Željko Brdal, profesor povijesti i geografije iz Zagreba, koji je odmalena slabovidna osoba, a prije dvadesetak je godina potpuno izgubio vid, predstavio je svoju treću knjigu u ponedjeljak, 19. svibnja 2025., u Zagrebu, u izdanju Mozaik knjige
Poslušaj članak
Na promociji knjige sudjelovali su uz Brdala i poznati planinar Alan Čaplar te urednik iz Mozaik knjige – Vid Jakša Opačić, a prostor su dupkom ispunili prijatelji i ljubitelji planinarenja.
Knjiga ‘S bijelim štapom put planina’ pruža jedinstven uvid u svijet planina, onako kako ih vidi sam autor, okružen ljudima od povjerenja, uz upijanje boja, oblika, svježine i ljepota prirode unutarnjim očima.
Ujedno objedinjuje tekstove objavljene u časopisima ‘Hrvatski planinar’ – časopisu Hrvatskoga planinarskog saveza i ‘Riječ slijepih’ – časopisu Hrvatskog saveza slijepih, u proteklih četrnaest godina pa nam tako donosi tridesetak inspirativnih planinarskih putopisa, u kojima Brdal kao strastveni planinar iz Hrvatskog planinarskog društva ‘Željezničar’ bilježi svoje uspone na planinske vrhove diljem Hrvatske, od slavonskih gora do otočnih vrhova pa i šire.
Naime, autor je za svoj 50. rođendan osvojio Säuleck, austrijski vrh visok čak 3086 metara, što mu je bio najdugotrajniji i kondicijski izuzetno zahtjevan uspon. Tekstovi su mu prožeti slikovitim opisima planinarskih staza i vrhova, povijesnim i geografskim zanimljivostima, a napose blagim humorom kojim odiše u svakodnevnom životu i komunikaciji s drugima.
Unatoč gubitku vida, Brdal je zahvaljujući odlučnosti, nepokolebljivoj volji, snazi i podršci svoje obitelji te prijatelja dokazao da najviši vrhovi nisu nedostižni, kako oni u prirodi tako i oni u životu.
Rođen je u Zagrebu 1969. godine. Vid mu je počeo slabiti u četvrtoj godini života kada mu je dijagnosticirana retinalna pigmentoza – skupina genetski uvjetovanih očnih stanja. Završio je Osnovnu školu ‘Ivo Andrić’ u Sopotu u Novom Zagrebu, nakon čega je nastavio školovanje u Centru za odgoj i obrazovanje slijepih i slabovidnih ‘Vinko Bek’. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stekao je diplomu profesora povijesti i geografije.
Sretan je suprug i ponosni otac svoje kćerke. Otkad se zaljubio u planinarenje prije više od deset godina, zahvaljujući kćerki koja je pohađala školsku planinarsku grupu Gojzeki (HPD Željezničar) u Osnovnoj školi Zapruđe, prohodao je mnogo pristupačnih i lako prohodnih planinarskih staza, ali se uspio popeti i na strme, zahtjevne i osigurane putove, iz čega su proizašla brojna iskrena prijateljstva, obogaćena povjerenjem i podrškom.
Inače, u novozagrebačkoj I. Osnovnoj školi Dugave Brdal predaje povijest već trideset godina. Usprkos svom stopostotnom invaliditetu živi život punim plućima i učestalo ruši predrasude i stereotipe u vezi OSI populacije, dokazujući da svi imaju pravo postaviti vrlo visoke ciljeve i ostvariti ih uz upornost, strpljivost, ustrajnost i čvrstu želju.
Također je animator školskog šaha, kreator ‘asdf jklč’-a, aktivan pisac, autor udžbenika i sada tri knjige, strastveni planinar, inicijator hodanja, koordinator koračanja, organizator izleta, popularizator planinarenja i promotor osoba s invaliditetom – naročito na planinarskim stazama, a sve s ciljem poboljšanja psihofizičkog stanja i smanjivanja stresa uz prevenciju bijesa.
Brdalova motivirajuća i inspirirajuća priča poziva sve da preispitaju vlastite granice, da sruše barijere koje imaju i da se odvaže ostvariti vlastite snove i izazove, uz povećanje aktivnosti koje doprinose zdravijem načinu života.
U svakom od nas postoje mnoge želje koje se ne usudimo ostvariti, međutim Brdal nam dokazuje i ohrabruje sve da se isplati odvažiti i zakoračiti u svijet snova.
Do sada je obišao 142 kontrolne točke (vrhove) Hrvatske planinarske obilaznice, a nadalje ima cilj za obilazak svih preostalih koje postoje – što znači još samo njih osam. Valja istaknuti da se do sada popeo na vrh Dinare na 1831 metar nadmorske visine.
Aktivan je u projektu ‘Pruži mi ruku!’, kojemu je cilj popularizacija planinarenja među osobama s invaliditetom. Njegova postignuća prepoznali su i nacionalni i zagrebački planinarski savezi, kao i Hrvatsko planinarsko društvo Željezničar, zbog čega su mu dodijeljena brojna priznanja.
Zainteresirani su mogli nabaviti knjigu po promotivnoj cijeni od 24 eura.
Povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ističe da Republika Hrvatska unatoč godinama upozoravanja, preporuka i različitih strateških dokumenata i dalje nema uspostavljen funkcionalan sustav skrbi za osobe s poremećajima iz spektra autizma. Priopćenje prenosimo u cijelosti
Poslušaj članak
‘Roditelji djece s autizmom prepušteni su samima sebi, osobito u najranijoj dobi djeteta, kada bi podrška sustava trebala biti najintenzivnija. Primjena Nacionalnog okvira za probir i dijagnostiku i rana intervencija ne provode se sustavno, čime se propušta ključna prilika za razvoj djeteta i dugoročno smanjuju njegovi životni izgledi.
U području odgoja i obrazovanja izostaju stvarne prilagodbe i inovativni modeli rada i kurikuluma, pri čemu se djecu pokušava uklopiti u sustav koji nije spreman za njih, umjesto da se sustav prilagodi njihovim potrebama. Istovremeno, proširenje kapaciteta i transformacija centara za autizam i dalje se odvija presporo i bez jasne vizije, iako bi upravo te specijalizirane ustanove, temeljem svojeg znanja i iskustva, trebale biti nositelji osiguravanja kontinuirane podrške osobama s autizmom i nakon završetka obrazovanja. Nakon završetka obrazovanja, osobe s autizmom gotovo u potpunosti nestaju iz sustava podrške. Socijalne usluge za odrasle su nedostatne, neadekvatne ili uopće ne postoje, zbog čega velik broj osoba ostaje u obiteljima bez ikakve stručne podrške ili završava u neprimjerenim oblicima skrbi.
Ovakvo stanje rezultat je nedostatka odlučnosti i odgovornosti u uspostavi cjelovitog i međuresorno usklađenog sustava. Umjesto toga, i dalje se nude parcijalna i kratkoročna rješenja koja ne rješavaju problem, već ga odgađaju.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2025. godinu, u Hrvatskoj je evidentirano oko 6900 osoba s poremećajima iz spektra autizma, a procijenjena prevalencija iznosi približno 2 na 1000 stanovnika. U dječjoj populaciji (0–19) registrirano je nešto manje od 3700 djece s poremećajem iz spektra autizma. Prema službenim podatcima, riječ je o populaciji čije potrebe Republika Hrvatska objektivno može obuhvatiti, no izostanak sustavnog i pravodobnog djelovanja pokazuje da problem nije u brojevima, već u nedostatku organiziranog, odgovornog i obvezujućeg pristupa skrbi za osobe s autizmom.
Stoga Pravobranitelj za osobe s invaliditetom ponovno poziva nadležna tijela da bez daljnjeg odgađanja osiguraju hitnu uspostavu nacionalnog okvira dijagnostike, dostupnu i pravovremenu ranu intervenciju u svim dijelovima Hrvatske, razviju fleksibilne i individualizirane modele odgoja i obrazovanja, uspostave kontinuitet podrške nakon završetka školovanja, osiguraju dostupne i prilagođene usluge za odrasle osobe s autizmom i donesu i provedu cjelovit, međuresorni model skrbi za osobe s autizmom.
Ovo je pitanje odgovornosti države prema jednoj od najranjivijih skupina građana. Vrijeme za deklarativnu podršku je prošlo, a daljnje odgađanje učinkovitih mjera nije prihvatljivo. Potrebne su konkretne, mjerljive i održive promjene koje će osobama s autizmom omogućiti dostojanstven život i stvarno uključivanje u zajednicu. Svako daljnje izostajanje konkretnih mjera znači nastavak prakse u kojoj se teret skrbi prebacuje na obitelji, a osobe s autizmom ostaju na marginama društva.+
Program edukacije bio je usmjeren na konkretne situacije iz svakodnevnog rada, a kroz niz praktičnih primjera, edukativnih materijala i interaktivnih vježbi, sudionicima su približene specifičnosti doživljaja različitih skupina korisnika te su im ponuđeni modeli primjerenog i profesionalnog postupanja
Poslušaj članak
U sklopu provedbe ITU projekta ‘Izgradnja četiri vanjska bazena’, na Gradskim bazenima ‘Marija Ružić’ u Čakovcu održana je prošli tjedan edukacija posvećena unapređenju komunikacije i odnosa prema osobama s invaliditetom, čime je još jednom potvrđena predanost Grada Čakovca stvaranju inkluzivnog i pristupačnog okruženja za sve korisnike.
Iako su čakovečki bazeni već prepoznati na nacionalnoj razini kao primjer dobre prakse u skrbi o osobama s invaliditetom, Grad kao nositelj projekta, uz podršku gradskog poduzeća Ekom, nastavlja sustavno ulagati u dodatno podizanje kvalitete usluge, prateći pritom suvremene europske smjernice koje naglašavaju važnost univerzalnog dizajna i jednakog pristupa javnim sadržajima.
Za provedbu edukacije angažirane su iskusne stručnjakinje Tatjana Žižek i Jelena Lakuš Maček, koje kroz dugogodišnji rad s osobama s invaliditetom donose vrijedno znanje i praktična iskustva. Edukaciji su, uz djelatnike GP Ekom, prisustvovali i spasitelji, zaposlenici tvrtke Petar Zrinski d.o.o. te predstavnici udruga osoba s invaliditetom, čime je osigurana razmjena iskustava između stručnjaka, zaposlenika i samih korisnika usluga.
Program edukacije bio je usmjeren na konkretne situacije iz svakodnevnog rada, a kroz niz praktičnih primjera, edukativnih materijala i interaktivnih vježbi, sudionicima su približene specifičnosti doživljaja različitih skupina korisnika te su im ponuđeni modeli primjerenog i profesionalnog postupanja.
Poseban naglasak stavljen je na razumijevanje potreba osoba s tjelesnim invaliditetom, osoba iz spektra autizma, slijepih i slabovidnih te gluhih i nagluhih osoba, pri čemu su sudionici upoznati s osnovnim principima inkluzivne komunikacije, poput prilagodbe načina obraćanja, poštivanja osobnog prostora i pružanja pomoći na način koji uvažava individualne potrebe svake osobe.
Dodatnu vrijednost edukaciji dale su predstavnice udruga osoba s invaliditetom, Marija Ciglar i Anica Jambrošić, koje su kroz vlastita iskustva ponudile konkretne savjete i prijedloge za daljnje unaprjeđenje usluga, naglašavajući koliko je važno uključiti same korisnike u proces oblikovanja pristupačnih rješenja.
Ovakav pristup u skladu je s modernim praksama upravljanja javnim prostorima, koje sve više ističu važnost socijalne uključenosti i aktivnog sudjelovanja svih građana u društvenom životu. Pristupačni sportski i rekreacijski sadržaji ne doprinose samo kvaliteti usluge, već i kvaliteti života osoba s invaliditetom, omogućujući im ravnopravno sudjelovanje u zajednici.
Sljedeća edukacija planirana je za 9. travnja 2026. godine, čime se potvrđuje kontinuitet ulaganja u znanje i kompetencije zaposlenika, a cijeli projekt sufinanciran je putem ITU mehanizma u okviru Integriranog teritorijalnog programa, što dodatno naglašava njegov značaj u širem regionalnom i europskom kontekstu.
Jasna Čapo smjestila je nastajanje ove knjige na standardnom tisku u društveni kontekst sredine 1990-ih, kada je ta publikacija polučila veliki uspjeh
Poslušaj članak
Hrvatska knjižnica za slijepe (HKZASL), nekoliko dana uoči Uskrsa, upriličila je promociju zvučnog izdanja knjige ‘Hrvatski uskrsni običaji’ autorice Jasne Čapo. Autorica je ugledna hrvatska etnologinja s međunarodnom akademskom karijerom.
Knjiga je na standardnom tisku prvi put objavljena prije gotovo trideset godina, a njena je zvučna inačica snimljena i pripremljena u studijima Hrvatske knjižnica za slijepe prema prijedlogu Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Jasna Čapo smjestila je nastajanje ove knjige na standardnom tisku u društveni kontekst sredine 1990-ih, kada je ta publikacija polučila veliki uspjeh.
Objasnila je kako su u fokusu knjige zapravo korizmeno-uskrsni običaji koji se protežu na razdoblje od dva mjeseca. S brojnim primjerima je ilustrirala raznorodnost pučkih tradicija na području cijele Hrvatske koje u konačnici čine jedan vrlo raznolik kolaž događanja, liturgijskih rituala i pučkih igara. Bilo je zanimljivo čuti kako životna, odnosno narodna interpretacija liturgijskih propisa te ljudi koji prakticiraju takve običaje oblikuju zajednicu i kreiraju jedan velik dio narodne kulture.
Dugogodišnja naratorica HKZASL koje je sudjelovala i u nastajanju zvučnog izdanja, Ljiljana Lež-Drnjević, pročitala je dijelove iz knjige vezane uz specifične običaje na samu Cvjetnicu i na Veliki petak.
Publika se nadovezivala komentarima i primjerima iz vlastitih obitelji. Osim Jasne Čapo, prisutnima se obratio Goran Skrbin, voditelj odjela zvučnih izdanja HKZASL objasnivši produkcijski tijek i posebnosti vezane uz dodavanje autentičnih glazbenih primjera koje je publika mogla djelomice i poslušati.
Događanje se upriličilo u tematski zaokruženom tjednu jer se nekoliko dana ranije u knjižnici odvijala i radionica izrade pisanica, a postavljena je i mala izložba ‘Uskrs u zagrebačkoj obitelji 1930-ih’.
Za kraj se okupljenima obratila Anamarija Starčević Štambuk, jedna od autorica navedene izložbe, koja je i inicijatorica suradnje između HKZASL i Instituta za etnologiju i folkloristiku.
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 2 dana
VijestiPrije 6 dana
Košarka u kolicimaPrije 2 dana
KulturaPrije 3 dana
in MREŽAPrije 3 dana
VijestiPrije 2 dana