiniti crijeva tromima, smanjiti apetit, dovesti do žgaravice ili gore, do sindroma iritabilnog crijeva, navodi Adli.

2. Kardiovaskularni sustav

Akutni stres povećava broj otkucaja srca i krvni tlak, a kronični može dovesti do zdravstvenih stanja kao što je kronično visoko krvni tlak.

– Moguće su i srčane aritmije – upozorava Adli.

Kronični stres je i faktor srčanog i moždanog udara, a rizik se povećava nezdravim navikama za kojima posežemo, kao što je pušenje.

3. Muskulatura

Stres može rezultirati napetošću mišića. Mišići vrata mogu postati zategnuti do mjere da otežavaju pokretljivost vrata i glave, a pojavljuju se i bolovi u leđima.

Sve to potencijalno dovodi do neravnomjerne raspodjele težine u mišićno-koštanom sustavu s bolnim posljedicama poput lumbaga ili hernije intervertebralnog diska.

4. Metabolizam

Smatra se da je stres moguć uzročnik metaboličkih poremećaja poput dijabetesa tipa 2 i visoke razine kolesterola.

– Budući da osjeća ugrozu, tijelo pod stresom stavlja u pogon više zaliha energije, i šećera i masti – objašnjava Adli. – Istovremeno hormoni stresa potiču otpornost na inzulin”, povećavajući razinu šećera u krvi.

Štoviše, hormon stresa kortizol na tijelo djeluje tako da ono neprestano obnavlja svoje zalihe šećera i masti, što može rezultirati time da na raspolaganje stavi više energije nego što mu je potrebno.

Dodatni šećer i masnoće mogu pridonijeti nakupljanju štetnog sala na trbuhu, ograničiti protok krvi, opteretiti krvne žile i potaknuti metaboličke poremećaje.

5. Mentalno zdravlje

Mozak, a time i psiha, vrlo je osjetljiv na kronični stres, kaže Adli. Stalno stanje budnosti dovodi do mentalnih bolesti, a najpoznatija duševna komplikacija stresa je depresija.

Osim toga, pojačano otpuštanje kortizola u krvotok može imati i negativan učinak na koncentraciju, a stalni stres uzrokovati probleme s pamćenjem. Budući da je stres obično popraćen tjeskobom, on može i dugoročno potaknuti tjeskobu i napadaje panike.

Dakle, ako mislite da ste pod kroničnim stresom, trebali biste nešto promijeniti. Dobar početak je tijekom dana uzimati redovite pauze za odmor. One bi trebale uključivati kratke vježbe usmjerene na svjesnost, kao što je fokus na disanje. Redovita tjelovježba također pomaže.

Za trajno oslobađanje od stresa važno je promijeniti obrasce ponašanja i razmišljanja koji do njega dovode, a jedan je od njih i perfekcionizam. Korisni su njegovanje prijateljstava i bavljenje hobijima.

– Svi ovi napori ne samo da pogoduju mentalnom opuštanju i pozitivnim emocijama, već i izravno utišavaju zvukove stalne biološke uzbune našeg tijela – zaključuje Adli.

Piše: Laura Volarić Horvat

Nastavi čitati

U trendu