Connect with us

in MREŽA

MOJA PRIČA Sanja Bilić

Objavljeno

/

Foto: IN-PORTAL

Različitosti nas obogaćuju, svaka situacija koja je ispred nas ima zadaću da nas nešto nauči, a život je ljepši kad znamo da smo svi dio svijeta, kaže fizioterapeutkinja iz Zagreba

Sanja Bilić (32) iz Zagreba stručna je prvostupnica fizioterapije, koja se zahvaljujući poznavanju fizikalnih terapija i wushu disciplina pronašla u radu s ljudima kojima je potrebna njezina stručna pomoć, a posebno s djecom s teškoćama u razvoju. Pritom su joj od velike pomoći terapijski konji.

Rođena je u Šibeniku početkom travnja 1992. godine, gdje je završila Medicinsku i kemijsku školu, smjer – fizioterapeut, dok je u Zagrebu diplomirala fizioterapiju na Zdravstvenom veleučilištu.

Vještinu ophođenja s djecom i konjima stekla je već u svojim srednjoškolskim danima, volontirajući u Konjičkom klubu Pegasus u Šibeniku. Ljubav prema mališanima nastavila je produbljivati kao odgojiteljica predškolske djece u Dječjem vrtiću Čarobni svijet, zatim kao fizioterapeutska tehničarka u M&I obrtu za njegu tijela, kao i na odjelima medicinske rehabilitacije djece predškolske i školske dobi u Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG u Zagrebu, gdje je prošla stručno usavršavanje iz područja vestibularne rehabilitacije.

– Već u srednjoj školi pronašla sam svoj poziv, a to je da ću pomagati ljudima oko sebe kojima je to potrebno. Stoga sam se tijekom obrazovanja posvetila razvijanju i unapređivanju svih tehnika koje mogu pomoći u otklanjanju zdravstvenih problema – pojasnila je.

Završila je prva dva stupnja PNF-tehnike za PNF terapeuta, tj. neurofizioterapeuta, usmjeravajući se na facilitacijsku rehabilitaciju neuroloških pacijenata uz korištenje Brain Gyma za igru pokreta.

Istražujući unutarnja i vanjska svojstva pokreta, postala je i aktivni vježbač Tai Chu Chana, a na drugom hrvatskom certificiranju u wushu disciplinama po sustavu Duanwei, koje je od 3. do 5. studenog 2017. provela Kineska wushu asocijacija u organizaciji Hrvatskog wushu saveza, dodijeljen joj je majstorski stupanj 1. duan u disciplini Tai Chi Chuan, stil Yang. Inače, The Tai Chi for Health Institute (TCHI) osnovan je 2010. godine od strane doktora Paula Lama, a takve discipline najviše pomažu u unapređivanju zdravlja, posebno u redukciji stresa, reguliranju i gubitku težine.

Masaže i terapijske tehnike, uz wushu elixir, Bilić provodi u svojem privatnom Obrtu za akupunkturu, akupresuru i ostale usluge – Tai Chi Pergola sa sjedištem u Zagrebu, u Račićevoj ulici, čija je misija zadovoljstvo svakog klijenta pružanjem najkvalitetnije usluge za njegovo zdravlje i bolji život. Tu ima mogućnost i terenskog rada, pogotovo kod osoba koje su nepokretne i teško pokretne.  Ujedno provode terapiju i za populaciju 65+ uz wushu elixir, pogotovo za sprečavanje i ublažavanje artritisa, kao i čestih padova.

– Ono zbog čega sam se posvetila ovoj nesvakidašnjoj avanturi, a što me uvelike razlikuje od mnogih, jest upravo spoj istoka i zapada, odnosno aktivne i pasivne metode u smislu vježbi i aparata, a koje metode su potrebne da bi se čovjek povezao sa samim sobom i prirodom oko sebe koja ga okružuje, da jednostavno pronađe sam sebe. Postala sam aktivni član Wushu kluba Medvednica, gdje vježbamo sklad kroz pokret, tj. Tai Chi Chuan – rekla je.

Također, prošla je stručno usavršavanje iz područja edukacijske kineziologije, usavršavanje razvojnog pokreta u Udruzi ‘Ples i dijete’, dok je na Učilištu Jadranka Combaj završila za Cupping terapeuta, Trigger point terapeuta, Akupresurnog terapeuta, Cross-fricition i funkcionalnog masera.

Od jeseni 2020. godine volontira svaki vikend i barem jedno popodne u tjednu u najstarijem konjičkom klubu u Zagrebu – Hiperion, koji je u sklopu Udruge za aktivnosti s konjima za djecu s posebnim potrebama i osobe s invaliditetom – Hiperion Eos, sa sjedištem u Vinogradskoj cesti 124, radeći s djecom s teškoćama u razvoju i s odraslima s invaliditetom u provođenju aktivnosti sa i na konju. Također, na taj način nastavlja svoju edukaciju i u jahaćem sportu u sklopu škole jahanja Kluba.

– Fali nam još uvijek dvorana i dizalica, odnosno rampa za osobe s invaliditetom, tako da smo ograničeni u svom radu – istaknula je prilikom našeg razgovora.

U više od tri i pol godine intenzivnog rada s djecom i konjima u Konjičkom klubu Hiperion, posebno je veseli napredak kod jedne djevojčice.

– Djevojčica Nora, koja ima cerebralnu paralizu, ustala je uz pomoć hodalice, što je veliki napredak. To mi daje veliki poticaj za dalje, da ne odustajem i da sve svoje znanje i iskustvo i nadalje ulažem u sve one kojima je to potrebno. Naime, provodimo redovito različite terapije, kao i hipoterapiju uz pomoć konja, a tijekom vremena primjećujemo uistinu pomake kod onih koji su ustrajni. Inače, općenito, u radu s konjima mogu se provoditi radne, psiho i logopedske terapije, za što je potrebno imati kvalificirane ljude – rekla je.

Ova ljubiteljica Istoka i njegovih metoda uistinu se usavršila u svojem poslu, a najavila je daljnje usavršavanje zdravstvenih vježbi za djecu i odrasle sa zdravstvenim problemima. Dosadašnje iskustvo pokazalo je da spoj svega naučenoga itekako može pomoći, a za što su joj svjedoci oni koji redovito koriste isto i osjećaju se puno bolje.

Naposljetku se u poruci OSI populaciji poslužila mišlju sada već pokojne Mirjane Krizmanić, koja je bila jedna od njezinih prvih klijentica, a koja se nosila cjeloživotno s invaliditetom, uz to bila je psiholog i puno je pisala o prilagodbi na razne životne izazove – od sreće do raznoraznih nevolja:

– Individualna tjelovježba čini čuda za tijelo i duh svakog vježbača. Dok se duša samim vježbanjem i suradnjom s fizioterapeutom osjeća olakšano i oživljeno, tijelo sa zahvalnošću prihvaća skrb i pomoć koja ga jača i uistinu osvježava. Drugim riječima rečeno: vježbanje ne godi samo tijelu već podiže i raspoloženje pojedinca.

– Različitosti nas obogaćuju, svaka situacija koja je ispred nas ima zadaću da nas nešto nauči, a život je ljepši kad znamo da smo svi dio svijeta.

EU kutak

EU STRATEGIJA Žene s invaliditetom i rodna (ne)ravnopravnost

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: Pixabay

Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite

Europska komisija predstavila je početkom ovog ožujka Strategiju EU za ravnopravnost spolova u sljedećih pet godina, a već je sada izazvala golemu zabrinutost među organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom.

– Zabrinuti smo što Strategija ostaje slaba jer ne postavlja pravno obvezujuće mjere i uvelike zanemaruje situaciju žena i djevojčica s invaliditetom – poručuju iz Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF).

Žene i djevojčice s invaliditetom, navodi dalje EDF, suočavaju se s višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije u svim područjima obuhvaćenim Strategijom, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zaštitu od nasilja.

Ono što posebno brine jest činjenica da Strategija ne uključuje strukturne mjere ili namjenske ključne akcije za rješavanje njihove situacije.

Općenito se u uvodu Strategije spominje ‘stvaranje uvjeta za sve da slobodno biraju svoj životni put, napreduju i vode, bez obzira na svoj invaliditet’. Usto Strategija prepoznaje da ‘nejednakosti koje se isprepliću pogoršavaju prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi i mogu dovesti do diskriminacije u liječenju, na primjer za žene s invaliditetom’. Naglašava se također da je jaz u zapošljavanju među spolovima posebno izražen za žene s invaliditetom. Spominje se i osiguravanje pristupa obrazovanju i uklanjanje prepreka, što je posebno hitno za djecu s invaliditetom.

Možda to i zvuči korisno i lijepo, no ove reference ostaju općenite i nisu popraćene konkretnim akcijama ili političkim inicijativama koje su posebno usmjerene na žene i djevojčice s invaliditetom.

Dokument ne spominje prava zajamčena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a također ne rješava ni prisilnu sterilizaciju žena i djevojčica s invaliditetom, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje se i dalje događa u nekim europskim zemljama.

Pristupačnost i razumna prilagodba temeljni su zahtjevi za osiguranje jednakog sudjelovanja osoba s invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i javnom životu, no u Strategiji se ti zahtjevi zanemaruju – navode iz EDF-a.

– Odsutnost ovih pitanja izaziva zabrinutost oko toga hoće li Strategija učinkovito doprinijeti unapređenju prava žena i djevojčica s invaliditetom.

– Intersekcionalnost se mora prevesti u konkretne akcije Strategija se odnosi na intersekcionalni pristup. Međutim, intersekcionalnost mora ići dalje od općih izjava i biti prevedena u konkretne politike, financiranje i zakonodavne inicijative. Intersekcionalnost se manifestira na različite načine za žene i djevojčice s invaliditetom. Na primjer, kroz više stope siromaštva, prepreke u pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i skrbi, povećani rizik od nasilja za one koji žive u stambenim ustanovama. Pozivamo Europsku komisiju da se smisleno angažira s organizacijama osoba s invaliditetom, posebno onima koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom – apeliraju iz EDF-a.

Strategija ne nudi rješavanje ključnih pitanja poput nasilja nad ženama s invaliditetom, prisilnoj sterilizaciji, pristupu zdravstvenoj skrbi, mogućnostima zapošljavanja, uključivim obrazovanjem i pružanjem razumnog smještaja za žene i djevojčice s invaliditetom.

– Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite – poručuju iz EDF-a

Nastavite čitati

Osobe s invaliditetom

Modna revija inkluzije u Crikvenici slavila je različitost i zajedništvo

Objavljeno

/

Napisao/la:

Na fotografiji je zabilježen trenutak s događaja u zatvorenom prostoru, najvjerojatnije tijekom modne revije ili sličnog društvenog okupljanja. U središtu pažnje nalazi se žena odjevena u elegantnu crnu haljinu koja drži mikrofon i žutu mapu, što upućuje na to da ima ulogu voditeljice ili organizatorice programa. Oko nje se nalazi veća skupina ljudi različite dobi, raspoređenih u polukrugu. Dio sudionika sjedi u invalidskim kolicima, dok ostali stoje, razgovaraju ili prate događanje. Atmosfera djeluje opušteno i emotivno, s vidljivim izrazima podrške, pažnje i međusobne povezanosti među prisutnima. Prostor je moderno uređen, s velikim zavjesama u pozadini i stropnom rasvjetom koja daje toplinu cijeloj sceni. Pod je ukrašen kružnim uzorkom koji dodatno naglašava središnju poziciju voditeljice. Fotografija odiše zajedništvom, inkluzijom i osjećajem zajedničkog slavlja
Foto: Udruga Uspijeh

Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa

Poslušaj članak

Nedavno je u hotelu Miramare održana je Modna revija inkluzije u organizaciji Udruge Uspjeh, događaj koji je na poseban način proslavio različitost, prihvaćanje i zajedništvo.

Večer je bila posvećena ljudima, njihovim osobnostima i unutarnjoj snazi, stavljajući u drugi plan poteškoće te naglašavajući vrijednost svakog pojedinca.

Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa. Upravo su oni bili u središtu zbivanja, sudjelujući kao modeli, voditelji i domaćini, čime su pokazali svoju kreativnost, sposobnosti i autentičnost.

Program je dodatno obogaćen umjetničkim radovima koje su članovi izradili uz pomoć asistenata, stvarajući bookmarkse i kartice zahvalnosti koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne.

Atmosfera večeri bila je ispunjena emocijama, toplinom i iskrenom radošću. Svaki trenutak na pozornici bio je podsjetnik da prava ljepota dolazi iznutra, iz srca i osobne priče svakog pojedinca. Revija nije bila samo prikaz odjeće, već simbol životnih iskustava, hrabrosti i jedinstvenosti koja se očitovala u svakom pokretu sudionika. Publika je svjedočila snažnoj poruci da ljepota ne leži u jednakosti, već u raznolikosti i mogućnosti da svatko bude ono što jest.

Vrhunac večeri obilježila je snažna poruka da svatko zaslužuje biti viđen, prihvaćen i voljen bez obzira na razlike. Događaj je nadmašio očekivanja organizatora, a dvorana je bila ispunjena pljeskom, suzama i podrškom koja nije jenjavala.

Na kraju su sudionici nagrađeni titulama i prigodnim darovima, čime je dodatno prepoznata njihova hrabrost i doprinos. Druženje se nastavilo uz zakusku, gdje su se razmjenjivali dojmovi i učvršćivao osjećaj zajedništva koji je obilježio cijelu večer.

Nastavite čitati

in MREŽA

IGOR RUŽIĆ Financijska sredstva postoje, a kako se distribuiraju?

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

Predsjednika Udruge za autizam Zagreb pitamo ima li istine u tvrdnjama da država naprosto više nema dovoljno sredstava za financiranje svih temeljnih socijalnih usluga

Svjetski dan svjesnosti o autizmu, obilježen početkom travnja, otvorio je i jedno bolno pitanje s kojim se u posljednje vrijeme suočavaju brojne udruge koje okupljaju osobe s invaliditetom. Kako, naime, nastaviti s provedbom projekata i programa koji podižu kvalitetu života njihova članstva, a pritom neprestano strahovati od financijske gabule i mogućeg gašenja udruge?

O tome razgovaramo s Igorom Ružićem, predsjednikom Udruge za autizam Zagreb, koja je lani prestala pružati uslugu
organiziranog stanovanja za odrasle osobe iz spektra upravo zbog nedostatka financijskih sredstva. Ružića pitamo ima li istine u tvrdnjama da država naprosto više nema dovoljno sredstava za financiranje svih temeljnih socijalnih usluga?

– Definitivno nisam osoba koja može odgovoriti na to, s pozicije predstavnika ili predsjednika organizacije civilnog društva nemam i ne mogu imati uvid u državne financije – kaže nam Ružić.

– Načelno, mogu reći da nije pitanje postoje li sredstva, nego kako se sredstva distribuiraju. S obzirom na najave krize, a pritom smo svjedoci utemeljenih tvrdnji da je nekoliko sustava koji čine socijalnu državu (socijalna skrb, zdravstvo, školstvo) u ozbiljnoj krizi koja se pokušava kompenzirati plaćama zaposlenih  – koji, da se razumijemo, trebaju i moraju biti adekvatno honorirani za svoj rad! – ali ne i cijenom usluga,  recimo da sam prilično skeptičan oko mogućnosti da se sve najavljene, i one već zakonski ili na druge načine zagarantirane, socijalne usluge mogu zaista realizirati u narednom period – veli Ružić.   

Novinari In Portala i sami su, prošlog rujna, svjedočili koliko je tegobna i stresna bila odluka njegove udruge da prestane s uslugom organiziranog stanovanja za odrasle osobe s autizmom. Ružića pitamo što se dogodilo s tim ljudima o kojima je Udruga za autizam Zagreb skrbila, kako se to odrazilo na njihovu svakodnevicu?

– U bolnom procesu donošenja odluke o prestanku pružanja usluge organiziranog stanovanja za odrasle osobe s poremećajem iz spektra autizma, kao organizacija smo zajednički postavili prioritete: najprije korisnici, zatim zaposlenici, nakon toga prostorni i drugi kapaciteti i tek nakon svega toga organizacija sama, jer organizacija nema smisla ako iznevjeri svoje ljude, i korisnike i zaposlenike – tumači Ružić.

– Ta pva dva kriterija smo ispunili, na ostalima se još radi. S relativnim zadovoljstvom mogu reći da su svi korisnici pronašli mjesto u institucijama, većina njih u Centru za autizam Zagreb s kojim je Udruga za autizam – Zagreb višestruko i povijesno povezana, i koji koji nam je zato posebno izašao u susret, dok su manji dio korisnika preuzele su državne institucije, Centar za rehabilitaciju Stančić i Centar za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači u Splitu. Prema informacijama kojima raspolažem, tranzicija je prošla iznenađujuće bezbolno, čak s ponekim progresom u psihofizičkom smislu, a i reakcije roditelja/skrbnika su većinom pozitivne – zaključuje Ružić      

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu